Blogbox | Fikcija

Ponosan pastir

PiĆĄe - 16.12.2016

Pripovetka.

“Ơta bi nateralo čoveka da masakrira jedno stado stoke?” RazmiĆĄlja Marko dok se ĆĄeta oko kratera, napinjući svoje uske oči kako bi razaznao delove mesa i kostiju u lokvama krvi koje otiču. Suze se slivaju niz njegove podbule obraze. On ih briĆĄe i krivi vetar ĆĄto mu oči gore i ĆĄto mu je koĆŸa crvena.

“Bio sam dečak, joĆĄ nem i prljav, kada je naĆĄe prijateljstvo otpočelo. Ponosan pastir iz Javora, ali ipak zrno soli u poređenju sa veličanstvenim stvarima koje je Bog stvorio. One su viĆĄe pazile na mene nego ĆĄto sam ja na njih. Ja sam pričao a one su sluĆĄale; one su davale i ja sam uzimao. Tako smo se druĆŸili sedamdeset dugih godina. Nemam niti jedno sećanje u kom ne postoji zvuk krave.”

Marko se saginje i uzima reckasto zvonce za krave. Slatka Lunja Milava ga je nosila oko vrata. Svojim palčevima on izvlači prljavĆĄtinu kestenjaste boje koja stanuje unutar nje i onda neĆŸno stavlja zvonce u svoj dĆŸep. On uzdiĆĄe, proteĆŸe zglobove kako bi umirio podrhtavanje svoje ruke, stabilizuje svoje noge i pokuĆĄa da udiĆĄe vazduh.

“Sećam se kada mi je otac pričao da su dve pogođene gromom na dan mog rođenja, a ja se sećam kada su tri u susednom selu slomile svoje noge i utopile se u Uvcu; s vremena na vreme, izgladnela zver bi pokuơala da savlada moje pse
 Ali, masakriranje bespomoćne stoke? Samo dvonoga zver je sposobna za takav zločin.”

“Marko, oni ponovo zuje na nebu!” Viče Markova supruga Jelena, naginjući se kroz prozor na drugom spratu njihove kamene kuće izgrađene od rečnog kamena.

“Neka ih!” Marko uzvraća povik. Njegov glas je hrapav i naprsao. “Ako vetar bude duvao kako valja, odzujaće do pakla.”

On kleknu, uze bronzano klatno drugog zvona, rascepano kopito i komad koĆŸe. Jelena priđe svom suprugu opreznim koracima i obavesti ga da ga skuvani krompiri čekaju na stolu.

“Kada si sa njima celi svoj ĆŸivot”, ĆĄapuće Marko, “počneĆĄ da ih voliĆĄ. Jedno je s ljudima, a drugo s njima. Ponekad se rukujeĆĄ s nekim i već znaĆĄ da je bitanga. Gledaj ĆĄta radi sveĆĄtenik kada nije u sluĆŸbi i saznaćeĆĄ da je i on lopov. Viđao sam jednu ili dve tvrdoglave krave u svom ĆŸivotu, ali niko neće naći nijednog nitkova među njima.”

KOMENTARIĆ I