Perspektive | Korupcija

OSTAVKA GRABOVCIJA NE TREBA DA ZABAŠURI KOSOVSKE PROBLEME

Ostavka Grabovcija ne treba da zabašuri ozbiljne probleme otkrivene u objavljenim prisluškivanim razgovorima.

Juče je pala prva veća žrtva “Dosjea šefova” (Dosja e Shefave). Adem Grabovci, koga kolege iz političke partije često nazivaju šefom, konačno je odstupio sa položaja šefa parlamentarne grupe PDK, navodeći “moralne i političke” razloge. Tokom poslednjih 17 dana, Grabovci je bio centralna ličnost u nizu procurelih prisluškivanja od strane istraživačkog novinarskog portala Insajderi koji je otkrio nepotizam, zloupotrebu položaja i očiglednog nemara za odgovornosti javnog položaja u samom vrhu najveće stranke na Kosovu.

Njegova ostavka na mesto šefa parlamentarne grupe PDK – iako ne kao poslanik – bila je od suštinske važnosti za kosovski integritet i politički zgodno za njegovu vladajuću partiju. Kako Insajderi tvrdi da poseduje više od 1.000 prisluškivanih razgovora sa Grabovcijevog telefona – koji svi potiču iz dvomesečnog perioda s kraja 2011, kada je Misija za vladavinu prava Evropske unije (Euleks) istraživala tadašnjeg zamenika ministra za transport i telekomunikacije za navodni organizovani kirminal, zloupotrebu javnog položaja i potpisivanja ugovora koji su štetni za državu – odstupivši sada, vodeća ličnost PDK-a se nada da će oslabiti skandal pre nego što on eskalira.

Optužnice protiv Grabovcija nisu pokrenute kao rezultat istrage Euleksa, već nakon prvog objavljivanja prisluškivanih razgovora ovoga meseca, kada je glavni tužilac Kosova najavio da je uspostavio komisiju koja će istražiti potencijalne kriminalne radnje.

U 12 prisluškivanih razgovora do sada objavljenih, Grabovci i druge vodeće ličnosti PDK-a – uključujući aktuelnog predsednika Kosova Hašima Tačija i lidera partije Kadrija Veseljija – čuti su kako sami biraju glavne sudije i članove državnih odbora, utiču na postavljanja u “nezavisnim” agencijama i uklanjaju one koji nisu povezani sa PDK-a sa spiskova za aplikacije. Oni su isto uhvaćeni kako se podsmevaju partijskim kolegama, protivnicima i čak državi.

Aktuelne otkrivene stvari, koje se objavljuju u delićima u formi tantalovih muka, teško da su mogle biti iznenađenje za građane Kosova ili čak članove međunarodne zajednice. Korupcija, kronizam, politička nezrelost i nevičnost jesu sve osobine o kojima se mnogo diskutuje u kosovskim kafićima i kancelarijama, na ulici i preko društvenih medija. Ipak, to ne znači da je objavljivanje ovih informacija išta manje šokantno. “Poznavanje” nečeg apstraktnog je jedna stvar – kada se o jednom pitanju toliko diskutovalo da je ono izgubilo svoje značenje i svoju povezanost sa stvarnošću. Videti i čuti to u fizičkom obliku je sasvim nešto drugo.

Sve najgore kosovske političke i društvene osobine, koje se često drže tek ispod površine iza tanko prekrivene glazure, sada isplivavaju na površinu; fasada je razbijena.

U svojoj najilustrativnijoj formi, prisluškivanja potvrđuju prastaru priču o tome kako zloupotreba položaja i nepotizam otimaju osnovno pravo na rad od oko 35 odsto građana Kosova koji su i dalje zvanično nezaposleni. Upravo te elite, koje su odgovorne za kreiranje radnih mesta i zaštitu dobrobiti svojih građana, jesu ipak zainteresovanije da se brinu o svojima, pritom potcenjujući one kojima bi trebalo da služe.

Jedna od grupa čije su nade posebno razbijene jesu zajednice Roma, Aškalija i Egipćana (RAE). Svi izveštaji o inkluziji RAE upućuju na neuspeh kosovske vlade da integriše ove zajednice u bilo kojoj formi. Međutim, saznanja iz prisluškivanih razgovora pokazala su da, kada je reč o političkim poenima u Briselu i kod međunarodne zajednice, politički lideri ove zemlje se ne stide da instrumentalizuju najmarginalizovanije zajednice.

U jednom procurelom razgovoru između Grabovcija i Veseljija, ovaj prvi odgovara na pitanje o poseti Briselu sa: “Rekao sam im, ‘imam to zadovoljstvo da vas pozdravim u ime naše delegacije – koja je najsmislenija i najreprezentativnija, koja je najbolja poruka toga kakva je situacija na Kosovu – u ime škija [pogrdni naziv za Srbe] i Aškalija i svih’”. U razgovoru se čuje kako Veselji odgovara smejući se.

Otkako je došla na vlast 2007, PDK je javno veličala vrline Ustava Kosova: da je Kosovo multikulturalna zemlja koja ima za cilj da pruži jednaka prava svim zajedicama. Međutim, Grabovcijev podrugljiv ton, njegov pogrdni jezik koji koristi da bi govorio o Srbima i Veseljijev odgovor, jasno pokazuju da dve vodeće ličnosti PDK-a ne veruju u sopstvenu retoriku.

Tolika praznina u kredibilnosti između javnih proglasa i uverenja koja se kriju iza zavesa dalje se produbljuje u Veseljijevom opisu vodeće opozicione ličnosti, Aljbina Kurtija, kao “pedera”. Odvažni javni govori o zakonima koji su povoljni za gej zajednicu i prekretnice kao što jeprošlogodišnji antihomofobični marš u Prištini na čijem je čelu bio Tači, jesu u osnovi potkopani kada se partijski lideri razmeću takvim pogrdnim nazivima koji mogu da pokrenu govor mržnje protiv članova LGBTI zajednice. Ovo nije prvi put da je Veseljijeva maska inkluzivnosti pala pred očima javnosti – početkom ove godine je u javnosti dobacio “ma hongsh…” (“puši mi…”) opozicionoj poslanici Aljbuljeni Hadžiu u Skupštini Kosova, a tek nakon toga je shvatio da mu je mikrofon ostao uključen.

Uvredljiv i pogrdan jezik koji se koristi dok se govori o manjinskim zajednicama, ženama i LGBTI zajednici, jeste na mnogo načina odraz društva čiji su politički lideri PDK-a puki proizvod. Treba da prođe još dosta vremena dok se u kosovskom društvu ne obezbede jednaka prava i jednako poštovanje za sve njegove građane. Ipak, kao deo kosovske elite, posebno oni koji se stalno hvale liberalnom tolerancijom ove države, Grabovci, Veselji i kompanija imaju veću odgovornost da predvode front i zaštite prava građana koja su zajemčena ustavom.

S obzirom na to da su mnogi ljudi pogođeni otkrivenim razgovorima, ova saga služi da bi se neposredno otkrio još jedan ožiljak koji ovo društvo ima. Uprkos bolnim dokazima o bujnom kronizmu i diskriminaciji koji dolaze iz najviših ešalona vlasti, bez pokretajuće snage stranaka koje pozivaju svoje aktiviste na ulice, ogromna većina građana ne smatra za shodno da se usprotivi i zahteva nešto bolje. Aktuelni protesti koje vode građani jesu odlučni i uporni, ali oni teško da su privukli istu pažnju kao kada su se desetine hiljada odazvale pozivu tada ujedinjene opozicije da ispune ulice Prištine početkom ove godine.

Razumljivo je da su građani obeshrabreni kada čuju da njihovi “predstavnici” prodaju njihovu budućnost, da se osećaju bespomoćno da promene duboko ukotvljene prakse i stavove kojima se njihovi “lideri” rukovode. Poništavanje takvih trulih navika se neće desiti preko noći, bez obzira na to kako se glasno ljudi tome protive; ali, kada ništa ne govorite i ništa ne preduzimate onda prihvatate status kvo, dajete prećutnu saglasnost nastavku kronizma i diskriminacije.

Građani – bilo da su žene ili muškarci, zaposleni ili nezaposleni, Albanci, Srbi, Romi, osobe iz LGBTI zajednice, povezani sa političkim partijama ili ne – svi na kraju plaćaju cenu neravnopravnog društva koje propagira politička elita koja služi samo sebi. Uprkos tome što su marginalizovani, potkopani i oklevetani, svi građani Kosova mogu aktivno da upražnjavaju svoje demokratsko pravo da traže odgovornost od onih koji zloupotrebljavaju poverenje koje im je dato, bilo putem debate, pridruživanja protestu, ili kroz glasanje na izborima.

Nekoliko stotina demonstranata je na jučerašnjem maršu uzvikivalo poruku onima koji su pili makijato na Bulevaru Majka Tereza: “Me kafe, me kafe – nuk ka shtet” (“Uz kafu, uz kafu – nema države”).

KOMENTARIŠI