U detalje | Aktivizam

Zlostavljanje na kampusu

Piše - 05.04.2018

Seksualni napadi i zlostavljanje na Univerzitetu u Prištini našli se u centru pažnje.

Na ulazu u rektorat Univerziteta u Prištini se danas (5. aprila) desio još jedan protest zbog neuspeha da se reši problem seksualnog zlostavljanja na univerzitetu.

Ovo je druga demonstracija za osam dana, a na njoj su aktivisti iz studentskih i drugih organizacija zahtevali uvrstavanje termina seksualnog zlostavljanja u Etički kodeks nastavnog osoblja i osnivanje odbora koji bi istražio navode o seksualnom zlostavljanju. Aktivisti pozivaju univerzitet da se javno izvini za sve slučajeve seksualnog zlostavljanja koji nisu dobili nikakav institucionalni epilog.

“Prosvetne institucije sa seksističkim intelektualcima”, “Kako je moj napadač obučen?” i “Kodeks ponašanja je rešenje, a ne kodeks oblačenja” stojalo je na transparentima koje su nosili demonstranti.

Iako su javne rasprave o seksualnom zlostavljanju dobile svoj momentum na Kosovu 2014. kada je održana kampanja Vratite nam noć (Take Back the Night), tek se u poslednjih nekoliko dana javna debata usredsredila na Univerzitet u Prištini. Diskusije o neuspehu univerziteta da se pozabavi seksualnim zlostavljanjem i izostanak institucionalne odgovornosti delimično su izazvali komentare prorektorke Teute Pustina-Krasnići (Krasniqi) u dokumentarcu koji je napravio i emitovao kanal T7 TV.

“Imam poruku za ženski pol — studentkinje, akademsko i administrativno osoblje”, Pustina-Krasnići kaže u dokumentarcu. “Apelujem na njih da ne budu provokativne, da se ne oblače provokativno, jer je reč o psihološkom efektu i to može negativno da utiče na okruženje u kom studenti pohađaju predavanja. Bez obzira na fizički izgled, seksualno zlostavljanje nikada nije opravdano, ali pozivam mlade žene da ne zaborave da su deo ozbiljne institucije i moraju da poštuju kodeks oblačenja.”

Komentari Pustina-Krasnići razbesneli su aktiviste koji su ovo percipirali kao nastavak sveprisutne kulture seksizma na univerzitetu za koji kažu da svaljuje krivicu na žrtvu u slučajevima zlostavljanja i napada. Udžbenik iz prava, “Kriminalistika”, 2014. godine je uklonjen iz univerzitetskih učionica nakon kampanje, jer je sadržao paragraf u kom se trivijalizuje seksualno zlostavljanje i napad, dok se krivica svaljuje na žrtvu.

Nakon prošlonedeljnih protesta, na kojima se pozivalo na otpuštanje Pustina-Krasnići, Upravni savet univerziteta je uklonio sada bivšu prorektorku sa njenog upravljačkog položaja i distancirao se od njene izjave. Pustina-Krasnići je kasnije dala izjavu za medije, tvrdeći da su njeni komentari istrgnuti iz konteksta i da je mislila i na studente i studentkinje kada je govorila o poštovanju kodeksa oblačenja.

Fotografija: Ade Mula (Atdhe Mulla) / K2.0.

Kako univerzitetski Etički kodeks za nastavno osoblje ne pominje nijednom seksualno zlostavljanje, aktivisti sada naglašavaju važnost uvrstavanja ovog pojma i osnivanja mehanizama koji bi se pozabavili seksualnim zlostavljanjem.

Trenutno ne postoji odbor, telo ili kancelarija koja se bavi rešavanjem slučajeva seksualnog zlostavljanja. U ponedeljak (2. aprila), K2.0 je stupio u kontakt sa Ardijanom Bunjaku, predsednicom Upravnog saveta Univerziteta u Prištini, tela koje nadgleda poslove na univerzitetu, kako bismo je intervjuisali, ali je Bunjaku rekla da do petka nema vremena da komentariše. K2.0 je stupio u kontakt i sa zamenicom Bunjaku, Laurom Krieziu (Kryeziu), koja je objasnila da je Savet “u procesu preduzimanja konkretnih koraka revidiranja i uspostavljanja mehanizama koji bi se bavili sprečavanjem seksualnog zlostavljanja na Univerzitetu u Prištini”.

"Ako Univerzitet u Prištini kreira mehanizam, verujem da ćemo videti porast prijava."

Venera Ćoćaj (Cocaj) iz Organizacije za kvalitet obrazovanja

Upravni savet je juče (4. aprila) objavio izjavu u kojoj se navodi da planira da organizuje radnu grupu s ciljem kreiranja mehanizama koji bi se bavili seksualnim zlostavljanjem na univerzitetu.

Za Veneru Ćoćaj iz NVO Organizacija za kvalitet obrazovanja (ORCA), što je jedna od organizacija koje stoje iza ovih demonstracija, kreiranje mehanizama je ključno u popločavanju puta za prijavljivanje seksualnog zlostavljanja i privođenja počinilaca pravdi.

“Mislimo da mora da postoji poseban mehanizam koji se bavi seksualnim zlostavljanjem, uzimajući u obzir slučajeve koji često nisu prijavljeni jer postoji manjak poverenja u institucije”, kaže Ćoćaj. “Tako bi se omogućilo prijavljivanje, dakle mora da je reč o nekom bezbednom mestu, da bude diskretno, da osigura anonimnost i poverljivost. Ako Univerzitet u Prištini kreira mehanizam, verujem da ćemo videti porast prijava.”

Prema rečima Ćoćaj, otpuštanje Krasnići-Pustina je od velikog značaja, jer to pokazuje da je univerzitet voljan da deluje ne samo u slučajevima seksualnog zlostavljanja, već i kada je reč o diskriminativnim rodnim politikama. “Živimo u društvu koje okrivljuje žrtve, što je potvrdio i stav prorektora i drugih koji su došli da podrže ovakve deklaracije”, kaže Ćoćaj. “Ovde možemo da promenimo pravac delovanja.”

Prijavljivanje krivičnog dela

Diskusija o sistematskom zanemarivanju seksualnog nasilja unutar Univerziteta u Prištini postala je predmet rasprava onda kada je aktivistkinja Jeta Beriša (Berisha) javno govorila o svom iskustvu seksualnog zlostavljanja dok je bila studentkinja na Fakultetu za umetnosti.

Na prošlonedeljnim demonstracijama je uzela mikrofon i otkrila detalje svoje priče okupljenima. Beriša je kazala da joj je jedan profesor umetnosti zatražio da mu u kancelariju donese DVD, gde ju je, po zaključavanju vrata, profesor pipao otpozadi. Onda je rekla da ga je odgurnula, vikala na njega i istrčala iz kancelarije, užasnuta.

Beriša je detaljno govorila i o svojim pokušajima da prijavi ovaj incident, otkrivajući da je odmah obavestila druge profesore i dekana Fakulteta umetnosti koji ju je savetovao, kako navodi, da ne govori nikome ono što se desilo. Beriša kaže da je podnela i žalbu dekanatu i rektoratu, ali nikada nije dobila odgovor, a zatim je otišla u policiju za koju tvrdi da nikada nije istražila njen slučaj.

Kada je s njim u kontakt stupila Kohavižn (KohaVision), Agim Selimi, dekan Fakulteta umetnosti, rekao je da on “nikada nije primio pismo koje studentkinja pominje”, dok policijski službenici kažu da su u procesu provere podataka pre nego što daju zvanični odgovor. U međuvremenu, rektor Univerziteta u Prištini, Marjan Dema, napisao je u saopštenju za medije da je “zabrinut zbog navoda o seksualnom nasilju” i da će “delovati u skladu sa potrebama”.

K2.0 je napisao zvanični emeil Demi u ponedeljak, tražeći od njega da iznese stav uprave prema navodima o seksualnom zlostavljanju, da li postoje planovi da se kreira mehanizam za podnošenje prijave i koliki je broj slučajeva seksualnog nasilja prijavljenih rektoru. Nismo dobili odgovor.

Fotografija: Ade Mula (Atdhe Mulla) / K2.0.

“Bilo je to gorko i vrlo razočaravajuče iskustvo za mene, jer nikada nisam pomislila da se nešto ovako može desiti u jednoj ozbiljnoj instituciji”, kaže Beriša, koja tvrdi da ju je iskustvo navelo da odustane od univerzitetskog obrazovanja. “Imali smo tu slobodu da budemo otvoreni sa profesorima, jer komunikacija nije toliko zvanična na Fakultetu umetnosti, ali svi moraju da imaju granice. Bilo je bolno kada sam prijavila slučaj, ali nisam dobila nikakvu podršku.”

"Nadam se da će sa mnom u kontakt stupiti više žena i devojaka koje žele da prijave seksualno zlostavljanje, jer je, za žene, ono lično isto uvek što i političko."

aktivistkinja Jeta Beriša.

Beriša kaže da se pridružila protestima i podelila svoju priču kako bi ohrabrila druge studente da javno govore o svojim iskustvima seksualnog nasilja i napada, te da ne nose same breme nepravde. Otkrila je da su joj druge žene pisale o svojim iskustvima, uključujući navode o tome da ih je napao isti profesor za koga tvrdi da je napao i nju.

“Nadam se da će sa mnom u kontakt stupiti više žena i devojaka koje žele da prijave seksualno zlostavljanje, jer je, za žene, ono lično isto uvek što i političko”, kaže Beriša. “Istorijski gledano, žene su tlačene i moramo da pobegnemo od ovakvog diskursa, da pokažemo svetu da žene imaju svoj glas i da on mora da bude uvažavan.”

Beriša je jedna od nekoliko ljudi koji su javno govorili o tome da su pretrpeli seksualno zlostavljanje, ali i o tome da su slučaj prijavili.

Ćoćaj kaže da je priča koju je ispričala Beriša tipičan primer izostanka institucionalnog odgovora u svakoj etapi slučaja. “Bilo je institucionalnog nereagovanja na univerzitetu, fakultetu, u policiji i tako dalje”, rekla je.

K2.0 je kontaktiralo sa kancelarijom Kosovske policije za odnose s javnošću da bismo dobili više informacija i podataka o seksualnom zlostavljanju prijavljenom policiji. Policija je obavestila K2.0 da su dobili samo jednu prijavu seksualnog nasilja u kom je predmet Univerzitet u Prištini, a iz 2016. Slučaj je prosleđen tužilaštvu.

“Ako uzmemo u obzir da nema zabeleženih prijava, mislim da to otkriva da se Univerzitet u Prištini bavi datim slučajevima”, nastavlja Ćoćaj. Iako se čini da univerzitetska uprava ne poseduje nijedan prijavljeni slučaj seksualnog zlostavljanja, izveštaj koji je prošle godine objavila NVO Artpolis zaključuje da je seksualno zlostavljanje rasprostranjeno. Izveštaj navodi da studenti ne prijavljuju seksualno zlostavljanje jer nemaju poverenja u instituciju.

Fotografija: Ade Mula (Atdhe Mulla) / K2.0.Izvršna direktorka Artpolisa, Zana Hodža Krasnići (Hoxha Krasniqi), kaže da, na osnovu intervjua sa studentima, postoji znatan broj profesora koji zaključavaju vrata tokom sesija jedan na jedan. Poput Ćoćaj, i ona smatra da bi određeni mehanizam mogao da pomogne u rešavanju problema seksualnog zlostavljanja.

“Zaključili smo da izostanak mehanizma da se reši seksualno zlostavljanje jeste upravo ono što pokreće seksualno zlostavljanje usled odnosa moći između studenata i profesora, što upućuje na dominantnu moć profesora nad studentima, a što omogućuje da takav jedan fenomen bude masovan”, rekla je.

Krasnići tvrdi da je seksualno zlostavljanje duboko ukorenjeno na kosovskim univerzitetima, dok ga izostanak odgovornosti čini još rasprostranjenijim. Ona dodaje da je jedan od razloga zbog kojih je Artpolis učestvovao u protestima tendencija da se mladima starijima od 18 govori kako bi trebalo da se oblače.

“Zahtevali smo da ovo pitanje ne bude predmet moralisanja, jer ne možete da zlostavljate zakone i kodekse koji ne postoje”, kaže Krasnići, dodajući da je Artpolis pozvao profesore sa Univerziteta u Prištini da učestvuju u serijalu od 10 radionica o seksualnom zlostavljanju pre nego što se objavi prošlogodišnji izveštaj ove organizacije, ali da je samo jedan profesor učestvovao u jednoj od 10 sesija.

Profesori na meti

Beriša kaže da trenutno vodi razgovore sa advokatom u pogledu objavljivanja imena svog napadača. “Razlog zbog kog nismo objavili ime jeste pravne prirode, što bi moglo da ometa istragu, ali je samo pitanje vremena kada ćemo objaviti”, objašnjava ona.

Dok Krivični zakonik Kosova daje opštu definiciju zlostavljanja, ističući da će počinilac biti kažnjen zatvorskom kaznom od šest meseci do pet godina, on ne navodi detaljno šta predstavlja seksualno zlostavljanje.

Prema izveštaju Artpolisa, studenti tvrde da su se suočili sa poteškoćama prilikom prijavljivanja seksualnog zlostavljanja Kosovskoj policiji, a usled izostanka definicije seksualnog zlostavljanja u Krivičnom zakoniku Kosova. U izveštaju se preporučuje da bi Krivični zakonik trebalo da sadrži specifičnu i detaljnu definiciju seksualnog zlostavljanja, navodeći pojedinosti ovakvih slučajeva i predviđene sankcije.

Hodža Krasnići naglašava da bi bilo koje otpuštanje sa Univerziteta u Prištini, ili čak krivična presuda, predstavljali primer odgovornosti, ali uručivanje otkaza zbog navoda o seksualnom zlostavljanju još je nezabeleženo na kosovskim univerzitetima.

Fotografija: Ade Mula (Atdhe Mulla) / K2.0.

Kako nijedan član osoblja dosad nije izgubio posao zbog navoda o seksualnom zlostavljanju, u poslednjih nekoliko godina su dva poznata slučaja dobila epilog u vidu suspenzije dvaju počinilaca, gde su dvojica profesora dobila sudske presude.

Redžepa (Rexhep) Osmanija, bivšeg ministra prosvete i profesora na Učiteljskom fakultetu Univerziteta u Prištini, prijavila je jedna studentkinja policiji, a koja je tvrdila da je Osmani “tražio seksualne usluge u zamenu za ocenu”. Osmani je negirao optužbe, ali je priznao da je zagrlio studentkinju, što je, prema njegovim rečima, bilo pogrešno protumačeno kod nje.

Prema dokumentarcu T7 o seksualnom zlostavljanju, Osmani je dobio presudu na osnovu sumnje da je počinio krivično delo ‘zloupotrebe svoje nadležnosti i pozicije’. Tek treba da se pojavi pred sudom.

Iste optužbe su iznesene protiv Baškima (Bashkim) Zahitija, profesora na Univerzitetu Ukšin (Ukshin) Hoti u Prizrenu, koji je suspendovan zbog navoda o seksualnom zlostavljanju. Izveštavalo se u medijima o tome da tužilaštvo ima dokaze koji sadrže snimke u kojima se čuje on kako traži seksualne usluge u zamenu za ocene. Zahiti, takođe, tek treba da se pojavi na sudu, jer je prvo ročište odgođeno na neodređeno vreme usled navedenih zdravstvenih razloga.

Kada je K2.0 stupio u kontakt sa rektorom Univerziteta u Prištini, Marjanom Demom, zatražili smo informacije o suspenzijama i otkazima uručenim zbog seksualnog zlostavljanja na univerzitetu otkako je on postao rektor, ali nismo dobili odgovor.K

*Nova informacija: ovaj članak je izmenjen 6. aprila 2018. kako bi uvrstio odgovor Kosovske policije.

Fotografije: Ade Mula (Atdhe Mulla) / K2.0.
Urednik: Džek (Jack) Robinson.