U detalje | Hrvatska

Ubijanje slobode govora u Hrvatskoj

Piše - 06.02.2018

Sve češće napadi na novinare ostaju nekažnjeni.

Napadi na novinare, sve prisutniji govor mržnje u javnom prostoru, nametnuta cenzura i politički pritisci u javnom medijskom servisu – tako bi se mogla rezimirati zabrinjavajuća situacija u hrvatskim medijima.  

Hrvatska je posljednjih godina pala na rang listama koje mjere slobodu medija: prema izvješću Reportera bez granica, Hrvatska je pala sa 63. na 74. mjesto. Posebice zabrinjava izostaje reakcija javnosti nakona prijetnji novinarima. Vlast pak nastoji kontrolirati rad javnog medijskog servisa.

Saša Leković navodi da je Hrvatsko novinarsko društvo, kojim predsjedava, registrovalo brojne prijetnje novinarima, od ozbiljnih verbalnih do prijetnji smrću, te da su se registrovani i fizički napadi. Kao najveći problem Leković vidi činjenicu da se, u većini slučajeva, počinitelje ne kažnjava na primjeren način.  

Prijetnje upućene medijima naročito su intezivirale nakon presude šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata i samoubojstva generala Slobodana Praljka u Haškom sudu 29. novembra 2017. godine. Novinarka hrvatskog programa N1 televizije Nataša Božić, zaprimila je prijetnje smrću jer je u svojoj emisiji postavila pitanje vezano uz oduzimanje odličja onima koji su optuženi za ratne zločine.

Prijetnje, uključujući i one smrću, su prijavili i brojni novinari i mediji koji su istaknuli činjenicu su Praljak i ostali pravomoćno osuđeni za ratni zločin. Istodobno su, koordiniranim prijavama na Facebooku, desničarke udruge uspjele ukloniti Facebook stranice niza hrvatskih lijevih portala kao što su Lupiga, Antifa Zagreb ili Antifašistički vjesnik.

Na ovaj je trend regirao i predstavnik za slobodu medija Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS-a), Harlem Désir, koji je tom prilikom pozvao vlasti u Hrvatskoj da istraže prijetnje smrću upućene novinarima te da se pobrinu za njihovu sigurnost.

Civilno društvo zahtijeva više slobode govora i protestira protiv cenzure. Foto: Jelena Prtorić

Histerija koja je uslijedila nakon presude generalu Praljku samo je kulminacija trenda koji svakome tko je imalo upućen u hrvatsku medijsku scenu nije stran.

“U većini slučajeva počinitelje se ni ne otkriju, osim ako osoba nije ni pokušala sakriti svoj identitet”, pojašnjava Leković.

“U tom slučaju policija otkrije počinitelje, jer to i nije problem. U slučajevima kada su za prijetnje generirane posebne adrese ili je poslano anonimno pismo na kojemu ne postoje nikakvi otisci, tu nije postignuto nista. A i u slučajevima kada je to riješeno, kada su slučajevi došli do suda kazne su bile uvjetne, pa zapravo nitko nije niti završio u zatvoru.”

“Mrzitelji svega hrvatskoga” vs. domoljubni javni servis

Prijetnje novinarima i sukobljavanje, što na javnom planu što na osobnoj razini, samo su dio šire slike uništavanja medijskih sloboda u Hrvatsko. Nakon što je zemlja pala za 11 mjesta po pitanju slobode medija na listi Reportera bez granica, Hrvatska, zemlja članica EU, je danas rangirana gore od zemalja u susjedstvu Slovenije, Bosne i Hercegovine i Srbije.

Medijske slobode u regiji

Svake godine, Reporteri bez granica objavljuju Index medijskih sloboda u kojem daju pregled stanja u medijima u 180 zemalja svijeta. Što je zemlja više rangirana, to je veća sloboda govora u njoj. Trenutno je Norveška na prvom mjestu.

37. Slovenija
65. Bosna i Herzegovina
66. Srbija
74. Hrvatska
76. Albanija
82. Kosovo
106. Crna Gora
111. Makedonija

(Lista sačinjena na osnovu podataka za 2017. godinu)

U izvješću RSF-a stoji da se hrvatske vlasti “miješaju u rad javnih medija, te da su novinari koji su istraživali osjetjive teme poput korupcije, organiziranog kriminala ili ratnih zločina, često  bili izloženi maltretiranju”. Također, izvješće navodi da je kleveta u Hrvatskoj kriminalizirana, a da se vrijeđanje Republike, njezinih simbola, himne ili zastave može kazniti zatvorom do tri godine.

Trend srozavanja slobode medija može se pratiti sve od 2014. godine, a posebno je uočljiv od kraja 2015., kada je na vlast stupila takozvala Domoljubna koalicija, koja je uključivala desni HDZ pod palicom Tomislava Karamarka i tada novoformiranu koaliciju stranaka desne orijentacije, Most.

Leković kaže da je ton koji je Karamarko uspostavio vezano za slobodu medija primjetan u njegovoj izjavi da će svatko doma, “u svoja četiri zida, moći govoriti što misli i želi, ali ne i javno”.

Vladavinu Domoljubne koalicije obilježilo je i imenovanje Zlatka Hasanbegovića 2016. godine, čije je ime otada postalo sinonim za degradaciju slobode medija, na mjesto Ministra kulture, u čijoj su nadležnosti i mediji.

Prvi je potez novoga ministra bilo dokidanje potpora neprofitnim medijima, dakle svima onima koji ne spadaju u kategoriju komercijalnih medija koji financiraju oglašivači niti u javni servis, a bave se temama o kojima se rijetko čita u mainstream medijima. Tada je grupa uglavnom desničarski orijentiranih novinara, od kojih mnogi imaju političke veze, osnovala  pandan Hrvatskom novinarskom društvu – Hrvatsko društvo novinara i publicista (HNIP),  čija je uloga, smatra Leković, bila prije svega  politička, kako bi se preko njega kontrolirali mediji.

Uslijedilo je nedugo zatim i obračuvanje s javnim medijskim servisom, pa je degradirao ili premješteno oko 70 novinara ili urednika u okviru ideološki motivirane čistke.

Medijska se čistka nastavila do samog kraja rada vlade Domoljubne koalicije, koja će do danas ostati zabilježena kao najkraća vlada u povijest Hrvatske, a srušena je 2016. u jeku korupcijskog skandala koji je inkriminirao tadađnjeg potpredsjednika Vlade i predsjednika HDZ-a,  Tomislava Karamarka i njegovu suprugu te izazvao razdor između ionako nestabilnih koalicijskih partnera.  

Na samom kraju rada Vlade na udaru su se našli i Treći programi hrvatske radio televizije – HRT 3, dugo bili poznati kao oni koji nude sadržaj koji “nije za svakoga”, ali su ujedno predstavljali i posljednje utočište (nemainstream) kulture u medijima. Programa na kojima se još prikazuje opera, rasprave o kazalištu, igraju partije šaha i čuju radio dokumentarci.

 

Treći program javnog servisa u Hrvatskoj bio je pod udarom Vlade, ali su ga branili građani i novinari. Photo: Anja Mergeduš.

No, HRT 3 nije jedina institucija koja je počela osjećati pritisak i miješanje u rad od onih na vlasti.

Nakon ukidanja emisije “Dobro jutro: kultura” na trećeg programu televizije, program Trećeg radija je preko noći ostao bez emisija “Jutro na trećem”, koja je ugošćivala umjernike, kulturnjake i znanstvenike, te “Audiodoca” i “Skrivene strane dana”, dvije emisije koje su, u maniri posljednjih radio dinosaura, proizvodile i u hrvatski eter emitirale radijske dokumentarce. Jesenska shema programa umjesto ovih emisija trebala je uvesti nove sadržaje, posvećene kršćanskoj duhovnosti i “religiozno-znanstvenim sadržajima” koje su uređivali autori mnogo bliži tadašnjoj vlasti.

Građanska inicijativa naziva “Sloboda Trećima” u srpnju je 2016. organizirala i prosvjed (i više no simbolično uobličen u formu radijske emisije, s gostima koji su se izmjenjivali na sceni i ispred mikrofona, s redanjem dramskih i glazbenih izvedbi uživo), zahtjevajući da javni servis ostane javni servis i da se u jesenskoj programskoj shemi nađe mjesto za naprasno izbačene emisije.

Ti su zahtjevi ostali bez odjeka, a u sljedećim se mjesecima nastavio povećavati broj religioznih sadržaja na televiziji.  “Svaki tjedan u kolovozu na sva četiri televizijska programa bila su emitirana u prosjeku četiri religijska dokumentarca, reprize većine standardnih vjerskih emisija, po dvije mise i dvije emisije iz domene katoličke baštine”, pisao je tjednik Novosti u svojoj analizi naslova Rekvijem za HRT iz rujna 2016.

Drugačiji metod, ali isti rezultat

Ta je jesen 2016. donijela Hrvatskoj i nove prijevremene parlamentarne izbore. Na vlast je opet zasjeo HDZ, po drugi put u koaliciji s Mostom. Iako se radi(lo) o umjerenijoj struji HDZ-a, a novi premijer Andrej Plenković, bivši europarlamentarac, prikazivan je kao liberalniji HDZ koji stranku želi vratiti desnom centru, medijska politika vlasti nije se mnogo promijenila.

Plenkovićevim dolaskom  smijenjen je Zlatko Hasanbegović s mjesta ministra kulture i postavljena Nina Obuljen Koržinek, predstavljena kao “stručna osoba”, s čijim se dolaskom, kako su se mnogi nadali, trebala unormaliti hrvatska medijska politika. Ipak, u više u godinu dana rada ministrice, ukinute emisije nisu vraćene, a došlo je i do novih čistki na javnom servisu.

Novi ugovor Vlade i javnog servisa HRT-a, kojime se uređuju njihov odnosi, jasno napominje da Hrvatska radio-televizija mora između ostalog “čuvati dignitet i promicati vrijednosti Domovinskog rata”.

Tako je u rujnu 2017.  doslovno preko noći ukinuta emisija “Hrvatska uživo” koja je davala glas manjinama i ugroženim skupinama, svim onima koji inače rijetko dospiju u medijski prostor. Istodobno je porasla doza domoljubnog izještavanja, pa se tako vrh hrvatske radiotelevizije nije libio ukoriti jednog od svojih novinara, Aleksandra Stankovića, koji se Domovinski rat osvrnuo kao na građanski.

Također, menadžment je prijetio otkazom radijskom novinaru Miloradu Šikanjiću zbog navodnog govora mržnje nakon što je kritizirao čelnika HNS-a, stranke koja je koalirala s HDZ-om.

Najnovijim potezom zaštita domoljubnih osjećaja, s programa Hrvatske radio televizije početkom januara skinut je film “Ministarstvo ljubavi” komedija koja pokazuje situaciju u kojoj hrvatska Vlada, suočena s financijskom krizom, kreće u istraživanje svih slučajeva u kojima udovice branitelja primaju mirovine iako zapravo žive u izvanbračnim zajednicama. Emitiranje komedije je naprasno odgođeno zbog pritiska udruga udovica hrvatskih branitelja.

Novi ugovor Vlade i javnog servisa HRT-a, kojime se uređuju odnosi između javnog servisa i hrvatskih vlasti,  jasno napominje da Hrvatska radio-televizija mora između ostalog “čuvati dignitet i promicati vrijednosti Domovinskog rata”.

Analiza web stranice Bilten, objašnjava kako novi ugovor donosi i eksplicitniji spomen “hrvatskih nacionalnih vrijednosti” i jasnije “čuvanje digniteta i promicanje vrijednosti Domovinskog rata” kao misije HRT-a. Pod misijskim je ciljevima navedeno i da HRT ubuduće “u svojim informativnim programima potiče primjenu mjera demografske, pronatalitetne i obiteljske politike”.

Istodobno se nije promijenila niti pozicija nove Ministrice prema neprofitnim medijima – nisu ponovno uvedene potpore istima, a dotok novca iz drugih izvora se  – blokira. Svota od čak 30 milijuna kuna (oko 4 milliona Eura), koju je Hrvatska povukla iz europskih fondova za financiranje “medija zajednice”, još uvijek nije podijeljena jedinim medijima koji bi se za iste potpore mogli kvalificirati – neprofitnim, koji se bave temama bitnima za zajednicu – jer se s dodjelom odugovlači u Ministarstvu.

Istovremeno su pojedini portali potražili spas u individualnom mecenatu – crowfundingu. Portal Forum ™ probio je led krajem 2016. s prvom medijskom crowdfunding kampanjom “Neka vide da nas ima”, u kojoj je u prva 24 sata prikupljeno više od traženih 5000 donacija, a ovoga je prosinca to uspio i portal Lupiga, koji je skupio 20.000 dolara.

No drugi će portali možda poći putem  portala Muf.hr posvećenog feminističkoj kritici pop kulture, čije su osnivateljice početkom siječnja 2018. najavile da će prestati s radom nakon četiri godine. Iako financije nisu bile presudne, navele su, “stvari bi možda ispale drugačije da Ministarstvo kulture u posljednje dvije godine nije devastiralo sektor neprofitnih medija”.

Međunarodni ukor

Osim financijskih muka, najnoviji napadi, s početka teksta pokazuju da izostaje i osuda takvog ponašanja od strane vlasti. Zbog  toga je sredinom siječnja 2018. Hrvatsku posjetila Međunarodna misija vodećih organizacija za zaštitu slobode medija, zabrinuta zbog gušenja slobode medija i pritisaka na novinare.  U svojemu izvještaju zaključili su da “vlasti ne čine dovoljno da bi bili spriječeni politički pritisci na medije te jasno osuđeni napadi na novinare”.

Hrvatska je jedina zemlja članica Europske unije u koju je Misija došla po drugi puta u nepune dvije godine nakon što su 2016. Misija je ovaj puta navela da je situacija nešto bolja no 2016. godine, no istaknuli su kao probleme “pristrano izvještavanje i unutarnju strukturu upravljanja na HRT-u”, te činjenicu da je javna televizija izložena političkim pritiscima i pritiscima interesnih grupa. Također, misija je navela i da se poguban utjecaj govora mržnje povećao i da se čini da je javni prostor zatrovan verbalnim napadima, pa i na novinare.

Foto: Jelena Prtorić.

Tako je u rujnu 2017.  doslovno preko noći ukinuta emisija “Hrvatska uživo” koja je davala glas manjinama i ugroženim skupinama, svim onima koji inače rijetko dospiju u medijski prostor. Istodobno je porasla doza domoljubnog izještavanja, pa se tako vrh hrvatske radiotelevizije nije libio ukoriti jednog od svojih novinara, Aleksandra Stankovića, koji se Domovinski rat osvrnuo kao na građanski.

Također, menadžment je prijetio otkazom radijskom novinaru Miloradu Šikanjiću zbog navodnog govora mržnje nakon što je kritizirao čelnika HNS-a, stranke koja je koalirala s HDZ-om.

Najnovijim potezom zaštita domoljubnih osjećaja, s programa Hrvatske radio televizije početkom januara skinut je film “Ministarstvo ljubavi” komedija koja pokazuje situaciju u kojoj hrvatska Vlada, suočena s financijskom krizom, kreće u istraživanje svih slučajeva u kojima udovice branitelja primaju mirovine iako zapravo žive u izvanbračnim zajednicama. Emitiranje komedije je naprasno odgođeno zbog pritiska udruga udovica hrvatskih branitelja.

Novi ugovor Vlade i javnog servisa HRT-a kojime se uređuju odnosi između javnog servisa i hrvatskih vlasti, uostalom jasno napominje da Hrvatska radio-televizija mora između ostalog “čuvati dignitet i promicati vrijednosti Domovinskog rata”,

Analiza web stranice Bilten, objašnjava kako novi ugovor donosi i eksplicitniji spomen “hrvatskih nacionalnih vrijednosti” i jasnije “čuvanje digniteta i promicanje vrijednosti Domovinskog rata” kao misije HRT-a. Pod misijskim je ciljevima navedeno i da HRT ubuduće “u svojim informativnim programima potiče primjenu mjera demografske, pronatalitetne i obiteljske politike”.

Istodobno se nije promijenila niti pozicija nove Ministrice prema neprofitnim medijima – nisu ponovno uvedene potpore istima, a dotok novca iz drugih izvora se  – blokira. Svota od čak 30 milijuna kuna (oko 4 milliona Eura), koju je Hrvatska povukla iz europskih fondova za financiranje “medija zajednice”, još uvijek nije podijeljena jedinim medijima koji bi se za iste potpore mogli kvalificirati – neprofitnim, koji se bave temama bitnima za zajednicu – jer se s dodjelom odugovlači u Ministarstvu.

Istovremeno su pojedini portali potražili spas u individualnom mecenatu – crowfundingu. Portal Forum ™ probio je led krajem 2016. s prvom medijskom crowdfunding kampanjom “Neka vide da nas ima”, u kojoj je u prva 24 sata prikupljeno više od traženih 5000 donacija, a ovoga je prosinca to uspio i portal Lupiga, koji je skupio 20.000 dolara.

No drugi će portali možda poći putem  portala Muf.hr posvećenog feminističkoj kritici pop kulture, čije su osnivateljice početkom siječnja 2018. najavile da će prestati s radom nakon četiri godine. Iako financije nisu bile presudne, navele su, “stvari bi možda ispale drugačije da Ministarstvo kulture u posljednje dvije godine nije devastiralo sektor neprofitnih medija”.

Međunarodni ukor

Osim financijskih muka, najnoviji napadi, s početka teksta pokazuju da izostaje i osuda takvog ponašanja od strane vlasti. Zbog  toga je sredinom siječnja 2018. Hrvatsku posjetila Međunarodna misija vodećih organizacija za zaštitu slobode medija, zabrinuta zbog gušenja slobode medija i pritisaka na novinare.  U svojemu izvještaju zaključili su da “vlasti ne čine dovoljno da bi bili spriječeni politički pritisci na medije te jasno osuđeni napadi na novinare”.

Hrvatska je jedina zemlja članica Europske unije u koju je Misija došla po drugi puta u nepune dvije godine nakon što su 2016. Misija je ovaj puta navela da je situacija nešto bolja no 2016. godine, no istaknuli su kao probleme “pristrano izvještavanje i unutarnju strukturu upravljanja na HRT-u”, te činjenicu da je javna televizija izložena političkim pritiscima i pritiscima interesnih grupa. Također, misija je navela i da se poguban utjecaj govora mržnje povećao i da se čini da je javni prostor zatrovan verbalnim napadima, pa i na novinare.K

Naslovna ilustracija: Majlinda Hoxha / K2.0.

KOMENTARI

0
KOMENTARIŠI

KOMENTARIŠI