âĆ ta bi nateralo Äoveka da masakrira jedno stado stoke?â RazmiĆĄlja Marko dok se ĆĄeta oko kratera, napinjuÄi svoje uske oÄi kako bi razaznao delove mesa i kostiju u lokvama krvi koje otiÄu. Suze se slivaju niz njegove podbule obraze. On ih briĆĄe i krivi vetar ĆĄto mu oÄi gore i ĆĄto mu je koĆŸa crvena.
âBio sam deÄak, joĆĄ nem i prljav, kada je naĆĄe prijateljstvo otpoÄelo. Ponosan pastir iz Javora, ali ipak zrno soli u poreÄenju sa veliÄanstvenim stvarima koje je Bog stvorio. One su viĆĄe pazile na mene nego ĆĄto sam ja na njih. Ja sam priÄao a one su sluĆĄale; one su davale i ja sam uzimao. Tako smo se druĆŸili sedamdeset dugih godina. Nemam niti jedno seÄanje u kom ne postoji zvuk krave.â
Marko se saginje i uzima reckasto zvonce za krave. Slatka Lunja Milava ga je nosila oko vrata. Svojim palÄevima on izvlaÄi prljavĆĄtinu kestenjaste boje koja stanuje unutar nje i onda neĆŸno stavlja zvonce u svoj dĆŸep. On uzdiĆĄe, proteĆŸe zglobove kako bi umirio podrhtavanje svoje ruke, stabilizuje svoje noge i pokuĆĄa da udiĆĄe vazduh.
âSeÄam se kada mi je otac priÄao da su dve pogoÄene gromom na dan mog roÄenja, a ja se seÄam kada su tri u susednom selu slomile svoje noge i utopile se u Uvcu; s vremena na vreme, izgladnela zver bi pokuĆĄala da savlada moje pse⊠Ali, masakriranje bespomoÄne stoke? Samo dvonoga zver je sposobna za takav zloÄin.â
âMarko, oni ponovo zuje na nebu!â ViÄe Markova supruga Jelena, naginjuÄi se kroz prozor na drugom spratu njihove kamene kuÄe izgraÄene od reÄnog kamena.
âNeka ih!â Marko uzvraÄa povik. Njegov glas je hrapav i naprsao. âAko vetar bude duvao kako valja, odzujaÄe do pakla.â
On kleknu, uze bronzano klatno drugog zvona, rascepano kopito i komad koĆŸe. Jelena priÄe svom suprugu opreznim koracima i obavesti ga da ga skuvani krompiri Äekaju na stolu.
âKada si sa njima celi svoj ĆŸivotâ, ĆĄapuÄe Marko, âpoÄneĆĄ da ih voliĆĄ. Jedno je s ljudima, a drugo s njima. Ponekad se rukujeĆĄ s nekim i veÄ znaĆĄ da je bitanga. Gledaj ĆĄta radi sveĆĄtenik kada nije u sluĆŸbi i saznaÄeĆĄ da je i on lopov. ViÄao sam jednu ili dve tvrdoglave krave u svom ĆŸivotu, ali niko neÄe naÄi nijednog nitkova meÄu njima.â