Afërdita je prije 22 godine saznala za prvu prodavnicu korištene odjeće smještenu u prištinskom naselju u kojem je odrasla. Njena prijateljica je predložila da zajedno odu da pronađu komade odjeće koje je tražila, “sve međusobno različite”.

“Da sam imala samo dvije krojačke lutke, mogla bih uraditi sve”, riječi su kojima je Afërdita opisala šta je pomislila kada je shvatila da je njen san rad sa odjećom. Kada je prije osam godina bila nezaposlena, počela je razmišljati o tome šta bi tačno mogla raditi. Otvaranje prodavnice nove odjeće — što joj je prvo palo na pamet — koštalo je mnogo. Zato je istražila tržište i odlučila se za otvaranje prodavnice korištene odjeće.

“Željela sam da uradim nešto sama, vlastitim trudom, bez ičije pomoći”, rekla je Afërdita. “Ne zato što niko nije bio spreman da mi pomogne, već zato što sam željela da to učinim samostalno.”

I tako je počela istraživati kako da snabdije prodavnicu. Prvo je nabavila robu od trgovca koji je dovozio polovnu odjeću iz drugih zemalja u svoje skladište, gdje su se snabdijevale i druge osobe. Afërdita ga je morala moliti i dodatno platiti da joj dozvoli da sama bira odjeću, komad po komad.

Godine 2018, u naselju Kodra e Trimave u Prištini unajmila je mali prostor u nadi da će se javiti interesovanje za tu njenu “eksperimentalnu fazu”.

Ipak, njen projekt u početku nije zadobio podršku od osoba s kojima je razgovarala, i to zbog stigme vezane za polovnu odjeću. Međutim, stvari su se počele mijenjati nakon što je otvorila radnju. Otvorivši vlastitu prodavnicu, Afërdita se dokazala onima koji su sumnjali u njenu ideju.

“Za ostvarivanje ciljeva, a naročito u zemljama poput naše, potrebna vam je velika upornost”, rekla je Afërdita, dodavši da je sve teže ukoliko ste žena.

Najnoviji podaci iz Agencije za statistiku Kosova pokazuju da je 2021. godine samo 22,7% žena na Kosovu bilo zaposleno te da je od oko 2.500 preduzeća osnovanih u prva tri mjeseca 2021. godine samo 23,2% u vlasništvu žena.

U takvom sistemu rodne neravnopravnosti žene koriste razne prilike da pokrenu vlastite poslove. Između ostalog je to prodaja korištene robe putem onlajn platformi, koja kao djelatnost smanjuje troškove osnivanja preduzeća.

Starim prema novom

Ono što je u engleskom jeziku poznato kao thrifting jednostavno se odnosi na nabavku odjeće, namještaja, knjiga, pribora itd. iz prodavnica u kojima se nude polovni proizvodi — odnosno bilo šta što je ranije koristio neko drugi.

Osobe koje kupuju u prodavnicama polovne robe znaju da pronalazak dobrog artikla iziskuje vrijeme i trud, zbog čega se cijeli proces ponekad naziva thrifting hunt ili “lov na polovne stvari”.

Upravo to je bio jedan od razloga zbog kojih je Vita Beqiri, 29-godišnja preduzetnica iz Peći, odlučila da će njena prodavnica polovne odjeće “HipVintage” poslovati isključivo putem interneta, i to kroz stranice na Instagramu i Facebooku te odnedavno i kroz vebsajt.

“Vebsajt olakšava sve”, rekla je Beqiri. “Zato što imate kategorije koje možete pretraživati. Recimo, ako tražite samo džempere, ne morate prolaziti kroz sve postove, već ih možete razvrstati.”

Beqiri je 2018. godine odlučila da na društvenim medijima reaktivira naloge prodavnice koje je prvobitno otvorila njena sestra, a prije nego što su u međuvremenu zatvoreni. Nezadovoljna dotadašnjim radom, Beqiri je — pošto je diplomirala slikarstvo — sve svoje vrijeme posvetila ovom poslu. Danas, četiri godine kasnije, njen poslovni nalog na Instagramu prati otprilike 7.000 osoba.

Na Kosovu su se prodavnice polovne robe pojavile prije ere digitalizacije, ali s pojavom internetske trgovine preduzeća te vrste od 2008. godine koriste priliku da dopru do šire publike i pomognu korisnicima_ama da se snađu u navedenoj oblasti.

Jedna od najvećih onlajn platformi za trgovinu i razmjenu na Kosovu, “merrjep”, omogućava korisnicima_ama da stave na prodaju bilo šta što posjeduju, a više ne koriste. Samo jednom pretragom možete pronaći mnoge artikle koji su na prodaju, od desetina korištenih stolica do automobila. Spomenuti servis potencijalnom kupcu omogućava da kontaktira sa prodavačem_icom putem telefona. Na vebsajtu servisa — koji je pokrenut 2008. godine — navodi se da ga koristi oko 70.000 osoba te da se na njemu dnevno objavljuje do 2.000 oglasa.

Takva kupoprodaja je zastupljena i u manjim grupama na Facebooku. Pored onlajn platformi i grupa, na Kosovu također postoje desetine prodavnica u kojima se prodaju antikviteti uvezeni iz inozemstva, uključujući dijelove namještaja, lampe i mnoge druge stvari.

Prelazak sa fizičkih prodavnica na onlajn kupovinu pružio je kupcima visok stepen komfora pri odabiru i nabavci artikala. Štaviše, za vlasnike_ce preduzeća ovog tipa troškovi obavljanja poslovnih aktivnosti umnogome su niži.

Poslovi ovog tipa su na Kosovu u prvom redu dali prostora ženama i djevojkama. U raskoraku između okruženja za zaposlenje koje ne nudi jednake mogućnosti i poteškoća koje se javljaju u preduzetništvu, trend vođenja biznisa putem interneta prema svemu sudeći je rješenje prijeko potrebno za povećanje zastupljenosti žena u radnoj snazi.

Iako je Afërdita započela privređivanje u fizičkoj prodavnici, njena kćerka ju je nagovorila da otvori nalog na Instagramu. Otvaranje onlajn radnje za nju je bilo nešto potpuno novo.

“Dok sam bila u toj fizičkoj prodavnici, čim sam otvorila [nalog na Instagramu], počeli su stizati zahtjevi — nisam znala kako funkcioniše naručivanje preko interneta, pojma nisam imala”, rekla je Afërdita. No, bila je odlučna: “Kad nešto hoćeš, naučiš sve.”

“U početku sam sama dostavljala narudžbe jer imam auto, ali to je nakon nekog vremena postala nemoguća misija zato što su zahtjevi počeli stizati i izdaleka”, rekla je. Potom je sklopila ugovor sa kurirskom službom čiji su zaposlenici_e počeli isporučivati narudžbe umjesto Salihu.

Zahvaljujući internetu, lakše je i njoj i njenim klijentima_cama.

“Svidjela mi se ideja da, kada [kupci na Instagramu] lajkaju nešto, to znači da su došli i uzeli to”, rekla je Afërdita. Primijetila je da je kupcima mnogo lakše zbog toga što mogu provjeriti veličinu i cijenu robe, a da se pritom ne moraju “gnjaviti” dolaskom u prodavnicu.

Nakon nekog vremena, Afërdita je zatvorila fizičku prodavnicu i u potpunosti se prebacila na internet, budući da je željela da otvori drugu prodavnicu koja bi bila bliže njenom domu. Međutim, zbog pandemije je bila primorana da promijeni plan, a s obzirom na to da u periodu kada je cijelo Kosovo bilo u totalnoj izolaciji nije bila u mogućnosti da radi.

Kada je u martu 2020. godine pandemija COVID-19 uslovila potpuno zatvaranje Kosova, mnoge radnje su ugašene, što je dodatno pogoršalo ekonomsku situaciju. Prema podacima Agencije za registraciju preduzeća Kosova (ARPK), od marta 2020. do marta 2021. godine zatvoreno je oko 1.500 preduzeća, ali smatra se da je taj broj mnogo veći.

Brojni građani_ke Kosova su u navedenom periodu bili nezaposleni, pri čemu je položaj žena otežan i kod kuće i na poslu. U izvještaju organizacije Democracy for Development — koja se primarno bavi istraživanjima i analizom politika — konstatovano je da je 5,3% žena i 2,6% muškaraca u zemlji doživjelo da njihov ugovor o radu bude raskinut usljed pandemije, dok je 26% žena poslano na neplaćeno odsustvo.

Međutim, u jeku tih poteškoća pojavila su se nova preduzeća za čije poslovanje nije potreban fizički kontakt sa klijentima_cama kao i ona koja su započela sa radom isključivo na društvenim medijima. Prema podacima ARPK, od marta 2020. do marta 2021. godine registrovano je više od 11.500 novih preduzeća. Neka od postojećih su realizovala aktivnosti isključivo kao preduzeća za onlajn prodaju. Prema najnovijim podacima, u toku pandemijske 2020. godine, internetska trgovina je skočila za 35,4%, što je porast od 12% u odnosu na 2019.

Period potpune izolacije u prvim mjesecima pandemije Beqiri je onemogućio funkcionisanje zbog toga što su sve njene privatne stvari bile u Prištini, iako je živjela u radila u Peći. Međutim, što se tiče Salihu, pandemijsko iskustvo je povratilo njenu potrebu za jasnim razgraničenjem posla i doma.

Aktivnosti onlajn preduzeća u toku pandemije dodatno su otežala položaj žena koje rade od kuće. Pored toga što su radile za potrebe vlastitih preduzeća, bile su opterećene kućnim poslovima i brigom o djeci. I Afërdita se suočavala sa istim problemima.

Razdvajanje posla koji je obavljala za potrebe svoje prodavnice od kućnih poslova bilo je teško zbog toga što u njenom slučaju nije postojala ta podjela, a naročito s obzirom na nedostatak zasebnog prostora namijenjenog za vršenje svake od tih aktivnosti.

“Vrijeme posvećeno majčinskim obavezama nisam mogla odvojiti od onoga posvećenog obavezama vođenja prodavnice”, rekla je Afërdita.

U decembru prošle godine odlučila je da ponovo otvori fizičku radnju, i to u prištinskom naselju Dardanija. Tamo joj dolazi veliki broj mušterija, mahom djevojaka i žena.

Onlajn biznis je dobar biznis

Intenziviranje onlajn prodaje u toku pandemije održalo je na životu internetska preduzeća na Kosovu — onlajn trgovina je često bila glavni izvor primanja djevojaka i žena koje se bave ovim poslovima. Vitina i Afërditina onlajn prodavnica nude proizvode čija se cijena kreće od deset do 40 eura. Kako dodatno naplaćuju usluge dostave, nerijetko su u mogućnosti da osiguraju sigurnu zaradu.

Za Afërditu je profit koji ostvaruje kroz onlajn radnju sasvim dovoljan.

“Ne razmišljam o dodatnom zaposlenju — sve dok ovaj posao ide dobro, mogu pokriti troškove, uključujući stanarinu, kao i neke druge privatne troškove koji idu na ono što mi se sviđa. Dok god sve bude išlo ovako kako ide, neću napuštati ovaj posao”, rekla je.

Beqiri isto tako kaže da se ne može baviti ničim drugim osim svojom prodavnicom. Čak se prestala baviti i slikanjem. Posvećenost odabiru i pripremanju odjeće, objavljivanju na društvenim medijima i komuniciranju sa klijentima_cama za nju je postao posao sa punim radnim vremenom.

“Moram spomenuti jedan smiješan mem sa interneta: ‘Nisam željela posao od osam do četiri, a sad radim 24 sata’”, rekla je Beqiri.

Pored dobiti, Beqiri cijeni to što i dalje uči nove stvari u vezi sa poslovnim menadžmentom kao i samostalnost koja proizlazi iz toga što nije pod ugovorom.

“Od drugih stalno dobijam ideje o tome kako da razvijem biznis, naročito od rodbine, ali i od ljudi koji se ovime bave — ali ja imam više znanja”, rekla je Beqiri. “Stalno komuniciram sa klijentima_cama. Znate kako kažu, ‘učenje kroz rad’. Dakle, stvari se postepeno povećavaju i poboljšavaju, na svu sreću.”

Iako je mala zastupljenost žena i djevojaka na tržištu rada još uvijek jedan od faktora koji perpetuiraju rodnu neravnopravnost na Kosovu, izgleda da je digitalizacija otvorila nova vrata kosovskim preduzetnicama.

Naslovna fotografija: Ferdi Limani / K2.0.