“Pored toga što me je novonastala situacija šokirala, COVID-kriza mi je donijela i druge, ozbiljnije nevolje, s obzirom na to da mi je uručen otkaz”, rekla je samohrana majka D. M. iz Skoplja u razgovoru za K2.0 obavljenom putem interneta.

1. M. — čiji sin studira u Skoplju — otpuštena je s posla u jeku pandemije, što je značilo da je izgubila jedini izvor prihoda u svom domu. “Za pomoć sam se morala obratiti roditeljima”, nastavila je. “Dakle, oni su nas izdržavali svojim penzijicama. Možda je bilo malo lakše jer su fakulteti bili zatvoreni, tako da nisam morala ništa plaćati za sina.”

Ono što je u toku pandemije dodatno opteretilo svakoga, a naročito porodice koje imaju jedan jedini izvor prihoda, bio je nagli porast troškova života u Sjevernoj Makedoniji. D. M. je istakla da je njoj prije same pandemije za pokrivanje svih mjesečnih troškova bilo potrebno oko 500 eura. No, prvo je skočila cijena jestivog ulja, i to s oko 70 denara (ca. 1 euro) na 95 do 100 denara (ca. 1,70 eura) po litru. Zatim je u augustu prošle godine Vlada najavila i poskupljenje električne energije za domaćinstva.

Priča koju je nam je ispričala D. M. samo je jedna od brojnih priča samohranih roditelja koji su u posljednjih godinu dana ostali bez ikakve pomoći. Čak i oni koji nisu dobili otkaz morali su uložiti dodatne napore i pronaći način kako da nastave ići na posao, a zbog toga što su istovremeno morali čuvati svoju djecu kada su škole i vrtići bili zatvoreni.

“Veliki broj roditelja se usredsrijedio na to kako da ostanu smireni i prežive”, kaže jedna od članica nevladine organizacije Edna može (“Može se”) za K2.0.

Produbljivanje rodnih nejednakosti

Po izbijanju pandemije COVID-19, u Sjevernoj Makedoniji je zabilježeno preko 140 000 slučajeva zaraze, pri čemu je više od 4400 ljudi preminulo. Vakcinacija je započeta zahvaljujući pomoći iz sistema COVAX, a prve doze vakcine stigle su krajem marta. U isto vrijeme, dodatne doze stigle su iz Srbije i Rusije.

Prema rezultatima istraživanja koje je nedavno provela organizacija UN Women, oko 35 posto žena u Sjevernoj Makedoniji u toku pandemije je radilo od kuće (u poređenju na 23 posto muškaraca), usljed čega se značajno povećala količina njihovih obaveza u sferi neplaćenog rada kod kuće i brige o djeci. Ujedno je i veći broj žena nego muškaraca doživio stres i anksioznost, što je ostavilo posljedice na njihovo mentalno zdravlje.

Prazne ulice Skoplja, prijestolnice Sjeverne Makedonije. Prema podacima UN-a, u lokdaunu je zatvoreno oko 19 posto preduzeća. Fotografija: Kristina Ozimec.

U nastavku istraživanja navedeno je da su mjere koje su uvedene u zemlji “utjecale na privredu, društvenu sferu, obrazovanje, kulturu i sve ostale segmente društva”. Ostali raspoloživi podaci pokazuju da je u proteklih godinu dana zatvoreno oko 19 posto preduzeća.

“Kako se zdravstvena kriza razvila u niz društvenih, ekonomskih i humanitarnih kriza, svi su pogođeni — iako su se u tom pogledu javile razlike između muškaraca i žena — a najviše oni iz najugroženijih skupina stanovništva. Uslijedilo je i produbljivanje pojedinih rodnih nejednakosti”, zaključuje se u izvještaju.

Ministarstvo rada i socijalne politike nije odgovorilo na naš upit o tome koliko ima samohranih roditelja u Sjevernoj Makedoniji i koliko njih je u stanju neke potrebe. Ipak, u imejlu su podcrtali da centri za socijalni rad vode evidenciju o ljudima koji su u stanju socijalne ugroženosti, što je kategorija ljudi u koju spadaju i samohrani roditelji. Bez obzira na to, ako neko od samohranih roditelja nije u stanju potrebe, Ministarstvo ne raspolaže podacima o toj porodici.

Nadalje, iz Ministarstva su objasnili da su samohrani roditelji obuhvaćeni dvama paketima mjera pomoći koji je Vlada uvela prošle godine te da je osobama u stanju potrebe bilo omogućeno da podnesu zahtjev za isplatu finansijske pomoći, i to u iznosu od 100 eura.

Problemi s kojima se samohrani roditelji suočavaju tokom pandemije završili su u medijima. Na to su reagovali iz Vlade, naglasivši da oni koji se žale kako im je uskraćena pomoć nisu obavili birokratske procedure nužne za isplatu te pomoći.

Borba za opstanak

Kada je riječ o pomoći namijenjenoj samohranim roditeljima, birokratske procedure samo su neke od poteškoća kojima svjedoči civilno društvo u Sjevernoj Makedoniji.

“Pomoć od Vlade bila je predviđena samo za neke kategorije, dok su mnogi samohrani roditelji ostali bez ikakve pomoći, a sve to im je dodatno otežalo život”, tvrde iz Može se.

Kako bi potkrijepili te tvrdnje, pozvali su se na primjere iz vlastitog rada: roditelja koji su od njih zatražili pomoć jer nisu mogli priuštiti ni osnovne vitamine, a kamoli lijekove neophodne za liječenje COVID-19.

Organizacija Može se 2020. godine je provela mini anketu u okviru koje je više od 200 samohranih majki upitano s kakvim izazovima se neposredno suočavaju tokom pandemije. Siromaštvo, uskraćenost za kvalitetnu zdravstvenu zaštitu i psihičke posljedice samo su neke od briga koje su spomenule te žene.

Skopska organizacija Edna može (Može se) na čelu s Doroti Pačkovom provela je anketu s ciljem da pokaže u koliko teškoj situaciji su se našli samohrani roditelji po izbijanju pandemije. Fotografija: Zahvaljujemo Doroti Pačkovoj.

Doroti Pačkova, predsjednica Može se, osvrće se na rezultate ankete, pri čemu izdvaja da je preko 50% ispitanica reklo da su njihovi mjesečni prihodi smanjeni. S druge strane, više od 20% ispitanih žena izgubilo je sva primanja jer su bile neformalno zaposlene.

“Ti podaci nam ukazuju i na to u kakvom položaju su samohrani roditelji bili prije pandemije, u kakvom položaju žive, kao i na to kako su primorani da se neformalno zapošljavaju, i to upravo zato što društvo ne reguliše mogućnost za učešće u normalnom tržištu rada. To pravo nije zagarantovano, pravo na slobodno ostvarivanje sredstava neophodnih za život”, podvlači Pačkova.

Kako ističe, u svakodnevnom radu je mogla vidjeti koliko samohranih roditelja je prepušteno samo sebi za vrijeme pandemije.

“Preživljavanje je mnogima od njih bezmalo nemoguća misija”, tvrdi Pačkova, naglašavajući da je pomoć koju društvo izdvaja za porodice samohranih roditelja nedovoljna.

To dokazuju rezultati istraživanja UN Womena, u okviru kojeg je ustanovljeno da će — ukoliko mjere zatvaranja ostanu na snazi — svaka treća žena nailaziti na teškoće pri pokrivanju osnovnih troškova kupovine hrane i neophodnih proizvoda za higijenu, kao i da će teško moći plaćati stanarinu i režije. Općenito gledano, učesnice istraživanja su se u većem broju nego učesnici izjašnjavale da su bile primorane tražiti pomoć od rodbine i prijatelja/ica.

“Niti jedna mjera nije uvedena s ciljem zadovoljenja veoma konkretnih potreba samohranih roditelja. Oni su tretirani na isti način kao porodice u kojima djecu odgajaju dva roditelja. To je prvi korak ka institucionalnoj diskriminaciji i nepravdama koje su im nanesene i koje im se i dalje nanose”, zaključuje Pačkova.K

Naslovna fotografija: Kristina Ozimec.