U jednom od mnogobrojnih viralnih mimova nastalih u vremenu širenja bolesti COVID-19 ističe se da je Šekspir (Shakespeare) napisao “Kralja Lira” u karanteni, u doba kuge. Jučerašnja vanredna sjednica Skupštine Kosova, pak, možda bi se mogla posmatrati i kao savremeni omaž velikom dramatičaru.

Tragedija se odigrala u pravom šekspirovskom tonu, u nekoliko činova i s mnoštvom peripetija. Klimaktični pad vlade Aljbina (Albin) Kurtija u jeku globalne pandemije koja je potresla Europu i ostatak svijeta ipak je dramatičniji od bilo kojeg Šekspirovog djela, budući da bi posljedice za publiku na Kosovu mogle biti kataklizmične.

Građani/ke Kosova su u proteklim godinama proživjeli pozamašan broj političkih kriza, no perfidno obaranje nedavno formirane vlade čiji je mandat trajao manje od dva mjeseca predstavlja “novum”. Još od uvjerljive pobjede na oktobarskim izborima, stranka Samoopredjeljenje (VV) je u ispunjavanju svog obećanja da će dokinuti korupcijsko-klijentelistički status kvo naišao na čvrst otpor vladajućih elita.

S obzirom na takve okolnosti, sklapanje sporazuma o koaliciji između VV-a i rivalske LDK na više načina je iznenadilo javnost, uprkos tome što se o njihovom koaliranju raspravljalo mjesecima. Nekima se činilo da je partija koju je osnovao pokojni mirotvorac Ibrahim Rugova raskrstila s klijentelizmom i ideološkim vakuumom prisutnim u njenim redovima već nekoliko godina te da je spremna postati nositelj promjena u zemlji srozanoj visokom stopom nezaposlenosti, iseljavanjem i favoritizmom.

Ne iznenađuje, međutim, to što je LDK odjednom pokazala spremnost da pogazi isti onaj sporazum za koji je u februaru obećala da će ga se pridržavati. Ukoliko dovoljan dokaz nije njihova želja za time da budu instrumentalizirani u prljavoj igri ličnih interesa, aktualno stanje u stranci savršeno oslikava niz zbunjujućih i razočaravajućih obraćanja koje su njihovi zastupnici/e (uz iznimku Vjose Osmani) održali jučer na maratonskom zasjedanju Skupštine.

Kako god, uprkos štetnoj ulozi koju igra u ovoj nezapamćenoj političkoj sabotaži, LDK nije jedini krivac za sve.

Predsjednik Hašim Tači (Hashim Thaçi), žestoki protivnik Kurtija, u činu božanske intervencije je izvukao as iz rukava. Otkako je VV pobijedio na izborima, očekivalo se da će Tači (zlo)upotrebljavati svoju poziciju radi zaštite ličnih interesa.

Za to vrijeme, trenutna američka administracija marljivo je radila na vanjskopolitičkom puču koji je ostavila za posljednji tren uoči predstojećih izbora zakazanih za novembar. Kako je “mirovni plan” koji je skrojio za Izrael i Palestinu uredno odbijen, predsjednik SAD-a se posvetio drugoj po redu hit-zoni: Balkanu.

Nakon tri godine pasivnosti i uspavanosti, SAD su posredovale u potpisivanju vrlo simboličnih — a u praksi bezvrijednih — “izjava o namjeri” ponovnog uspostavljanja letova na relaciji Beograd–Priština, najavivši tako povratak na velika vrata u regiju koju su njihovi europski kolege/ice praktično prepustile samu sebi.

Ako tome dodamo još i podatak da je sin američkog predsjednika (koji ne obnaša nikakvu zvaničnu funkciju u vladi) pozdravio povlačenje američkih trupa iz Kampa Bondstil (Bondsteel), kao i činjenicu da Ričard Grenel (Richard Grenell) i ostali Trampovi (Trump) puleni vrše sve žešće pritiske s ciljem ukidanje carina na robu iz Srbije, dobijamo šekspirovski enfant terrible.

Na sličan način kao i izraelski premijer Netanjahu, geopolitičkom olujom koja se proizvodi pod sudarom agresivne Trampove administracije s indiferentnom Europskom unijom ovladao je i Tači, što bi moglo prodrmati geopolitičku situaciju i u ostatku politički krhke regije, ne samo unutar granica Kosova.

Dalekosežnost posljedica ovog zemljotresa tek treba da se utvrdi. Imajući u vidu to da je Kurti sugerirao kako Tači namjerava vratiti na sto kontroverzni dogovor o razmjeni teritorije između Kosova i Srbije koji ujedno uživa podršku SAD-a, mjeseci pred nama bit će obilježeni neizvjesnostima i tenzijama. Ukoliko zaista bude realiziran, spomenuti dogovor bi mogao narušiti stanje u cijeloj regiji više nego pandemija koja u ovom momentu hara svijetom.

Zanemarimo li geopolitičke implikacije, šteta je na internom nivou već napravljena.

Svrgavanjem demokratski izabrane vlade dobrano su — a vjerovatno i nepovratno — poljuljani ionako klimavi odnosi između organa odlučivanja, institucija i građanstva.

Dvanaest godina nakon proglašenja nezavisnosti, politička scenom Kosova i dalje je zaposjednuta duhovima duboko ukorijenjene ekonomsko-političke elite koja nastoji sačuvati vlast i bogatstvo nauštrb vlastitih građana/ki. Štaviše, jučerašnjem razvoju događaja u velikoj mjeri su doprinijeli slabi institucionalni okviri i uglavnom ravnodušna EU, koji prijete da ugroze ostvareni napredak Kosova na društveno-političkom planu.

Nevladine i organizacije civilnog društva aktivno se zalažu za konsolidaciju uvijek budnog i angažiranog civilnog društva, što se ogleda u sve većem broju ženskih marševa, interesnih grupa i organizacija koje se bave pravima LGBT osoba. Još jedan pokazatelj demokratizacije je i prošloizborna pobjeda prethodno “autsajderske” političke stranke koja je obećala da će se suprotstaviti politici “korupcija kao pravilo”.

Nasilno gušenje Kurtijevog svježeg pristupa politici koji sublimira žeđ društva za promjenama ozbiljno potkopava ova postignuća.

Ipak, sve ono što se odigralo jučer predstavlja i priliku za Kosovo kao mladu državu s demokratskim uređenjem. Naime, svake večeri u 20 sati, kosovsko stanovništvo koje poštuje mjere izolacije tokom pandemije koronavirusa masovno izlazi na balkone da bi iskazalo nezadovoljstvo aktualnim stanjem. Povrh toga, društvenim mrežama i van njih širi se do sada nezabilježen val solidarnosti s premijerom Kurtijem, pri čemu i oni koji su inače politički pasivni izražavaju nezadovoljstvo.

U normalnim okolnostima bi trebali biti raspisani novi izbori i to bi VV-u dalo dodatni politički zamah. Prema tome, izgleda da pandemija ide na ruku Tačiju u provođenju uvredljive, samodopadne i destabilizirajuće politike koja bi mogla prouzrokovati još štete.

Bez obzira na sve, čini se da se u društvu nešto pokrenulo.

Aktivno i angažirano glasačko tijelo onemogućit će elitama da ostanu na vlasti kada se život vrati u normalu; ono samo takvo ima potencijal da trajno prodrma ekonomsko-politički krajolik Kosova. EU se zato smjesta mora počeli ulagati intenzive napore u to da stvoreni momentum nadživi haos koji je nastao uslijed bolesti COVID-19 tako što će sarađivati s narodom Kosova vizavi selektivnog intervencionizma SAD-a.

Period od sljedećih nekoliko mjeseci bit će dug i dinamičan, ali u pravom šekspirovskom maniru mogli bismo svjedočiti još jednom u nizu preokreta u ovoj drami koja se stalno razvija.

Naslovna fotografija: Ade Mula (Atdhe Mulla) / K2.0.