Dana 11. marta 1981. godine, u menzi Studentskog doma Univerziteta u Prištini, neko je razbio tanjir o sto. Taj eksplozivni čin bio je posljedica dugogodišnjih maltretiranja i teških uslova života. I tako je jedan mali protest započeo čitavu lančanu reakciju koja je dovela do proglašenja vanrednog stanja.

Mnoge porodice na Kosovu imaju vlastite priče o demonstracijama: mladić ili djevojka se iskrada iz kuće i pridružuje se masi pulsirajuće energije žednoj promjene, možda nesvjestan ili nesvjesna sile i opasnosti kojima se izlaže, možda i ne. Te priče se prenose s koljena na koljeno, kao tkanina izvezena sitnim razmatranjima usmjerenim na povrat osjećaja moći.

U godinama i patnjama koje su uslijedile nakon 1981, nekoliko ličnosti je odigralo presudnu ulogu na putu Kosova prema državnosti. Tako su se Zahir Pajaziti, Fehmi Agani i Ibrahim Rugova pridružili Skenderbegu, postavši ovjekovječenima u centru Prištine.

Pod budnim okom njenih osloboditelja, Priština se izborila za nezavisnost i podnijela je sva ograničenja režima koji je propadao. Put ka stvarnoj nezavisnosti često je bio ispresijecan preprekama te je trpio opstrukcije u interesima sve bogatije političke manjine.

Prije svega nekoliko dana, pojavio se video snimljen mobitelom na kojem demonstrant biva odvučen i pretučen nakon što se usudio iskazati protivljenje uspostavi nove vlade. Bivši glavni pravni savjetnik UNMIK-a, Alegzander Borg Olivije (Alexander Borg Olivier), izrazio je zabrinutost zbog tog događanja.

Budući da je u prošlosti pravno savjetovao i predsjednika Hašima Tačija (Hashim Thaçi), priznao je da bi njegova preporuka u ovom trenutku glasila da Ustav Kosova podrazumijeva neophodnost raspisivanja izbora.

Možda još i više zabrinjava činjenica da je Olivije upozorio i na “nedostatak političke kulture” na Kosovu, što je izjava koja je alarmantna koliko je i nejasna.

U kratkom snimku može se vidjeti kako krupne osobe u uniformama bez ikakvih oznaka jure mladog demonstranta. U momentu kada ga hvataju i udaraju, jedna prolaznica fizički interveniše preklinjući ih da puste momka. Bio je to mali čin protesta.

Zaštićeni kipovi

Ova događanja zasigurno nisu iznenadila bronzane prištinske junake budnog pogleda. Već dvadeset godina oni svjedoče političkim nevoljama kako se nižu jedna za drugom. Ipak, nakon što su izbori gurnuti ustranu, djelovalo je da više nemaju snage sve to gledati.

Ako je sva dobra umjetnost politična, kako se već prigodno veli, onda se to dokazalo prošle sedmice u Prištini.

Građani/ke tog grada su u utorak ujutro mogli vidjeti da su njihovim kipovima oči zaštićene povezom. Iza ovog dovitljivog protestnog čina stoji umjetnica Fljutra Zimi (Flutra Zymi).

Zimi je svoj čin opisala kao savremenu umjetnost pretočenu u stvarnost. “Ovi spomenici podignuti su u čast naših palih heroja i svaki put kad prolazimo pokraj njih, sjetimo se žrtve koju su dali da bismo mi danas mogli biti slobodni. Ne želim da gledaju šta se događa. Stid me je.”

Iako će Fljutrin hrabri potez vjerovatno inspirisati prolaznike/ce, riječi Alegzandera Borga Olivijea aludiraju na sve veću zabrinutost. “Nedostatak političke kulture” u neku ruku je proklinjuća optužba države u kojoj živi najmlađe stanovništvo u Europi.

Da li mladi žele stvoriti političku kulturu?

Mnoge mlade osobe na Kosovu osjećaj beznađa  je udaljio od političkih događanja. Mnogii od njih nevoljko učestvuju u procesu koji ih često zanemaruje.

Godine 2016. provedeno je istraživanje pod nazivom “Uloga mladih u političkim subjektima na Kosovu”, koje je finansirala Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID). U zaključku istraživanja navedeni su odgovori ispitanika/ca iz organizacija civilnog društva, koji su naglasili da su “ogranci mladih u okviru političkih subjekata [općenito] samo simbolični.”

U nastavku izvještaja navodi se i sljedeće: “Njihov opšti utisak u pogledu ogranaka mladih je takav da su to strukture stvorene za regrutovanje novih članova i [dobijanje] glasova za politički subjekat, te da imaju malo ili nimalo uticaja na procese donošenja odluka.”

U rezultatima je jasno istaknuto da se učešće mladih podupire samo kako bi se privukli glasovi, čime se mlađi građani/ke Kosova onemogućuju da ostvare bilo kakav utjecaj.

U aprilu 2019. godine, predstavljeni su rezultati istraživanja o mladima koje je proveo kosovski ured fondacije Friedrich-Ebert-Stiftung (FES). Cilj je bio pružiti činjenični uvid u predodžbe i mišljenja mladih osoba na Kosovu, pri čemu je ustanovljeno da ih najviše zabrinjavaju korupcija (81%), povećanje siromaštva u društvu (74%) kao i društvena nepravda (68%).

Istraživanjem je također utvrđeno da samo 10% omladine na Kosovu smatra da su njihovi interesi “dobro” zastupljeni u državnoj politici. Shodno tome, samo 13% njih za sebe kaže da ih politika općenito zanima.

Navedena istraživanja prikazuju osjećaj frustracije koji vlada među mladima na Kosovu, no oni ni u kom slučaju ne odbacuju mogućnost promjene. Čini se da, ukoliko ih dovoljno pažljivo saslušate, omladina Kosova nudi ideje.

Umjetnost kao katalizator protesta

Fljutra Zimi objasnila je da njen gest originalno nije njen. Naime, negdje u prolazu je načula omladinu koja je razgovarala o tome i njihovu ideju je željela provesti u djelo za njihovo dobro i dobro cijele jedne generacije ljudi na Kosovu. Zimi je ujedno izrazila zahvalnost svima koji su joj ponudili pomoć u izvedbi, što možda pokazuje da volje za promjenom zaista ima. 

Već nekoliko sedmica svjedočimo kako ljudi širom svijeta učestvuju u demonstracijama, pokušavajući doprinijeti neophodnom procesu za koji vjeruju da može dovesti do promjene. Građani/ke koji nastoje dati svoj doprinos tako ulažu i fizičke i simboličke napore. Na Kosovu su u protekloj sedmici poduzeti mali, ali značajni potezi, a upravo takvi, sitni činovi protesta mogu imati revolucionaran učinak.

Zimi kaže: “Posvećujem ovaj čin svome sinu i njegovoj generaciji, koja nikada ne smije dići ruke od izgradnje boljeg svijeta i ravnopravnosti za sve.”

Naslovna ilustracija: Arita Katona / K2.0.