Ustavni sud je omogućio stranci LDK da formira vlast presudivši u korist dekreta predsjednika Hašima Tačija (Hashim Thaçi) o predavanju mandata onome ko je uspio osigurati prostu [skupštinsku] većinu. Time je napravljen veoma opasan presedan, što bi moglo ostaviti štetne posljedice na daljnju demokratsku transformaciju Kosova budući da su time korumpirane političke elite dobile vjetar u leđa da nastave zarobljavati državu u začaranom krugu.

Najrecentnija preraspodjela moći ima različite političke implikacije. Iako iz aktualnog saziva Vlade tvrde kako su spriječili da zemlja sklizne u još dublju krizu, događanja koja su pratila ovaj proces prijete da neutrališu dvadeset godina političkih reformi i pokušaja da se na Kosovu uspostavi demokratski sistem. 

Kosovo na papiru izgleda kao demokratska država, ali disfunkcionalne i zarobljene institucije ogromna su prepreka na putu izgradnje čvrstog demokratskog sistema. To se najbolje ogleda u nedavnoj smjeni moći koju je pokrenula druga najveća stranka u Skupštini, LDK, zajedno s predsjednikom Tačijem koji je politički potpomogao taj proces kako bi dalje ojačao svoj položaj na vanjskopolitičkoj sceni te u dijalogu sa Srbijom.

Analitičari/ke iz regije sve više gledaju na Kosovo kao na državu suočenu s demokratskim nazatkom; taj trend uočen je širom Zapadnog Balkana. Međutim, pojam “nazadak” sugeriše da je država u određenom trenutku bila ustrojena kao konsolidovani demokratski sistem — što nije slučaj s Kosovom. Štaviše, Kosovo je na putu ka demokratiji zapelo u hibridnom statusu kvo koji pokazuje autoritarne tendencije.

Da li će izbori postati redundantni?

Prema procjeni organizacija V-Dem i Freedom House, slobodni i fer izbori ključni su faktori u mjerenju kvaliteta demokratije u svim krajevima svijeta. Upravo su slobodni izbori jedan od glavnih elemenata koji je — u određenoj mjeri — svrstao Kosovo među države s krhkim demokratskim uređenjem u nastanku.

Međunarodni posmatrači/ce ocjenjuju da su oktobarski izbori bili dobro organizovani, slobodni i transparentni. Izborni proces pokazao je da glasači/ce s Kosova demokratski sazrijevaju. U ostatku regije, promjena vlasti [na Kosovu] pozdravljena je kao veliki iskorak u borbi protiv zarobljavanja države.

Nakon pozitivne priče ispričane u Sjevernoj Makedoniji, mnogi regionalni stručnjaci/kinje prognozirali su da će izbori na Kosovu i pobjeda opozicije imati velik odjek i proizvesti domino-efekt u cijeloj regiji.

Ipak, ekstremno politikanstvo kojim se politički vrh poslužio kako bi zbacio Vladu usred pandemije COVID-19 — pri čemu su se blatantno okoristili stranim strateškim partnerima radi domaće potrošnje — imalo je za posljedicu porast beznađa i očaja. Zloglasna, višeslojna događanja koja su prethodila nezabilježenoj institucionalnoj i ustavnoj krizi srušila su nadu koja se probudila 6. oktobra, kada je opozicija pobijedila na izborima.

Ako Vlada može biti formirana marginalizacijom pobjednika izbora, i to tako da se stranka s drugim najvećim brojem glasova domigoljila do vlasti na jedvite jade uz 61 glas u Skupštini (pola glasova plus jedan) i oformila manjinsku vladu zahvaljujući predsjedniku koji je otvoreno utjecao na skupštinske zastupnike/ce kako bi bila izglasana, da li će izborni proces postati suvišan?

To je za svakog građanina/ku goruće pitanje dok svako od njih kalkuliše naredne korake spremajući se na barem još deset godina zarobljavanja države. Uslijed spomenutog presedana,  izborni proces će u skorijoj budućnosti biti gotovo u potpunosti irelevantan.

Presuda Ustavnog suda otvorila je put za marginalizovanje Samoopredjeljenja koje će se nastaviti osim ako stranka ne osvoji 51% glasova, što se trenutno čini malo vjerovatnim. Prema tome, ovakvo stanje bi se moglo održati još neko vrijeme, ponajviše zbog toga što će političke stranke koje su prema svemu sudeći najodgovornije za zarobljavanje države svim silama nastojati nadići neslaganja i udružiti snage kako bi po svaku cijenu zadržale vlast.

Predaja mandata drugoplasiranoj stranci vrlo lako može postati izvor političke nestabilnosti, čime bi se povećala opasnost od ozbiljnog zarobljavanja jedne od najvažnijih institucija Kosova — Skupštine. Tome svjedoči izjava zastupnika u Skupštini koga su, kako je naveo, predsjednik Tači i bivši premijer Ramuš (Ramush) Haradinaj lično nagovorili da promijeni mišljenje i glasa za [uspostavu nove vlade].

Ako se na skupštinske zastupnike/ce i dalje bude vršio utjecaj, promjena vlasti zarad “većih političkih planova” neminovno će postati trend.

Krivulja pada nivoa povjerenja

Neposredno prije izglasavanja novog saziva Vlade na čelu s Avdulahom (Avdullah) Hotijem, Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) na Kosovu objavio je redovni izvještaj “Public Pulse”, odnosno rezultate ankete javnog mnijenja na Kosovu u okviru koje se ispituje povjerenje građana/ki prema državnim institucijama. Od 2014. godine, kada je Kosovo ušlo u perpetualnu političku krizu, nivo povjerenja javnosti u državne institucije u vrtoglavom je padu. Nagli pad povjerenja u državne institucije potvrđen je i u izvještajima Kosovskog centra za sigurnosne studije u seriji “Barometar sigurnosti na Kosovu”.

Međutim, rezultati najnovijeg izvještaja pokazuju da Vjosa Osmani i Aljbin (Albin) Kurti uživaju veliku podršku javnosti. Mada pojedini obično sumnjaju u vjerodostojnost tih rezultata — naročito lider LDK, Isa Mustafa — navedena situacija demonstrira da dvojac Osmani-Kurti svakako uživaju političku podršku i u široj javnosti.

Još uvijek je prerano govoriti o tome da li će Hotijeva vlada doseći isti nivo podrške, posebno imajući u vidu rasprave glede njene legitimnosti. Povrh tog problema, zemlja će se uhvatiti ukoštac s jednom od najozbiljnijih ekonomskih kriza izazvanom oštrim mjerama ograničenja koje su bile na snazi skoro tri mjeseca.

Vlada dijaloga, ali ne i unutrašnjih reformi

Vlada pod vodstvom LDK formirana je s ciljem zaključivanja procesa dijaloga sa Srbijom. Prve odluke novoformirane vlade donijete su da bi se obje strane vratile za pregovarački sto — s tim da pregovore iz kojih je EU isključena vode SAD.

Odbacivanje reciprociteta i postepeno prebacivanje dijaloga u ruke predsjednka Tačija prva su dva signala upućena specijalnom predsjedničkom izaslaniku Ričardu Grenelu (Richard Grenell) i predsjedniku Aleksandru Vučiću, kojima je poručeno: Mi smo spremni, sad ste vi na potezu.

Od ovog saziva Vlade ni ne očekuje se da će se boriti protiv zarobljavanja države niti da će izraditi program usmjeren na reforme. Prvi razlog koji stoji iza takvih predviđanja jeste taj da je Vlada sastavljena u posljednji čas bez dugoročne strateške orijentacije. Drugi je taj što u Hotijevoj vladi učestvuju političke stranke koje su navodno povezane s različitim oblicima zarobljavanja države, korupcije i organizovanog kriminala.

Ne postoji više ni tračak nade da će sadašnji saziv Vlade nastaviti reforme započete u prošlosti. Korjenite reforme vladavine prava zahtijevaju nadasve stabilnu vladu koja posjeduje političku volju za borbu protiv zarobljavanja države. Program reformi je za Hotijevu vladu u neku ruku nemoguća misija.

Ekonomska kriza, nemiri u društvu i nestabilnost

Pandemija i izolacija nanijele su ozbiljnu štetu ionako poroznoj ekonomiji Kosova. Dok su državne vlasti u posljednja tri dana ukinule sve mjere ograničenja, razmjere posljedica pandemije na ekonomiju i dalje su nepoznate.

Hotijeva vlada će se morati pozabaviti do sada nezapamćenom ekonomskom krizom, a eventualni neuspjeh u tom pogledu njenu bi budućnost itekako mogao dovesti u pitanje. Očekivanja na tom polju prilično su visoka s obzirom činjenicu da LDK uživa ugled kao stranka tehnokrata, akademika i ekonomista spremnih da ekonomski povrate zemlju.

Krize ekonomske prirode često uzrokuju društvene nemire. S tim u vezi bi [predstojeća] ekonomska kriza dodatno mogla pogoršati brojne druge probleme.

U skladu s globalnim trendovima protestovanja, masovnih demonstracija i skupova na kojima gnjevni građani/ke protestuju jer su im vlade uskratile osnovna prava, veliki val protesta mogao bi zahvatiti i Kosovo.

Kritična tačka

U prvoj polovini tekuće godine, Kosovo je imalo tri vlade. Politička kriza praćena ekonomskom nestabilnošću mogla bi ugroziti budućnost zemlje. S druge strane, manjak političkog jedinstva kada je riječ o dijalogu sa Srbijom mogao bi produbiti političku i društvenu polarizaciju.

Nužno je postići dogovor koji je prihvatljiv i provodiv, koji je rezultat inkluzivnog procesa proisteklog iz uzlaznog pristupa.

Pandemija je već preobrazila demokratiju i upravu na Kosovu, ali ostaje da se vidi kakav je njen konkretan učinak. Međutim, dok se pokušavamo vratiti svojim uobičajenim životima, trebali bismo izgraditi bolju “normalu”.

Dobre vijesti su te da je, osvrnemo li se na reakcije na posljednja politička događanja, veliki dio građanstva spreman usprotiviti se autoritarističkim težnjama.

Naslovna fotografija: Ade Mula (Atdhe Mulla) / K2.0.