Dok su u ljeto 2021. prirodne nepogode poput tuče, prekomjerne kiše i poplava harali sjeverom Hrvatske, jug se borio s požarima poslije kojih su ostali samo tužni prozori nagorjelog drveća, olinjalog raslinja i opustošene površine. Od 2017. do 2019. godine, u sličnim je požarima Hrvatska izgubila 62.008 hektara šume.

No, nisu požari, već prekomjerna sječa šuma zarad ostvarivanja profita, najveća prijetnja hrvatskom šumskom bogatstvu.

“U deset godina posječeno je najmanje tisuća hektara šuma,” u telefonskom razgovoru za K2.0 kaže Vesna Grgić, koja se već godinama bori za očuvanje šuma.

Kratko obrijane kose, dubokog, promuklog glasa i odlučnih gesta, Grgić je protekle godine postala zaštitno lice borbe protiv deforestacije u Hrvatskoj. Ova je bivša vojna veteranka na čelu Zelenog odreda, foruma braniteljske udruge “Vidra — veterani i društvena akcija”, osnovane 2017. godine inicijativom veterana Domovinskog rata antifašističke orijentacije.

Zeleni odred je u šumski aktivizam uplovio posve slučajno, a nakon što su počeli uočavati sve više golih padina i pustopoljina prilikom izleta u šume. S vremenom se Udruga povezala sa stručnjacima i drugim zabrinutim građanima/kama koji su im počeli slati slike opustošenih šumskih površina iz svog kraja.

Vesna Grgić i aktivisti Zelenog odreda žestoko se bore protiv nelegalne sječe i uništavanja prirodnog okoliša. Zahvaljujemo: Zeleni odred.

“Ne možemo pričati o ‘najgoroj regiji’ u Hrvatskoj… devastira se na sve strane,” ogorčena je Grgić.

Državno sponzorirana devastacija

Zeleni odred kao najvećeg krivca za devastaciju šuma u državi u kojoj djeluju ističe Hrvatske šume, javno poduzeće koje se bavi gospodarenjem i eksploatacijom državnih šuma, koje i čine glavninu šumskih površina u zemlji (od 2.759.039 ha šume u Hrvatskoj, 2.097.318 ha je u vlasništvu države). Grgić i Zeleni odred tvrde da ovo javno poduzeće šumama ne gospodari u javnom interesu. Da bi to dokazali, godinama prikupljaju dokaze.

Još 2018. godine podnijeli su prijavu Uredu Državnog odvjetnika i Uredu za borbu protiv korupcije sa 700 stranica dokumenata. Smatraju da imaju dovoljno dokaza da pokažu kako je razlog pretjerane deforestacije preprodaja drvene građe kojom se favorizira privatne poduzetnike te su izrazili sumnju na koruptivne radnje i među visoko pozicioniranim državnim službenicima.

“Zbog državnih poticaja cijena drvne građe trupaca u Hrvatskoj je stravično niska jer se tako pogoduje prerađivačkoj industriji. Radi se o poticajnoj cijeni kako bi se razvila drvna industrija,” kaže Grgić pojašnjavajući da se trupci prodaju u bescjenje.

Ove godine, Udruga je proslijedila dokumentaciju u kojoj se ističu nenamjensko trošenje europskih sredstava za biološku obnovu šuma i nedosljednosti u zaštiti šuma Europskoj komisiji (EK).

Europska unija u principu ne može intervenirati u unutarnje poslove država članica, no u Hrvatskoj je 36,67 posto kopnene površine i 16,26 posto površine teritorijalnog mora i unutarnjih voda pokriveno mrežom Natura 2000 koja je sastavljena od “područja važnih za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova Europske unije”. Cilj ove mreže je “očuvati ili ponovno uspostaviti povoljno stanje više od tisuću ugroženih i rijetkih vrsta te oko 230 prirodnih i poluprirodnih stanišnih tipova.”

Prema podacima iz 2015. godine, Hrvatska je bila druga zemlja u EU s najvećim postotkom teritorija u mreži Natura 2000.

Područja koja pripadaju mreži Natura 2000 nisu potpuno izuzeta od ekonomskog iskorištavanja. Međutim, uz sječu dolazi i obaveza pošumljavanja.

“Šuma se može iskorištavati, ali propisuje se da se to mora učiniti na održiv način koji će sačuvati habitat i bioraznolikost,” objašnjava Thomas Waitz za K2.0, europarlamentarac Zelenih iz Austrije.

Zelenom odredu ljudi iz Hrvatske redovno šalju fotografije sa mjesta na kojima se odvija nelegalna sječa šume. Fotografija: Zeleni odred.

Krajem jula, Waitz je službeno, u ime Komisije, posjetio Hrvatsku, obišao degradirana šumska područja i sve dokumentiratirao kako bi mogao predstaviti izvještaj.

“Postoji kršenje mjera u područjima mreže Natura 2000 diljem Europe, to nije ‘privilegija’ Hrvatske, niti regije,” zaključuje dodajući kako je razmjer devastacije iznimno velik u zemljama poput Hrvatske, Rumunjske, Slovačke i Poljske.

“A ono što je poveznica između Hrvatske i Rumunjske je, čini se, i umiješanost državnih tvrtki za šumarstvo u pretjeranu eksploataciju šume,” dodaje Waitz koji je strukom šumar.

Opustošena regija

Akcije Zelenog odreda povezuju ljude širom regije. Tako su bili inspiracija za Draganu Arsić, bivšu zaposlenicu banke i veliku zaljubljenicu u prirodu, koja živi u Srbiji.

Arsić se u ekološki aktivizam prvi put uključila sa pokretom Odbranimo reke Stare Planine koji se zalaže za zabranu izgradnje malih hidroelektrana na Staroj planini. Zatim je jednom prilikom, za vrijeme planinarenja, u šumi nedaleko od planinarskog doma, vidjela čistine na mjestima gdje se nekada uzdizala šuma.

“Shvatila sam da se borim za reke 600 kilometara odavde, a pred očima mi nestaje šuma, u dvorištu”, kaže Arsić za K2.0.

Krajem 2018. godine ona je pokrenula Facebook grupu Odbranimo šume Fruške gore, građansku inicijativu koja se odlučila upustiti u borbu protiv prekomjerne sječe šume.

Za ekologe iz regije nema granica. Zeleni odred pridružio se protestima na Fruškoj Gori. Fotografija: Zeleni odred.

Fruška gora najstariji je nacionalni park u Srbiji. Ipak, u tom parku je dozvoljena sječa šume radi ostvarivanja dobiti.

“U startu smo shvatili da ovakav model upravljanja nije održiv. Šumama se upravlja na način da se ostvaruje komercijalna vrednost i iz toga se financira samo poduzeće,” pojašnjava Arsić dodajući kako se Javno preduzeće Nacionalnog parka Fruška Gora, sa 135 zaposlenih, financira “mahom” odnosno sa više od 60 posto, od sječe šume.

“Šumama se gazduje kao da su privatne površine i u upravljanju dominira ekonomska funkcija, dok je ekološka potpuno zanemarena,” odlučna je Arsić.

Kaže i da su zbog svog javnog djelovanja, kao i činjenice da nelegalne, prekomjerne sječe redovito prijavljuju inspektorima, ona i drugi aktivisti često na meti napada. 

“Govori nam se da smo strani plaćenici i lažni ekolozi. Jedan od lajtmotiva od samog početka je i to da mi dezavuišemo šumarsku struku svojim napadanjem trenutnog upravljanja šumama, dok uopće nismo stručni da sami šumama pravilno upravljamo”, kaže ona.

Međutim, podaci izvještaja Državne revizije, objavljenoga u januaru 2021. godine (za period 2010–2020.) pokazuju da je stanje uistinu zabrinjavajuće.

Vojvodina, u kojoj se nalazi Fruška gora, jedna je od najmanje šumovitih regija u Srbiji i Europi, gdje je manje od sedam posto površine prekriveno šumom. Podaci Državne revizije navode da je stupanj šumovitosti u Srbiji trenutno oko 30 posto, dok bi prema postavljenim ciljevima u Prostornom planu Republike Srbije (za period od 2010. do 2020. godine) optimalna šumovitost trebala biti 41,4 posto. Usporedbe radi, prosjek Europske unije iznosi 39 posto.

Državna revizija utvrdila je i pad u pošumljavanju u periodu od 2015. do 2019. godine. Opseg pošumljavanja spao je s 992 hektara u 2015. godini na 614 hektara u 2019. godini.

Osim toga, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku Srbije od 2.237.511 hektara površine koja se vodi kao šumsko zemljište, 57 posto je u privatnom vlasništvu, a 43 u državnom.

Veliki broj ljudi iz cijele regije pridružio se aktivistima na protestnim šetnjama u odbrani Fruške Gore. Fotografija: Odbranimo šume Fruške Gore.

“U privatnim šumama bi također trebalo upravljati održivo, ali je to ostavljeno vlasnicima na brigu, što je dosta neorganizovano,” kazao je Goran Sekulić iz WWF Adria (World Wide Fund for Nature Adria), regionalne podružnice Svjetske organizacije za zaštitu prirode, za K2.0.

“To treba da kontrolišu inspekcije, no to se malo radi i ne na sistematizovani način. Posjedi su na Balkanu mali, jedna parcela često ima desetke vlasnika i naposletku se često ni ne zna se što je čije,” kaže Sekulić.

Administrativna džungla i ilegalna sječa

U Bosni i Hercegovini, gdje je stepen šumovitosti na razini države zavidnih 53 posto, nesistematiziranost upravljanja šumama prisutna je i na nacionalnoj razini. Federacija BiH, Distrikt Brčko i Republika Srpska, tri jedinice koje čine državu, upravljaju šumama preko svojih nadležnih ministarstva. Unutar entiteta Federacija BiH, ugovorom su poslovi upravljanja i gospodarenja šumama prebačeni na kantonalni nivo, ministrima nadležnim za poslove šumarstva.

“Generalno, šume su takvi resursi za koje je logično da njima upravljate integralno,” kaže Sekulić.

“Svako daljnje seckanje u administrativnom smislu samo smanjuje efikasnost i otvara šanse za korupciju i sprovođenje nekih partikularnih interesa. Ako spustite nadležnost na nivo kantona, onda šumarska strategija ne funkcionira kao celina,” zaključuje.

Nedostatak adekvatne šumarske strategije plodno je tlo za bespravnu sječu drveta. 

U UN-ovom opisu stanja šuma u zemlji iz 2000. godine, navodi se da je godišnje “otprilike 1.2 million metara kubnih ilegalnog drveta ili drveta sumnjivog porijekla” uvezeno iz BiH u Europsku uniju. Recentniji podaci nisu dostupni.

Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva “ne raspolaže podacima o ukupnoj količini ilegalno posječene drvne mase u svim kantonima”, no u njihovom izvješću o gospodarenju šumama stoji da je broj podnesenih prekršajnih i krivičnih prijava zbog šumskih krađa u osam kantona koji su dostavili podatke iznosio 2.995 u 2019. godini.

Krajem 2019, Bosna i Hercegovina uvela je mogućnost dobivanja certifikata Forest Stewardship Councila (Vijeća za nadzor šuma), međunarodne organizacije koja se bavi odgovornim upravljanjem šumama. FSC-ov certifikat se prije svega obraća potrošačima i jamči da su proizvodi koji imaju certifikat napravljeni od drveća koje nije ilegalno posječeno, već i iz šume kojom se gospodari transparentno, u skladu s ključnim međunarodnim propisima i domaćom legislativom.

“Radi se o dobrom mehanizmu u teoriji, ali sam po sebi ne znači mnogo dok ga ne prihvate svi učesnici u industriji”, upozorava Sekulić.

Na Kosovu, gdje šume prekrivaju oko 45 posto područja, ilegalna sječa šume je jedan od najvećih problema u očuvanju ovog blaga.

“Godišnji je prirast šume oko 1.6 milijuna kubnih metara drveta, a potrebe građana Kosova su oko 1 milijun kubnih drva,” objašnjava Adrian Emini iz organizacije KOSID (Kosovski konzorcij civilnog društva za održivi razvoj) za K2.0. “Mnoge obitelji, potaknute teškom gospodarskom i društvenom situacijom, vide u ilegalnoj sječi i prodaji drvene građe jedini izvor prihoda.”

Prema istraživanju KOSID-a, lov i krivolov, šumski požari i ilegalna sječa šuma, predstavljaju glavne prijetnje šumskom bogatstvu u zemlji, a posebice su ugrožene zone nacionalnog parka Šar-planine i Prokletija.

“Kosovske vlasti nisu u mogućnosti osigurati dovoljan broj čuvara u nacionalnim parkovima zbog, između ostaloga, nedostatka budžeta,” pojašnjava Emini te dodaje kako su službenici zaduženi za zaštitu šuma ustanovili da su organizirane kriminalne grupe vodile ilegalne operacije sječe na teritoriju Kosova. On ističe da je u posljednjih deset godina podignuto 500 tužbi protiv ilegalnih drvosječa.

Prijava koje je Zeleni odred podnio Europskoj komisiji i posjet europarlamentarca Waitza, samo su prvi koraci u odbrani šuma. Waitz objašnjava da se u sličnim situacijama, nakon analize dostavljenih dokumenata, prvo pokušava naći konsenzus i kompromis sa državom kako bi se zaustavio proces deforestacije.

“No, ako država ne poštuje ta pravila i/ili se devastacija nastavi, može doći do nekog tipa sankcija”, objašnjava Waitz.

Na razini EU, Hrvatska, dakako, nije jedina zemlja koja rapidno gubi šumski pokrivač. Posljednje je decenije devastacija šuma toliko porasla da šume apsorbiraju sve manje i manje ugljičnog dioksida, o čemu su izdata i upozorenja.

Smanjenje šumskih površina bi, osim što ima katastrofalne posljedice za biodiverzitet, moglo otežati izvršenje Zelenog plana EU, prema kojemu bi se ograničenjem emisija uspjelo globalno zatopljavanje svesti na 1.5°C.

Dana 14. jula, Europska je komisija predstavila paket od 13 zakonskih prijedloga “Fit for 55“, ključnih za postizanje ugljične neutralnosti do 2050. Jedan od prijedloga je pošumljavanje, pa bi se diljem EU do 2030. trebalo posaditi tri milijarde stabala.

Na Balkanu nema sveobuhvatnih planova za zaštitu šuma. Međutim, postoje privatne inicijative, a mnoge dolaze od civilnog sektora i ljudi kao što su Vesna Grgić ili Dragana Arsić te ostalih aktivista/kinja. Jednu inicijativu pokrenuo je i novosadski glazbeni festival Exit, prema kojoj bi se do 2050. trebala posaditi jedna milijarda stabala. Nejasno je, međutim, tko će takve inicijative organizirati, a tko nadgledati. 

Naslovna fotografija: Zahvaljujemo Zeleni odred.