Energija bajgorskog vjetra
Kosovska Mitrovica je za vrijeme Jugoslavije bila jedan od gradova koji su davali najveći doprinos njenoj privredi, i to zahvaljujući Trepči. Danas je stanje drugačije. Ako tamo stignete iz Prištine, već na prvoj raskrsnici na ulazu u grad pogled će vam zamračiti ruševine nekadašnje fabrike akumulatora. Međutim, 20 kilometara dalje, na Šaljskoj Bajgori, smješteno je 27 vjetroagregata koji predstavljaju kontrapunkt narativu o ekonomskoj propasti mitrovačkog kraja.
Put ka Vjetroparku Seljance vodi kroz Stari Trg — rudarsko mjesto gdje se već stoljećima iskopavaju minerali — te vas neće adekvatno pripremiti za divan pogled na krajnjoj destinaciji. Tamo se iz brežuljaka izdižu turbine sa velikim lopaticama koje proizvode struju pomoću energije vjetra.
Sa desne strane puta ka vjetroelektrani stoji veliki znak koji vas upozorava da se ne približavate agregatima, a sadrži i niz drugih pravila. Foto-entuzijasti ih često ne poštuju, a brojni mitrovački parovi se uoči i nakon vjenčanja fotografišu baš tu.
Na ovom nekad nerazvijenom brdskom terenu danas je u pogonu preko 20 vjetroagregata marke General Electric čiji je maksimalni proizvodni kapacitet 105 MW. Izgradnju Parka realizovalo je kosovsko-njemačko-izraelsko preduzeće SOWI, a radovi su okončani u decembru 2021. godine. Postrojenje u Šaljskoj Bajgori najveće je u oblasti obnovljive energije na Kosovu — u njemu se proizvodi gotovo polovina ukupne obnovljive energije u zemlji. Projekt je koštao oko 170 miliona eura, od čega je 58 miliona finansirano iz kredita Evropske banke za obnovu i razvoj.
Besart Buçinca, terenski rukovodilac Vjetroparka Seljance, vodi nas od prve do 27. turbine. Svaka je visoka 178,5 metara, a temelji su napravljeni od 60 tona čelika i 1.000 kubnih metara betona. Turbine imaju po tri lopatice prečnika 19,8 metara pričvršćene na rotor prečnika 137 metara, a čijim se obrtanjem dobija električna struja.
Turbine su jedna od druge udaljene 375 do 980 metara, a povezane su velikim kablovima ukopanim u zemlju u dubini od oko jednog metra koji idu do trafostanice. U taj prostor obezbijeđen alarmnim sistemom može ući samo ovlašteno osoblje. Unutrašnjost nam pokazuje Ilaz Koleta, upravnik trafostanice koji dobro poznaje svaki njen dio.
Računari koji su postavljeni unutra konstantno su uključeni i primaju podatke. Rezervno napajanje sistema vrši se iz generatora u stanju pripravnosti — praćenje ne smije biti prekinuto.
Struja se iz trafostanice prenosi ka 20 kilometara udaljenom Vučitrnu, i to dalekovodom sa naponom od 100 kV koji je postavljen na 92 bandere sa međusobnim razmakom od 114 metara. U vučitrnskom postrojenju se energija dobijena iz snage vjetra uključuje u mrežu KOSTT-a, državnog elektrodistributera.
Vjetroelektrana u Šaljskoj Bajgori čini 10% ukupnog kapaciteta za proizvodnju energije na Kosovu, a njenim radom se ispuštanje ugljen-dioksida u zrak redukuje za 247.000 tona. Smanjenje emisije ugljen-dioksida od naročitog je značaja za Kosovo s obzirom na to da 78% cjelokupnog kapaciteta za proizvodnju električne energije čini ugalj. Termoelektrana Kosova A, jedna od glavnih elektrana u zemlji, trebalo je da bude ugašena 2017. godine između ostalog upravo zato što ugalj u ogromnoj mjeri zagađuje prirodnu sredinu.
Usljed klimatske krize, a imajući u vidu to da je ugalj i dalje značajan energent, mnoge zemlje nastoje da pređu na obnovljive izvore energije kao što su energija vjetra, solarna energija i hidroenergija.
Kako je navedeno u izvještaju Regulatornog ureda za energetiku, Vjetropark Seljance je u 2022. godini proizveo 275.121 megavat-sati struje, što je 58,61% ukupne količine energije dobijene iz obnovljivih izvora na Kosovu. U istoj godini je na cijelom Kosovu proizvedeno 6.315 gigavat-sati struje, od čega 4,35% upravo u Vjetroparku Seljance.
Naslovna fotografija: Atdhe Mulla / K2.0.
Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost K2.0.
Zanima vas kako se naš novinarski rad finansira? Saznajte više ovdje.
-
-
- Ovaj članak je napisan na albanskom.