“Kada pravda postane nepravda, otpor postaje obaveza.”

Tim riječima, tom mantrom, Eli (Ellie) Lust — pripadnica Nizozemske policije — opisala je idejnu osnovu mreže “Roza u plavom”, operativne grupe zamišljene kao formacija državne policije koja će stati na čelo borbe protiv krivičnih djela usmjerenih na LGBT zajednicu. Ova policijska formacija prije svega je osnovana kako bi se LGBT osobe ohrabrilo da prijave incidente počinjene na temelju njihovog rodnog identiteta ili seksualne orijentacije, te kako bi se povećala njihova zaštita i poboljšala kvaliteta savjetovanja koje im se nudi.

“Roza u plavom” je nezvanično oformljena na Gej igrama održanim 1998. godine u Amsterdamu, a pretežno je čine policijski službenici i službenice koji i sami pripadaju LGBT populaciji. U istom gradu smješteno je i njihovo sjedište, no ova operativna grupa sarađuje s policijskim snagama iz svih krajeva zemlje. U svakom slučaju, njen glavni zadatak je da LGBT zajednici olakša pristup policiji.

Eli je jedna od pripadnika i pripadnica policije koji se pojavljuju u dokumentarnom filmu Krisa Belonija (Chris Belloni) pod naslovom “Izbliza i lično: LGBT policija”, koji je specijalno prikazan u okviru PriFesta — Međunarodnog filmskog festivala u Prištini održanog od 16. do 21. jula 2019. godine.

U fokusu ovog četrdesetominutnog dokumentarca nalaze se policijski službenici i službenice različitih dobi, rodova, narodnosti i činova, koji nam pružaju barem djelimičan uvid u to koliko im je bilo teško da bez ustezanja progovore o vlastitoj seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu, prvo sami sa sobom, pa tek onda s kolegama i kolegicama te članovima porodice.

Tako je jedna načelnica policije iz Kanade ispričala kako je još u početku svojim kolegama i kolegicama vrlo direktno rekla da je lezbijka, zbog čega se nikada nije suočavala s bilo kakvim problemima, dok je, pak, jedan italijanski karabinijer teška srca kazao da je neko vrijeme vodio dvostruki život, pri čemu je godinama svojoj porodici izbjegavao obznaniti da je homoseksualac.

Budući da su njih dvoje službenica i službenik policije, cijeli ovaj proces je za njih bio još izazovniji, ali oboje naglašavaju kako su ponosni na činjenicu da sada otvoreno mogu biti one osobe koje zaista jesu.

U petak, nakon projekcije filma u prištinskom Kinu ABC, održana je panel-diskusija u kojoj je učestvovala Elina sestra blizanka, Marja, također lezbijka i pripadnica grupe “Roza u plavom”. Elina sestra je pred omanjom publikom iznijela vlastito viđenje idejne zamisli iza te policijske formacije koja ima za cilj štititi i unapređivati prava članova LGBT zajednice ne samo u amsterdamskoj policiji, već u glavnom gradu Nizozemske uopće.

Marja je objasnila da je “Roza u plavom” oformljena kako bi se “smanjio prag potreban za to da osobe iz LGBT populacije istupe kada se nešto dogodi”, zato što su do osnivanja te formacije mnogi oklijevali da spontano odu u policijsku stanicu ili pozovu broj za hitne slučajeve i prijave ono što im se dogodilo.

Istakla je i da je broj prijavljenih incidenata u posljednjih nekoliko godina naglo porastao u odnosu na period od prije deset ili petnaest godina, ne zbog toga što je grad Amsterdam postao nesigurnije mjesto, već zbog toga što mnogobrojni incidenti u prošlosti nisu bili prijavljivani.

Prema njenim riječima, s obzirom na to da svi znaju kako se u redovima organa za provedbu zakona nalaze i LGBT policajci i policajke, danas među građanstvom vlada osjećaj da ih ima ko saslušati i da se policija ozbiljnije bavi zločinima vezanim za LGBT populaciju.

“Često to nazivamo efektom roze i plave”, dodala je Marja.

Međutim, kina na Kosovu još uvijek ne nude toliko raznobojan spektar filmova koji obrađuju probleme LGBT zajednice. Aktivisti i aktivistice, kao i filmski reditelji i rediteljke, smatraju da će se situacija na tom planu ipak promijeniti, prije svega imajući u vidu činjenicu da u katalozima filmskih festivala sve češće možemo naići na filmove usmjerene na pitanja roda i seksualne orijentacije.

“Neka bude” naziv je jedne od programskih cjelina festivala PriFest, u okviru koje su proteklih godina prikazivani razni filmovi koji se tiču LGBT pitanja. “Neka bude” je i ove godine donio širi dijapazon dokumentarnih i kratkih filmova na velika platna u Prištini, a tu su se našli i slovenski dugometražni film “Posljedice”, te italijansko ostvarenje “Ja sam Sofija”, film koji secira izazove transrodnih žena i nudi osnovne, no prijeko potrebne informacije o postupku promjene roda.

Program je dio projekta pod nazivom “Mladi aktivisti i aktivistice za promjenu”, koji organizacija Stichting art.1  — čiji je osnivač reditelj Kris Beloni — provodi u saradnji s brojnim drugim organizacijama sa Balkana, uključujući i kosovske Centar za jednakost i slobodu (CEL), Incijativu mladih za ljudska prava i PriFest.

U sklopu tog projekta, u uredskim prostorijama CEL-a otvoren je “Drop-in centar” za mlade iz LGBT populacije, odnosno “siguran prostor za umjetničko stvaralaštvo” u kojem će biti organizirane radionice filmske produkcije, pripovijedanja, te pripreme radijskih emisija i podkasta.

Različiti oblici umjetničkog izražavanja mogu poslužiti kao korisni alati za preispitivanje stereotipa duboko ukorijenjenih u jedno društvo kao što je ono na Kosovu, gdje vlada opći nedostatak informacija i rasprava o problemima i pravima LGBT osoba.

LGBT aktivist Bljert (Blert) Morina ukazuje na to da upravo filmovi predstavljaju moćne instrumente koji mogu olakšati proces uključivanja LGBT osoba u društvo, jer vizuelna dimenzija ovog medija može pomoći javnosti da vidi i čuje priče o borbi onih ljudi koji se bore za jednaka prava širom svijeta.

“Umjetnost može igrati veoma značajnu ulogu u promjeni mentaliteta jednog društva”, kazao je Bljert, “a naročito u onim društvima u kojima nema dovoljno prostora za otvorenu i iskrenu debatu.”

S druge strane, opći status LGBT zajednice na Kosovu u određenoj mjeri se poboljšao, barem u pravnom pogledu. Naime, zaštita LGBT osoba pojačana je nedavnom revizijom Krivičnog zakonika, u koji je uvedena definicija “zločina iz mržnje” kao svakog krivičnog djela izvršenog nad jednim licem, grupom lica, ili nad imovinom, a koje je između ostalog motivirano rasom, vjeroispoviješću ili upravo rodnim identitetom, odnosno seksualnom orijentacijom.

Dok se LGBT pokret i dalje bori za afirmaciju, filmska publika se nada da će biti u prilici da na velikim platnima pogleda još neke filmove koji se bave uglavnom zanemarenim i tabuiziranim temama. Kako glasi i sam zaključak filma [Krisa Belonija]: “Ovo je pokret, i ići ćemo korak po korak, ali svijet će ipak znati da nas ima.”

Naslovna fotografija: Zahvaljujemo Krisu Beloniju.

Ova publikacija je izrađena uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj ove publikacije je isključiva odgovornost ECMI-a Kosovo i ni na koji način se ne može smatrati da odražava stavove Evropske unije.