U subotu, 10. juna, na ulicama Prištine našao se transparent sa natpisom “T’DU QASHTU QYSH JE” (“Volim te onakvog_u kakav_a jesi”), što je bio slogan sedme i do sada možda i najživlje Povorke ponosa na Kosovu. Stotine ljudi okupile su se da bi sivilo ulica zamijenile šarolikom proslavom kvir zajednice.

Sa šljokicama na licima, učesnici_e su ponosno isticali dugine boje. Na krilima dreg kraljice Adeline Rose, koja je na kamionetu sa snažnim zvučnicima predvodila Povorku, ovom prilikom je ujedno predstavljena dreg kultura koja na Kosovu doživljava uzlet.

Pravo iznenađenje bilo je to što je u Povorci prvi put učestvovao premijer Albin Kurti, koga su do sada mnogi kritikovali zato što se nije otvorenije zauzeo za LGBTQ+ zajednicu. Pojedini članovi_ice Kurtijeve stranke Vetëvendosje (VV) nedavno su blokirali usvajanje Građanskog zakonika zbog toga što su ocijenili da bi se njime omogućila legalizacija istospolnih zajednica.

Povorka ponosa bila je svojevrsna kulminacija Sedmice ponosa, koja je obilježena brojnim aktivnostima, između ostalog i diskusijama o mentalnom zdravlju u kvir zajednici, osnaživanju LGBTQ+ pokreta te uključivanju kvir žena u feministički aktivizam. Pored toga, svake večeri u toku sedmice održavani su razni muzičko-zabavni programi i dreg nastupi.

Jedan od ciljeva pomenutih aktivnosti bio je da se skrene pažnja na probleme s kojima se kvir osobe suočavaju u oblasti mentalnog zdravlja, povrh toga što su izložene sistemskoj diskriminaciji, a nerijetko i odbacivanju od porodice. Iz Prishtina Pridea istakli su da je LGBTQ+ zajednici na Kosovu potrebno dati bezrezervnu podršku.

Ekipa K2.0 porazgovarala je sa učesnicima_ama Povorke. Evo šta su poručili:

Arlinda Morina, umjetnica

Autovala sam se nekad dvijehiljaditih, a od tada se mnogo toga promijenilo. Nama je bio san da se izborimo za povorku i on se napokon ostvario. Sjećam se dobro da smo, u periodu kada sam snimala i upoznavala se sa ljudima, živjeli po podrumima i kafićima. Danas izlazimo ponosni, bez ikakvog srama. Prije nas je bilo sramota samih sebe, ali to se promijenilo. Sad osjećamo ponos. Ovako kad se osvrnem, fascinantno mi je sve to.

Da je onda — kad sam se ja autovala — bilo povorke i jednog šireg pokreta kao što je to danas slučaj, sigurno bi moj glas kao umjetnice bio mnogo jači. Međutim, tada, dvijehiljaditih godina, osjećala sam se veoma potlačeno ne samo na umjetničkom planu, već i na ličnom. Nakon što sam se autovala, mnogi su mi govorili da bi bilo bolje da nisam jer bih se u tom slučaju mnogo više ostvarila. Ipak, ne bih se osjećala svojom da ljudima nisam otvoreno dala do znanja ko sam. Dakle, evo, došlo je vrijeme da istaknemo slogan “Volim te onakvog_u kakav_a jesi”. Mnogo mi se sviđa jer šalje poruku koju sam čitav život željela da vidim — voli me onakvog_u kakav_a jesam i podrži me.

Ern, student_

Vidim da postajemo hrabriji kako zajednica evoluira. Ruta je svake godine sve duža i duža. Nekad su kvir osobe sakrivale obilježja odmah nakon završetka Povorke, ali sad vidim da svi i do večeri plešu sa zastavama u rukama. Puno mi je srce kad vidim ovu složnost unutar zajednice.

Danas je poseban dan jer danas ljudima možemo reći da smo tu, što važi i za one koji se ne usuđuju da izađu. Mi smo tu za vas, šta god da se desi. Važno je da ljudi s ponosom mašu zastavama nebinarnih osoba te tako svima pokažu da postoje ljudi poput njih. Kad sam pronaš_ svoj identitet, nisam zna_ da na Kosovu ima još nebinarnih osoba. Danas upoznajem one koji se slično izjašnjavaju i to mi znači jer spoznajem da sam dio zajednice.

Ardita Maçastena, studentica prava

Danas smo se okupili između ostalog da bismo proslavili postojanje LGBTQ+ zajednice u Republici Kosovo te da bismo — kao pravnici_e — zagarantovali zaštitu osnovnih ljudskih prava, naročito ugroženim kategorijama. I na stručnom i na ličnom nivou smatram da je stvaranje pravne države koja će njegovati demokratske i osnovne vrijednosti neophodnost.

Učešće u Povorci veoma je značajno jer smo svi mi okruženi kvir osobama u porodici i širem društvu. Ovo pitanje prevazilazi okvire ljudskih prava — važno je da i oni koji nisu kvir otvoreno podrže zajednicu kao saveznici_e jer će tako doprinijeti poštivanju ljudskih prava svih osoba.

Brianka

Prvi put sam na Prideu i uzbudljivo je. Još uvijek se nisam autovala — zbog situacije u porodici.

Smatram da na Povorci ne treba da učestvuju samo kvir osobe, već i svi ostali. Ključno je da svi prisustvujemo i uključimo se.

Svako može doći kad se osjeti spremnim_om za to. Učešće je bitno jer nam treba podrška ne samo LGTBQ+ zajednice, već i osoba iz drugih sfera. Mi mirnim putem pokušavamo da budemo vidljiviji i borimo se za svoja prava — šetajući.

Artan, student

Moj brat je gej i autovao se. Na Povorku sam počeo da idem prije dvije godine, kada sam uvidio koliko mu je važna moja podrška. Prije toga nisam dolazio jer nisam u potpunosti shvatao značaj Pridea za kvir osobe.

Živimo u izuzetno konzervativnoj zemlji, tako da — evo, npr, jedno od roditelja i dalje ne prihvata to što moj brat nije strejt, a da ne govorimo o široj porodici. Većina njih to ni ne zna i bilo bi teško reći im istinu, a s obzirom na konstantne homofobne izjave s njihove strane. Prema tome, nama je kao porodicama i prijateljima_icama u zajednici koja podržava LGBTQ+ prava neophodno da istupimo, da ulijemo kakvu-takvu nadu u srca svojih voljenih osoba te im damo do znanja da u ovoj zemlji nisu sami.

Naslovna fotografija: Atdhe Mulla / K2.0.