Nova politika Europske unije, prema kojoj je mandat FRONTEX-a proširen i na zemlje Zapadnog Balkana, ukazuje na to da je za Brisel prioritet zaštita granica naspram zaštite života izbjeglica i migranata. Znakovitost ove politike može se posmatrati ne samo kao kršenje međunarodnih konvencija i praksi, nego i kao instrument za uspostavu evropskih sličnosti koje imaju izuzetnu vrijednost, naspram onih vanjskih — onih koje pripadaju njihovim susjedima sa Srednjeg Istoka i iz Afrike.

Budući da bedemi “tvrđave Europe” od sada stoje na ivicama kontinenata, militarizacijom tih granica donedavno izolirana balkanska regija sada se praktično pripaja Uniji.

Činjenica da će “proširenje” granične kontrole na zapadni dio Balkana predhoditi priključivanju ove regije jedinstvenom europskom tržištu, govori nam o proritetima EU u regiji, ali i o značajnoj promjeni klime unutar same Unije. S obzirom na to da je ksenofobija već ušla u političku modu u mnogim njenim članicama, policija, granice i deportacije postaju sve važniji za Brisel.

Mađarizacija Balkana

Mađarska je, bez ikakve sumnje, država koja postavlja standarde u pogledu nehumanih političkih odluka te okrutnog postupanja prema migrantima i izbjeglicama u graničnim područjima. Iako se nalazi na meti kritika brojnih organizacija za ljudska prava, Budimpešta nikada nije kažnjena zbog rasističkog podizanja ograde na granici sa Srbijom.

I Zapadni Balkan se polako počinje “mađarizirati”. Prva etapa tog procesa odvijat će se u Albaniji, čijim će kopnenim i morskim granicama uskoro patrolirati i službenici i službenice FRONTEX-a, Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu. Uskoro će područje Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Bosne i Hercegovine također biti unutar te unije strogo kontroliranih granica.

Umjesto da otvori svoje granice i prihvati ljude koji bježe sa najgorih mjesta na planeti Zemlji, Europska unija stavlja akcent na nešto sasvim drugo. Prema riječima Dimitrisa Avramopoulosa, komesara EU-a za migracije, unutrašnje poslove i državljanstvo, europske zemlje suočavaju se sa “zajedničkim izazovima u sferi migracijske politike i upravljanja granicama”.

S tim u vezi, Unija se može svrstati u vodeće političke strukture svijeta kada je riječ o mehanizaciji stvarnih životnih problema, to jest o njihovom banaliziranju. Osim toga, europski politički vrh ne želi priznati da je saučesnik u jednoj od najgorih katastrofa izazvanih ljudskim faktorom, a koja se dešava na gubilištu zvanom Sredozemlje.

FRONTEX raspoređen duž europskih granica pokazivanje je najekstremnije, a ipak centralne uloge vladara koji određuje čiji su životi vrijedni, a čiji se mogu staviti po strani kao da nemaju vrijednosti i zato bivaju prepušteni pukom preživljavanju. Otuđena su prava izbjeglica i migranta koji, čim se nađu na obalama Europe, bivaju ostavljeni u provaliji kreiranoj kršenjem međunarodnih konvencija u zemljama članicama.

Balkanske države koje se godinama bore da unaprijede vladavinu ljudskih prava na svojim teritorijama, i koje su zbog lošeg stanja u ovoj oblasti često bile meta oštrih kritika iz EU, sada su natjerane od tih istih struktura da ograniče i krše prava migranata i izbjeglica.

Ovakva praksa pokazuje da je politička klima u Europi tokom posljednje decenije nekako uspjela da uključi nekada diskriminisane ljude sa Balkana u ideju europejstva. Ali, to se desilo kao rezultat “potrebe” ujedinjena protiv mnogo dubljih “razlika” — onih sa ljudima sa drugih kontinenata.

Nekropolitika FRONTEX-a

Granična i migracijska politika neke su od ključnih tački politike Europske unije koja se oslanja na razne nivoe isključivanja. Unutar nove granice Unije, koja će sada obuhvatati i zapadni dio Balkana i koja će “Europu štititi od tuđina”, postoji još jedna granica koja još uvijek štiti “suštinu” Europe protiv unutarnjeg “tuđinstva” — Šengen zona.

Sloboda kretanja za ljude sa Zapadnog Balkana unutar ove zone limitirana je na period od tri mjeseca unutar pola godine, bez vize, što na kraju određuje suštinu njihovih putovanja i čini je ograničenom.  

U slučaju Kosova, isključenost važi za sve, bez individualnih izuzetaka – samo oni koji su lično provjereni mogu dobiti dozvolu da putuju samostalno tokom perioda trajanje vize.

Dok šengenska pravila, mada itekako restriktivna, u određenoj mjeri još uvijek prepoznaju neku vrstu političkog kapaciteta i prava tih pojedinaca, eksterna kontrola koju će vršiti FRONTEX na zapadnobalkanskim granicama, će biti kontrola tijela — cilj je spriječiti, koliko god je to moguće, broj “stranih tijela” na kontinentu.

Dok je šengenska politika, politika discipline, politika FRONTEX-a na Zapadnom Balkanu je prava nekropolitika. To je politika koja proglašava da je jedino život unutar “zajedničke europske zone” vrijedan, dok je onaj izvan tih granica “životarenje” i rutinsko zadovoljavanje bioloških potreba.

U skladu s ovom nekropolitikom je i odluka da se jedan dio trupa FRONTEX-a prvo rasporedi u Albaniju, a zatim i u ostatak Zapadnog Balkana. Do sada je Zapadni Balkan bio “prostor između” unutar kojeg su migranti i izbjeglice ulazili i kretali se europskim tlom, ulazeći u prostor gdje je život vrijedan, ali kao tijela koja nisu prepoznata u njihovom političkom postojanju.

Mješavina ova dva elementa kreirala je zonu neodređenosti koju EU ne može više tolerirati. Kada komesar Avramopoulos govori o zajedništvu, on govori baš o zajedničkom prostoru koji je određen za život dostojan življenja. Izvan tog prostora, ljudska bića su ostavljena sudbini određenoj prirodnim uslovima — po život opasnom Mediteranu.

Mnoštvo je primjera koji idu u prilog tvrdnji da se problemi izbjeglica i migranata ne mogu riješiti kontrolom granica, sve dok razlozi zbog kojih ljudi napuštaju svoje zemlje nisu adresirani zajedničkim međunarodnim djelovanjem, u čemu bi EU mogla imati vodeću ulogu. Ali, umjesto adresiranja tih problema, EU je sarađivala sa afričkim zemljama, kao što su Libija i Niger, kojima je osigurana finansijska podrška u zamjenu za strožiju kontrolu kretanja izbjeglica i migranata kroz njihove zemlje.

Direktni rezultati te politike su vidljivi kampovi za mučenje u Libiji i nehumani antiimigracijski zakoni usvojeni u Nigeru. Ono što se dešava u tim zemljama, za EU više nije važno, što potiče barbarsko postupanje prema izbjeglicama i migrantima — mučenja se odvijaju izvan zone u kojoj je život vrijedan. Oni samo brinu o tome da se smanjuje broj tijela koja dolaze do obala, i do danas postižu značajan uspjeh u tome.

Ali, cijena koja je plaćena u ljudskim životima je nepodnošljiva i nastavlja da proizvodi zapanjujuće tragedije, u kojima je EU direktni saučesnik. Prije nekoliko dana, grupa međunarodnih pravnika uputila je Međunarodnom sudu pravde  zahtjev za provođenje istrage koja se tiče direktnog saučešća EU u hiljadama smrti izbjeglica i migranata u mediteranskom moru.

Zemlje Zapadnog Balkana ne moraju saučestvovati u povećavanju ove tragedije,  no — imajući u vidu njihovu komplikovanu poziciju u odnosu prema EU, polako su uvučene u militaristički kompleks, bez da imaju udjela u ekonomskom.

Većina regionalnih političkih grupa će vjerovati da prisustvo FRONTEXa na njihovom tlu i oko njihovih granica znali korak bliže EU. Ali, pitanje koje se sada postavlja je kakvoj ćemo se to mi Uniji približiti?

Možda za primjer dobre prakse na ovom planu ne bismo trebali uzimati FRONTEX, već žitelje i žiteljke grčkih ostrva koji godinama pružaju pomoć stotinama hiljada migranata i izbjeglica. Slične primjere solidarnosti vidimo i u našim zemljama. Samoorganizirano, stanovništvo Velike Kladuše, Bihaća, Tuzle, kao i drugih bosanskih gradova, osigurava sklonište, hranu i podršku izbjeglicama.

Umjesto da se ugledaju na ove humane prakse i preuzmu ih na institucionalnom nivou, vlasti na Zapadnom Balkanu preuzimaju politike koje idu u drugom pravcu — čineći živote izbjeglica još više prekarnim.

Zemlje Zapadnog Balkana, kao dijelovi Europe u kojima i dalje nema tako snažnih anti-imigracionih i anti-izbjegličkih političkih elemenata, uskočit će u provođenje graničnih politika koje dolaze kao rezultat političkog jačanja najmračnijih političkih snaga na kontinentu.

Naslovna fotografija: Majlinda Hoxha / K2.0.