Ako biste mogli promijeniti jednu stvar na Kosovu, šta bi to bilo? Ovo pitanje zvuči jednostavno, ali odgovor na njega je dug. Prije nego se odlučim šta bi trebalo mijenjati u mojoj zemlji, prvo razmislim o tome šta je sačinjava, odnosno ko.

To su ljudi, među kojima sam i ja.

Mislim da postoji potreba za stvarnom promjenom mentaliteta ljudi. Moramo biti u mogućnosti da identifikujemo i prihvatimo svoja ograničenja, a da pritom i dalje budemo svjesni činjenice da na Kosovu imamo ogroman potencijal za promjenom i boljitkom.

Stava sam da je na Kosovu najveći problem, tj. prijetnja s kojom smo suočeni to što do sada nismo mogli analizirati i razumjeti kako su naše strukture — školske ustanove, porodica, mediji — stvorile kulturu konformizma.

Osjećamo da pripadamo većoj grupi i to nam ulijeva osjećaj sigurnosti. Međutim, taj osjećaj sigurnosti se može negativno odraziti na nas zato što postoji mogućnost da ćemo vremenom početi da se prilagođavamo normama, da svoja ponašanja podređujemo očekivanjima drugih te da potiskujemo vlastita mišljenja i osjećanja samo da bismo se uklopili među ostale.

Šta sačinjava jednu zemlju?

Prethodno navedene strukture utječu na naše standarde i stvarnost, stvarnost u kojoj se ne njeguju niti promovišu mašta, obzirnost te originalno i kritičko mišljenje. Umjesto da istražujemo, mi učimo napamet. Umjesto da preispitujemo, mi osuđujemo. Umjesto da propitujemo postojeće okvire, mi ih nasljeđujemo.

Kada se pokorimo takvoj realnosti, ona nas tjera da ne talasamo, ograničavajući tako načine na koje djelujemo i oblikujemo društvo.

Aristotel je rekao da države nisu sazdane od planina i drveća, već od naravi građana_ki.

Drugim riječima, prirodni resursi kao što su ugalj, nafta, rijeke i tlo ne sačinjavaju države — države sačinjava mentalitet njihovih građana_ki, sačinjavaju ih naši stavovi, postupanja. Mentalni sklopovi utječu na produktivnost zaposlenih, radne navike, odnos prema tehnologiji i tržištu kao i na druge sfere društva.

Mentalitet određuje naše poglede na svijet, određuje to kako reagujemo na nepravdu oko sebe i kako je suzbijamo. Zato nije dovoljno fokusirati se na statistiku vezanu za ekonomski razvoj ili pak na usku analizu u okviru koje nisu uzeti u obzir ni kontekst ni psihološki, društveni i kulturni faktori unutar društva. Ti faktori su presudni za razvoj, a naročito za ekonomski razvoj.

Razvijenost jedne zemlje se ne može izmjeriti brojkama. Prava promjena je ona kvalitativna — promjena obrazaca ponašanja.

Stoga je neophodno usmjeriti pažnju na mentalitet. U srži mentaliteta je obrazovni sistem koji i dalje podstiče jednoličnost nauštrb različitosti, rigidnost nauštrb fleksibilnosti, konformizam nauštrb novih pitanja i znanja. On reprodukuje stara ponašanja umjesto da nas osnažuje u pravcu osporavanja istih.

Naporima usmjerenim ka promjenama moraju se pridružiti mediji, koji se moraju redefinisati i ostati kritički nastrojeni te nas motivisati da i mi budemo kritički nastrojeni. Tako se stvaraju društva sposobna za pozivanje na odgovornost i snošenje odgovornosti, sposobna za promjenu, društva koja su u stalnoj potrazi za novim i koja dovode u pitanje konformitet što ometa naš zajednički razvoj.

Naslovna ilustracija: Arrita Katona / K2.0.