U ratu protiv vojske mrtvih, junak Vesterosa (Westeros) Džon Snou (John Snow) zarobljava Bijelog šetača iz vojske mrtvih i dovodi ga u Kraljevu Luku.

„Samo je jedan rat bitan – Veliki rat“, riječi su kojima Džon pokušava uvjeriti suparničku kraljicu Sersei Lanister (Cersei Lannister) da stane na njegovu stranu u sukobu.

Džon Snou je umalo poginuo u borbi protiv Kralja Noći i ostatka armije umrlih, istovremeno nastojeći da prikupi dokaze za kraljicu Sersi koja je sumnjala u to da armija mrtvih uopće postoji.

U televizijskoj seriji „Igra prijestolja“, armija mrtvih predstavlja prijetnju za koju svako zna da postoji, ali u koju niko ne želi povjerovati ili je do kraja prihvatiti, sve dok umrli jednog dana ne probiju divovski zid i ne krenu prema ljudima.

Tema ovog članka nije „Igra prijestolja“, no budući da sam pridobio vašu pažnju pričom o Vesterosu, želio bih vas zamoliti da pročitate ovaj tekst do kraja kako biste shvatili koji je to stvarni rat na Kosovu, šta čini najveću opasnost po našu zemlju te kako zajedno možemo izvojevati pobjedu.

Od cenata do miliona: braća Gupta u Južnoj Africi

Upotreba izraza „zarobljavanje države“ postala je učestala u raspravama o korupciji u Južnoafričkoj Republici nakon što je ta zemlja preživjela aparthejd i oslobodila se tog sistema. Prvi na meti optužbi su članovi imućne porodica Gupta, a za njih se vjeruje da su do sada bili umiješani u desetke korupcijskih afera koje su otkrili afrički i međunarodni mediji.

Zbog tih izvještaja, aktualni južnoafrički predsjednik Matamela Siril Ramafosa (Cyril Ramaphosa) u januaru ove godine je osnovao pravosudnu komisiju poznatu pod nazivom Zondova komisija, čiji je zadatak da istraži navode o zarobljavanju države, korupciji i prevari u javnom sektoru, uključujući i u državnim organima.

Komisija, koja u ovom periodu održava javna saslušanja, ispitat će da li je porodica Gupta vršila utjecaj na državne institucije, državna poduzeća, pa čak i na Ured bivšeg predsjednika Džejkoba (Jacob) Zume prilikom popunjavanja javnih funkcija. Osim toga, Komisija će razmotriti prirodu i obim korupcijskih radnji s obzirom na raspodjelu ugovora i tendera koje su raspisivale javne ustanove te će biti utvrđeno da li je u tom pogledu bilo određenih nepravilnosti kao što su: neosnovano bogaćenje, korupcija i vršenje utjecaja pri dodjeli ugovora i licenci vezanih za rudarske aktivnosti, vladina kupovina reklamnog prostora u medijima, kao i druge sfere koje se preklapaju s poslovanjem porodice Gupta.

Porodica Gupta, koju inače zovu i braća Gupta, bogata je južnoafrička obitelj porijeklom iz Indije, u čijem se vlasništvu nalazi veliki broj poduzeća, od medijskih organizacija i kompanija za računarske alate do firmi koje posluju u oblastima rudarstva, energetike, željezničkog i drugog prevoza, medicine, te mnogih drugih djelatnosti.

Priča o tome kako su se Gupte obogatili i postali uspješni prepričava se poput savremene bajke u njihovom rodnom gradu Saharanpuru, Indija. Legenda kaže da je, kada su postali punoljetni, njihov otac — koji se svojevremeno bavio proizvodnjom začina i talkovog praha, a ujedno i prodajom tih proizvoda na ulicama Saharanpura — poslao svoja tri sina trbuhom za kruhom u tri različitva pravca.

Adžej (Ajay), najstariji sin, ostao je u Indiji, ali se zaputio u Delhi; drugi sin, Radžeš (Rajesh), otišao je u Kinu; dok je treći, Atul, otputovao u Južnu Afriku.

Atul je 1993. godine stigao u Johanesburg, najveći južnoafrički grad i poslovnu prijestolnicu zemlje, i to u vremenu u kojem su se odvijale velike promjene. Naime, naredne, 1994. godine, Mandela je izabran za predsjednika, čime je okončana era aparthejda.

U početku je najmlađi od braće Gupta u Johanesburgu prodavao cipele, no nedugo zatim pokrenuo je poduzeće za prodaju računara pomoću kojeg se počeo uvezivati s liderima Afričkog nacionalnog kongresa (ANC). Potom su njegova braća stigla u Južnoafričku Republiku i pridružili mu se. I tu počinje njihova priča.

Gupte su u redovima ANC-a pronašli ljude željne moći i novca, što im se ubrzo itekako isplatilo. Godine 2000, braća su dobila svoj prvi ugovor o javnoj nabavci i tako dobili ovlaštenje da postave računare u laboratorije škola koje se nalaze u najbogatijim područjima zemlje.

Zahvaljujući ovom tenderu, smjesta su kupili jednu IT kompaniju, rudnike uranija i čelika te druga poduzeća pomoću kojih su mogli investirati u svakog člana ANC-a željnog novca.

Mnogobrojne priče o skandalima u koje su dospijevale Gupte prenosili su i južnoafrički i globalni mediji. Jedan od tih skandala ticao se subvencija u oblasti poljoprivrede.

Dok se bližilo vjenčanje njihove sestrične, Vege Gupte, braća Gupta su odlučila da će svadba trajati četiri dana, a zamisao je bila da dvije stotine zvanica iz Indije čarter-letom sleti u jednu vojnu bazu, zbog čega su braća potegla svoje političke veze. Da bi uspjeli pokriti troškove svadbe, pobrinuli su se da sklope ugovor vrijedan oko 18 miliona eura, te su ta sredstva namijenili subvenciji fiktivne mljekare.

Još jedan od skandala pod istragom je i afera ESKOM, pri čemu se sumnja da su braća Gupta, zajedno s predsjednikom Zumom, zloupotrijebili državno energetsko poduzeće ESKOM i time zaradili milione dolara.

Pretpostavka je to da su Gupte vršili funkciju posrednika između predsjednika Zume i konzultantske kuće „McKinsey & Company“ pri potpisivanju ugovora s ESKOM-om s ciljem rješavanja energetske krize u Južnoj Africi. Ugovor je dodijeljen bez raspisivanja bilo kakvog javnog konkursa, a kao što je obično slučaj s koruptivnim ugovorima, s navedenim američkim društvom partnerstvo je sklopila fantomska kompanija „Trillian Managament Consulting“.

Vodstvo poduzeća „McKinsey“ kasnije je saznalo da se iza te fantomske kompanije krije Salim Esa (Essa), koji je bio povezan s braćom Gupta i ostvario dobit od preko 100 miliona dolara kroz ugovore s drugim fiktivnim firmama, sve u okviru nabavke lokomotiva za državnu željezničku kompaniju Transnet.

Kasnije je južnoafrička vlada ugovor potpisan između poduzeća ESKOM i „McKinsey & Company“ proglasila nezakonitim, imajući u vidu to da američkoj konzultantskoj kući nije mogla odobriti proviziju koju su zatražili iako im je prethodno obećano da će sporazum biti odobren.

Sporazum je poništen nakon osam mjeseci, ali uprkos činjenici da nisu uspjeli riješiti energetski problem ESKOM-a, firma „McKinsey & Company“ je od ESKOM-a dobila otprilike 100 miliona eura, a 40 posto ovog iznosa preusmjereno je u kasu fiktivnog poduzeća s kojim se braća Gupta dovode u vezu.

U članku koji su napisali za Bloomberg pod naslovom „Braća koja su kupila Južnu Afriku“, Metju Kembel (Matthew Campbell) i Franc Vajld (Franz Wild) opisuju kako su Gupte birali i smjenjivali ministre, mijenjali ih kada bi ometali njihov porodični biznis te ih nagrađivali kada bi im olakšavali poslovanje. Nudili su im hotele, avionske karte, odmore, opremu, radna mjesta i nekretnine, u prvom redu predsjedniku Zumi, čiji su sinovi kupili dionice prestižnih južnoafričkih rudnika. Također su služili kao posrednici drugim kompanijama koje su željele investirati u zemlju tako što bi osiguravali pristup vladi i predsjedniku u zamjenu za mito.

Priča o braći Gupta priča je o Južnoafričkoj Republici pod vladavinom stranke ANC. Britanski historičar nastanjen u Južnoj Africi, R. V. Džonson (R. W. Johnson), tvrdi da tragedija ove zemlje leži u tome što je čelništvo ANC-a počelo rasprodavati vlastitu državu, čak ni deset godina po završetku duge i žestoke borbe za slobodu, za oslobođenje.

Prema procjenama magazina Forbes, ukupna vrijednost imovine porodice Gupta iznosi oko 3 milijarde dolara. Najstariji brat, Adžej Gupta, trenutno se nalazi u pritvoru u Dubaiju, budući da je Južnoafrička Republika za njim raspisala potjernicu, a Zondova Komisija zaključuje kako je važna činjenica da je osnivanjem sudskog tijela zaduženog za istragu zarobljavanja države Južna Afrika prihvatila da su takve aktivnosti stvarnost i da se zaista nastoji suočiti s tim problemom.

Braća Devoli i imućne porodice u Republici Kosovo

Priča o južnoafričkoj braći Gupta iznenađujuće je slična onoj o kosovskoj braći Devoli (Devolli). Kosovo je u gotovo identičnom položaju kao Južnoafrička Republika, u tom smislu da je zarobljavanje države koje se vrši putem korupcije, organiziranog kriminala i prevare prisutno u državnim organima kao i u svakodnevnom životu visokih javnih zvaničnika i zvaničnica.

Još od 2007. godine, kada je PDK došao na vlast, a naročito nakon proglašenja nezavisnosti, bogatstvo Devoliji kao korisnika ugovora o javnoj nabavci drastično se povećalo.

U članku napisanom za list Gazeta Express, Berat Bužala (Buzhala) navodi: „Prije nego što je [Hašim Tači (Hashim Thaçi] postao premijer, Bljerim (Blerim) Devoli i njegov brat provodili su dane prebrojavajući sitniš. Kada je on stupio na premijersku poziciju, njihovi centi su se pretvorili u milione.“

Tim istog lista — koji je poduzeće Devoli tužilo za klevetu — snimio je i dokumentarac naslovljen „Devolistan“, u kojem je opisano na koji su način Devoliji osnovali svoje poslovno carstvo te kako se ono razvijalo.

Prema navodima iz dokumentarca, u samo nekoliko godina pošto je PDK preuzeo vlast, braća Devoli su se od vlasnika poduzeća koje se bavilo popravkom bicikala u Peći iznenada pretvorila u vlasnike mnogih licenci, nekretnina, kompanija i monopola. Tako su preuzeli vlasništvo nad najvećim i najmoćnijim firmama u zemlji, među kojima su Birrarinë e Pejë (Pećka pivara), industrija hrane M&Sillosi, mljekarsko poduzeće Vita, kompanija za proizvodnju pića Tango, kompanija za proizvodnju kafe Prince, firma Comodita, Z-Mobile, Centar za homologaciju vozila, te carinski terminal. Osiguravali su i licence za proizvodnju obnovljive energije, za čiju se prodaju odgovorno pobrinula Vlada.

Jedna od aktivnosti Devolija o kojoj se najviše šuška i dalje je potpisivanje ugovora između Pošte i telekoma Kosova (PTK) i Dardafona, čime je stvoren virtualni operater Z-Mobile. Taj čin PTK-u nije donio ništa novo osim marketinškog publiciteta, pri čemu je gro profita novonastalog operatera otišlo u kasu Dardafona. EULEX je 2010. godine proveo istragu nad Devolijem i čelnicima PTK-a zbog osnova sumnje da su počinili prevaru pri sklapanju ugovora i zloupotrijebili ih, no Osnovni sud ih je 2013. godine oslobodio optužbi zbog nedostatka dokaza.

Ipak, neosporno je to da se PTK, iako jedna od najuspješnijih kompanija u poslijeratnom periodu, i nakon deset godina nalazi na ivici propasti. Skupština Kosova je u martu ove godine osnovala istražnu komisiju kako bi razriješila problem u vezi s PTK-om i Valom, ali to tijelo ne posjeduje sva ovlaštenja za provođenje istrage u pogledu zarobljavanja države, za razliku od Zondove komisije u Južnoj Africi.

U aferama Pronto i Šefovski dosije, povezanost Hašima Tačija s braćom Devoli isplivale su na vidjelo u periodu kada je Tači obnašao dužnost predsjednika svoje stranke. Naime, tadašnji predsjedavajući Stranačkog vijeća PDK-a Adem Grabovci, obavio je sljedeći telefonski razgovor s jednim od braće Devoli.

Grabovci: Dobro onda. Vidi, nisam te mogao nazvati da, da… ali…

Škeljćim (Shkëlqim) Devoli: Završeno je.

Grabovci: …sve je prazno…

Škeljćim Devoli: Poslat ću ti sve.

Grabovci: Grlo me nešto zeza.

Škeljćim Devoli: Završeno je, šefe. Poslat ću ti sve ono.

Kao i porodica Gupta u Južnoj Africi, i porodica Devoli živi život daleko od očiju javnosti. Svadba Vege Gupte može se uporediti s proslavom obrezivanja koju su organizirali Devoliji, a kojoj su prisustvovali mnogi zvaničnici i zvaničnice iz trenutnog sastava Vlade, kao i iz Demokratske stranke Kosova. Porodica Devoli pod kontrol navodno drži carinske, policijske i druge državne agencije, između ostalog i Veterinarska i prehrambena agencija Kosova (AVUK), što im omogućava da prodaju brašno za koje se sumnja da je proizvedeno iz mekinja za ishranu stoke, na šta članovi Skupštine upozoravaju još od 2015. godine.

S promjenom vlasti Devolijima će se pridružiti još jedna porodica koja se obogatila kroz saradnju s državom. Porodica Dukađini (Dukagjini), poznata i kao Dukagjini Group — na čijem je čelu Ekrem Luka (Lluka) — usko je povezana s bivšim kosovskim premijerom Ramušom (Ramush) Haradinajem.

U vlasništvu kompanije Dukagjini Group nalazi se preko deset kompanija, među kojima su hotel Dukagjini, izdavačka kuća Dukagjini, osiguravajuća kuća Dukagjini, koledž Dukagjini te građevinska firma Dukagjini.

Velikim brojem tendera i licenci koje je dobila od kosovske vlade okoristila se i porodica Pacoli (Pacolli). Behđet (Behgjet) Pacoli, kao glava porodice, ušao je u političke vode oslanjajući se i na svoje poduzeće i na siromaštvo građana i građanki Kosova. Pacoli je bio korisnik višemilionskog ugovora o obnovi Rilinđinog tornja (Rilindja), koji je sklopljen u periodu kada je Hašim Tači vršio dužnost premijera, i to nepunih godinu dana nakon proglašenja nezavisnosti. Tačijev brat, Gani Tači, kasnije je blisko sarađivao s Pacolijevim bratom, Rahimom (Rrahim) Pacolijem, baveći se sumnjivim aktivnostima u okviru kojih se dijaspora praktično pljačkala putem Kosovskog ureda za osiguranje,  imajući u vidu činjenicu da Kosovo nije dio sistema zelene karte.

Godine 2011, Pacoli se pridružio Tačiju u formiranju koalicijske vlade, te su tako porodice Tači i Pacoli objedinile politiku i biznis.

Kako bi demonstrirao svoju moć, Pacoli je često insistirao na tome da se sastanci Vlade ne održavaju u državnim uredima, već u njegovoj luksuznoj kući. Pored vrlo čestih sastajanja, za porodicu Tači i lidere drugih stranaka organizirani su ručkovi i večere. Tako je vlasnik poduzeća Swiss Diamond u vrelim ljetnim danima nudio osvježenje zarobljenoj državi na svojoj privatnoj jahti, a goste je svojim privatnim avionom slao i u Brisel i Berlin. Zato su i Hašim Tači, i Kadri Veselji (Veseli), i Ramuš Haradinaj, i Fatmir Ljimaj (Limaj) imali priliku putovati Pacolijevom letjelicom.

Borba protiv korupcije i organiziranog kriminala u tri koraka

Igra je gotova — ovo je naša glavna borba. Volio bih pisati o opasnostima koje donosi globalno zagrijavanje i o načinima na koje bismo mogli pružiti doprinos smanjenju emisije uglje-dioksida investiranjem u alternativne izvore energije ili o promjeni ishrane radi sprečavanja razvoja rastuće industrije masovnog uzgoja životinja. Međutim, svi ti problemi čine se dalekim u odnosu na naše siromašno, nezaposleno i korumpirano društvo u kojem je vladavina zakona ograničena.

Našu državu su zarobile dvije-tri porodice i dvije-tri stranke, a gotovo dva miliona građana i građanki Kosova su njihovi taoci jer im je uskraćen napredak. Nijedan mehanizam, nijedan zakon i nijedna institucija neće uspjeti u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala sve dok je Vlada usko povezana s kriminalom i prijeti, ucjenjuje te drži u zatočeništvu policiju, tužiteljstvo, kao i sudije i sutkinje.

Drugi korak u borbi protiv korupcije bio bi nastavak provođenja zakonskih reformi usmjerenih ka suzbijanju korupcije. Nedavno je izmijenjen zakon u vezi s povećanjem ovlasti za oduzimanje nezakonito stečene imovine, te su unijeti noviteti i u Krivični zakonik, čime je teret dokazivanja prešao i na optužene. Daljnji napori trebali bi bitu uloženi u objavu novog antikorupcijskogzakona kao i izmjenama u domeni nadležnosti Agencije za borbu protiv korupcije Kosova. Ne možete obećati da ćete se kao premijer boriti protiv korupcije ukoliko ne postoji vladina agencija koja će se boriti protiv tog problema, stoga bi unutar Ureda premijera trebao biti uspostavljen još jedan ured koji će predstavljati radnu skupinu fokusiranu na borbu protiv korupcije.

Treći korak je reforma sistema javnih nabavki. Nijedan tender, nijedna licenca i nijedan ugovor ne bi trebali biti osigurani ako se ne radi o poduzeću. Javne nabavke čine otprilike 10 posto BDP-a, što je postotak koji godišnje dosegne cifru od oko 600 miliona eura. Taj novac je u opticaju među poduzećima koja posluju i na teritoriji Kosova i van nje, pri čemu znamo vrlo malo o tome koje su to firme i ko su njihovi vlasnici. Da bismo znali kuda taj novac ide i ko zarađuje svaki taj cent koji dolazi iz džepova poreznih obveznika i obveznica, prvo moramo prikupiti podatke o krajnjim benefaktorima tih kompanija.

Prema tome, potrebna nam je reforma kako bi javna potrošnja bila u potpunosti transparentna. Tom reformom bi se kompletirao zakon o poslovnim organizacijama, preuredile Agencija za registraciju poduzeća, ATK i regulatornu komisiju za javne nabavke te bi u tom procesu bio uveden novi zakon, a to je zakon o partnerima javnog sektora.

Ipak, prvi i najvažniji korak još uvijek je izbor premijera i Vlade koji nisu korumpirani. Nikada nećemo uspjeti u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala ukoliko su nam saborci ljudi koji se bave i korupcijom i kriminalom.

U seriji „Igra prijestolja“, [narod] Vesterosa je bio na ivici nestanka zbog najezde vojske mrtvih, dok na Kosovu opasnost dolazi od armije korumpiranih sila koje su od proglašenja nezavisnosti natjerale stotine hiljada građana i građanki Kosova da napuste zemlju.

Ako kao savjesni i odgovorni građani i građanke glasamo za novu vladu i novog premijera koji nisu korumpirani, onda ćemo napraviti prvi korak u borbi protiv korupcije i krenuti ka drugom oslobođenju Kosova.

Naslovna ilustracija: Majljinda Hodža (Majlinda Hoxha) i Arita (Arrita) Katona / K2.0.