Genita Ukaj, 26-godišnja novinarka, mjesečnu platu troši na prijevoz, hranu i stanarinu. Tokom dvije sedmice u mjesecu sa poslom završava u ponoć, tako da se kući — živi u stanu koji unajmljuje sa dvoje prijatelja — mora vraćati taksijem. Prema tome, Ukaj u jednom mjesecu samo na taksi potroši 70-80 eura.

Vikendom iz Prištine odlazi u posjetu svojoj porodici u Peć, a autobus na toj relaciji do sada je plaćala 6 eura. Mimo prijevoza, kao i rashoda za hranu koju nastoji da kuha sama, za jedan dan ukupno potroši oko 5 eura.

Uprkos svim tim troškovima, Ukaj je posljednjih sedam godina svakog mjeseca uspijevala da uštedi 40-50 eura. Međutim, imajući u vidu to da cijene roba i usluga trenutno rastu, od štednog plana je morala odustati.

Za autobusku kartu od Prištine do Peći u jednom smjeru više ne izdvaja 3, već 4 eura. Nadalje, vožnja “divljim taksijem” koja je u glavnom gradu koštala 50 centi sada košta 70.

Usljed poskupljenja, Ukaj ne samo da je morala odustati od štednje, već i reorganizovati lični budžet. Prema službenim podacima — iako su ograničeni — prosječna novinarska plata na Kosovu otprilike se kreće od 200 do 400 eura.

“Poskupljenja možda i ne izgledaju toliko strašno ako razmatrate svaku cijenu pojedinačno, ali hljeb je poskupio za 10 centi, taksi za 20 itd, a sve to skupa je udar na džep,” rekla je Ukaj. “Prehrambene namirnice koje inače konzumiram i koje sam prije kupovala za 2-3 eura sada plaćam 5 eura”, dodala je Ukaj, istakavši da su njeni prijatelji isto tako primorani na izmjene budžeta.

Agencija za statistiku Kosova (KAS) objavila je stopu inflacije na Kosovu zabilježenu u julu, augustu i septembru 2021. godine te je tako pažnja skrenuta na globalnu inflaciju koja je uslijedila nakon dvije godine pandemije, mada su — zanemarimo li uobičajenu stopu inflacije — cijene u porastu još od juna 2021. godine.

Poskupljenja na svjetskom tržištu direktno utječu i na kosovsko koje u velikoj mjeri zavisi od uvoza.

Kako bismo stekli bolji uvid u utjecaj globalne na domaću stopu inflacije, u narednom videu objašnjavamo kako se dugo putovanje koje jedan proizvod mora prevaliti da bi iz zemlje proizvodnje stigao na police supermarketa na Kosovu odražava na njegovu finalnu cijenu.

U toku 2021. godine paralelno sa globalnom inflacijom povećan je uvoz. Tako je u novembru 2021. godine Kosovo uvezlo 38,9% više robe u odnosu na isti mjesec prethodne godine, a što je u skladu sa povećanjem svjetske potražnje za proizvodima koje je nastupilo po ublažavanju epidemioloških mjera.

Osim toga što su građani_ke Kosova suočeni sa povećanjem cijena hrane, njihova kupovna moć bi uskoro mogla dodatno opasti zbog energetske krize koja je dovela do revidiranja tarifa električne energije. Zbog revizije će struja poskupjeti i do 40%.

S obzirom na sva ta kretanja usljed kojih kupovna moć građanstva slabi, čini se da je pred nama još jedna skupa godina.

Šta je inflacija?

Svaki proizvod dostupan na tržištu ima svoju cijenu, koja je izražena u novcu. Ona se vremenom može mijenjati kako se mijenja ili potražnja (tj. količina proizvoda koju traže potrošači_ce) ili ponuda (tj. količina proizvoda koju nude proizvođači). Ukoliko je, npr, žetva na nekom zemljištu uspješna, ponuda žita na tržištu se može povećati i ujedno nadmašiti potražnju — u takvoj situaciji cijena može opasti. Međutim, ako žetva nije uspješna, ponuda žita će biti niska, a potražnja će ili ostati na istom nivou ili skočiti te će tako skočiti i cijena. Postoji i treći scenarij: ako troškovi proizvodnje i prijevoza porastu čak i da se žanje dovoljna količina žita, porast će i cijena.

Inflacija se odnosi na povećanje ukupne cijene roba i usluga koje potrošači_ce obično nabavljaju — potonje se naziva potrošačkom korpom. Na Kosovu se to analizira kao promjena harmonizovanog indeksa cijene (HIC), a izračunava se tako što KAS mjesečno upoređuje aktualnu visinu cijena sa onom zabilježenom u istom mjesecu prethodne godine.

Previše teorije, zar ne? Hajde da to pojednostavimo. Recimo da je vaša mjesečna plata 100 eura te da 50 eura trošite na hranu, a preostalih 50 na druge potrebe. Ukoliko svaki proizvod koji nabavljate košta 1 euro, moći ćete kupiti 50 proizvoda. Međutim, ako zbog inflacije svaki taj proizvod poskupi za 20 centi, onda ćete moći kupiti samo 41 artikal. Posljedično tome, stopa inflacije smanjuje vašu kupovnu moć — imate manje novca.

Ipak, inflacija nije neuobičajena pojava. Cijene imaju tendenciju rasta. Godišnja stopa inflacije od 2% smatra se normalnom i suštinski povoljnom za ekonomiju. Zbog nje preduzeća nastavljaju ostvarivati profit, dok potrošači_ce troše novac, a da pritom ne čekaju pad cijena. Cilj je održati stabilnost cijena tako da inflacija ne bude ni visoka ni preniska — jer i jedno i drugo su simptomi krize.

Visoka inflacija — hiperinflacija — tokom godina je izazvala brojne nerede širom svijeta. Primjera radi, Savezna republika Jugoslavija je u periodu od 1992. do 1994. godine bilježila drugu najvišu stopu inflacije u historiji, i to u vrijednosti i do 313 miliona posto. Potrošači_ce su bili primorani da troše ušteđevinu te nisu imali dovoljno novca za kupovinu hrane, stoga su preživljavali ili čekajući u dugim redovima ispred državnih prodavnica da preuzmu sljedovanu količinu hrane niskog kvaliteta ili oslanjajući se na pomoć rodbine.

Međutim, nagla pojeftinjenja i “negativna” inflacija nisu ništa bolje okolnosti. Deflacija šteti privredi zbog sljedećeg razloga: kada čekaju da cijene opadnu, potrošači_ce odgađaju kupovinu; kada svi odgađaju kupovinu, preduzeća nisu u mogućnosti da vrše prodaju i eventualno počinju otpuštati radnike_ce; kada izgube posao, potrošači_ce troše još i manje.

Vratimo se na prethodno navedeni primjer. Dakle, imate platu od 100 eura. U slučaju hiperinflacije, ako proizvod čija je cijena 1 euro poskupi za 1000%, svu platu biste morali potrošiti samo na taj jedan proizvod, koji usljed hiperinflacije košta 100 eura. U slučaju deflacije, ako cijena svih proizvoda spadne sa 1 eura na 20 centi, za 100 eura biste mogli kupiti 500 proizvoda.

Zato su stabilne cijene idealne za privredu.

Inflacija koja je na Kosovu zabilježena u decembru 2021. godine predstavlja drugo najveće povećanje cijena još od proglašenja nezavisnosti zemlje 2008. Inflacija je na ljeto te godine — kada je svijet uzdrmala globalna finansijska kriza — dostigla 10%, što je za 8 postotnih bodova više od uobičajene stope inflacije.

Kako su plate niske i u javnom i u privatnom sektoru, Kosovo je na još većem udaru inflacije. Prosječna vrijednost neto plate na Kosovu — 416 eura — u 2020. godini se smanjila za 14 eura u odnosu na prethodnu godinu. To smanjenje se može objasniti ekonomskim zastojem koji je u 2020. godini bio uslovljen širenjem COVID-19.

Prema podacima iz skorašnje analize Instituta GAP o inflaciji i potencijalnim mjerama ublažavanja, u periodu od 2012. do 2020. godine prosječna vrijednost neto plata u svim sektorima bila je veća u odnosu na prosjek cijena evidentiran u istom periodu. Shodno tome je zaključeno da se kupovna moć potrošača_ica tokom godina povećala. Međutim, u okviru analize nisu obuhvaćeni podaci iz 2021. godine, koji bi mogli utjecati na rezultate zbog promjena do kojih je došlo u međuvremenu.

Nedostatak ažuriranih i detaljnih podataka o životnom standardu građana_ki Kosova otežava procjenu stvarnih posljedica inflacije. Posljednje dostupne informacije su  iz 2017. godine, a od tada je došlo do značajnih promjena. Potpuni lokdaun koji je uveden radi zaustavljanja širenja zaraze u zemlji uzrokovao je ekonomski pad, otkaze te povećanje broja porodica korisnica socijalne pomoći.

U posljednjoj anketi o potrošnji domaćinstava provedenoj 2017. godine procijenjeno je da potrošači_ce na Kosovu gro vlastitog budžeta troše na hranu (40%) i troškove stanovanja (29%). Od svih proizvoda najviše se konzumiraju meso, sir i mlijeko, jaja, hljeb te žitarice, na koje otpada gotovo polovina rashoda za hranu.

Cijena svih tih proizvoda u međuvremenu je porasla.

Ko može intervenisati?

Potrošači_ce pozivaju vlasti da intervenišu i pomognu im da se izbore sa poskupljenjima. Pritom se od nadležnih donekle očekuje da izvrše direktnu intervenciju u pogledu cijena. Iako je krajem oktobra 2021. godine Vlada Kosova najavila paket ekonomskih mjera pomoći, do danas je za korisnike_ce socijalne pomoći i penzionere_ke izdvojena mala količina dodatnih sredstava.

Međutim, imajući u vidu činjenicu da je privreda Kosova zasnovana na slobodnom tržištu te da potonje određuje cijene, manevarski prostor je ograničen.

U medijima i na društvenim mrežama iznose se razni prijedlozi, poput onih koji se tiču upotrebe fiskalne politike (potencijalnog smanjenja PDV-a na osnovne namirnice), povećanja plata, primjene monetarne politike, izdavanja bonova za hranu, zamrzavanja cijena itd.

Što se tiče smanjenja PDV-a na osnovne namirnice, Florin Aliu — profesor ekonomije na Koledžu UBT — objasnio je da je kosovsko tržište organizovano tako da se smanjenjem PDV-a ne bi nužno postiglo i smanjenje cijena.

“Bilo bi velika greška smanjiti PDV na osnovne namirnice, ”, rekao je Aliu. “Vlada Kosova je 2016. godine smanjila PDV na osnovne namirnice sa 16% na 8%, ali one nakon toga nisu pojeftinile, već poskupjele. Dakle, to 50-postotno smanjenje PDV-a (sa 16% na 8%) nije išlo naruku potrošačima_cama, već prodavnicama hrane.”

Aliu je dodao da “ako Vlada bude vršila pritisak na preduzeća koja se bave prodajom hrane u tom pravcu da smanje cijene robe pošto PDV padne na nulu, od toga će biti više štete nego koristi.”

S druge strane, povećanje mjesečnih plata nije dobar potez, smatra Berat Rukiqi, predsjednik Privredne komore Kosova — stručne organizacije koja promoviše lokalne i međunarodne privredne interese.

U razgovoru sa Institutom za razvojnu politiku Rukiqi je rekao da bi se upumpavanjem veće količine novca u sistem potrošnja dalje povećala, što ne bi smanjilo inflaciju. Štaviše, jedna od metoda stabilizacije cijena jeste podsticanje potrošača_ica na štednju, a tome bi mogla doprinijeti Centralna banka Republike Kosovo (CBK).

CBK je nezavisna javna institucija predviđena Ustavom čiji je cilj između ostalog da postiže i održava stabilnost lokalnih cijena. Politika na osnovu koje CBK može intervenisati poznata je kao monetarna politika, a ona uključuje kontrolu kamatnih stopa. Naime, povećanjem kamatnih stopa potrošači_ce se motivišu da štede. Kada imaju manje novca, potrošači_ce manje i troše, pa se tako ekonomija usporava, a stopa inflacije opada.

Ipak, CBK ne posjeduje samostalnu monetarnu politiku jer Kosovo — iako koristi euro kao svoju valutu — nije član Eurozone. Budući da monetarnu politiku određuje tijelo Evropske centralne banke nadležno za odlučivanje, gdje Kosovo nije član, kosovske vlasti provode politiku na koju ne mogu utjecati.

Agron Demi, politički analitičar Instituta GAP, također se protivi širem povećanju plata. Uprkos tome što su plate u javnom sektoru u posljednje dvije godine smanjene, Demi u jednom članku tvrdi da su u periodu od 2012. do 2019. godine neto plate u javnom i privatnom sektoru povećane za ca 20%, čime je produbljen jaz između neto i minimalne plate. Najbolji potez prema Demijevom mišljenju bio bi da Vlada poveća vrijednost minimalne naknade.

U nedavno objavljenoj analizi Institut GAP je predložio povećanje minimalne plate. Međutim, iz Instituta ističu da bi to povećanje moglo usloviti daljnja poskupljenja, s obzirom na to da bi se tako povećala zarada, a samim time i potražnja. U analizi je preporučena implementacija već usvojenog zakonskog okvira koji bi zagarantovao godišnje povećanje minimalne plate na osnovu troškova života, stope nezaposlenosti, stanja na tržištu rada te stopa tržišne konkurencije i produktivnosti u zemlji.

Ukoliko želite da se dalje informišete o minimalnoj plati, pogledajte naš video koji je u nastavku.

Iz Instituta GAP također preporučuju vlastima da povećaju socijalne naknade, jer korisnici_e socijalne pomoći novcem koji trenutno primaju ne mogu pokriti osnovne troškove života.

Pored tih mjera, javnost spominje i bonove za hranu koje bi izdavala Vlada, a radi ublažavanja krize i omogućavanja kupovine pojedinih proizvoda koje bi — kao i količinu istih — odredila nadležna Vladina institucija. Tako bi, npr, bonom od 50 eura potrošači_ce mogli kupiti samo određene prehrambene namirnice kao što su ulje, hljeb, jaja i sl. Same bonove bi finansirala Vlada, i to sredstvima u krajnjoj liniji prikupljenim ubiranjem poreza na potrošnju.

Zamrzavanje cijena osnovnih namirnica još jedno je potencijalno rješenje, kojem su pribjegle zemlje regije kao što su Sjeverna Makedonija i Srbija. Naime, Sjeverna Makedonija je početkom decembra 2021. godine na 60 dana zamrznula cijene osnovnih proizvoda — tj. hljeba, šećera, brašna, ulja, mlijeka, sira, kajmaka, mesa, jaja, riže, tjestenine — te su ostale iste kakve su i bile 1. decembra. Srbija je mjesec dana kasnije učinila isto.

Mimo posljedica koje je globalna stopa inflacije ostavila na domaću, mediji na Kosovu također prenose da udruženja kartelskog tipa tajno dogovaraju povećanja cijena, a među njima su udruženja frizera_ki i pekara_ki. Takve dogovore na Kosovu sprečava Uprava za konkurenciju (UKK), nezavisna državna institucija. UKK je ovlaštena za poništavanje međupreduzetničkih sporazuma koji su vezani za robu i/ili usluge te koji utječu na kosovsko tržište.

Međutim, ovaj organ je trenutno neaktivan jer nema predsjedavajućeg/e počevši od 9. juna 2021. godine — uz to što je mandat nadležne komisije istekao — tako da ne može provoditi istrage o tajnim dogovorima. Da bi UKK nastavila sa radom, premijer mora predložiti imena vršitelja_ica pripadajućih dužnosti koja potom odobrava Skupština.

Međunarodni monetarni fond predviđa da će inflacijski pritisak ostati na istom nivou sve do polovine 2022. godine, nakon čega će postepeno opadati. Ipak, s obzirom na to da se pandemija ponovo intenzivira usljed prisustva omikron-soja te da se širom svijeta uvode nove restriktivne mjere, situacija je neizvjesna.

Kako se mjesečni izdaci povećavaju, izgleda da će u ovoj godini biti teže sastaviti kraj s krajem nego ikad.

Naslovna fotografija: Ferdi Limani / K2.0.

Ova publikacija je objavljena uz finansijsku podršku Evropske unije, a u okviru projekta “Građani, angažujte se”, koji K2.0 provodi u partnerstvu s Institutom GAP. Isključivu odgovornost za sadržaj snose Kosovo 2.0 i Institut GAP. Sadržaj ne odražava nužno stavove Evropske unije.