Pred kraj 2021. i početkom 2022. godine, u globalnim lancima snabdijevanja je došlo do zastoja zbog pandemije kao i zbog invazije Rusije na Ukrajinu. Usljed toga su se računi za komunalne usluge povećali, dok je kupovna moć u padu, što je naročito pogodilo one sa nižim primanjima jer su osnovne namirnice poskupjele.

Troškovi života na Kosovu rastu, a to se itekako odražava na narodni džep.

Zbog inflacije, kosovskim vlastima se upućuju pozivi da pomognu građanima_kama i preduzećima koji su na udaru poskupljenja proizvodnje. Privreda Kosova je tržišna, stoga Vlada ne može direktno uticati na cijene, ali je zato uvela nekoliko paketa pomoći.

Gro paketa pomoći koje je Vlada donosila od novembra 2021. pa sve do sada sastojalo se od jednokratnih isplata bespovratnih sredstava u visini od 100 eura pojedinim društvenim grupama — uključujući penzionere_ke, korisnike_ce socijalne pomoći, radnike_ce i studente_ice — te subvencija za povećanje plata u privatnom sektoru.

Međutim, vlasti tim paketima nisu obuhvatile sve kategorije društva kojima je pomoć potrebna. U sklopu postojećih programa, kao što je program socijalne pomoći, ne vrši se precizna procjena najugroženijih skupina, a kako bi se utvrdilo kojima od njih je potrebna hitna pomoć vlasti u vremenu krize.

Kome treba pomoć vlasti?

Paket pomoći donijet u svrhu suzbijanja inflacije Vlada Kosova je uporedila sa onim koji je uvela Vlada Njemačke. Ipak, njemačke vlasti su osmislile inkluzivniji paket shodno budžetskim mogućnostima, ali i postojećim programima pomoći kao što su programi osiguranja za nezaposlene i programi stambenog zbrinjavanja.

Korisnici_e programa stambenog zbrinjavanja u Njemačkoj primit će drugi doplatak za grijanje, koji će potom biti trajno uključen u doplatak za troškove stanovanja. Osim toga, beneficije su povećane i za nezaposlene osobe — počevši od 1. januara 2023, pored uobičajenih 450 eura bit će im isplaćivano dodatnih 50.

Na Kosovu takvih programa nema, zbog čega je u vremenu krize teško posvetiti pažnju najugroženijim društvenim kategorijama.

Posljednja procjena stope siromaštva na prostoru Kosova obavljena je 2017. godine, dok su podaci o ekonomskom položaju kosovskih porodica prikupljeni 2018. godine, i to kroz Anketu o prihodima i uslovima života Agencije za statistiku Kosova (ASK). Prema rezultatima potonje, 2018. godine je preko 78,3% domaćinstava bilo suočeno sa poteškoćama pri plaćanju stanarine i utrošene energije ili otplati kredita. Pošto cijene rastu, a plate ostaju na istom nivou, danas je stanje nesumnjivo teže.

Kako bi odgovorila na trenutnu krizu, a i na svaku narednu, Vlada mora unijeti korjenite promjene u programe socijalne pomoći tako što će proširiti postojeće aranžmane te im dodati nove.

Na Kosovu postoji samo jedan program usredsrijeđen na smanjenje siromaštva putem kojeg građani_ke mogu primati mjesečnu socijalnu naknadu iz državnog budžeta. Visina pomoći kreće se od 70 do 180 eura, u zavisnosti od broja članova_ica porodice.

Ovim programom pomoći obuhvaćene su dvije kategorije. Prvu čine porodice u kojima niti jedan član_ica nije sposoban za rad, a drugu porodice u kojima postoji barem jedan radno sposoban, ali nezaposlen član_ica koji_a ima jedno dijete dobi ispod pet godina odn. porodice u čijem sastavu je jedno dijete bez roditelja mlađe od 15 godina. U augustu mjesecu, socijalnu naknadu predviđenu tim programom primilo je 24.627 porodica sa ukupno 87.124 članova_ica.

Prema podacima iz izvještaja Svjetske banke o Kosovu za 2022. godinu, oko 7% ukupnog stanovništva zemlje prima socijalnu pomoć, dok je službena stopa siromaštva ca 20%. Tek svaka četvrta osoba u kvintilu sa najnižim dohotkom dobija socijalnu naknadu.

Opisani program socijalne pomoći nije naročito inkluzivan. Primjera radi, njime nisu obuhvaćene porodice sa radno sposobnim nezaposlenim članom_icom koji_a se stara o djeci dobi preko pet godina.

Kada određuje korisnike_ce socijalne pomoći kako bi im pomogla u toku krize, Vlada mora uzeti u obzir to da mnogi građani_ke sa niskim primanjima ostaju bez ikakve pomoći. Kosovo bi u skladu sa preporukama Svjetske banke trebalo da revidira kriterije za ostvarivanje socijalne pomoći, a da bi se veći broj siromašnijih porodica uključio u program.

Još davno je zatražena reforma programa osiguranja za nezaposlene osobe — od toga Vlada treba da počne. Doprinosi bi se odbijali od plata zaposlenih, stoga bi potonji u određenom periodu imali pristup osiguranju u slučaju gubitka posla. Takvim vidom osiguranja za nezaposlene osobe ne samo da bi se rasteretio državni budžet namijenjen građanima_kama koji nisu zaposleni, već bi se i lakše pomoglo onima od njih koji ne ispunjavaju kriterije za ostvarivanje prava na socijalnu pomoć.

Reforma penzionog sistema je također izuzetno važna te se o njoj već neko vrijeme vode rasprave. Potencijalna reforma ovog sistema uslovila bi povećanje penzija, čime bi se penzionerima_kama omogućio dostojanstveniji život te bi se popravio nepovoljan položaj u kojem se nalaze u vremenu krize.

Revizijom spomenutih programa Vladi bi bilo lakše da se odazove na apele za pomoć. Mimo toga što bi nadležni znali kome da pomognu i bili u mogućnosti da izbjegnu zloupotrebe, građani_ke kojima je potrebna pomoć za nju ne bi bili uskraćeni zbog nedostatka sredstava ili pak zbog toga što nisu u stanju da podnesu odgovarajuću prijavu.

Privatni sektor lišen pomoći

Osim dvije ankete, koje su sprovedene prije više godina, ne postoje pokazatelji o ekonomskom položaju građana_ki koji pripadaju ugroženim slojevima društva tj. koji su u većoj mjeri pogođeni inflacijskom krizom. Podaci o visini plata također upućuju na to da je još jedna grupa uzdrmana krizom, a da je Vlada nije uzela u razmatranje pri izradi paketa pomoći — riječ je o radnicima_ama u privatnom sektoru.

Kroz Vladin paket pomoći, radnicima_ama u privatnom sektoru ukupno je dodijeljeno tek po 100 eura. Osim toga što pomažu državnim službenicima_ama kao i radnicima_ama zaposlenim u državnim preduzećima — koji obično imaju više plate — vlasti će izdvojiti pomoć za preduzeća koja budu povećala plate zaposlenih. Pritom će se povišice subvencionisati u visini od 50% po osobi, i to u maksimalnoj vrijednosti od 100 eura tokom tri mjeseca.

Kolika je vjerovatnoća da će preduzeća povećati plate radnika_ca u toku krize? Valja imati na umu da ukoliko vlasnik_ca preduzeća poveća plate radnika_ca na osnovu pomoći Vlade, one moraju ostati u uvećanoj vrijednosti duže od tri mjeseca. Šanse za to su male.

Prema tome, radnici_e u privatnom sektoru su posebno ugroženi. Iako cijene rastu, plate su na istom nivou. Tako minimalna plata nije povećana od 2011. godine, od kada stoji na 170 eura. Povećanje bi zaposlenima u privatnom sektoru upravo sada dobro došlo. Nacrt zakona koji predviđa da se minimalna plata poveća na 264 eura odobren je u junu ove godine, ali još se čeka da ga Skupština konačno usvoji.

Budući da su troškovi proizvodnje u usponu, radnici_e u privatnom sektoru vjerovatno neće dobiti povišice, a uz to će biti u većoj opasnosti od gubitka posla.

Ono što također predstavlja problem u izdvajanju pomoći za ovaj sektor jeste visok stepen neformalnosti, odn. činjenica da ogroman broj radnika_ca nema potpisan ugovor o radu. Ukoliko Vlada uvede mjere pomoći za privatni sektor, iz njih bi bile isključene osobe koje rade bez ugovora o radu.

Trenutno dostupna pomoć u vidu isplate 100 eura ili subvencija plate u visini od 50%, koja je nekad namijenjena jednoj, a nekad drugoj grupi, ne pruža stalni oslonac ugroženim kategorijama. Posljedično tome, građani_ke ne mogu računati na pomoć koja bi im omogućila da sastave kraj s krajem.

Naslovna fotografija: Majlinda Hoxha / K2.0.

Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost K2.0. Stavovi izneseni u njemu lični su stavovi autora/ice te nužno ne odražavaju stavove K2.0.

Zanima vas kako se naš novinarski rad finansira? Saznajte više ovdje.