Ljeto je u punom jeku, pravo doba godine za odmaknuti se od posla i obaveza i pobjeći na plažu ili planinu, sa dragim ljudima i dobrom knjigom. Urednički tim K2.0 sastavio je kratak spisak naslova koje preporučujemo ukoliko na vašim spiskovima štiva za čitanje još uvijek ima mjesta, ili, još bolje, ukoliko su prazni!

Nastojali smo odabrati djela prikladna za “laganu ljetnu lektiru”, koliko god “lagana” ta lektira može biti kada je sačinjava grupa novinara i novinarki. U svakom slučaju, nadamo se da će vam neke od ovih knjiga biti od pomoći u kakvom-takvom bijegu od stvarnosti te da će biti dovoljno “pitke” da ih vaš mozak moći obraditi usred ove paklene ljetne vrućine.

Iljirijana (Iliriana) Banjska, izvršna urednica: “Plavi ponedjeljci”, Arnon Hrunberh (Grunberg)

Preporučujem vam knjigu nizozemskog književnika Arnona Hrunberha pod naslovom “Plavi ponedjeljci”. Njegov stil je zaista jedinstven i u neku ruku se može opisati kao mješavina “realizma” i “brutalizma”, slična stilskim obilježjima Bukovskog (Bukowski). Ipak, tok Hrunberhove proze mnogo je spontaniji. Zanimljiv je podatak da je ovaj roman napisan iz izazova kada je autor imao samo 22 godine, nakon čega je doživio ogroman uspjeh u Nizozemskoj (Hrunberh se u to vrijeme još uvijek nije etablirao kao pisac).

Ono što mi se naročito dopada kod Hrunberhove knjige jest to da se kosi s načelom koje nalaže da bi se roman trebao zasnivati na nekoj grandioznoj priči. Junak ovog djela sasvim je prosječan tinejdžer koji se dosađuje živeći vrlo jednostavan život u Amsterdamu, prožet spletom uobičajenih okolnosti. Čitatelj ili čitateljica u pratnji protagonista kreće na nasumično, a ponekad i naprosto čudno putovanje budući da se autor koristi jezikom toliko jednostavnim da je romantičan u svoj svojoj originalnosti i banalnosti. Smatram da je ovo savremeni odgovor na Sartrovu (Sartre) “Mučninu” ili “Faktotum” Bukovskog, napisan u obliku u kom je oslobođen književnih trikova.

Nidžara Ahmetašević, regionalna urednica: “Pod pritiskom”, Faruk Šehić

Faruk Šehić je bosanskohercegovački pjesnik i ratni veteran kog pojedini književni kritičari i kritičarke nazivaju “bosanskim Hemingvejem” (Hemingway) zbog njegovog književnog stila i tema kojih se dotiče u svojim djelima. Šehić u svojoj zbirci kratkih priča govori o devedesetim godinama i ratu u kom je aktivno učestvovao kao vojnik, te ujedno i kao zapovjednik jedne od jedinica Armije Bosne i Hercegovine. Autor po završetku sukoba, slomljen i s PTSP-om, pokušava razumjeti i rat, i ljude i Bosnu, a njegova zbirka je veoma dobro napisana i umnogome se razlikuje od knjiga o ratu i Bosni i Hercegovini koje obično imamo priliku da čitamo. Osim toga, prevedena je i objavljena na engleskom jeziku zahvaljujući sredstvima prikupljenim u okviru kampanje koju je na platformi Kickstarter pokrenula izdavačka kuća Istros Books, inače specijalizirana za balkanske naslove.

Sindre Langmoen, urednik: “Tata Mumi na moru”, Tuve Janson (Tove Jansson)

Mada većina onih koji su čuli za njih Mumijeve poznaju iz televizijske serije, književna djela napisana o toj porodici pravo su blago koje bi trebali čitati i odrasli i djeca.

“Tata Mumi na moru” u očima mnogih predstavlja prekretnicu u serijalu knjiga o Mumijevima. Naime, prethodni naslovi napisani su prvenstveno za dječije čitateljstvo, ali su u narednima likovi dobili na dubini, dok su i teme koje Janson razrađuje postale kompleksnije.

Tata Mumi — razočaran lagodnim životom koji ga ne ispunjava i koji čini da se osjeća neželjenim — u ovoj priči se sa svojom porodicom zaputio ka jednom svjetioniku. Kada stignu na svoje hladno i nadasve pusto odredište, Mumijevi nailaze na poteškoće jer se ne uspijevaju osjećati kao kod kuće. Tako se svaki član porodice otiskuje na zasebno, introspektivno putovanje ka vlastitom razvoju: Tata Mumi se trudi naći nešto što će ga ispuniti tako što smišlja projekte koji uvijek i iznova završavaju neuspjehom, pa se na kraju okreće moru; Mama Mumi pokušava pronaći utočište u slikanju cvijeća o kom brine kod kuće, u Dolini Mumijevih; Mumi se susreće s Grokom, utjelovljenjem usamljenosti, hladnoće i smrti.

Ovo djelo, koje je Tuve Janson posvetila svom pokojnom ocu, nije samo portret jedne kompleksne ličnosti, već i topao rastanak s voljenom osobom.

Trendeljina Haljilji (Trendelinë Halili), saradnica za video-produkciju: “Umjetnost i vizualna percepcija: Psihologija kreativnog oka”, Rudolf Arnhajm (Arnheim)

“Umjetnost i vizualna percepcija” knjiga je o psihologiji koja se konkretno bavi kreativnim okom, stoga vam je preporučujem ukoliko želite steći uvid u jezik slika. Autor istražuje metode pomoću kojih naš mozak čita i shvata stvari poput linija i oblika, a s obzirom na to da je polovina ljudskog mozga zadužena za obradu vizualnih informacija, njegova analiza poslužit će vam pri razvijanju vlastite perceptivnosti, kao i prilikom stvaranja vizualnih prikaza prostora koji posmatrate.

Arnhajm razmatra ono što svako može vidjeti, no time nam istovremeno i pomaže da bolje vidimo umjetnička djela te da im uspješnije pristupimo.

Knjiga je namijenjena onima koji su usvojili odgovarajuće osnove i sada namjeravaju zaroniti u nauku o vizualnom razmišljanju — međutim, imajte na umu da se ovaj Arnhajmov naslov ne može okarakterizirati kao lagano štivo za plažu.

Nerina Guri, novinarka: “Dvadeset tri stvari koje vam neće reći o kapitalizmu”, Ha-Džun Čang

Preporučila bih “Dvadeset tri stvari koje vam neće reći o kapitalizmu”, autora Ha-Džuna Čanga — prema mnogo čemu nesvakidašnje djelo u kom su između ostalog problematizirana sljedeća pitanja: koliko je slobodno tržište zapravo “slobodno” i da li uistinu postoji u onom stanju kakvim ga opisuju glavne struje u ekonomiji i politici; stanovište da neko ne mora biti pobornik trpanja ekonomista i političara u isti koš, ali da je nemoguće istinski raščlaniti ekonomiju od politike; zašto se na veš-mašinu iz perspektive ekonomije može gledati kao na mnogo revolucionarniji izum od samog interneta; itd.

Oslanjajući se na autentičan pristup navedenim pitanjima, Čang je svoju knjigu koncipirao tako da je najprije izložio konvencionalna objašnjenja ključnih ekonomskih koncepata na koje u velikoj mjeri utječe neoliberalna dogma, a zatim se na tu tematiku osvrnuo kroz jednu heterodoksnu, pragmatičnu prizmu. Tekst je strukturiran tako da ga čitatelj ili čitateljica može razumjeti bilo da pročita cijelu knjigu od korice do korice, ili da odredi samo neke dijelove kako bi bolje razumio ili razumjela određenu temu, ili pak da se posveti jednom specifičnom poglavlju metodom slučajnog odabira. Naposlijetku, važno je istaknuti da stil i jezik koje autor upotrebljava čine ovaj naslov pitkim i pristupačnim široj publici, ne samo ljudima potkovanim znanjima iz ekonomije.

Fitim Saljihu (Salihu), novinar: “Bagdadske sirene”, Jasmina Kadra (Yasmina Khadra)

Jasmina Kadra pseudonim je alžirskog pisca Mohameda Mulesehula (Mohammed Moulessehoul) koji je namjerno počeo pisati pod ženskim imenom da bi izbjegao cenzuru. Svoja prva djela napisao je u periodu dok je bio zaposlen kao vojni oficir u Alžiru.

“Bagdadske sirene” najnovija je knjiga u njegovoj trilogiji koja se tiče upliva vjerskog fundamentalizma u svakodnevicu građana i građanki Srednjeg istoka. Radnja se odvija u Iraku pred sami kraj vladavine Sadama Huseina te obuhvata i prvih nekoliko godina nakon početka invazije SAD-a, pri čemu okosnicu romana predstavlja upravo prikaz širokog dijapazona načina na koje fundamentalizam u religiji može utjecati na rutinu običnih ljudi.

Kadra u ovom romanu također govori o dilemi između života pod diktatorskim režimom — u kom nedostaje slobode, no ne i socijalne zaštite niti sigurnosti — i života u državi gdje postoji i sloboda govora i sloboda izbora, ali u kojoj sigurnosno stanje i ekonomsko blagostanje vise o koncu

Štaviše, autor u svim svojim romanima vrlo precizno oslikava arapska društva i iz svakog od njegovih djela moguće je naučiti mnogo o svakodnevnom životu koji se vodi u tom podneblju.

Arijan Ljumezi (Arian Lumezi), novinar: “Trenutak uzdizanja: Kako se osnaživanjem žena mijenja svijet”, Melinda Gejts (Gates)

Kao supredsjedavajuća Fondacije “Bill and Melinda Gates”, Melinda intenzivno radi na projektima čiji je cilj ostvariti daljnji napredak i postići jednakost osnaživanjem žena. Dugi niz godina provela je putujući, provodeći obimna istraživanja i baveći se humanitarnim radom te je i sama živjela s osobama koje pate zbog problema u vezi s položajem žena, stoga donosi brutalno iskrenu priču o patnji uz tezu da jednakost uslovljava dobrobit i prosperitet porodice, kao i privrede općenito.

U fokusu njene knjige nalaze se inspirativni primjeri iz stvarnog života, kao što je slučaj djevojke koja je postigla dogovor sa svojim ocem pristavši na odstranjivanje dijelova genitalija pod uslovom da joj bude omogućen nastavak školovanja.

Zanimljiva je i činjenica da neki od primjera vezani za manjak rodne ravnopravnosti podsjećaju na obrasce kojima je moguće svjedočiti u nekim drugim društvima poput kosovskog. Tako, primjerice, u pojedinim afričkim državama običaji nalažu da žena i djeca moraju čekati svog supruga, odnosno oca, da objeduje prije nego što pojedu ono što je ostalo na stolu. Prema tome, smatram da bi “Trenutak uzdizanja” svako trebao pročitati.

Dafina Haljilji (Halili), novinarka: “Slomljena žena”, Simon de Bovoar (Simone de Beauvoir)

“U tri iznimno inteligentne priče o propasti strasti, Simon de Bovoar nas uvodi u živote triju žena, od kojih je svaka prošla prvi cvijet mladosti te se sada suočava s neočekivanom krizom… Pružajući nam dragocjen uvid u život žena, legendarna književnica se ovim djelom prikazala u najboljem svjetlu.” To su riječi koje su se mogle pročitati u londonskom listu “The Sunday Herald Times” 1969. godine, nakon što je objavljeno englesko izdanje “Slomljene žene”, za koje mislim da i više nego adekvatno opisuje ovo izuzetno značajno beletrističko djelo francuske autorice.

De Bovoarinu knjigu dobila sam na poklon prije nekoliko mjeseci, a sada ne mogu a da je ne preporučim svakoj svojoj prijateljici. Tri duge priče nagnat će bilo kog čitatelja ili čitateljicu da razmotri, pa i da preispita, vlastita viđenja prije svega slobode, zavisnosti, vjernosti, seksa i međuljudskih veza. Ukoliko ste već pročitali “Drugi spol”, možete onda samo zamisliti kako istaknuta filozofkinja, feministkinja i politička aktivistkinja pretače svoje društvene teorije u umjetničku književnost, u živote triju žena koji će vam se bez ikakve sumnje učiniti poznatim.

Ngadnjim Avdilji (Ngadhnjim Avdyli), novinar: “Terdžuman”, Idljir (Idlir) Azizi

Mjesto radnje je Tirana, a vrijeme septembar 2004. godine. Priprema se nogometna utakmica koju će albanska reprezentacija odigrati protiv Grčke. Dogodilo se to samo nekoliko mjeseci prije nego što je grčki tim osvojio Europsko prvenstvo. Novinar londonskog lista “Financial Times” dolazi u Albaniju sa zadatkom da izvještava o meču, no da bi bio uspješan, potrebna mu je pomoć lokalca koji će moći prevoditi, pronalaziti odgovarajući kontekst te mu taj kontekst i objašnjavati.

Ta osoba je “popravljač”, to jest “terdžuman”, istoimeni lik iz naslova romana. Terdžuman prihvata ponudu Engleza zato što će biti bolje plaćen nego što bi bio radeći jedan prosječan albanski posao. Međutim, ni taj iznos ne može se mjeriti s novinarskom platom: iako novinar neće moći obaviti svoj zadatak bez pomoći “popravljača”, koji vrši gro intelektualnog rada.

Uprkos svemu tome, novinar drži primat u njihovim odnosima i u većini slučajeva veoma arogantno postupa prema terdžumanu, držeći mu lekcije o postkolonijalnoj nauci, progresu i jednakosti. Ali, njegova djela se ne podudaraju s njegovim riječima.

S druge strane, terdžuman je itekako kritički nastrojen prema novinaru, no on svoje kritike zadržava za sebe, čak i onda kada njegov kolega zahtijeva da načnu “egzotične” teme o Albaniji. Autor iznosi stav da se na takav način njeguju stereotipi o albanskom društvu (čak i izvan okvira albanskog društva samog) koji preovladavaju i u medijima i kod europskih eksponenata.

Tenzije rastu još više kada novinar upozna još jednu ličnost, a to je bivši profesor s Univerziteta u Tirani — kompleksna, cinična i naprosto intrigantna figura koja sipa osude na račun cjelokupnog društva u Albaniji. Profesor dekonstruira albansko društvo opisujući ga kao “uskogrudno, ali široko raširenih nogu” te svađajući se s intelektualcima, političarima, pa i nevladinim organizacijama, koje prema njegovom mišljenju zanima samo održavanje statusa kvo i vlastito bogatstvo stavljeno na pijedestal. Njegova stalna preokupacija je razgradnja dominantnih diskursa zastupljenih u Albaniji.

Ipak, novinar ostaje indiferentan prema profesoru.

Azizi ovim romanom analizira albansko društvo, odnos Albanaca prema osobama iz inozemstva, političku nemoć države Albanije, preživljavanje i nepreživljavanje, kao i narative koji preovladavaju u ovom društvu.K

Naslovna ilustracija: Arita (Arrita) Katona / K2.0.