Prošle sedmice, 21. oktobra, Skupština Kosova je razmatrala Nacrt Građanskog zakonika, ali kvorum za njegovo izglasavanje nije postignut.

Zastupnik PDK Mergim Lushtaku rekao je na sjednici da će glasati protiv Nacrta, poručivši između ostalog da se zalaže “za porodicu i njeno očuvanje”, da Građanski zakonik ostavlja “pravni prostor za istospolne brakove” te da se, kako navodi, većina stručnjaka/inja slaže kako su djeca koju odgajaju oba biološka roditelja u stabilnom braku bolja od djece koja odrastaju u drugim porodičnim okruženjima.

Osim toga što su neosnovane, njegove tvrdnje su diskriminatorne i vrijeđaju ne samo LGBTIQ+ zajednicu, već i sve samohrane roditelje, usvojitelje, parove bez djece kao i sve druge tipove porodica koje se ne sastoje iz heteroseksualnog para s biološkom djecom.

Zastupnik se nije zaustavio na tome i opisao je mlade OVK kao “proizvod zdravih albanskih porodica”, pri čemu je naglasio da su “odgojeni na visokim moralnim, nacionalnim i patriotskim vrijednostima”. Međutim, uzmemo li zdravo za gotovo njegovu definiciju “dobre djece”, ne bi li to značilo da djeca bez jednog ili oba roditelja (uključujući i djecu poginulih boraca OVK) ne mogu biti “dobra djeca”?

Govor ovog zastupnika problematičan je na više načina i zbog raznih razloga, o nekima od kojih možete čitati u ovom članku.

No, osvrnimo se na tri problematične stavke vezane za njegovu izjavu: da zastupniku nije jasno kako Nacrt Građanskog zakonika i dalje diskriminiše gej i lezbijske parove u svojoj definiciji braka; da Lushtaku koristi izjavu njemačke kancelarke Angele Merkel o tome kako je brak između muškarca i žene, ali da mu kontekst u kojem je ta izjava data nije najjasniji; te da povrh svega toga nije svjestan obaveza koje država Kosovo ima i koje mora ispuniti kako bi zaštitila ljudska prava gej i lezbijskih parova.

Građanski zakonik [još uvijek] ne legalizuje brak i građansku zajednicu istospolnih parova.

“Brak je zakonski registrovana zajednica između dva supružnika različitog pola, putem [koje] slobodno odlučuju da žive zajedno kao muž i žena.” Tako glasi definicija braka data u Nacrtu Građanskog zakonika, koja se sadržajem ne razlikuje od one date u Zakonu o porodici koji je trenutno na snazi.

Na tu definiciju javno je reagovalo 50-ak organizacija civilnog društva i aktivista/ica, koji su ocijenili da je Građanski zakonik diskriminatoran u pogledu seksualne orijentacije. U svojoj reakciji su podcrtali da Nacrt Građanskog zakonika ne osigurava pravno priznanje istospolnih partnerstava, bilo kroz građanske zajednice ili brakove. Naime, u Zakoniku stoji da će drugi oblici građanskih zajednica biti regulisani zasebnim zakonom.

Ipak, čak i ukoliko Skupština usvoji Nacrt Građanskog zakonika, istospolni parovi neće moći registrovati svoja partnerstva u organima javne vlasti, ni kroz građansku zajednicu ni kroz brak. Prema tome, izjava zastupnika Lushtakua da “Nacrt Građanskog zakonika ostavlja pravni prostor za istospolne brakove” nije tačan, s obzirom na to da su Nacrtom Građanskog zakonika gej i lezbijski parovi i dalje uskraćeni za mogućnost sklapanja braka.

Gej i lezbijski parovi su bili zaštićeni kada je Merkel glasala protiv njihovog prava na brak.

Istospolni parovi u Njemačkoj mogu formalizovati svoju vezu kroz građansko partnerstvo još od 2001. godine. Slično braku, ovaj tip građanske zajednice podrazumijeva određena prava i obaveze za parove, tako da gej i lezbijski parovi imaju obavezu uzajamne brige i obavezu podrške te prava na odabir zajedničkog prezimena, registraciju zajedničke imovine, nasljedstvo, ostvarivanje određenih roditeljskih prava i uživanje prava na razrješenje građanskog partnerstva (što je ekvivalent razvoda). Međutim, kroz građansko partnerstvo zakonski im nije omogućeno da usvajaju djecu kao parovi. LGBTIQ+ osobe su bile u mogućnosti da — čak i tada — zakonski usvajaju djecu kao samohrani usvojitelji, ali ne i kao parovi.

Dana 26. juna 2017, kancelarka Merkel je prisustvovala manifestaciji u organizaciji časopisa Brigitte, gdje ju je jedan gej muškarac iz publike pitao kada će svoga partnera moći zvati mužem. Kancelarka je dala duži odgovor, poručivši između ostalog i ovo: “Mislim da su bračni parovi i istospolni parovi posvećeni istim vrijednostima odanosti koju vidim u brakovima između muškaraca i žena.” U nastavku je rekla kako se nada da će odluka parlamentarnih zastupnika/ca o istospolnom braku biti “savjesna”.

Ova izjava je parlamentarcima/kama — uključujući i one iz kancelarkine stranke, CDU — dala slobodu da glasaju prema vlastitom nahođenju, a da se pri tome ne osjećaju primoranim da se usklade sa stavom svoje stranke. S obzirom na to da je CDU godinama blokirao glasanje o braku između gej i lezbijskih parova, njena poruka je izazvala lančanu reakciju: mobilizovale su i druge stranke Bundestaga (Parlamenta Njemačke) i u roku od četiri dana stavile pripadajući zakon na dnevni red. Dakle, Merkel je sama otvorila put za ozakonjenje istospolnog braka.

Dana 30. juna 2017. godine, Bundestag je izglasao novi zakon koji dozvoljava istospolnim parovima da sklope brak. Kancelarka Merkel je glasala protiv zakona, a u izjavi za medije je objasnila da je, uprkos tome što je glasala protiv istospolnih brakova, promijenila svoj prijašnji stav u vezi s time treba li ispostolnim parovima biti dozvoljeno da usvajaju djecu i kazala da smatra kako bi im to trebalo biti omogućeno. S druge strane, napomenula je da je za nju brak između muškarca i žene, kako je i utvrđeno Ustavom Njemačke.

Prema tome, Merkel nije glasala protiv toga da se gej i lezbijskim parovima dozvoli sklapanje braka zato što je mislila da djeca koju odgajaju roditelji gejevi ili lezbijke ne mogu biti “dobra djeca”, niti je glasala protiv kako bi zaštitila “zdravu njemačku porodicu”. Kancelarka Merkel zapravo smatra da bi gej i lezbijski parovi trebali imati ista prava kao i heteroseksualni bračni parovi, ali nije saglasna s time da se to naziva brakom.

Ne samo da je Lushtaku učinio pogrešnu stvar iskoristivši Merkelin lik i izvadivši njene stavove van konteksta radi širenja ideja netolerancije, neprihvatanja i diskriminacije usmjerenih protiv gej i lezbijskih parova pogrešno, već je time ujedno pokušao obmanuti kosovsku javnost.

Kosovo mora zaštititi prava istospolnih parova, jer u suprotnom krši njihova prava zagarantovana Ustavom.

Porodični odnosi su zaštićeni pravima na privatni i porodični život. Na Kosovu su oba ta prava zaštićena članovima 36. i 37. Ustava, te članom 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima, koja je direktno primjenjiva u našem zakonodavstvu i kojoj se daje prednost u slučaju nepodudaranja s domaćim zakonima. Pored toga, primjenjivo je i tumačenje Konvencije Evropskog suda za ljudska prava (ECtHR), kojoj se isto tako daje prednost u odnosu na domaće zakone.

ECtHR je prije deset godina presudio da istospolni parovi koji žive u stabilnim partnerstvima uživaju zaštitu pod pojmom “porodičnog života” zaštićenog Konvencijom, i to na isti način kao i parovi različitog spola. Naime, u predmetu Oliari i ostali protiv Italije, tri gej para su pred ECtHR-om pokrenula postupak protiv države Italije zbog kršenja ljudskih prava, s obzirom na to da im država Italija nije zakonski priznala njihovu vezu: ni kao brak ni kao građansku zajednicu. Sud je ocijenio da država Italija nije ispunila svoju Konvencijom propisanu pozitivnu obavezu izrade zakonskog okvira koji bi uređivao priznavanje i pravnu zaštitu istospolnih brakova.

Prema tome, Sud je 2015. godine donio presudu u korist tri gej para te zaključio da je država Italija prekršila njihovo pravo na privatni i porodični život. Italijanski parlament je nekoliko mjeseci nakon presude većinski izglasao zakon o priznanju istospolnih parova.

Kao što je to bio slučaj u Italiji 2015. godine, važeći Zakon o porodici i Nacrt Građanskog zakonika koji će ga zamijeniti ni u kom obliku ne garantuju priznanje i zaštitu istospolnih parova na Kosovu. Međutim, u skladu s Ustavom Kosova i Zakonom o zaštiti od diskriminacije, seksualna orijentacija se uzima kao osnova diskriminacije onda kada organi javne uprave ne čine ništa (to jest ne izrađuju pravni okvir) te tim nečinjenjem diskriminišu, isključuju ili ograničavaju prava osoba na osnovu njihove seksualne orijentacije. Primjer toga je nedostatak zakonskog priznanja i zaštite gej i lezbijskih parova.

Zbog toga država Kosovo mora donijeti zakonski okvir kojim će se zakonski priznati i zaštititi gej i lezbijske parove radi ispunjavanja obaveza zaštite njihovih prava. U Nacrtu Građanskog zakonika prosto stoji da će drugi oblici građanskih zajednica biti regulisani posebnim zakonom. Ipak, Skupština još uvijek ima priliku da izmijeni Nacrt i ozakoni brak ili građansku zajednicu između gejeva i lezbijki kao oblik zajednice zaštićen u okviru Građanskog zakonika.

U suprotnom, ukoliko Građanski zakonik stupi na snagu u svom trenutnom obliku, zastupnici/e bi se trebali zapitati: Koliko brzo bi Vlada mogla izraditi Nacrt Zakona o drugim oblicima građanskih zajednica? Mi ostali smo odgovorni da pratimo ove procese i reagujemo kada delegati/kinje počnu promovisati netoleranciju, isključivanje i diskriminaciju sa skupštinske govornice.

Naslovna ilustracija: Arrita Katona / K2.0.