Ni ove godine, kao ni posljednjih nekoliko, na Svjetski dan slobode medija, 3. maj, novinari u Crnoj Gori nisu imali mnogo razloga za slavlje. Dodatni pritisak došao je posljednja dva mjeseca sa novim napadima. Tako su, samo tokom druge polovine marta, dakle za nepunih 15 dana, zabilježena tri napada na novinare. 

No, nije bilo lako svima koji rade u medjima u ovoj zemlji ni u posljednjih godinu dana, pa i posljednjoj deceniji; vrijeme u kojem su radili u atmosferi nesigurnosti, opasnosti i svakodnevnog rizika, ali ne samo onih koje profesija “čuvara demokratije” po prirodi nosi.

“Na osnovu domaćih i međunarodnih izvještaja, praćenja stanja i događaja u ovoj oblasti, stiče se utisak da status novinara (u Crnoj Gori) i dalje ne odražava značaj uloge koji oni imaju u društvu”, skeptičan je zaštitnik ljudskih prava Siniša Bjeković.

Prema podacima koje posjeduje ombudsman, tokom 2020. godine nije učinjeno mnogo da bi se unaprijedile medijske slobode. Dug spisak povreda tih sloboda tokom protekle decenije ukazuje i na neriješene slučajeve ubistva, pokušaja ubistava i napada, nesređen radno-pravni status dijela zaposlenih, zabrinjavajuću finansijsku situaciju u većini lokalnih javnih emitera, uz izraženu podijeljenost medijske zajednice, ali i borbu sa lažnim vijestima, privođenja, hapšenja, prijetnje i uvrede upućene novinarima, a sve zbog obavljanja svog posla.

U takvoj atmosferi počela je pandemija, koja je donijela dodatne restrikcije i uskraćivanje sloboda svima. No, tokom godine, u javnosti su se pojavile informacije o nezakonitim prisluškivanjima, te je prijavljeno je 18 događaja na štetu novinara, medija ili njihove poslovne ili lične imovine. 

Od batina do uvreda i na radnom zadatku

Nedavni napadi djeluju kao kulminacija raznih tenzija koje dugo tinjaju u Crnoj Gori. Jedna od prvih zabrinjavajućih situacija desila se sredinom marta, kada je na dan lokalnih izbora u Nikšiću povrijeđena novinarka nezavisnog dnevnika “Vijesti” Jelena Jovanović. 

Jelena je, dok je izvještavala sa masovnog okupljanja ispred štaba Koalicije “Za budućnost Nikšića”, a nakon proglašene pobjede na izborima, pogođena u glavu brisačem od automobila. Javnost je mnogo pažnje posvetila pitajući koga je napadač ciljao, a ne ko je novinarki nanio povrijede, niti je bilo rasprava o tome da novinari na terenu nijesu bezbjedni. 

Napad na novinarku Jelenu Jovanović jedan je od tri iz ove godine. Fotografija: Jelene Kontić.

U razgovoru sa K2.0, Jelena kaže da, bez obzira na to da li je izgrednik nju pogodio ciljano ili ne, “što će u konačnom utvrditi sud, te noći sam se osjećala potpuno nezaštićeno, iako je u mojoj neposrednoj blizini bilo makar 20 policajaca čija je zakonska obaveza da štite građane”.

“Njihova reakcija je izostala, napadač nije uhapšen neposredno nakon što me je pogodio u glavu, niti je policija, s obzirom da se ponašao nedozvoljeno napadajući i njih, spriječila da dođe do toga”, prisjeća se Jovanović, napominjući kako se ovakvim odnosom stvara povoljna klima za napade na novinare. 

I zaista, samo sedam dana nakon Jelene, napadnut je Sead Sadiković, a onda nakon 14 dana i kolega Esad Kočan. 

Sadiković, poznati televizijski novinar, i Kočan, glavni i odgovorni urednik i dugogodišnji novinar nedjeljnika “Monitor”, koji u Crnoj Gori od devedesetih važi za “simbol otpora” i “glas slobode”, napadnuti su u gradovima u kojima žive – prvi u Bijelom Polju, drugi u Podgorici. Sadikovića je, prema njegovim riječima i svjedočenju očevidaca, napala grupa od najmanje četiri mladića tokom takozvane “patriotske autokolone” te je pretrpio fizičke povrede. Napad je zaustavila grupa građana koji su bili u blizini mjesta na kojem se dešavao. 

Video-snimak napada koji je kružio društvenim mrežama bio je predmet različitih zloupotreba, zastrašivanja, obmane javnosti, te je zaokupio policiju koja, prema riječima Zorana Miljanića, državnog sekretara u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP), smatra da je montiran, te rade na utvrđivanju okolnosti o tome kako je dospio u javnost. 

U imejl-odgovoru za K2.0, Miljanić napominje da je otežavajuća okolnost za utvrđivanje odgovornosti napada na Sadikovića izbrisanih desetak sekundi na snimku sa jedne nadzorne kamere.

Slučaj Kočan je nešto drugačiji. Naime, njemu je ispred zgrade u kojoj živi, prišla nepoznata osoba i uputila mu niz prijetnji i uvreda, da bi u jednom trenutku i fizički nasrnula na njega. Ispostavlja se da je u pitanju višestruko osuđivano lice.

“Ništa od ovoga nije novo, ali zaista zabrinjava”, napominje Jovanović koja, zajedno sa ostatkom javnosti u Crnoj Gori, čeka da čuje rezultate istraga o napadima na novinare. No, za sada ih nema. 

U Jeleninom slučaju, nikšićka policija je podnijela prijavu protiv jedne osobe zbog sumnje da je izvršila “krivično djelo nasilničkog ponašanja na štetu novinarke”.

U slučaju Esada Kočana suđenje je počeo 19.maja. Osumnjičeni napadač, koji je u pritvoru, tereti se za ugrožavanje sigurnosti, te mu prijeti kazna do jedne godine zatvora. 

Takođe, Vlada je nedavno imenovala Komisiju za istrage napada na novinare koja će, pojasnili su, imati “šira ovlašćenja i mogućnost da u njenom radu pomogne strani ekspert”. Član Upravnog odbora Komisije je Sead Sadiković, a predsjednik Mihailo Jovović koji je, takođe, u prošlosti bio žrtva napada. 

Mlake reakcije nadležnih

Najskoriji slučaj desio se sredinom aprila, kada je, tokom obavljanja radnog zadatka, vrijeđan Nebojša Šofranac, novinar javnog servisa Radio-televizije Crne Gore. Naime, dok je izvještavao sa dočeka crnogorskog reprezentativca u boksu, Petra Liješevića, sa Svjetskog prvenstva za mlade, gdje je osvojio srebrnu medalju, dio okupljenih građana ga je prozivao, vrijeđao, te su se čuli i prijeteći povici. 

Šofranac kaže kako na cijeli incident gleda “malo šire”.

Novinar Nebojša Šofranac kaže da bi volio da je pažnja data izvještaju, a ne napadu na njega. Fotografija: Jelena Kontić.

“Moram reći da od samog početka ne vidim ovo kao događaj nekih nevjerovatnih razmjera i velikog skandala”, govori Šofranac za K2.0, insistirajući da se sve završilo iste noći kada se i desilo, te da mu je žao što nije i ostalo na tome. 

“Da je bilo po mom, ljudi bi pričali o prilogu koji sam pravio i u kojem sam apostrofirao potpuno drugačije stvari, a to je sportski uspjeh. Ja od ove situacije ne želim ništa osim da se završi,” zaključuje Šofranac.

No, u njegovom slučaju posebno zabrinjava činjenica da je glavni akter vrijeđanja i prozivanja tokom obavljanja radnog zadatka bio Vladimir Vuković, koji je konsultant u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta. 

Na dostupnom snimku se vidi i čuje kako Vuković vrijeđa novinara, no i pored toga, iz Ministarstva u kojem radi pozdravili su pokušaj Vukovića da Šofrancu “obezbijedi intervju sa vicešampionom svijeta Liješevićem”, te dodali da je on na dočeku bio privatno i da njegovo ponašanje neće sankcionisati, jer za to nemaju mehanizme.

Ipak, osude povodom nedavnih napada stižu sa raznih adresa, a najglasniji je nevladin sektor. Damir Nikočević, koordinator za razvoj u Centru za građansko obrazovanje (CGO), podsjeća da, osim osuda, većina napada na novinare i imovinu medija u Crnoj Gori nikada nije dobila odgovarajući epilog.

“Samo od 2010. godine u Crnoj Gori bilježi se 55 napada, uz napomenu da još nije rasvijetljen nijedan od težih ranijih slučajeva, poput ubistva suvlasnika, direktora i glavnog urednika dnevnika “Dan”, Duška Jovanovića, pokušaja ubistva novinara dnevnika “Vijesti” i nedjeljnika “Monitor” Tufika Softića, kao i novinarke “Vijesti” Olivere Lakić”, podsjeća Nikočevič. On ipak napominje da se određene akcije primijete obično pred objavljivanje godišnjih izvještaja Evropske komisije o napretku Crne Gore. Ishoda tih najava najčešće nema. 

Damir Nikočević iz Centra za građansko obrazovanje napominje da je u posljednjih 20 godina u Crnoj Gori registrovano 55 napada na novinare i medije. Fotografija: Zahvaljujemo Centru za građansko obrazovanje CG.

“Sve ovo ukazuje da nadležne institucije ne rade odgovorno ni profesionalno, dominantno zbog političkih ograničenja”, zaključuje Nikočević te dodaje kako su propuste u istragama, kakva je ona vezana za ubistvo Duška Jovanovića, konstatovali i predstavnici Vlade u prijašnjem sastavu. 

“Neophodno je ozbiljno i značajno produbljivanje napora i intenziviranje istraga slučajeva napada na novinare i imovinu medija uz konkretne i mjerljive rezultate koji podrazumijevaju i otkrivanje nalogodavaca”, odlučan je Nikočević.

Konkretni koraci

Jelena Popović, novinarka i aktivistkinja Društva profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG), takođe smatra kako nije dovoljno samo se deklarativno zalagati za slobodu medija i bezbjednost novinara, već su neophodni “konkretni, jasni i odlučni koraci kako bi se zaista unaprijedilo stanje u ovoj oblasti”.

“Ovdje prvenstveno mislimo na nadležne državne organe koji do sada nijesu pokazali proaktivnost i mjerljive rezultate, već suprotno – predmeti godinama stoje u tužilaštvu i ne rješavaju se”, upozorava Popović u razgovoru sa K2.0. Ona dodaje kako nije moguće govoriti o obezbjeđivanju uslova za nesmetan rad zaposlenima u medijima “sve dok dosadašnji slučajevi napada na njih ne budu riješeni, a počinioci privredeni pravdi“.

Novoizabrana Vlada primjećuje rupe u ranijim procesima. Iz Ministarstva unutrašnjih poslova, u imejl-prepisci poručuju da istrage i sudski procesi u slučajevima napada na novinare “od sada moraju biti prioritet”. Iz MUP-a isto navode kako generalno ne mogu biti zadovoljni sankcijama koje su do sada preduzete prema počiniocima i činjenicom da nalogodavci nisu kažnjavani. No, smatraju da su nakon nedavnih napada na Sadikovića i Kočana u istragama bili “na visini zadatka”. 

Policija je rezultate istrage predala na dalje postupanje tužilaštvu. Vukas Radonjić, državni tužilac i portparol u Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Podgorici, kaže kako su “pod posebnom pažnjom” slučajevi ugrožavanja slobode medija, napadi na novinare, slučajevi diskriminacije, ugrožavanja ili povrede osnovnih ljudskih prava i sloboda, kao i da je saradnja sa policijom “na najvišem nivou”.

Ipak, novinarka Jelena Jovanović kaže kako osjeća izostanak reakcija policije u noći kada je povrijeđena, kao i da sa njom nije kontaktirao niko iz nadležnog ODT-a u Nikšiću.

“Jedino objašnjenje za izostanak reakcije službenika Uprave policije, koji su bili na mjestu događaja, jeste da su te noći imali naređenje da ne reaguju”, kaže. Ona smatra da njen nije jedini slučaj napada o kojima se “istina pažljivo skrivala”. To skrivanje istine, smatra, indirektno unaprijed opravdava i podržava naredne napade, zastrašivanja, prijetnje.

“Rješavanje napada na novinare i imovinu medija su sramota crnogorskih istražnih organa i pravosuđa”, upozorava Jovanović. 

Status službenog lica – mač sa dvije oštrice

Kako bi pokušali da obezbijede bolju zaštitu, nedavno su ponovo otvorene konsultacije o dodjeli statusa službenog lica novinarima. Predlog datira još od 2010, kada ga je ponudila nevladina organizacija Akcija za ljudska prava. Godinama su nadležni tvrdili da nema pravnog osnova za dodjeljivanje ovakvog statusa novinarima, ali sada inicijativu podržava i Društvo profesionalnih novinara Crne Gore, uz određene dopune. 

“Mi smo pošli od realnije varijante koja već postoji u krivičnim zakonima u okruženju, jer znamo da je nečija praksa najbolje polazište”, kaže Jelena Popović, predstavnica Društva, te pojašnjava kako novi prjedlog podrazumijeva pooštravanje kazni za napade na medijske radnike.

“Od zemalja regiona pojačanu zaštitu novinara prepoznaju zakoni u Hrvatskoj i Srbiji. Srbija ne pominje izrazito novinare, ali pominje pripadnike profesija koje se obavljaju u javnom interesu, a koje se izlažu povećanom riziku od napada. Ta formulacija bi bila prihvatljiva i za nas u Crnoj Gori“, pojašnjava Popović i ističe da Društvo očekuje konkretna rješenja “što prije”.

U Društvu smatraju i da je za izjednačavanje novinara sa službenim licima potrebno detaljno razmotriti šta se pod tim podrazumijeva, odnosno šta bi tačno bile dužnosti i obaveze novinara u tom slučaju, a koji su benefiti od dobijanja ovog statusa. 

Da li će policija drugačije reagovati na napade na novinare ako oni imaju status službenog lica, pitanje je koje ovih dana postavljaju mnogi u Crnoj Gori. Fotografija: Jelena Kontić

Novinarka Jelena Jovanović pak kaže da nije načisto sa dodjeljivanjem statusa službenog lica novinarima.

“Biti službeno lice ne znači samo po sebi da ćemo biti bolje zaštićeni, a u ovakvoj Crnoj Gori plašim se da bi nam takav status donio velika ograničenja, što bi oni koji su navikli da ućutkuju sve oko sebe i te kako znali da zloupotrijebe”, kaže, te napominje i da bi situaciju uveliko olakšalo pravosuđe, ako bi tretirali jednako sve i sankcionisali prema zakonu.  

Upitna solidarnost novinara, sporni stavovi javnosti 

Kada je odgovornost u pitanju, svi sagovornici K2.0 se slažu da su političke tenzije koje već mjesecima uzburkavaju javnost u Crnoj Gori dijelom kreirale nepovoljan ambijent za rad novinara.

“Sva značajnija društveno-politička dešavanja svakako utiču na građane i atmosferu u društvu. Nažalost, period tenzija i uzburkanih političkih strasti još nije za nama”, slažu se i u uredu Zaštitnika ljudskih prava.

Jelena Jovanović uzroke učestalih napada pak vidi u višegodišnjoj negativnoj kampanji protiv novinara, ali i nekažnjivosti za prethodne napade. 

U Društvu novinara kažu da ih posebno zabrinjava nedostatak solidarnosti među novinarima, čega je žrtva bila i Jelena Jovanović. 

“Ljudi koji su mi bitni zvali su da se interesuju za moje zdravlje, ponudili pomoć i bili ljuti zbog događaja. Porodica je tražila da konačno prestanem da budem u prvim redovima na svim događajima, a ostali – ministarka u čijoj nadležnosti su i mediji, nevladin sektor, kolege, političke partije – sve o sebi rekli su ćutanjem”, prisjeća se dana nakon napada. 

Za razliku od domaćih institucija i medija, a osim Sindikata medija Crne Gore, napad na Jelenu Jovanović probudio je reakcije stranih novinarskih udruženja. “Novinari u Crnoj Gori ne vide u kolegama iz drugih medija zdravu konkurenciju, već neprijatelje, što je nečuveno”, sa žaljenjem priča Jovanović. 

Napadi na Kočana i Sadikovića ipak su natjerali kolege da izađu na proteste u Bijelom Polju i to pod parolom “Svi smo mi Nero i Edo”. No, sve priče u javnosti o napadima, brzo utihnu. 

U Društvu novinara su odlučni kada zahtijevaju da nadležni organi moraju pokazati “proaktivnost, ažurnost i odlučnost u pronalaženju i sankcionisanju počinilaca napada na novinare”. U sektoru Zaštitnika ljudskih prava smatraju da je jedini način da se odvrate budući napadači da nadležni sagledaju u što kraćem roku situaciju i ozbiljno se posvete hitnom rješavanju problema. 

“Svi napadi na novinare, medije i njihovu imovinu moraju se efikasno i do kraja istražiti i procesuirati, jer je to jedini put da se odlučno i dugoročno izborimo sa pritiscima na slobodno novinarstvo”, zaključuje Siniša Bjeković uz napomenu da su mediji osnov svakog slobodnog društva za koje nema alternative. 

Naslovna fotografija: Jelena Kontić.