Blerta*, rođena Prištevka, na ginekološki pregled je prvi put otišla sa 24 godine — bila je seksualno aktivna te je imala potrebu da se bolje informiše o seksualnom i reproduktivnom zdravlju kao i o prevenciji trudnoće.
Blertina posjeta domu zdravlja u Prištini trajala je kratko. Predloženo joj je da uzima kontraceptivne pilule, koje je odmah počela da pije.
Pilule je redovno uzimala četiri mjeseca, ali o njihovim indikacijama, kontraindikacijama i neželjenim efektima nisu je obavijestili ni ginekologinja ni apotekari_ke. Usljed toga, iznenadila se kada je primijetila nuspojave. “Svaki dan sam bila razdražljiva”, kaže Blerta. Da se isti simptom pojavljuje i kod mnogih drugih žena saznala je putem interneta — i to na sopstvenu inicijativu.
Laura* iz Uroševca prošla je kroz slično iskustvo nakon što joj je zbog problema izazvanih hormonima propisan oralni kontraceptiv.
Ni ona nije znala mnogo o sredstvima za kontracepciju prije svog prvog ginekološkog pregleda. Iako je postavila niz pitanja, od ljekara nije dovoljno saznala.
Brojne djevojke i žene na Kosovu nemaju pristup iscrpnijim i tačnim informacijama vezanim za kontracepciju i seksualno zdravlje, što direktno utiče na njihovo zdravlje i blagostanje.
Kontrola začeća glavni je segment rodne pravde. Naime, ukoliko su djevojke i žene dovoljno samostalne da same odlučuju o svom tijelu, a naročito kada je riječ o sprečavanju neželjene trudnoće, utoliko će biti uključenije u šire društvene tokove, obrazovanje i radnu snagu.
Nedostatak iscrpnijih i tačnih informacija
Kako navode iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), pristup kontraceptivnim sredstvima i informacijama o kontraceptivnim sredstvima od ključnog je značaja za zdravstveno stanje ljudi. Pravo na informisanje o seksualnom zdravlju pominje se i u Zakonu o reproduktivnom zdravlju koji je trenutno na snazi na Kosovu.
Pristup relevantnim informacijama u ovoj sferi između ostalog se može omogućiti uvođenjem seksualnog vaspitanja u nastavne planove i programe.
Blerta naglašava da u školi nikada nije imala priliku da nešto nauči o reproduktivnom zdravlju i sprečavanju trudnoće.
Berat Krasniqi, ginekolog akušer zaposlen u Univerzitetskom kliničkom centru Kosova, kaže da je neinformisanost o oralnim kontraceptivima sistemski problem u čije rješavanje treba da se uključe brojne institucije, a ponajprije osnovne škole.
Ipak, uprkos aktualnim raspravama o ovom pitanju, na Kosovu seksualno vaspitanje još uvijek nije zaseban predmet u školama. Pojedini aspekti reproduktivnog zdravlja ulaze u gradivo više različitih predmeta, ali unutar kosovskog obrazovnog sistema ne postoji sveobuhvatni pristup u okviru kojeg bi se obrađivali i oni aspekti reproduktivnog zdravlja nevezani za biologiju.
Kancelarija ombudsmana objavila je krajem 2022. godine izvještaj koji je upućen institucijama nadležnim za informisanje građana_ki u oblasti seksualno-reproduktivnog zdravlja i kontracepcije te za pružanje tome pripadajućih usluga.
U izvještaju su prikazani zaključci razgovora obavljenih sa organizacijama civilnog društva koje se bave seksualnim i reproduktivnim pravima kao i rezultati fokus-grupa u kojima su učestvovale žene iz svih krajeva Kosova. Takođe, Kancelarija ombudsmana održala je sastanke sa nadležnim organima uprave, kreatorima_kama politika, organima nadležnim za sprovođenje zakona te lokalnim institucijama koje su odgovorne za pružanje zdravstvenih usluga u oblasti seksualno-reproduktivnog zdravlja.
Zaključeno je da je jedan od najvažnijih predstojećih koraka upravo da se predmet Seksualno obrazovanje uvede u škole, a što je pod ingerencijom Ministarstva obrazovanja, nauke i tehnologije (MONT). Kako se podvlači u izvještaju ombudsmana, MONT se mora “pobrinuti da predmet Seksualno obrazovanje prilagođen uzrastu dobiju svi učenici_e na području Kosova — od dječje dobi do adolescencije”.
U izvještaju je apostrofirana i važnost bavljenja temama kao što su anatomija, seksualna fiziologija, međuljudski odnosi, polno prenosive bolesti, seksualnost, polno specifične različitosti i rodno određeno nasilje.
Pristup informacijama je ograničen na cijelom Kosovu, pa ženama preostaje da se oslanjaju na internet ili razgovore sa bližnjima. Blerta kaže da je za kontraceptivne pilule čula preko drugih žena — zdravstveni radnici_e joj ovu metodu prevencije trudnoće nikada nisu pomenuli.
Usljed toga, žene su nespremne i nedovoljno informisane o svojim seksualnim i reproduktivnim pravima.
Neadekvatna komunikacija
Neinformisanost ne samo da ograničava pristup kontracepciji, već ujedno dovodi do njenog pogrešnog metoda prevencije trudnoće.
U 27. godini života, nakon jednog polnog odnosa, Urata* iz Đakovice otišla je u apoteku da kupi sredstvo za hitnu kontracepciju koje se često naziva “plan B” odn. “tableta za dan poslije” — brinula je da će zatrudnjeti. Budući da nije bila dovoljno informisana o kontracepciji, zatražila je pilule “protiv trudnoće”. Apotekarka joj je dala uobičajeni oralni kontraceptiv za dugotrajnu upotrebu, a ne sredstvo za hitnu kontracepciju koje se koristi za sprečavanje neželjene trudnoće u roku od 72 sata nakon seksa bez zaštite.
“Ja to nisam znala, pa sam naredna tri dana pila tablete — po jednu svaki dan. Tek sam naknadno uvidjela da nisam znala ni da zatražim pravi kontraceptiv. Ako vam treba hitna kontracepcija, morate tražiti prave tablete u apoteci”, ističe Urata.
Po podacima iz izvještaja Kancelarije ombudsmana, 37% ispitanih djevojaka i žena reklo je da im zdravstveni radnici_e nisu ponudili informacije o kontraceptivnim sredstvima.
Leonida Molliqaj, direktorica Centra za informisanje, kritiku i djelovanje, smatra da slaba komunikacija na relaciji ljekar_ka—pacijent_ica prouzrokuje probleme u oblasti pristupa kontraceptivima. Prema njenim riječima, na Kosovu kontraceptivi još uvijek nisu ušli u širu upotrebu zbog stigme.
U izvještaju Kancelarije ombudsmana takođe je navedeno da se ovim pitanjima ne posvećuje dovoljno pažnje. “Informacije se pretežno daju tek na zahtjev djevojaka i žena — zdravstveni radnici_e samoinicijativno ne pružaju informacije ni u vezi sa važnošću kontracepcije ni u vezi sa odgovarajućom i sigurnom upotrebom iste.”
Godine 2022. SZO je za medicinsko osoblje izradio nove standarde kompetencija u domenu planiranja porodice i abortusa. Pritom je potcrtano da zdravstveni radnici_e osim stručnih znanja treba da izgrade jake komunikacione vještine, a kako bi umjeli da efikasnije pružaju informacije aktivno slušajući pacijente_ice.
I dalje prisutna stigmatizacija
Osim toga što u škole još uvijek nije uveden predmet Seksualno vaspitanje kao i činjenice da medicinski i farmaceutski djelatnici_e ne nude adekvatne informacije, seksualno zdravlje na Kosovu i dalje je predmet stigme. Zbog toga su tri žene intervjuisane za potrebe ovog članka zatražile da ostanu anonimne.
Stigmatizacija je naročito evidentna u školskim ustanovama — primjera radi, učenici_e koji postavljaju pitanja vezana za seksualnost ili seksualno zdravlje nailaze na ismijavanje, dok nastavnici_e zaobilaze nastavne jedinice na temu seksualnog i reproduktivnog zdravlja — ali i kod zdravstvenih radnika_ca. To mnoge koči u pravcu savjetovanja i traženja usluga u domenu seksualnog i reproduktivnog zdravlja.
Kada je Urata otišla da kupi sredstvo za hitnu kontracepciju, bilo ju je stid. Brinula je da će je lokalni apotekari_ke prepoznati, pa je otišla u apoteku smještenu daleko od mjesta stanovanja. Iz SZO-a navode da je percepcija zaštite zdravlja uslovljena ponašanjem zdravstvenih radnika_ca, koji svoje dužnosti moraju obavljati efikasno te stavljati pacijente_ice na prvo mjesto, i to bez osuđivanja.
Niska učestalost ginekoloških pregleda i kontrola pripisuje se tabuizaciji seksualnog zdravlja. Usljed toga, djevojke i žene su zdravstveno ugrožene — konkretno, teže je blagovremeno dijagnostikovati teže bolesti. U izvještaju Kancelarije ombudsmana iz 2022. godine takođe je ustanovljeno da djevojke i žene svih dobi nisu dovoljno informisane o važnosti ginekoloških konsultacija i pregleda.
Molliqaj kaže da se o seksualnom i reproduktivnom zdravlju diskutuje “jedino u kontekstu majčinstva, odn. trudnoće i poroda” te dodaje da je na Kosovu neophodno drugačije pristupiti razgovorima o seksu, kontracepciji, rodu, seksualnosti te seksualnom i reproduktivnom zdravlju, i to tako da u razgovorima učestvuju svi.
“Odgovornost primarno snose Ministarstvo zdravstva i Ministarstvo obrazovanja. Te dvije institucije do sada nisu pokrenule nijednu inicijativu za razvijanje svijesti o reproduktivnom zdravlju uopšte, a kamoli o kontraceptivnim sredstvima”, napominje Molliqaj.
Iz Kancelarije ombudsmana pozivaju na obuku ljekara_ki, medicinskih sestara i tehničara te akušera_ki, a kako bi svi oni mogli davati adekvatne informacije o kontraceptivnim sredstvima. U izvještaju Kancelarije ističe se da i da je neophodno suzbiti predrasude te da pacijentima_icama moraju biti obezbijeđene konsultacije o planiranju porodice, a kako bi mogli dobijati adekvatne informacije i u skladu s njima samostalno birati kontracepciju.
Molliqaj smatra da bi kroz obrazovanje o seksualnom i reproduktivnom zdravlju mlade osobe proširile znanja o svom opštem zdravlju i blagostanju, ali i dignitetu. Zbog aktualne indolentnosti nadležnih u pogledu informisanja brojne djevojke i žene nemaju pristup ni pravim informacijama ni adekvatnoj zdravstvenoj zaštiti.
Naslovna fotografija: Atdhe Mulla / K2.0.
*Blerta, Laura i Urata pseudonimi su iskorišteni radi zaštite privatnosti sagovornica.
