Tik kraj rijeke Save koja dijeli Centar od Novog Zagreba, u kojem dominiraju stambene zgrade i neboderi, gradit će se šetnica, stambeni prostori, uredi. Bit će tu i sportskih sadržaja, konferencijske dvorane, a možda i visoki neboder.  

“Ako netko u Zagrebu želi napraviti neboder od 200 katova, neka ga napravi – možda ću jednog dana u njemu imati kancelariju”, kazao je svojedobno gradonačelnik Milan Bandić, čija ideja je projekat kojeg mnogi zovu “zagrebački Menhattan”. 

Bandić, koji vlada hrvatskom prijestolnicom od 2000. godine, smatra kako će, zahvaljujući ovom projektu, Zagreb stati uz bok zapadnoeuropskim prijestolnicama. 

Nasuprot njemu su brojne građanske inicijative, nevladine organizacije i struka koje upozoravaju kako se radi o netransparentnom i skupom projektu koji neće ništa donijeti stanovnicima glavnoga grada Hrvatske.

Neplanski razvoj

Da bi se realizirao projekt “zagrebački Manhattan”, glavni grad bi trebao prenamijeniti prostor od oko 110 hektara kraj rijeke Save, na kojemu se sada nalazi i Velesajam (prostor posebnog značaja i izvrsnih primjera arhitektonskih rješenja paviljona i „arhitekture moderne“, zaštićen na razini države od strane Ministarstva kulture), te gradski hipodrom.

Tihomir Jukić, profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu i predsjednik Hrvatske komore arhitekata Područni odbor Zagreb, dio je stručne skupine koja je godinama pripremala projekt za budući razvoj Velesajma. On objašnjava da se u dosadašnjem planiranju prostora Velesajma uvijek vodilo računa da se tu ponude sadržaji značajni za sve građane. 

“Cilj je provesti urbanu i gospodarsku transformaciju zapuštenog i zatvorenog kompleksa u ‘inovativnu gradsku četvrt’ te otvoriti taj prostor, novim gospodarskim konceptom i novim sadržajima, učiniti ga privlačnim, kako građanima tako i investitorima“, objašnjava Jukić.

Prostor na kojem se nalazi zagrebački Velesajam trebao bi biti prenamijenjen u “zagrebački Manhattan” uprkos protivljenjima struke i urbanista. Foto: Sara Salamon.

Konkretno, to bi značilo da bi se prostor i dalje koristio za provođenje suvremenih sajamskih aktivnosti, no da bi uz to dobio i hotele i kongresni centar. 

Iako se u okviru razvoja projekta “zagrebački Manhattan” spominje i izgradnja kongresne dvorane i poslovni prostori, Jukić smatra da se ne radi o održivom razvoju tog prostora. Po njegovome mišljenju, prostor Velesajma i hipodroma treba zajedno s jezerom Bundek (na lokaciji prekoputa hipodroma) povezati u “park 21. stoljeća”, u kojemu bi se nalazili svi potrebni javni sadržaji. 

“Mogli bi i od Manhattana učiti, ali na potpuno drugi način – ne gradnjom meganebodera, nego čuvanjem središnjeg zelenog srca, tj. Central parka”, nadodaje Jukić, podsječajući da se malo koji grad može pohvaliti time da se u njegovom središtu može rekreirati, kupati i sunčati u prirodnoj idili, u urbanom okruženju.

Za Ivu Marčetić iz udruge Pravo na Grad, koja djeluje protiv privatizacije i prekomjerne ekonomske eksploatacije javnih prostora, ovakvim se neplanskim razvojem grada stvaraju društvene enklave kojima se pogoduje neravnomjernom razvoju. 

“Nema kontinuiteta razvoja grada, već se preostala gradska imovina prodaje za gradonačelnika najzanimljivijem ponuđaču”, kaže Marčetić. “Ovaj dio Zagreba izdvaja se kao zasebna cjelina koja više ne pripada nama koji u gradu živimo i radimo, jer zasigurno nećemo mi biti oni koji će kupovati luksuzne stanove na ‘zagrebačkom Manhattanu’.” 

Ona smatra da je projekt problematičan i po pitanju prometnog povezivanja grada. Naime, u lipnju 2019. godine, pojavila se velika rupa na pješačkom dijelu Savskog mosta, na mjestu gdje je propao asfalt, i to samo dvije godine nakon saniranja mosta. Stručnjaci su tada upozoravali da su zagrebački mostovi u izrazito lošem stanju, te bi ih se možda trebalo zatvoriti i sanirati. Izgradnja visokih nebodera i luksuznih stambenih zgrada dodatno bi opteretila taj prostor.

“Mostovi nam se raspadaju, Novi Zagreb nema niti jednu bolnicu. Da, recimo, dođe do potresa i nešto se dogodi mostovima, stanovnici Novog Zagreba bili bi odsječeni od grada i njegovih zdravstvenih servisa”, upozorava Marčetić, dodajući kako, iako ti aspekti grada ne funkcioniraju, ipak se ide u gradnju ‘Manhattana’.

Manjak transparentnosti

Projekt “zagrebačkog Manhattana” dolazi u paketu s izmjenama Generalnog urbanističkog plana (GUP) kojima su se usprotivila stručna udruženja, zbog toga što bi se njima omogućila, primjerice, gradnja podzemnih garaža na najvrednijim lokacijama u centru grada (što znači da bi se automobilski promet u centru grada još više pojačao) i gušće gradnje u zelenoj podsljemenskoj zoni.

Za arhitektu Jukića, glavni problem vezan uz projekt “zagrebačkog Manhattana” i izmjene GUP-a jeste netransparentnost pri provođenju gradskih projekata.   

“Predlažući jedan tako veliki projekt koji se proglašava gradskim, uprava grada Zagreba bi trebala komunicirati s javnošću, a posebice strukom, na potpuno drugačiji način”, smatra on.

Projekt “zagrebačkog Manhattana i izmjena GUP-a u javnost su progurani na mala vrata. 

“U junu smo saznali da je izmjena GUP-a iz 2017. dovršena, tj. da je novi tekst pripremljen i ide na izglasavanje u Gradsku skupštinu u julu”, objašnjava Marčetić daljni razvoj događaja. 

“Tada smo shvatili da su unesene neke ozbiljne izmjene za područje oko Velesajma i Hipodroma, kao i niz izmjena unutar GUP-a koje nisu bile predmet javne rasprave, što je po zakonu nužno.”

Javnost je, u stvari, za projekat saznala kada se Milan Bandić pohvalio da je prilikom posjete Dubaiju, u martu 2019, potpisao memorandum o razumijevanju s Emiratima. Memorandum je potpisao sa emiratskim biznismenom Mohamedom Alabarom koji predsjedava kompanijom Igl hils (Eagle Hills) iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. 

Ista kompanija je na Balkanu poznata zbog toga što stoji iza izgradnje multimilijunskog projekta “Beograd na vodi” u glavnom gradu Srbije.

Javnost se upoznala sa idejom “zagrebačkog Manhattana” nakon posjete gradonačelnika Milana Bandića Dubaiju 2019. godine. Photo: Instagram profil Milana Bandića.

“Beograd na vodi” se reklamirao od samoga početka kao razvojni projekt zahvaljujući kojemu će glavni grad Srbije postati “balkanski Dubai”, a trebao je sadržavati nekolicinu zgrada s luksuznim stanovima, trgovački centar, parkiralište i toranj od 150 metara. 

Spominjala se i brojka od 20.000 ljudi koji bi trebali biti zaposleni na njegovom razvoju, kao i 3.2 milijarde dolara koji će Eagle Hills investirati za razvoj projekta. Srbijanska vlada je svesrdno podržala ideju kao projekt od nacionalne važnosti koji će dovesti do rasta zaposlenosti, rasta BDP-a i turističkih posjeta.

No, brojni su se ljudi iz struke i civilnog sektora mobilizirali od samog početka, smatrajući da se radi o financijski problematičnom i netransparentnom projektu.

“Javnosti je predstavljena maketa “Beograda na vodi”, a onda se po njoj mijenjao prostorni plan”, prisjeća se Iva Čukić, arhitektica iz Ministarstva prostora, udruženja koje se bavi pitanjima razvoja gradova, urbanim politikama i transformacijama. 

Inicijative su pisale primjedbe na GUP, a kada su se proceduralna rješenja pokazala neuspješnima, došlo je i do velikih prosvjeda pod sloganom “Ne da(vi)mo Beograd”. Žuta patkica na napuhavanje kao simbol otpora postala je prepoznatljiv znak protesta diljem i van Srbije, a prosvjedi u Beogradu okupili su na hiljade stanovnika. 

Masovni prosvjedi uslijedili su nakon događaja u noći 25. aprila 2016, kada je skupina od oko trideset muškaraca, čija su lica prekrivena fantomkama i naoružani palicama, buldožderima sravnila sa zemljom niz objekata u Hercegovačkoj ulici, u kvartu Savamala. Zaustavili su i imobilizirali slučajne prolaznike, oduzeli im mobitele, a policija niti komunalni redari nisu se pojavili unatoč pozivima građana. 

Počinitelji nikada nisu izvedeni pred sud.

Mimo struke i javnosti

Izgradnja “Beograda na vodi” daleko je odmakla, pa se sada uza Savu proteže dugačka šetnica, a za sunčanih dana svjetlo se reflektira o prozore luksuznih stambenih zgrada. Ipak, projekt nije niti približno gotov, a vjeruje se da je utrošeno mnogo više novaca nego što je najavljeno u startu.

“Bila je obećana investicija od tri milijarde dolara za period od četiri godine”, objašnjava Iva Čukić i dodaje kako ugovor potpisan 2015. govori o periodu izgradnje od 30 godina, te da je riječ o pozajmici od oko 300 milijuna eura Srbiji, dok je država dužna da investira u infrastrukturu i pripremu terena.

Početkom 2019. godine nedjeljnik NIN pokušao je izračunati koliko je Srbija dotada utrošila novaca na ovaj projekt, te su došli do svote od 3,9 milijardi dinara, ili skoro 33 miliona eura za otkup zemljišta i nekretnina potrebnih da bi se projekt mogao realizirati, i to samo u budžetu za 2018. godinu. 

Prema pisanju NIN-a, koje je prenio i portal N1, “država parama svih poreskih obveznika kupuje privatne firme, a zatim njihovu nepokretnu imovinu bez naknade ustupa kako bi se širio projekat Beograd na vodi”.

“Treba precizirati da su i samoj firmi Eagle Hills dali na korištenje nekoliko velikih nepokretnosti, među kojima je, recimo, i zgrada Geozavoda”, podsjeća Čukić, te dodaje kako investiranje u infrastrukturu uključuje i izmještanje željezničke i autobusne stanice i njihovu izgradnju na novim lokacijama. “To su sve radovi koji trebaju da se dovrše da bi ‘Beograd na vodi’ mogao da profunkcioniše”, kaže. 

Guranje projekta mimo struke i ugovori potpisani u tajnosti, bez otkrivanja prave cijene projekta i uvjeta njegove realizacije, pokazali su se i kao Bandićev modus operandi. 

Sadržaj memoranduma kojega je gradonačelnik potpisao u Dubaiju držan je u tajnosti sve dok ih, nakon mjeseci natezanja s gradskom upravom, nije dobila na uvid novinarka Danka Derifaj s RTL televizije. Gradonačelnikov ured je naposlijetku popustio pod javnim pritiskom, pa je memorandum, kojega su dotada gradske vlasti klasificirale pod profesionalnu tajnu, naposlijetku i objavljen na uvid svim zainteresiranim građanima.

Prema memorandumu, Bandić se obavezao pripremiti svu dokumentaciju kompaniji u roku od osam mjeseci – što bi objasnilo zbog čega se toliko trudi ubrzati izglasavanje izmjena GUP-a. 

Nevladine udruge smatraju i da je gradonačelnik upravo zbog toga održao javnu raspravu tijekom ljeta, od 1. do 14. augusta, kada je Zagreb prazan, jer je većina ljudi na godišnjim odmorima. 

No, inicijative poput Prava na grad, Zelene akcije i njihovi suradnici, kako se prisjeća Marčetić, su se angažirali ranije i napravili cijeli niz prigovora koji su zatim podijelili aktivistima i drugim inicijativama. Zatim su i arhitektonska udruženja objavila svoje prigovore. Inicijative po zagrebačkim kvartovima su uspjele podignuti ljude na noge i skupiti potpise na prigovore, te ih poslati na gradsku upravu.

Zagrebački Velesajam je uzor za mnoge arhitekte u Hrvatskoj te oni pokušavaju upozoriti na štetnost projekta “zagrebačkog Manhattana”. Foto: Sara Salamon.

“Na adresu gradske uprave stiglo je 31.000 prigovora. To je i najveći broj prigovora koji je ikada napisan za jedan Generalni urbanistički plan!” objašnjava Marčetić. 

Ipak, niti jedan prigovor građana nije prihvaćen, a tek 17 prigovora koje su uputile neke gradske službe jeste. “Također, nisu uvaženi prigovori stručnih udruženja, što svjedoči i o tome da je javna rasprava bila farsa”, dodaje ona.

Političke transakcije

Iako Zagreb ima poprilično izgrađenu strukturu lokalnih civilnih inicijativa koje su aktivne na kvartovskoj razini, kao i centralne organizacije civilnog društva koje su se angažirale u borbi protiv projekta, odluka o njegovoj provedbi vjerojatno će biti donešena na političkoj razini.

Činjenica da je Bandić uspio ostati na vlasti čitavih šest mandata, i to unatoč brojnim aferama s kojima je bio povezan (u oktobru 2014, Bandić je uhićen pod optužbom za korupciju i zlouporabu položaja, no iz zatvora je uskoro izašao nakon uplaćivanja jamčevine), govori o tome da u politici zna izabrati prave partnere.

Na zadnjim lokalnim izborima, Bandić je pak izabran u drugome krugu, iako s vrlo malom većinom (51.79 procenata glasova). Kada je shvatio da mu je potrebna većina u gradskoj skupštini 2017. godine, koalirao je sa strankom Neovisni za Hrvatsku, desničarskom grupacijom okupljenom oko kandidata Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića, koji su pozivali na uklanjanje svih simbola jugoslavenskog režima i lustraciju onih koji su bili aktivni na visokim pozicijama u tom režimu u Hrvatskoj. 

Dok su oni Bandiću davali ljudstvo u gradskoj skupštini, on je njima zauzvrat omogućio promjenu imena jednog od centralnih gradskih trgova, Trga Maršala Tita, koji se od 2017. zove Trg Republike.  

U međuvremenu, ova se koalicija raspala, no Bandić je znao naći nove saveznike. 

Iako ima tek relativnu većinu u Gradskoj skupštini, te iako je na parlamentarnim izborima osvojio samo jedan mandat, u Saboru danas ima klub od čak petnaestak zastupnika. Upravo o tom klubu ovisi parlamentarna većina Vlade Andreja Plenkovića (iz vladajućeg HDZ-a). 

“Njegova trgovina je jasna: HDZ mora podupirati Bandića u Zagrebu, u zamjenu za potporu njegovih petnaest zastupnika Vladi u kojoj Bandićeva stranka formalno ne sudjeluje”, kaže politički analitičar Davor Đenero. “Cijena ovakvog aranžmana za HDZ je vrlo visoka – u sjeni Bandića oni ne uspijevaju organizirati svoju gradsku organizaciju, stalno su u klijentelističkom odnosu prema njemu i gradskim vlastima”, zaključuje.  

HDZ-ovih sedam zastupnika u Gradskoj skupštini pomaže Bandiću pri formiranju većine, a njegovih 12 zastupnika održava HDZ na vlasti na nacionalnoj razini.

Od 2017. godine Bandiću se u gradskoj skupštini suprotstavlja mlada formacija “Zagreb je naš”, koja je u maju 2017, tek nekoliko mjeseca nakon osnivanja, dobila gotovo osam procenata glasova. 

Đenero smatra da je Bandića, što je dulje na vlasti, sve teže smjeniti, jer su interesne mreže koje mu osiguravaju reizbor sve razgranatije, a da će njegov pad ili opstanak prije svega ovisiti o zbivanjima na nacionalnoj razini.

“Koliko je god premijer Plenković svjestan da je Bandić skup i neugodan partner, koji ga pritom i snažno kompromitira, nema drugog izlaza nego sudjelovati u takvom obliku suradnje”, analizira Đenero, te dodaje da je jedina alternativa raspisivanje izbora. 

“Prije završetka predsjedanja Europskom unijom, premijer ne može dopustiti rizik novih izbora”, dodaje. 

Glasanje o izmjeni Generalnog urbanističkog plana za Zagreb desit će se u Februaru kada će se znati i sudbina projekta “zagrebačkog Manhattana”. Foto: Sara Salamon.

Hrvatska je preuzela šestomjesečno predsjedavanje EU sa početkom 2020. godine.

Takvom računicom HDZ-ovi vijećnici trebali bi poduprijeti GUP, a Bandićevi zastupnici u Saboru glasati za proračun na državnoj razini.

Na korak bliže realizaciji projekta Bandić je došao krajem novembra, kada je Ministarstvo graditeljstva dalo pozitivno mišljenje na izmjene zagrebačkog Generalnog urbanističkog plana (GUP), kojima se predviđa i izgradnja “zagrebačkog Manhattana”. 

“Osigurali smo da se u potpunosti ispoštuje Zakon, ali o razvoju grada i sadržaju GUP-a odlučuje politika u gradu, a ne nacionalna vlast”, kazao je Ministar graditeljstva Predrag Štomar, potpredsjednik Vlade i član Hrvatske narodne stranke, u vladajućoj koaliciji s HDZ-om. 

“Na javnoj raspravi stiglo je na tisuće primjedbi, a na vijećnicima u Skupštini je odluka hoće li ih uvažiti. Osobno, ne bih nikad glasao za dokument na čiji sadržaj je stiglo toliko primjedbi struke i javnosti”, dodao je Štromar za Jutarnji list. 

Sljedeći je korak izglasavanje ovoga dokumenta u Gradskoj skupštini, koji se očekuje najranije u veljači. 

S obzirom da je u drugom krugu predsjedničkih izbora, 5. januara, pobjedu odnio Zoran Milanović, kandidat opozicijskog SDP-a, stranke lijevog centra, Bandić je izgubio bitnu potporu koju je utjelovljavala bivša predsjednica Hrvatske, Kolinda Grabar-Kitarović. Ona mu je ove godine i zapjevala na rođendanskoj proslavi, pokazujući i na taj način svoju podršku. 

Prema analizi hrvatskog portala Telegram, za njezin je poraz odgovoran i velik gubitak glasova u gradu Zagrebu i zagrebačkoj županiji, a koji se može pripisati pretjeranoj bliskosti sa gradonačelnikom. Pokazala se analiza točnom ili ne, rezultat izbora će svakako utjecati na poziciju zagrebačkog gradonačelnika na hrvatskoj političkoj sceni, pa i na projekat “zagrebački Manhattan”.K

Naslovna fotografija: Sara Salamon.