Ubistvo Georgea Floyda koje je počinio službenik policije, Derek Chauvin, pokrenulo je talas nezapamćenih protesta protiv sistemskog rasizma i brutalnosti policije širom SAD-a, pri čemu je u prvih mjesec dana od izvršenja zločina najmanje 15 miliona osoba izašlo na ulicu. Demonstracije su se ubrzo proširile i na ostatak svijeta, pretvorivši se u međunarodni pokret solidarnosti protiv rasizma. Što se tiče antirasističkih protesta održavanih u Evropi, pokret Black Lives Matter doživljen je kao prilika za suprotstavljanje naslijeđima evropskog imperijalizma i aktualnih ksenofobnih politika.

Da su protesti protiv rasizma neophodni i u Evropi pokazalo se prije nekoliko sedmica, kada se u javnosti pojavio snimak na kom tri policajca maltretiraju jednog Roma u Češkoj. Na videozapisu se vidi kako Stanislav Tomáš vrišti polegnut na trbuh dok jedan od trojice policijskih službenika kleči na njegovom vratu, slično onako kako je u SAD-u Chauvin pritisnuo koljeno na Floydov vrat.

Nakon nekoliko minuta, pred kraj snimka, Tomáš se prestaje pomjerati. Iz policije tvrde da je preminuo u vozilu hitne pomoći nedugo zatim, i to zbog predoziranja metamfetaminom. Incident je izazvao buru među aktivistima/cama te članovima/icama romske zajednice, koji protestuju i ukazuju na sličnost s ubistvom Georgea Floyda. Češke institucije, pak, negiraju da su službenici policije učinili bilo kakav prijestup. Demonstracijama su se ove sedmice pridružili i aktivisti/ce romske nacionalnosti na Kosovu, i to organizacijom marša u centru Prištine te protestom ispred Ambasade Češke, gdje su držali transparente s natpisom “Rasizam ubija”.

Vijeće Evrope je apelovalo da se slučaj što prije istraži, okarakterisavši pritom postupke policije kao “zabrinjavajuće”. Pokretanje nezavisne istrage zatražile su i međunarodne organizacije za ljudska prava Human Rights Watch i Amnesty International.

Ovaj užasavajući incident, kao i užasavajuća reakcija čeških vlasti, pokazatelj su ugnjetavanja s kojim se osobe romske nacionalnosti suočavaju i u Češkoj i u drugim dijelovima Evrope.

Ni Kosovo za sebe ne može reći da je nevino kada je posrijedi rasizam.

Uprkos činjenici da su Romi/kinje, Aškalije/ke te Egipćani/ke konstitutivne manjine na Kosovu čija su prava zaštićena Ustavom, svi oni se neprestano suočavaju s diskriminacijom i marginalizacijom. Progresivan zakonski okvir u ovoj zemlji samo je bacanje prašine u oči — bez obzira na sve obaveze stavljene na papir, prava pripadnika/ca romske, aškalijske te egipćanske zajednice rijetko se materijalizuju.

Djeca iz manjinskih zajednica najveće su žrtve strukturnog rasizma. Kako su suočena sa siromaštvom, veliki broj njih biva primoran da se ispiše iz škole i zarađuje obavljajući razne sitne poslove na ulici. Prema podacima iz 2018. godine, 17% djece iz romske, aškalijske i egipćanske zajednice učestvuje u radnoj snazi. Krug ispisivanja iz škole u ranoj dobi radi ulaska na neformalno tržište rada učvršćuje siromašan položaj ionako ugrožene djece te ih dalje izlaže fizičkoj opasnosti.

Kada se radi o zaštiti djece iz manjinskih zajednica na Kosovu, zakazalost institucija na tom planu najbolje ilustruje slučaj tragičnog ubistva Kujtima Veselija, 11-godišnjeg Aškalije iz Kosova Polja koji je prije dvije godine u više navrata seksualno zlostavljan i silovan, a potom i ubijen.

Nadležni organi su i prije nego što je dječak ubijen upozoreni da je Sefedin Osmani — protiv koga je prethodno podneseno 26 krivičnih prijava i 15 optužnica, od kojih jedna za ubistvo — sistematski silovao Veselija, koji je ujedno bio njegov susjed. Osmanijev otac je prijavio sina policiji, i to u januaru 2019. godine, ali počinitelj nije pozvan na saslušanje do aprila, kada je i priznao da je seksualno zlostavljao žrtvu. Uprkos tome što je opetovano vršio i priznao navedena krivična djela, Osmanija su policijski organi i tužiteljstvo pustili.

Nekoliko mjeseci kasnije, dana 11. jula, Veselijevo beživotno tijelo pronađeno je ispod stepeništa u Kosovu Polju. Osmani, koji ga je silovao i ubio, do kraja 2019. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 25 godina.

Svirepo ubistvo Kujtima Veselija pokrenulo je niz protesta te je ubrzo osnovana i inicijativa pod nazivom Pravda za Kujtima. Članovi/ice grupe traže da se kosovske institucije javno izvine Veselijevoj porodici zbog toga što su dječaku uskratili pravo na život, da se provede nezavisna istraga protiv službenika umiješanih u slučaj, a zbog neispunjenja službene dužnosti zaštite žrtve, te da Vlada porodici Veseli isplati novčanu kompenzaciju.

Povrh toga, iz inicijative naglašavaju da nemar u Kujtimovom slučaju nije bio slučajnost, već ishod strukturnog rasizma i netrpeljivosti prisutnih u javnim institucijama Kosova.

Iz policije su u odgovoru na zahtjeve poručili da je s njihovim službenicima/ama obavljen “trening osjetljivosti” te da je protiv dvojice policajaca umiješanih u slučaj pokrenut interni disciplinski postupak, ali da nije ustanovljen bilo kakav prijestup. Tužilačko vijeće Kosova (TVK), s druge strane, objavilo je odluku Vrhovnog suda kojom je jednom od nadležnih tužitelja određeno privremeno smanjenje plate u iznosu od 70%.

Aktivisti/ce su podnijeli više zahtjeva za pristup javnim dokumentima u vezi s postupkom vođenim protiv tužitelja, ali svaki od njihovih zahtjeva je odbijen. Iz TVK su kao razlog naznačili povjerljivost informacija te su napomenuli kako više nisu obavezni da odobravaju pristup spomenutim dokumentima, zbog čega su aktivisti/ce ove godine tužili Vijeće.

Policija i Državno tužilaštvo ne samo da se nisu izvinili porodici Veseli, već su i aktivno ometali članove/ice inicijative Pravda za Kujtima u naporima da porodici osiguraju kakvu-takvu pravnu satisfakciju. Naime, u julu prošle godine, kada su aktivisti/ce namjeravali održati protest ispred zgrade Državnog tužilaštva te istog dana predati peticiju inicijative, organi policije su odbili zahtjev [za održavanje protesta], što su obrazložili epidemiološkom situacijom. U tužbi koju su podnijeli protiv Policije Kosova aktivisti/ce su podvukli da je odluka nepravedna i nezakonita — u isto vrijeme kada je donesena neometano su organizovana i veća okupljanja, kao što je ono kom je prisustvovao zamjenik premijera.

U oktobru prošle godine, dok je još uvijek obnašala funkciju predsjedavajuće Skupštine Kosova, aktualna predsjednica Kosova Vjosa Osmani pred parlamentarnim zastupnicima/ama održala je uvjerljiv govor u kom je istakla da je ubistvo Kujtima Veselija dvostruki neuspjeh: “neuspjeh ljudske empatije kao i neuspjeh institucija u pogledu profesionalnosti i odgovornosti”. Osmani je naknadno podijelila peticiju Inicijative na društvenim medijima, pri čemu je pozvala na odgovornost te na zadovoljenje pravde.

Ipak, peticiju je potpisalo samo 2500 osoba, što pokazuje koliko malo kao društvo cijenimo život djeteta, a naročito ukoliko to dijete pripada manjinskoj zajednici.

Još od prve godišnjice Veselijevog ubistva, kada je i osnovana Pravda za Kujtima, novčana kompenzacija namijenjena porodici Veseli jedini je zahtjev inicijative koji je ispunjen.

Dana 22. juna, vlada na čelu s Albinom Kurtijem donijela je odluku o isplati 20 000 eura porodici žrtve, a na osnovu zahtjeva iznesenih u peticiji te na osnovu preporuke Ureda ombudsmana na Kosovu. Naime, Ured je ranije utvrdio da je do kršenja ljudskih prava Kujtima Veselija došlo usljed nebrige institucija. Premijer Kurti je u obraćanju izjavio da je Veseli bio prvorođeno dijete i da je napustio školu u nastojanju da pomogne porodici. “Mi njegovoj porodici dajemo simboličnu podršku”, nastavio je Kurti. “To je jedini alat koji posjedujemo i možemo iskoristiti kao Vlada.”

Iako se novčani iznos čini neznatnim u odnosu na gubitak koji je pretrpjela ova porodica, odluka Vlade je pozitivan korak na putu ka priznanju štete nanesene Veseliju i njegovim najmilijim.

No to nije dovoljno.

Na drugu godišnjicu prerane smrti Kujtima Veselija naprosto moramo zahtijevati da odgovornost na adekvatan način preuzmu državne institucije, koje su nonšalantno okrenule glavu kada su obaviještene o nasilju nad djetetom iz aškalijske zajednice. Srdačni govori glavnog tužitelja nam neće značiti ništa ako ne budu propraćeni nezavisnim istragama protiv policijskih službenika i tužitelja umiješanih u slučaj.

Život 11-godišnjaka ugašen je zbog nemara onih osoba čiji je posao da nas štite. Ne smijemo dozvoliti da oni koji su odgovorni nastave dalje kao da život Kujtima Veselija nije vrijedio ništa. Moramo usloviti neophodne institucionalne i društvene promjene, a kako bismo zagarantovali da se ovako nešto više nikada ne dogodi.

Naslovna fotografija: Jeta Dobranja.

Ovaj tekst je dio kolumnističkog serijala koji objavljuje inicijativa Pravda za Kujtima. Prikaz je podržan kroz program dodjele bespovratnih sredstva “Kujtim Veseli”, čiji je rukovodilac nevladina organizacija Voice of Roma, Ashkali and Egyptians.