U subotu, 14. novembra, u popodnevnim satima, Migjen* se sa bratom i prijateljem vraćao kući nakon što su večerali vani. Samo nekoliko metara dalje od centra Kosova Polja naišli su na policijski automobil u kojem su sjedila dva policajaca. Jedan od njih je rukom signalizovao Migjenu — koji nije nosio masku — da dođe i pokaže ličnu kartu.

“Nemam ličnu, imam 14 godina”, odvratio je Migjen.

Policajac mu je rekao da će biti upućen u policijsku stanicu kako bi provjerili tačnost njegovih tvrdnji. Maloljetnik je pak rekao da želi nazvati oca, pri čemu je i dalje bio kategoričan da nije punoljetan. Kako navodi, policajac ga je zatim zgrabio za ruku i ugurao u auto, nakon čega su se zaputili prema stanici. Maloljetnik je tokom vožnje Kosovim Poljem ponovo zamolio policajce da mu dozvole da pozove oca telefonom kako bi ga obavijestio da je odveden u policiju.

“U vožnji prema stanici, isti policajac ga je vrijeđao i vikao na njega samo zato što ga je pitao može li nazvati oca”, maloljetnikov otac, Refik Hyseni, tvrdi opisujući ponašanje službenika Policijske uprave Kosovo Polje s brojem značke 2085.

Hysenijev stariji sin, 16-godišnjak, bio je svjedok kada je nekoliko minuta nakon 16:00 sati njegov brat odvezen u policijsku stanicu. Pozvao je oca — koji je tada bio u njihovom domu u selu Gornje Dobrevo — i ispričao mu šta se dogodilo.

“Odmah sam sjeo u auto i krenuo. Bila je gužva na kružnom toku u Kosovu Polju, znate”, kaže Hyseni, prisjećajući se vožnje prema stanici.

Ušavši u policijsku stanicu, zamolio je recepcionera za informacije. “Mogu se zakleti da je doveo nekoga, ali ne znam koga”, bio je odgovor recepcionera, prema Hysenijevim riječima. Hyseni se sjeća da se policajac koji je proveo njegovog sina u stanicu nekoliko minuta kasnije pojavio u hodniku. “Gospodine, odveli ste moje dijete, a o tome me niste obavijestili punih 40 minuta. Njemu je 14 godina”, obratio se policajcu, čije je ime do sada već objavio.

“Kada sam mu rekao da mu je 14 godina, mislim da je shvatio. Odjednom mi je počeo prigovarati zato što nisam nosio masku i vikao na mene”, nastavlja Hyseni. Policajac je ponavljao da će morati platiti kaznu jer ne nosi masku, ali otac je samo želio saznati šta se dogodilo s njegovim sinom.

Nakon ove razmjene, Hyseni izdvaja da je pozvao Jedinicu za inspekciju Policije Kosova (IPK) i  prijavio im ponašanje policijskih službenika prema njegovom maloljetnom sinu. Iz IPK su mu poručili da inspektori/ce trenutno nisu u mogućnosti doći u stanicu u Kosovu Polju budući da su kadrovski ograničeni “usljed pandemije”. Hyseni napominje da su ga uputili u centralu IPK, gdje je trebao dati izjavu u ponedjeljak, 16. novembra.

Kako ističe Hyseni, u policijskoj stanici su ga premjestili u drugu prostoriju, i to pod izgovorom da se opirao. “Samo sam zahtijevao da saznam gdje mi je sin”, kaže, te dodaje da se njegove tvrdnje mogu dokazati pregledom snimki nadzorne kamere postavljene u holu stanice. K2.0 je od nadležnih zatražio videozapise načinjene te večeri, no do objave ovog članka nismo dobili nikakav odgovor.

Hyseni je napustio prostorije stanice s kaznom za nenošenje maske, mada nije prijavljen za opiranje policiji. Insistirao je da sa sobom povede sina, koga su držali u drugoj prostoriji. Ipak, policajac koji je proveo Migjena u stanicu saopćio je Hyseniju da to ne može učiniti sve dok ne donese njegov rodni list. Hyseni se odvezao kući i ubrzo vratio s dokumentom koji je služio kao potvrda njegovog roditeljskog statusa i Migjenove dobi.

“Nisam ulazio kad sam se vratio”, naglašava, te objašnjava da nije želio ponovo vidjeti spomenutog policajca. Kada je donio dokument, predao ga je drugom policajcu ispred stanice.

Nekoliko minuta kasnije, Migjen je izašao iz policijske stanice i s ocem krenuo kući. Hyseni kaže da je u vožnji ponovo zvao IPK, ali da ih nije mogao dobiti. Kako bismo potvrdili njegove tvrdnje, K2.0 je kontaktirao IPK, no odgovor nismo dobili.

“Tata, oni su mene tukli, kunem ti se”, rekao je 14-godišnjak ocu nakon što je prestao telefonirati. “Odmah sam se okrenuo i zaputio prema hitnoj”, ističe Hyseni.

Ljekari/ke u Domu zdravlja Kosovo Polje pustili su njegovog sina po obavljenom pregledu. “Rekli su mi da je uredu, ali da mu je puls bio 145 iako je imao samo 14-godina, a nije trčao niti radio išta slično”, prisjeća se Hyseni posjete zdravstvenoj ustanovi. Naime, za osobe dobi ispod 15 godina, normalan srčani puls iznosi 70 do 100 otkucaja u minuti.

Hyseni napominje da je njegov sin “povraćao i tresao se” nakon što su se vratili kući, stoga su ga on i supruga odveli u Univerzitetski klinički centar Kosova u Prištini. Javili su se u Centar urgentne medicine, a odatle su upućeni na Pedijatrijsku kliniku. Tamo je njihovo dijete napokon primljeno jer su ljekari/ke utvrdili da ima povišen krvni pritisak. Roditelji su ga ostavili pod ljekarskim nadzorom.

Refik Hyseni je u objavi na Facebooku osudio policijsko nasilje počinjeno nad njegovim sinom. Fotografija: Atdhe Mulla / K2.0.

Narednog dana, 15. novembra, inspektori/ce su posjetili maloljetnika u bolnici. Prema riječima njegovog oca, tom prilikom su mu rekli da bi trebao dati izjavu čim bude pušten iz bolnice. Migjen je pušten iz bolnice u ponedjeljak u podne, nakon čega je radi davanja izjave otišao u prostorije IPK. Tamo je duže od sat vremena razgovarao s policijskim inspektorima/cama, i to u prisustvu oca.

Do objave ovog teksta, jedine informacije koje je IPK objavio u vezi s ovim slučajem jesu da su “istražitelji/ce započeli preliminarnu istragu” i kako se “očekuje da će daljnje istražne radnje biti poduzete u skladu sa zakonskim ovlastima Jedinice za inspekciju Policije Kosova”. U istom tom saopćenju je spomenut i Hysenijev telefonski poziv upućen IPK-u 14. novembra.

Razni navodi o nasilju “u četiri zida” koje se odvijalo u stanicama Policije Kosova (PK) prilično su stari, a usto i potkrijepljeni zvučnim i videozapisima.

“Ošamario me je i pao sam”

Dana 24. aprila 2018. godine u večernjim satima, nekoliko prijatelja/ica palile su džoint u parku ispred Fakulteta umjetnosti u Prištini. Dok su pušili cigaretu s marihuanom, u njihovoj blizini su se pojavila dva muškarca u civilu s torbicama pod miškom. Izvadili su značke i obavijestili grupu mladih da su policajci.

“Našli su mi travu”, izdvaja Agan*, jedan od mladih, te dodaje da je prema mjerenju obavljenom u stanici količina zaplijenjene marihuane iznosila “malo preko jednog grama”.

“Mislim da su me pratili kada sam je kupio, jer su prišli direktno meni”, poručuje, osvrćući se na prvi kontakt s njima. Policajci su ostavili njegove prijatelje/ice na miru nakon što kod njih tokom pretresa nisu pronašli ništa što je nedozvoljeno. Aganu su pak stavili lisice i pješice ga odveli u policijsku stanicu u naselju Muhadžeri — udaljenom gotovo kilometar od Kampusa Univerziteta u Prištini, gdje je uhvaćen.

Mladić navodi da je priveden na grub način iako se nije opirao. “Sjećam se da su me natjerali da pređem ulicu [kod Ministarstva obrazovanja, na izlazu iz Kampusa] na crveno”, s tim da su ga sve vrijeme držali za ruku, nastavlja.

Čim su ga posjeli u jednu od kancelarija u policijskoj stanici — gdje ga je čekao još jedan policijski službenik — prvo pitanje je glasilo: “Od koga si kupio?” Aganov odgovor je bio: “Ako u ta doba odete u park, neko će vam prići i ponuditi.”

Sjeća se i da su u toku saslušanja u stanici pored njega stajala još najmanje tri službenika policije. Osjećajući enorman pritisak, tada 20-godišnji Agan krišom je uspio snimiti razgovor na svoj mobilni telefon.

Otprilike prije mjesec dana, po medijima je kružio 7-minutni tonski zapis Aganovog saslušanja u stanici u Muhadžeriju, a K2.0 posjeduje ostatak audiosnimke koja traje više od sat vremena. Na njoj se može čuti kako policajci ispituju Agana — pri čemu jedan od njih vrši nasilje nad njim dok ostali pribjegavaju verbalnom pritisku — te kako uzmiču nakon što mladić decidirano ustvrđuje da zna kakva prava ima u policijskoj stanici na Kosovu, čak i ako je uhvaćen u kršenju zakona.

Segment ispitivanja u trajanju od nekoliko minuta koji je Agan podijelio s K2.0.

Još u prvim minutama snimke jasno se čuje da jedan od službenika primjenjuje silu nad mladićem. “Policajac koji me je uhapsio bez rezerve me je ošamario i pao sam sa stolice”, prisjeća se Agan.

Agan na početku ispitivanja moli policajce za čašu vode i traži advokata, a na snimci se čuje kako jedan od njih odbija njegove zahtjeve. “Imaš li novca za advokata?”, “Za ovolišno [marihuane] ti neće doći”, “Ne radi on za džaba” samo su neki od komentara tog službenika.

Na snimci se može čuti kako Agan kategorički tvrdi da bez obzira na to šta je razlog privođenja ima pravo na advokata, te naglašava da je i ranije bio saslušavan u policiji — u jednoj stanici na Metohiji — i to kada je bio svjedok masovne tučnjave u koju je bio umiješan i njegov prijatelj. Agan podcrtava da su ga tada policajci priveli, osigurali mu advokata, a usto i dozvolili da s njim ostane i njegov otac.

Mlada osoba saslušana u policiji 2018. godine izričito tvrdi da zna kakva prava ima u policijskoj stanici. Fotografija: Atdhe Mulla / K2.0.

Mimo optužbi za upotrebu nasilja, građani/ke su prozivali kosovske policajce/ke za grube riječi i rasistički vokabular.

“Mislite li da još uvijek ima diskriminacije?”

U Uroševcu su dva policajca stajala kod južnog ulaza na glavni trg. Navečer 4. novembra, malo prije 19:00 sati, Kadri Keraku je prolazio na biciklu, na putu kući. Budući da je njegovo radno mjesto udaljeno gotovo deset kilometara od sela Dubrava, tim putem se redovno vozi. Službenici policije su ga zaustavili zbog toga što je nosio masku ispod nosa.

“Nos mi je bio otkriven, ne mogu lagati”, izdvaja Keraku. Policajci su ga legitimisali i napisali mu kaznu u visini od 35 eura.

Bio je uvjeren da nije zaslužio kaznu. “Nekoliko drugih prolaznika je samo opomenuto. Rečeno im je da pravilno stave masku”, insistira. Prema službenim podacima PK, na Kosovu je prošlog novembra za samo sedam dana izrečeno ukupno 1100 novčanih kazni i 270 upozorenja.

“Policija je putem upozorenja podigla nivo svijesti, odgovornosti i pridržavanja mjera […] pri čemu u skladu sa zakonskom regulativom nije izostavljeno ni sankcionisanje svih onih koji ne poštuju odredbe uprkos upozorenjima policije”, piše u biltenu PK.

Nakon što su mu napisali kaznu na licu mjesta, Keraku se nekoliko koraka odmakao od policajaca i izvadio mobilni telefon da se fotografiše te tako dokaže da i on i ljudi oko njega nose maske. Kako ističe, jedan od policajaca mu je prišao i oduzeo telefon, pritom ga verbalno napavši uz rasističke uvrede. “Da mi te nije žao, sjebao bih te, cigančino. Išutao bih te”, prisjeća se riječi koje mu je uputio službenik policije.

Imajući u vidu činjenicu je pripadnik aškalijske zajednice, Keraku smatra da to što je zaustavljen i kažnjen ima veze s njegovom etničkom pripadnošću. “Vidjeli su da sam tamniji, da sam tamnije puti, pa sam uvjeren da su zato to uradili”, optužuje dvojicu policijskih službenika.

Po povratku kući, Keraku je iste večeri napisao objavu na Facebooku. “Mislite li da još uvijek ima diskriminacije i rasizma na Kosovu?”, napisao je između ostalog. Njegovu reakciju je ubrzo podijelio ogroman broj korisnika/ca društvene mreže. Stotine osoba su mu izrazile podršku u komentarima i ohrabrile ga da slučaj proslijedi policiji radi daljnje obrade.

“Javio mi se jedan čovjek iz Austrije i rekao mi: ‘Daj mi [sve potrebne informacije] i ja ću ti poslati novac da platiš kaznu’”, podcrtava Keraku.

Iako su ga mnogi podržali, nekolicina osoba s kojima je blizak kao i njegovi prijatelji/ce savjetovali su mu da izbriše objavu i ne poduzima ništa — strahovali su od odmazde policije. Mada ogorčen ponašanjem službenika policije, Keraku napominje da ga je cijeli događaj iznenadio, s obzirom na to da se nikada prije nije osjećao diskriminisanim na osnovu etničke pripadnosti “bilo u školi, na poslu ili u gradu”.

Usred cijele te zbrke odlučio je da najprije plati kaznu pa tek onda vidi šta može učiniti. Prema njegovim riječima, naknadno mu je jedan rođak policajac rekao da se dvojica njegovih kolega “kaju”. Međutim, ono što je na kraju nagnalo Kerakua da ne poduzme ništa bila su tadašnja zbivanja na Specijalnom sudu.

“Odveli su Hashima Thaçija, [Rexhepa] Selimija i ostale. Nisam htio da mi neko kaže da i ja dižem prašinu i da ne želim ono što je najbolje za Kosovo, tako da sam odustao”, objašnjava, te dodaje da mu je godila podrška od većine ljudi koji su reagovali na njegovu objavu.

Građani/ke traže nastavak istraga

PK je i u prošlosti optuživana za kršenje obaveza, za što su ih denuncirale i druge državne institucije kao što je Ured ombudsmana.

Nakon što su građani/ke aktivisti/ce i civilno društvo digli glas, u žižu javnosti je dospio i slučaj Kujtima Veselija, 11-godišnjaka iz Kosova Polja. Naime, pored toga što je bilo u teškom finansijskom stanju i prisiljeno da obavlja fizičke poslove, ovo dijete iz aškalijske zajednice bilo je i seksualno zlostavljano. Da to preživljava rekao je svojoj majci, Makfire Ilazi-Veseli.

Dana 29. januara 2019, Kujtimova majka je za seksualno, psihičko i fizičko nasilje nad njenim maloljetnim sinom u dva-tri navrata prijavila policiji 20-godišnjeg Sefedina Osmanija. Iz PK su potvrdili njene navode da je tog datuma načinjen zapisnik. Čak su i iz Centra za socijalni rad u Kosovu Polju poručili kako im se u februaru i martu 2019. godine 11-godišnjak ispovijedio da je izložen seksualnim napadima.

Međutim, PK je tek u aprilu 2019. godine podnijela krivične prijave protiv osumnjičenog, koji je priznao krivicu u razgovoru sa službenicima/ama PU Kosovo Polje. Osmani je tri mjeseca kasnije pušten na slobodu uprkos tome što je u policiji prikupljena značajna količina dokumentacije te da je bio krivično gonjen — protiv njega je podnijeto 26 dodatnih krivičnih prijava i podignuto 15 optužnica, od kojih jedna i za ubistvo. 

U četvrtak, 11. jula 2019. godine, 11-godišnji Veseli je pronađen mrtav ispod stepeništa u jednom stambenom kompleksu u Kosovu Polju. Obdukcijom je utvrđeno da je maloljetnik seksualno zlostavljan, a potom i ubijen udarcima čvrstim predmetom u glavu. Njegovoj porodici obdukcijski nalaz nije bio ni potreban. Narednog dana, djetetova majka je pred medijima iznijela optužbe protiv Osmanija.

Ovaj put je uslijedila reakcija građanstva.

Borci/kinje za ljudska prava na Kosovu osudili su nemar policije u slučaju Kujtima Veselija na različite načine, između ostalog i kroz proteste. Fotografija: Isječci iz arhivskih snimaka K2.0.

U Kosovu Polju i Prištini održani su protesti, gdje je pored optužbi da pravni organi nisu uspjeli zaštititi život žrtve iznijet i zahtjev za provedbom dodatne istrage nad PU Kosovo Polje. Zahtjev je iznijet budući da se vjerovalo kako činjenica da više od dva i po mjeseca nije poduzeto ništa ima veze s etničkom pripadnošću žrtve. Demonstranti/ce su pozvali državu na odgovornost i zatražili od vlasti da kazne sve one koji su zanemarili ovaj slučaj.

Istragom smrti maloljetnika Ured ombudsmana je ustanovio da je “u ovom slučaju došlo do kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda, i to konkretno kršenja pozitivnih obaveza države na zaštitu prava na život.”

U izvještaju Ureda ombudsmana objašnjeno je da država nije zaštitila dijete “od nasilja i maltretiranja” te da “nadležni organi nisu ispunili ustavne i zakonske obaveze niti međunarodne standarde vezane za zaštitu života žrtve, a koji važe i na teritoriji Republike Kosovo.”

“Istražna tijela nisu bila efikasna ni u privođenju osumnjičenog i kažnjavanju počinjenog zločina, ni u procjeni slučaja, ni u poduzimanju zakonskih mjera u pravcu toga da se zagarantuje prisustvo optuženog u krivičnom postupku”, navodi se u nastavku izvještaja. Čak se i sam ombudsman pridružio apelima aktivista/ica za provedbu istrage nad nadležnim istražnim tijelom u Kosovu Polju.

Do sada se jedino dogodilo to da je 20. oktobra 2020. godine Osnovni sud u Prištini osudio Sefedina Osmanija na 25 godina zatvora. Osim toga što traže povećanje kazne izrečene ubici, pravni zastupnici/e porodice ubijenog dječaka i dalje insistiraju da se nad policijom i tužiteljstvom nadležnim za slučaj Kujtima Veselija provede daljnja istraga.

“Kad god ih sad vidim, mijenjam smjer”

Uprkos tome što PK uživa dobru reputaciju, ako je vjerovati anketama, postoje razni primjeri zloupotrebe ovlasti — često zabilježeni diktafonima i okom kamere — u kojima policijski službenici/e praktikuju korištenje rasističkog i homofobnog vokabulara, neopravdanu primjenu sile i korupciju. Od septembra ove godine, najmanje dvanaest njih je uhapšeno u akcijama borbe protiv korupcije u realizaciji IPK.

Povrh toga, dok su na snazi bile mjere suzbijanja pandemije, policija je imala pune ruke posla.

Shaban Beqiri iz Kosovske Mitrovice prošle sedmice je objavio fotografije na kojima se vidi da je zadobio ozbiljne povrede glave. Pojedini mediji su s tim u vezi prenijeli da je u ranim jutarnjim satima 11. decembra — u toku policijskog sata — 19-godišnjak bio vani s tri prijatelja, i to u blizini starog mitrovačkog stadiona. Tu su zapalili vatru kako bi se ugrijali, a u međuvremenu su naišla dva službenika policije te im naredila da ugase vatru i idu.

Mladići su poslušali naredbu, ali su se nekoliko minuta kasnije vratili. Na lice mjesta su se vratili i policajci te je jedan od njih udario Beqirija, razbivši mu lobanju. Tinejdžeru je u bolnici ukazana medicinska pomoć, dok je osumnjičeni policajac suspendovan “do okončanja istrage”.

Dok je Keraku bio suočen s maltretiranjem na rasnoj osnovi, i to nakon što je kažnjen jer je nosio masku ispod nosa, dva policajca u centru Prištine pretukla su drugog građanina zbog toga što se navodno oglušivao o njihove naredbe kao i zbog toga što je nepravilno nosio masku. Videosnimka ovog incidenta kružila je medijima i društvenim mrežama, čiji su korisnici/e apelovali na nadležne da provedu istragu nad policajcima.

To nisu jedini slučajevi kada Policija Kosova nije obavljala svoj posao. Njeni službenici/e i dalje su na meti optužbi za nasilje u stanicama, na protestima i u drugim situacijama, pri čemu im se spočitavaju i selektivne reakcije.

Iako su mnogi građani/ke ukazali povjerenje PK, u pojedinim navratima su ih pripadnici/e policije iznevjerili prekršivši njihova osnovna prava. Postoje li možda i slučajevi koji nikada nisu dospjeli u javnost?

“Kad god ih sad vidim [policajce], mijenjam smjer”, naglašava Agan, pritom insistirajući da se psihički mjesecima nije osjećao dobro nakon onoga što mu se dogodilo u policijskoj stanici. Taj ga incident proganja i dan-danas.

Hyseni podcrtava da je pokušavao naučiti svoju djecu da “odu pravo u policiju kad god se desi neki problem.” Prema njegovim riječima, “ovaj gospodin [službenik koji je priveo njegovog sina] objesio je moj savjet mačku o rep.”

“Bolje da ne komentarišem kako su mi se činili policajci, zato što se osjećam loše”, zaključuje Keraku.K

*Urednička napomena: Imena maloljetnika i ostalih lica promijenjena su radi zaštite identiteta.

Naslovna fotografija: Atdhe Mulla / K2.0.