U petak se Enkelt* probudio kasno. Bio je sunčan dan, uobičajen za mediteransku klimu Đirokastre — grada na jugu Albanije gdje Enkelt i živi. Dok je rutinski obavljao svakodnevne aktivnosti, dobio je poziv s nepoznatog broja. “Dobar dan, zovemo iz Općine. Načelnik bi se želio sastati s vama.” To je već bilo neuobičajeno.

Kako se prisjeća, sutradan su ga ponovo zvali i objasnili mu da najviši općinski dužnosnici ne odustaju od sastanka. Ovaj put je odlučio da se odazove. Kaže da su mu u prostorijama Općine ekspresno ponudili ugovor o radu, i to na dan uoči parlamentarnih izbora zakazanih za nedjelju, 25. aprila. Cilj je bio da u zamjenu za zaposlenje dobiju njegov glas.

“Razgovor me je uznemirio”, rekao mi je. “Ne samo zato što su od mene na nepošten način tražili da glasam za njih, već i zato što su o meni znali mnogo toga, uključujući moje političko opredjeljenje i broj mobitela. Ja sam te ljude jedva poznavao.”

Članovi Socijalističke partije (PS) nisu slučajno pozvali mog prijatelja Enkelta niti su nasumično došli do njegovih podataka. Sve to je sastavni dio politike usmjerene na neodlučne glasače/ice, čiji se glas trampi za zaposlenje ili političke usluge.

Enkeltov slučaj nije usamljen. Naime, petnaestak dana prije izbora, građani/ke Tirane su ostali zaprepašteni saznavši da je PS napravio bazu podataka za gotovo milion osoba u kojoj su pohranjeni brojevi njihovih ličnih karata i mobilnih telefona, podaci vezani za političko opredjeljenje kao i dodatne informacije o problemima u porodici, eventualnim sporovima i prethodnom radnom iskustvu u javnoj upravi.

Pored toga je otkriveno da je svim građanima/kama dodijeljen “patron”, čiji je zadatak da bilježi njihove lične podatke i političko opredjeljenje, a sve kako bi ih se privoljelo da glasaju za PS. Navedene informacije su obogaćene onima iz popisa stanovništva i evidencija različitih organa.

Trideset godina nakon ukidanja zloglasne Državne sigurnosti (Sigurimi i Shtetit) — totalitarne institucije koja je s preko 22 000 špijuna/ki i ostalih saradnika/ca raspoređenih širom zemlje Albance/ke držala pod budnim okom duže od pet decenija — jedan stari koncept se vraća na domaću političku scenu: nadzor.

Bivše sjedište Državne sigurnosti smješteno u centru Tirane — ovjenčano nazivom “Kuća lišća” — pretvoreno je u nacionalni muzej. Fotografija: Sterjonel Dodi.

Prema svojoj definiciji, “nadzor” označava pomno i kontinuirano praćenje druge osobe. Tako se razlikuje od kraćeg posmatranja kao što je “motrenje”, s obzirom na to da je dugotrajan. Kada je nadzor politički motivisan, postavlja se još više pitanja: da li je taj nadzor vrijednosno neutralan utoliko da se može koristiti u dobre ili loše svrhe, da li je i kako je problematičan te ponajviše od svega ko od takvog procesa ima koristi i po koju cijenu.

Da li građani/ke imaju pravo na privatnost?

Glavni argument protiv nadzora jeste to da ugrožava privatnost. Većina ljudi cijeni svoju privatnost — naše pravo je da imamo prostor namijenjen za vlastite misli, stavove i izbore. Potrebno nam je da mimo javne sfere posjedujemo prostor gdje ćemo biti u stanju da se definišemo i da izgradimo razne veze kroz proces preferencijalnog samootkrivanja.

Taj nivo privatnosti omogućava nam autonomiju — pravo i sposobnost upravljanja samim sobom. Upravo kroz autonomiju ostvarujemo ličnu slobodu, bez koje smo podložniji motrenju, pritiscima i asimetričnim odnosima.

Privatnost je to što ne samo da nam daje više prostora da napredujemo kao pojedinci/ke, već nam i služi kao sigurnosna mreža. Slabosti zadržavamo za sebe, jer bismo njihovim izlaganjem u javnost postali ranjiviji u odnosu na druge. Naprimjer, otkrivanjem broja lične karte postajemo podložniji uznemiravanju od strane ljudi s kojima ne želimo biti u kontaktu; otkrivanjem etničkog porijekla ili seksualne orijentacije postajemo podložniji diskriminaciji; otkrivanjem visine prihoda koje ostvarujemo postajemo podložniji uporedbama.

Prema tome, dijeljenje slabosti ili ličnih pojedinosti sa svima dovodi do asimetričnih odnosa, pri čemu postoji opasnost da će se gro prvonavedenih upotrijebiti za tuđi interes. S obzirom na to da je uloga političke stranke da koristi institucije i propagandu kako bi utjecala na ponašanje ljudi i navela ih da glasaju za nju, posjedovanje baze s kontaktnim podacima, podacima o tome kako je osoba glasala na proteklim izborima kao i privatnim podacima poput onih o zaposlenju ili intimnim slabostima itekako je problematično. Iz toga proizlazi da će rukovodstvo stranke vjerovatno iskoristiti sve te informacije kako bi targetiralo glasačko tijelo, izvršilo pritisak nad glasačima/cama ili im ponudilo političke usluge, a sve da bi promijenilo njihovo političko opredjeljenje.

Budući da Albanija ima problematičnu prošlost u tom smislu što su se osobe iz političkog života koristile direktnim uplatama novca, političkim obećanjima te političkim zapošljavanjem zarad glasova, izvjesno je da baze podataka mogu biti zloupotrijebljene i da se njima može utjecati na izborne rezultate.

To se dogodilo na izborima u aprilu.

Visokopozicionirani službenici iz Općine Đirokastra nisu kontaktirali s Enkeltom tek tako — njega određeni faktori čine vulnerabilnim.

Prvo, jedan je od neopredijeljenih glasača. Drugo, njegova majka je jedina zaposlena osoba u njegovoj porodici, a radi za platu nižu od najniže — imajući u vidu trenutno stanje na tržištu rada u ruralnim područjima Albanije, Enkelt već godinama unazad nailazi na poteškoće u potrazi za održivim radnim mjestom. Kako su mu rekli iz Socijalističke partije: “Gdje bi to mogao pronaći bolju priliku?”

Brojnim ljudima kao što je on ponuđeni su poslovi u javnoj upravi i razne druge usluge. Kako je politička konkurencija žestoka — sadašnji premijer Albanije, Edi Rama, na lokalnim izborima održanim 2011. godine izabran je za načelnika Općine Tirana sa samo deset glasova više u odnosu na drugoplasiranog kandidata — Socijalistička partija na čelu s Ramom uvidjela je da ovakvi mehanizmi mogu okrenuti izbore u njenu korist. Baza podataka ipak ne ugrožava samo privatnost, naše lično dostojanstvo i pravo na to da budemo pošteđeni zastrašivanja i pritiska usljed političke ideologije, već ugrožava i demokratiju uopće.

Zašto je ovakav nadzor neprimjeren?

Dok suci/tkinje iz Specijalne uprave za borbu protiv korupcije kao najviše pozicionirani suci/tkinje u Albaniji istražuju zakonitost cijelog ovog procesa, ima razloga vjerovati da baza podataka mimo toga što nije zakonita teško da je i moralno opravdana.

Ona se kosi s principima slobodnih izbora, slobode pojedinaca/ki te lične privatnosti.

Prvo, sredstva prikupljanja podataka zanemaruju granice privatnosti svih ciljanih građana/ki, i to zbog toga što se ti podaci dobijaju iz popisa, zatim iz evidencija u vlasništvu organa javne uprave kao i od dodijeljenih “patrona” — osoba koje su zadužene za praćenje ličnih podataka građana/ki te bilježenje tih podataka bez dozvole njihovih nositelja/ica. To šteti i povjerenju građana/ki u “druge” — s obzirom na to da su neki od patrona njihovi susjedi/e, prijatelji/ce ili radne kolege/ice — a ujedno i povjerenju u institucije.

Drugo, podaci se prikupljaju bez saglasnosti i znanja ciljanih osoba. Osim toga što su arhivirani bez dozvole, podaci se objavljuju tako da svi mogu pronaći informacije koje su osjetljive, pa tako između ostalog i broj ciljanih osoba. Na listi su se našli visokopozicionirani suci/tkinje, državni funkcioneri/ke te vojni oficiri/ke, zbog čega je baza istovremeno prijetnja za državnu sigurnost.

Treće, upotreba sporne baze podataka štetna je za pojedince/ke, društvo te demokratiju uopće. Primarni cilj baze podataka je da se kroz nju prikupljaju informacije o građanima/kama i da se tako navedu da glasaju za Socijalističku partiju — koja je bila na vlasti prije izbora. Na taj način jedna stranka osigurava nepravednu prednost, usto što već kontroliše većinu glavnih medija, lokalni i državni nivo vlasti, sudstvo, a sada i privatne živote cirka milion ljudi (koliko nam je trenutno poznato).

Premijer Rama je izjavio da se “patronat” do sada pokazao “izuzetno uspješnim”.

Čini se da jednom političkom akteru koji je optuživan za korupciju, koji je gasio medije i koji je građanstvu više puta pokazivao srednji prst moral nije problem. Čak je i upravu u tom smislu što “patronat” znači “podrška data jednoj organizaciji”. U ovom slučaju je to Socijalistička partija.

Međutim, “patronat” ujedno znači i “moć osobe da nekome ponudi važan posao ili položaj”. U slučaju Raminog PS-a, upravo potonje značenje nikada nije spomenuto, ali je u posljednje vrijeme potkrijepljeno dokazima.

Enkelt mi je pred sami kraj našeg razgovora rekao da je pocijepao ugovor koji su mu ponudili uoči izbora i da nije glasao za Socijalističku partiju. Ostao je pri svojim principima i vrijednostima uprkos sve intenzivnijem pritisku.

Ipak, Enkelt ne može utjecati na izbor većine kojoj — prema svemu sudeći — Ramina korupcija zajedno s klijentelizmom i autoritarizmom ne smeta. Opozicija je oslabljena nakon trećeg uzastopnog poraza, stoga mnogi apeluju da njen lider podnese ostavku i da ga niko ne mijenja.

Mediji su pod kontrolom Vlade, a njeni neistomišljenici/e bivaju ušutkani ili prisiljeni da napuste zemlju. Pritom su onlajn mediji pod lupom novog zakona koji ograničava ono što premijer etiketira kao “lažne vijesti” — obično su to vijesti usmjerene protiv njega. Sve općine i državne institucije u rukama su Rame i njegove vlasti.

Kako mladi i obrazovani ljudi svake godine napuštaju zemlju, uporno se postavlja jedno pitanje.

Ko će ga zaustaviti?

*Ime Enkelt je pseudonim upotrijebljen radi zaštite identiteta našeg sagovornika. Autor je kontaktirao Općinu Đirokastra zatraživši komentar na iznijete tvrdnje, ali do objave ovog teksta nije dobio odgovor.

Naslovna fotografija: Atdhe Mulla / K2.0.