Prije deset godina, još kao osnovac, Malbor Duka je riješio da obezbijedi egzistenciju van Albanije.

Ovaj 26-godišnjak iz Burela — grada na sjeveru zemlje — prvo se zaputio u Tiranu, gdje je nastavio obrazovanje na privatnom koledžu.

Odabrao je koledž u kojem se nastava izvodi na engleskom jeziku zato što je smatrao da će mu to pomoći da se zaposli u inostranstvu. Kasnije se uspješno posvetio i njemačkom jeziku, konkretno kako bi imao pristup i njemačkom tržištu rada.

Od samog starta je imao jasno zacrtan cilj. Želio je da postane ljekar, ali ne u Albaniji.

Nakon što je pokušao da se upiše na fakultet u inostranstvu — što mu nije pošlo za rukom zbog problema sa dokumentima — Duka je školovanje nastavio na Univerzitetu opšte medicine u Tirani.

Godine 2016, kao srednjoškolac, družio se u grupi od 16 prijatelja_ica. Od toga 13 njih više ne živi u Albaniji — trbuhom za kruhom su otišli u inostranstvo i to mahom u Veliku Britaniju.

“Rijetko idem u rodni grad jer tamo nemam s kim da se vidim. Većina mojih prijatelja i prijateljica više nije tu. Bilo nas je 16, a sad nas ima samo troje. Moji roditelji dođu u Tiranu za vikend, tako da mene u Burel više ništa ne vuče”, kaže Duka, koji i dalje živi i radi u svojoj domovini iako želi da je napusti.

Malbor Duka (26) htio je da postane ljekar, ali ne u Albaniji. Fotografija: Isa Myzyraj.

Burel je jedno od brojnih mjesta na sjeveru Albanije iz kojih mladi odlaze.

Preciznih statističkih podataka o broju osoba koje odlaze iz pojedinih krajeva zemlje trenutno nema zbog toga što popis stanovništva na prostoru Albanije nije izvršen još od 2011. godine — dok su planovi za obavljanje popisa u 2021. pali u vodu. Ipak, na osnovu broja upisanih učenika_ca kao i broja rođene djece može se zaključiti da je sjever zemlje jedan od krajeva najteže pogođenih demografskim padom.

U opštinama u okolini Dibra i Kukeša, gdje je smješten i Burel, godinama nema razvojnih projekata koji bi poboljšali društveno-ekonomsko stanje na tom području. Lokalni političari_ke državnoj vladi na čelu sa Socijalističkom partijom spočitavaju to što diskriminiše sjeverni dio zemlje.

Tokom juna, jula i avgusta 2022. hiljade Albanaca_ki iz sjevernih krajeva zemlje krenulo je na opasan put preko Lamanša — koji povezuje Francusku i Veliku Britaniju — u namjeri da ostvare “engleski san”.

Ta putovanja dogovaraju se sa krijumčarima koji pomažu ljudima da se preko kanala prebace u Veliku Britaniju.

Britanski mediji prenose da je prošlog ljeta u Veliku Britaniju više od 12.000 Albanaca_ki stiglo čamcem. Kako je navedeno u izvještaju koji je 2021. godine objavio bečki Institut za međunarodne ekonomske studije, Albaniju je u periodu od 2010. do 2019. godine napustilo 500.000 osoba.

Mali London

Udaljena oko 180 kilometara sjeverno od Tirane, na granici sa Kosovom, nalazi se pokrajina Has koja je već dugi niz godina tijesno povezana sa Ujedinjenim Kraljevstvom. Britanski mediji su taj kraj prozvali “Malim Londonom”. Kako navode mještani_ke Hasa, većina lokalnih porodica živi od doznaka iz inostranstva, a naročito iz Velike Britanije — zahvaljujući novcu dijaspore, cijelo područje doživjelo je investicioni bum.

U gradiću Krumi možete naići na britanske registarske tablice žute boje, lokale uređene u engleskom duhu te cijele blokove novoizgrađenih luksuznih vila u kojima ili nema nikoga ili živi poneki stariji par.

Taj prizor utiče na lokalnu omladinu.

“Naravno, čim sam primijetio da ljudi u Has dovoze skupe automobile i da svaki mjesec grade nove kuće, pomislio sam da se u Velikoj Britaniji brzo i lako može zaraditi. Nisam znao kako, ali sam pretpostavljao da se tamo može doći do velikih para, pa tako i do automobila i kuća”, kaže 16-godišnji Brilant iz sela Zahrišt koji je emigrirao prošle godine. Brilant je pseudonim koji je sam odabrao.

Ujutro 7. avgusta 2022. otputovao je u Tiranu i tamo sjeo na avion za Francusku zajedno sa ocem, koji se vratio sam dva dana kasnije. Briliant se u luci Kale — zajedno sa grupom osoba također iz Hasa — sastao sa krijumčarima, spremivši se za prelazak Lamanša čamcem.

Brilant je napustio školu. Nije se dvoumio. Posudio je 5.000 eura od rođaka i zaputio se u Veliku Britaniju.

“Nikad prije nisam putovao van Albanije. To mi je isto tako bilo prvo putovanje avionom”, kaže. “U Francuskoj smo ostali dvanaest dana. Boravili smo na jednoj planini blizu obale. U grupi nas je bilo 36. Ako se ne varam, ukupno 20 ljudi je bilo iz Albanije. Čekali smo pravi trenutak da pređemo kanal, ali svaku večer bi nešto iskrslo — ili bi naišla patrola ili bi se more uzburkalo — pa dugo nismo kretali.”

Čas je kucnuo 19. avgusta 2022. predvečer te se grupa otisnula na opasan put.

“Oko pet sati popodne pripremili smo čamac i ukrcali se. Njime je upravljao jedan 17-godišnjak. Malo ko je progovarao — skoro pa sve vrijeme smo sjedili u jezivoj tišini”, kaže Brilant. Putovanje je trajalo oko osam sati.

Ovaj 16-godišnji mladić sada je neregistrovani migrant u Velikoj Britaniji. Mada je maloljetan, radi u auto-praonici u Londonu koju drži jedan njegov rođak.

“Na poslu dnevno provedem desetak sati. Teško je, naravno, ali ja toliko raditi moram jer moram vratiti 5.000 eura, a istovremeno i pomagati svojoj porodici”, kaže Brilant. Do avgusta prošle godine bio je upoznat isključivo sa pozitivnim stranama Ujedinjenog Kraljevstva, i to putem društvenih medija — na kojima ljudi izgledaju sretno i bogato.

Jedan nastavnik iz Hasa objašnjava kako lokalno stanovništvo na mlade osobe poput Brilanta gleda kao na “spasitelje” koji izvlače svoje porodice iz ekstremnog siromaštva.

“Ovdje niko ustvari ni ne smatra kako djecu krijumčare nepoznate osobe. Ljudi svoju djecu prosto šalju na put koji možda ni neće privesti kraju”, kaže nastavnik, koji je želio da ostane anoniman.

“Očigledno je da neki pokušavaju da zataškaju broj đaka koji prekidaju školovanje. Otprilike 14 mojih đaka je ljetos negdje otišlo te samo prestalo da se pojavljuje na nastavi. Roditelji nas nikada zvanično ne obavijeste da su djeca napustila zemlju, ali s obzirom na to da je ovo mala sredina, vrlo brzo saznamo da su završila u Velikoj Britaniji”, kaže nastavnik.

Godine 2012. Srednju školu “Skënderbeu” u Krumi pohađalo je ukupno 150 učenika_ca koji su u školski internat došli iz okolnih mjesta. Ove godine je pohađa samo njih 50.

Ovi brojevi su odraz šireg pada broja upisanih učenika_ca koji se bilježi u cijeloj zemlji. Prema podacima Instituta za statistiku Albanije, u školskoj 1994/95. godini u prvi razred je na prostoru čitave Albanije upisano oko 77.000 učenika_ca, a u 2022/23. oko 29.000.

Najveći pad broja upisa uslovljen iseljavanjem evidentiran je za deseti razred. Naime, u deseti razred je u ovoj školskoj godini upisano 28.000 učenika_ca, a prošle 31.000.

Trbuhom ne samo za kruhom

Nakon pada komunističkog režima — koji je stanovništvo zemlje držao u izolaciji duže od četiri decenije — Albaniju je od devedesetih godina do danas zapljusnulo nekoliko valova migracija. U prvom su glavna odredišta bila Grčka i Italija, a pretežno se iseljavalo stanovništvo južnih i centralnih dijelova zemlje, uključujući primorje.

Emigracija u Veliku Britaniju intenzivirala se nakon 1999. godine, kada su grčki i italijanski organi pooštrili imigracione mjere uvođenjem strožih kontrola obala i kopnenih granica. Kako je u takvim okolnostima bilo gotovo nemoguće ući u susjedne zemlje, lokalni krijumčari su našli druge krajeve svijeta na koje će prebacivati građane_ke Albanije.

Proces odlaska u Veliku Britaniju umnogome je bio olakšan i olakšavan vezama među emigrantima_ama. Mnogi sa sjevera Albanije su i ranije izabrali Ujedinjeno Kraljevstvo za destinaciju, pa su privoljeli bližnje da i oni učine isto.

Brojni stanovnici_e Albanije iskoristili su to što je na Kosovu bjesnio rat te su u Veliku Britaniju otišli deklarisavši se kao kosovske izbjeglice. Dvijehiljaditih su teritoriju Albanije mnogi napustili čamcima— polazili su iz Vlore i Drača.

Albanski iseljenici_e su se nakon 2013. godine ponovo okrenuli Velikoj Britaniji. Krijumčari su iznašli alternativne linije i nova prevozna sredstva — migrante_ice su ubacivali na teretne kamione, a mjesto na njima su naplaćivali i do 25.000 eura.

Budući da su cijene postale previsoke, krijumčari su u ljeto 2022. godine pribjegli staroj metodi — čamcima. Prema navodima sagovornika_ca, za ukrcavanje se trenutno izdvaja 3.500 do 4.500 eura.

Ekonomska situacija je glavni problem zbog kojeg građani_ke napuštaju zemlju, ali ne i jedini.

“Mladi odlaze iz više razloga koji su složeni — ekonomska situacija tu više nije jedini faktor, iako sigurno jeste presudni”, kaže Duka. “Kvalitet života također igra ulogu.”

Kako navodi, u Albaniji se ne nude nikakve mogućnosti za stručno usavršavanje, a ono je u njegovoj struci nezaobilazno. Duka je završio šestogodišnji studij opšte medicine te sada čeka na specijalizaciju, što iziskuje stručno usavršavanje u oblasti savremene medicine. Podvlači da je specijalizaciju nemoguće obaviti usljed kraha naučno-obrazovnog sistema u državi.

Albanske visokoškolske ustanove često bivaju svrstane među najslabije ne samo u Evropi, već i na Zapadnom Balkanu.

Cybermetrics Lab — radna grupa u sastavu Vijeća za naučna istraživanja Španije (CSIC), najveće javne ustanove za istraživanja u zemlji — u februaru 2023. je objavio svjetsku rang-listu univerziteta. Na njoj je Univerzitet u Tirani zauzeo 3975. poziciju i tako završio ispod 14 univerziteta sa Kosova i iz Sjeverne Makedonije, Srbije, Crne Gore te Bosne i Hercegovine.

Migen Qiraxhi — stručnjak za obrazovanje i pitanja mladih koji radi za tiransku lokalnu organizaciju Građanski otpor — ističe sljedeće: “Glavni problem je nezaposlenost, a ako i jeste zaposleni, male plate otežavaju život, dok je kupovina stana misaona imenica.” Qiraxhi napominje da je iseljavanje uslovljeno i nedostatkom sportskih i centara za mlade, teatara, muzeja te botaničko-zooloških bašti.

Qiraxhi dodaje da su u zemlji prisutni ozbiljni problemi u oblasti korupcije te da se državni aparat pokazao nesposobnim za upravljanje najosnovnijim resorima kao što su obrazovanje, zdravstvo i javna bezbjednost.

Neželjeni imigranti_ce u Britaniji

Britanski mediji su tokom juna, jula i avgusta kontinuirano pisali o Albancima_kama koji na čamcima pristižu u Ujedinjeno Kraljevstvo.

Zbog pojačanih migracija, Albanija i Velika Britanija su u julu 2022. godine potpisale memorandum o saradnji u okviru kojeg su se založile da će intenzivnije sarađivati kako bi albanske migrante_ice spriječila u pokušajima da uđu u Britaniju preko Lamanša. Tom prilikom je dogovoreno da će Velika Britanija vraćati neregistrovane migrante_ice iz luke Dover.

Međutim, Albancima_kama se “posrećilo”.

Državna služba nadležna za imigracije, bezbjednost te red i mir [tzv. Home Office — pandan ministarstva unutrašnjih poslova] krajem septembra mjeseca je poništila sporazum koji je tadašnja britanska ministrica unutrašnjih poslova Priti Patel potpisala sa svojim albanskim kolegom Bledarom Çuçijem.

Prema odluci [Home Officea], za sve migrante_ice koji nezakonito uđu u Veliku Britaniju — a što podrazumijeva i Albance_ke — treba da bude pokrenut standardni postupak nezavisno od njihovog državljanstva. Nadalje, britanska vlada je potvrdila da nema pravo da ubrzava proces deportacije tražitelja_ica azila iz Albanije po njihovom ulasku. Prethodno je uslijedilo nakon što je humanitarna organizacija za izbjeglice Care4Calais pred sudom osporila memorandumom usvojenu politiku.

Vlada Ujedinjenog Kraljevstva našla se na udaru kritika zbog svojih poteza, koji su okarakterisani kao kršenje ljudskih prava. Na vrhuncu pripadajućih rasprava, Vlada Albanije je razmijenila žestoke optužbe sa vlastima u Britaniji, a pošto je Suella Braverman — aktualna ministrica unutrašnjih poslova Ujedinjenog Kraljevstva — albanske državljane_ke nazvala “kriminalcima”.

Premijer Albanije Edi Rama osudio je to što su građani_ke njegove zemlje “dežurni krivci” za to što je migraciona politika Ujedinjenog Kraljevstva zakazala, pri čemu je poručio da se vlasti moraju boriti protiv organizovanog kriminala bez obzira na njegovu nacionalnu pripadnost.

Lokalni stručnjaci_kinje naglašavaju da je albanska vlada nedovoljno posvećena cilju zaustavljanja masovnog iseljavanja građana_ki.

“Vlada ne samo da ne radi dovoljno, nego u javnim istupima odbija da prizna da se radi o krizi — premijer zajedno sa šefovima pojedinih ministarstava izjavljuje da je posrijedi jedna prirodna pojava”, kaže Migen Qiraxhi.

Polovinom januara 2023, kako se sukob albanskih i britanskih političara_ki intenzivirao, iz Ministarstva vanjskih poslova Albanije su u do sada nezabilježenom saopštenju najavili da će ambasadoru Velike Britanije uručiti diplomatsku notu. Razlog je vokabular koji je britanski ministar za imigraciju, Robert Jenrick, iskoristio u videu objavljenom na Twitteru.

Jenrick je snimljen kako je u toku posjete centru za izmještanje migranata_ica rekao sljedeće: “Upoznao sam fantastično osoblje koje danonoćno radi na pronalaženju Albanaca te ih zaustavlja, stavlja na kolica i šalje na aerodrom odakle se vraćaju u Tiranu.”

Tako je prvi put ambasador jedne strane zemlje dobio diplomatsku notu od albanskih vlasti zbog “govora mržnje”.

Dana 12. januara 2023. u Albaniju su iz Velike Britanije deportovane 43 osobe. Kako bi suzbile neregulisane migracije te doprinijele stvaranju povoljnijeg ambijenta u prvonavedenoj državi, vlasti Velike Britanije su preko svoje ambasade u Tirani ponudile oko 8 miliona funti (9,2 miliona eura), i to za potrebe realizacije projekata u opštinama Kukeš, Has i Tropoja — u kojima je evidentirana veća stopa iseljavanja. Cilj projekata je prvenstveno otvaranje novih radnih mjesta za mlade.

Uprkos svemu, Ujedinjeno Kraljevstvo u Tiranu i dalje deportuje desetine ilegalnih doseljenika_ca, s tim da je broj albanskih državljana_ki koji odlaze u Britaniju čamcima u toku zime opao primarno zbog loših vremenskih prilika — imajući u vidu činjenicu da čamci nisu pogodni za otvoreno more po nevremenu.

Uzevši u obzir to da je za mlade osobe u Albaniji odlazak u Ujedinjeno Kraljevstvo radi ekonomskog blagostanja dalje privlačna opcija, tamošnja realnost je drugačija od onoga što mnogi od njih zamišljaju.

“Iskren da budem, ovdje je situacija potpuno drugačija — morate naporno raditi. Nema se vremena ni za šta drugo”, podcrtava Brilant.

Naslovna fotografija: Isa Myzyraj / K2.0.

Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost K2.0.

Zanima vas kako se naš novinarski rad finansira? Saznajte više ovdje.