Milo Đukanović, sada predsjednik Crne Gore, dominira političkom scenom te zemlje već tridesetak godina, bilo kao premijer bilo kao predsjednik. Međutim, njegova pozicija je sada izložena pritisku javnosti dok hiljade crnogorskih građana već sedmicama šetaju ulicama protestujući protiv korumpiranog sistema, kao i protiv ograničenja slobode medija i ljudskih prava.

Inicirani od grupe građana, koji su dobili podršku 39 opozicionih stranaka, sredinom januara počeli su “najmasovniji antivladini protesti u posljednjih nekoliko godina”, kako mediji opisiju dešavanja na ulicama crnogorskih gradova. Protesti su doveli do javnog potpisivanja Sporazuma o budućnosti između glavnih aktivista i parlamentarnih zastupnika iz stranaka opozicije.

Sporazum, potpisan u subotu, 30. marta, sastoji se iz pet tačaka te je opisan kao politički dokument kojim se svi opozicioni poslanici, ujedno i učesnici protesta, obavezuju da će zajedno raditi na organizovanju „prvih slobodnih i fer izbora u istoriji Crne Gore“.

Sporazumom se, također, traže ostavke predsjednika i premijera, čelnika tužilaštva, direktora  Agencije za sprječavanje korupcije i rukovodstva Javnog servisa RTCG.

Potpisnici su se saglasili da će se zalagati za formiranje Vlade građanskog jedinstva, ograničenog mandata, koja bi radila na kreiranju uslova za održavanje fer i slobodnih izbora. Sporazum organizatori protesta opisuju kao “mapu puta za mirnu tranziciju vlasti”.

Zajedno iz subote u subotu, protest kreće sa glavnog trga u Podgorici uz poruke “Mi smo država”, “Sram da vas bude”, “Milo lopove”, “Hvala vam na održivom raspadu”, “Ostavke”…

Bogati bivši prijatelj

Protesti, koji se dešavaju pod sloganom „Odupri se – 97000“, počeli su kao reakcija na aferu “Koverta” koju je pokrenuo Duško Knežević – “odbjegli biznismen”, kako ga nazivaju mediji bliski vlasti u Crnoj Gori. Afera je podrazumijevala objavljivanje serije video i audio snimaka čiji su akteri predstavnici elite u kompromitujućim situacijama.

Iako su protesti počeli kao odgovor na aferu, organizatori su poslali poruku Kneževiću, rekavši mu da ne pokušava da prisvaja protest, već da ostane ono što jeste – “svjedok pokajnik ili insajder”.

Snimci su otvorili sumnju u regularnost parlamentarnih izbora od 2016. godine u Crnoj Gori, te mogućnost da je sastav sadašnjeg parlamenta proizvod političke korupcije i tajnog finansiranja.

Džemal Perović, jedan od lidera protesta, predvodi proteste od prvog dana. Foto: Boris Pejović / K2.0.

Krajnji cilj, kako tvrde organizatori, jeste “oslobađanje zarobljene države” i ostavke svih koji su na rukovodećim funkcijama, kao preduslov da se uspostavi normalan sistem.

„Okupili smo se da kažemo da se stidimo njihovog bestida dok nas pljačkaju, varaju, prodaju”, poručio je jedan od vođa protesta, Džemal Perović, nekadašnji poslanik Liberalnog saveza Crne Gore, na jednom od prvih protesta. “Da kažemo i tom svijetu i toj Evropi da osjete ovaj naš stid, da znaju da ovdje žive normalni ljudi.”

Predsjednik Milo Đukanović poslao im je odgovor dajući intervju za Javni servis i rekavši kako “naravno da neće” podnijeti ostavku, nazivajući proteste “političkim, a ne građanskim”, te je naglasio da aktuelne afere služe da bi se uvela nestabilnost u crnogorsko društvo, “što bi, na kraju, dovelo do revolucije”.

Kontroverzni biznismen Duško Knežević, predsjednik Atlas grupe, sve što se dešava u Crnoj Gori posmatra sa prilične udaljenosti, iz Londona, te je putem medija poručio da se neće vraćati dok je na sceni aktuelna vlast.  

Knežević je tokom dva mjeseca na svom Instagram nalogu objavljivao snimke, kojima je, osim političke elite, uzdrmao i kompletan bankarski sektor. Prije svega, Centralnu banku Crne Gore (CBCG), objavljujući snimak u kojem tadašnji viceguverner CBCG Velibor Milošević sa njim dogovara kako da podmiti kontrolore CBCG koji su vršili provjeru zakonitosti poslovanja banke.

Knežević je, inače, i vlasnik dvije banke — Atlas i Invest Banke Montenegro (IBM) — i obje su u krizi i pred gašenjem. Eventualno gašenje tih banaka je bilo okidač njegovog bijesa.

U decembru 2018, CBCG privremeno je preuzela upravu nad bankama Atlas i IBM zbog negativnog revizorskog izvještaja sačinjenog 2017, ali objavljenog tek nakon ove intervencije.

Odluka Centralne banke donesena je nakon što je Svjetska banka krajem prethodne godine izdala upozorenje u kojem se određuju uslovi povoljnih kreditnih linija za Crnu Goru. Svjetska banka je od čelnika države zatražila da se problematične banke stave pod nadzor, uključujući navedene banke u Kneževićevom vlasništvu.

On tvrdi da je objavio seriju snimaka kako bi javnosti dao na uvid dokaze za koje vjeruje da ukazuju na brojne malverzacije i afere u koje je upleten vrh vlasti i vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS), a na čelu sa predsjednikom Đukanovićem.

Svake subote od sredine januara, ljudi iz cijele Crne Gore dolaze u Podgoricu da bi se pridružili najvećim protestima u modernoj povijesti zemlje. Foto: Boris Pejović / K2.0.

Knežević, koji ima i britansko državljanstvo, predmet je istrage državnog tužilaštva Crne Gore koje ga sumnjiči da je šef kriminalne grupe koja je preko svoje dvije banke oprala stotine miliona eura. Specijalno državno tužilaštvo je blokiralo depozite klijenata banke na nivou od 63 miliona eura, sa optužbom o navodnom pranju para uz indicije utaje poreza. Istraga obuhvata skoro 180 pravnih i fizičkih lica.

Za Kneževićem je u decembru prošle godine raspisana i Interpolova crvena potjernica koja podrazumijeva da počinilac krivičnog djela mora da bude uhapšen i privremeno zadržan u pritvoru do nastavka zakonskog postupka ili eventualno do njegovog isporučenja zemlji koja ga potražuje. Ipak, pitanje je da li će Britanija isporučiti svog državljanina.  

On je, inače, donedavno bio blizak prijatelj Đukanovića i, kako tvrdi, jedan je od najvećih donatora partije koja je na vlasti već 30 godina.

Da li je najveći, to nije sigurno, ali da je samo u jednoj koverti tadašnjem gradonačelniku Podgorice Slavoljubu Stijepoviću pred parlamentarne izbore 2016. godine dao u svojoj kući „donaciju“ od 97.500 eura za partiju.

Javnost je to vidjela na jednom od snimaka koje je Knežević objavio kada je, zbog problema u kojima se našao njegov biznis, odlučio da više ne ćuti. Zato se afera i zove „Koverta“, a pokret koji organizuje proteste „97000“, zbog iznosa donacije.

Stijepović je sada savjetnik predsjednika Đukanovića.

Dok tužilaštvo vodi postupke protiv njega i raspisuje potjernice, Knežević tvrdi da će najznačajniji snimak tek da objavi. Na njemu se, navodno, vidi kako Đukanović od njega uzima novac.

Formiranje poslovne elite

Knežević u svojim obraćanjima optužuje Đukanovića i njegovog brata Aca, koji je vlasnik Prve banke, da su se umiješali u njegov posao kako bi ga uništili, te da su slijedili sve biznise koje je on pokretao, od otvaranja banaka i raznih usluga koje one nude, preko univerziteta…

Đukanović pak negira da je bio prijatelj sa Kneževićem, te tvrdi da ovaj sve radi kako bi doveo do paljenja arhiva specijalnog tužilaštva, nadajući se da će ga revolucija spasiti da ne odgovara pred zakonom. Kategoričan je da Knežević nema kompromitujući materijal o njemu.

Veliki broj mladih ljudi na ulicama je Podgorice protestujući protiv ljudi koji su na vlasti čitav njihov život. Foto: Boris Pejović / K2.0.

Korijeni svega, smatra ekonomska analitičarka Mila Kasalica, mnogo su dublji. Kasalica tvrdi da je stanje komplikovanije nego što se to na prvi pogled čini. Ona objašnjava da je neophodno znati da su četiri faze obilježile formiranje „poslovne elite“ na tlu onoga što se u Briselu popularno zove „Zapadni Balkan“, pa tako i Crne Gore.

Prvu fazu – od 1992. do 1995. godine – obilježili su ljudi koji su, zahvaljujući kontaktima sa političarima, promovisani u biznismene. Druga faza uključuje period “rasparčavanja ekonomskog sistema”, a došla je sa procesom privatizacije kroz koji je nekadašnja državna imovina u zemljama nastalim raspadom Jugoslavije prodavana. Proces je praćen nizom neregularnosti, i često je rezultirao zatvaranjem fabrika i otpuštanjem radnika.

Kao i u drugim zemljama u regionu, privatizacija je u Crnoj Gori rađena na jako sumnjiv način i uz brojne kontroverze. Firme koje su bile u državnom vlasništvu jeftino su prodavane strancima koji nisu nastavljali proizvodnju, što je dovelo do brojnih štrajkova i gotovo potpunog gašenja industrije u Crnoj Gori.

„Treća faza se dešava prije i tokom Velike recesije (2008-11), kada se identifikuju prvi pravi lokalni/ regionalni milioneri”, pojašnjava Kasalica, dodajući kako trenutno Crna Gora živi četvrtu fazu.

“U ovoj fazi klijentelističko-partijsko-birokratsko činovništvo u svim oblastima i pravcima ekonomskog razvoja, kroz obavezujuće poslušništvo, ubija svaki napredak i okamenjuje ukupno društvo da se ne razvija“, pojašnjava Kasalica.

Krahovi Kneževićevih banaka, smatra Kasalica, predstavljaju “sistemsku inicijalnu kapislu, ali i kolateralnu štetu, njegovog upravljačkog nepoštovanja osjetljivosti ozbiljnog bankarskog poslovanja”.

Sa druge strane, kako objašnjava, to su objektivni pokazatelji nekvalitetnog rada regulatora banaka u Crnoj Gori.

Afera “Koverta” je dovela do ogoljevanja sistema.

Govoreći o poziciji CBCG i šteti koju im je Knežević svojim istupima i snimcima nanio, Kasalica je kazala da je reputacija supervizora banaka u Crnoj Gori za dugi niz godina značajno sistemski i uporedivo ruinirana, podsjećajući na nekoliko drugih afera koje su se javile tokom 2018.

„Zato je afera oko brojnih objavljivanja fono i video zapisa uspjela da učini vidljivim ono što je bila ‘tajna’ koju je svako znao u sistemu, a o kojoj je medijska zajednica dugo ćutala, povinujući se pritiscima velikih marketinških budžeta banaka na crnogorskom tržištu”, kazala je Kasalica, dodajući da je, kad je razbijena forma „ljepuškastosti”, suština kraha institucije polako izašla na vidjelo.

Nema naznaka da će protesti prestati ni nakon potpisivanja Sporazuma 30. marta. Foto: Boris Pejović / K2.0.

Podsjećajući na istragu protiv Kneževića, Kasalica je ukazala da javnosti ostaju nedostupni podaci da li je u sličnim šemama učestvovala još neka banka u Crnoj Gori, ali čiji su menadžeri i upravljači utjecajniji od Kneževića, pa mogu mirnije da čekaju rezultate ovakvog postupanja na nivou makro-sistema.

U pismu Svjetske banke, još dvije banke su spomenute pored Kneževićevih – Prva banka, koja pripada Đukanovićevoj porodici, i Univerzal Kapital banka, koja pripada grčkom biznismenu i medijskom mogulu Petrosu Stethisu.

Da bi se vidjelo kako će se završiti tekuća „tinjajuća kriza“ smatra da je potrebno “građanski biti strpljiv” i sačekati da bujica prođe, “pa da vidimo šta će sušenjem blata biti vidljivo, koliko zdravog tkiva ostaje kada se blato očisti i sredi“.

„Vjerujem da će se poslije ovih afera sve promijeniti, jer niko ne želi završiti u otvorenoj diktaturi, što je logična sistemska posljedica ako se kriza iz bankarskog sektora strateški ne prihvati kao odgovoran signal da se nešto građansko-sistemski-zdravo mora iznijeti ka budućnosti ekonomskog razvoja Crne Gore“, zaključila je Kasalica.

Dok se čeka da ta bujica prođe, protesti se nastavljaju. K

Naslovna fotografija: Boris Pejović / K2.0