Gadnjim Šabani (Ngadhnjim Shabani) vrlo rano je otkrio strast prema kiparstvu te je tokom svih ovih godina izvajao pregršt skulptura od gline. Svoje kreativne sposobnosti inače iskazuje izradom kipića nacionalnih ličnosti, no 2020. godine je odlučio napraviti figuru njemu iznimno drage osobe — djeda. Pet mjeseci kasnije, 13. maja, statuica je skoro gotova.

“U najgorem slučaju, trebat će mi još neke dvije sedmice”, kaže Gadnjim. Svakako nema mnogo posla, tako da cijeli dan može posvetiti skulpturi. U prva tri mjeseca ove godine jedva da je proveo ukupno sedam dana vajajući. Ovaj 31-godišnjak profesionalno se bavi grafičkim dizajnom; to je njegov stalni izvor prihoda koji mu omogućava da nabavi materijale koji su mu potrebni za vajanje.

Prije tri godine se zaposlio kao grafički dizajner u Prištini, stoga je bio prisiljen preseliti se bliže radnom mjestu. Posao ga je tako ne samo razdvojio od njegovog kiparskog ateljea (tj. njegovog dvorišta) u Gnjilanu, već mu i nametnuo radno vrijeme od devet do pet, što nije bio slučaj kada je radio kao neovisni dizajner.

Međutim, Gadnjim je od polovine marta zatvoren u svom “kiparskom ateljeu” zbog pandemije COVID-19, koja mu je dala vremena da se preda svojoj strasti.

Nakon što su 13. marta potvrđeni prvi slučajevi zaraze na Kosovu, Vlada je bila primorana zatvoriti veliki broj poduzeća radi suzbijanja širenja virusa, a u međuvremenu je i naredila mnogima od njih da organizuju rad tako da se većina aktivnosti vrši od kuće. Uslijed drugih mjera, kretanje u zemlji je sedmicama bilo ograničeno, brojne djelatnosti obustavljene, dok je na hiljade radnika/ca ostalo bez plate ili posla.

Imajući u vidu činjenicu da se smanjio broj zaraženih, a povećao broj oporavljenih osoba, Ministarstvo zdravstva je u maju započelo postepeno ublažavanje restrikcija. Dugačke kolone vozila opet su se slile u gradove, a trgovine i radnje su se jedna po jedna polako otvarale. Ipak, prije nego što se to dogodilo, mnogi građani/ke su se u protekla dva mjeseca koliko je trajala izolacija morali navikavati na neobičnu svakodnevnicu.

Vratimo se sada u period kada je sve to počelo.

Neposredno nakon što su 13. marta evidentirani prvi slučajevi, Gadnjim se vratio u Gnjilane ponijevši sa sobom računar s posla. Znao je da će raditi od kuće, ali nije bio siguran koliko će to trajati. Objašnjava da je pretpostavljao kako neće dugo ostati tako, pri čemu ironično spominje “još dvije sedmice” — frazu koju su vlasti veoma često ponavljale tokom pandemije.

Gadnjim Šabani je iskoristio izolaciju da se posveti svojoj strasti — vajarstvu. Fotografija: Gadnjim Šabani.

Bionda Redžepi (Rexhepi), pravnica angažovana u projektu EU vezanom za Građanski zakonik Kosova, istog dana se iz Prištine zaputila u Gnjilane. Kada je ova 24-godišnjakinja stigla kući, sjeća se da je tamo zatekla gomilu gostiju, što i nije bilo neuobičajeno u njenom domaćinstvu. “Velika smo porodica i često odlazimo jedni drugima u posjetu”, ističe ona.

Ovaj put je čula goste kako govore da se moraju “odmah pokupiti i ići.”

Prvi slučajevi zaraze na Kosovu javili su se u Vitini, mjestu udaljenom od Gnjilana samo nekoliko kilometara — što znači da su stanovnici/e ovih općina često u međusobnom kontaktu. To je izazvalo paniku kod mnogobrojnih članova/ica porodice Redžepi: bili su zabrinuti za zdravlje Biondine bake, koja živi s njima. Nakon što su porazgovarali o tome da bi bilo dobro strogo se pridržavati mjera uvedenih s ciljem suzbijanja virusa, gosti su otišli.

Bionda se pak zapitala kako će se snaći u radu od kuće. Situacija je za nju bila “u neku ruku uzbudljiva” jer, kako navodi, “nepoznato uvijek pobuđuje emocije”.

Improvizacija i adaptacija

Nastavnik Fisnik Jahiri znao je da će otići na prinudni odmor dvije sedmice prije Gadnjima i Bionde. Čak i prije nego što su na Kosovu zabilježeni prvi slučajevi zaraze, Vlada je donijela odluku o zatvaranju svih škola na teritoriji zemlje i od tada je Fisnik spriječen predavati hemiju u uroševačkoj gimnaziji “Kuvendi i Arbërit”. Štaviše, u naredne dvije sedmice po donošenju odluke nikako nije održavao časove Hemije.

Na Kosovu je onlajn nastava započela tek 23. marta, što je ovom prosvjetnom radniku omogućilo da se vrati na posao — međutim, ovaj put je morao iznaći nove načine predavanja. Budući da radi kao nastavnik već više od 16 godina, naglašava da je naučio kako da na “poučavanje prije svega gleda kao na improvizaciju.” Silom prilika je primoran da improvizuje upravo u okviru novih metoda predavanja.

“Stalno insistiram na tome da na časovima Hemije učenici/e budu aktivniji od mene”, izdvaja on.

Prvi časovi koje je održao preko interneta zasnivali su se na upotrebi tekstualnih materijala. Naime, napravio bi sažetak lekcije i na kraju bi priložio pitanja na koja su učenici/e morali ponuditi odgovore pisanim putem. To ga ipak nije zadovoljilo, tako da je počeo razmišljati o alternativama — i naposlijetku naučio nešto novo što namjerava koristiti kada se vrati u učionicu. Trenutno snima svoja predavanja i šalje ih svojim učenicima/ama putem platforme za učenje na daljinu koju je kreiralo Ministarstvo obrazovanja.

Više od dva mjeseca nakon početka onlajn nastave, u toku je postupna primjena Vladinog plana ublažavanja mjera suzbijanja virusa. Međutim, u Vladi ne planiraju da otvore škole do kraja školske godine. U drugoj fazi ublažavanja, koja je otpočela 18. maja, Ministarstvo zdravstva bi trebalo ponovo razmotriti otvaranje predškolskih ustanova, dok je za treću fazu, koja će započeti 1. juna, predviđeno održavanje maturskih i ispita na fakultetima te interne evaluacije.

S druge strane, neke zemlje — uključujući i one u susjedstvu — već su odredile datume otvaranja škola. Tako su u Albaniji maturanti/ice počeli pohađati nastavu 18. maja, i to u sklopu pojačanih priprema za polaganje mature. U Srbiji su otvorene predškolske ustanove, dok su u Sloveniji, gdje je epidemija na izmaku, djelimično otvoreni i vrtići i škole.

Iako vlasti [na Kosovu] nisu ponudile zvanično objašnjenje zašto se ne razmatra o ponovnom otvaranju škola do kraja tekuće školske godine, infrastrukturni problemi koji bi mogli biti uzrok toga već su poznati široj javnosti. U brojnim školama, a naročito u urbanim područjima, školske prostorije su pretrpane učenicima/ama, zbog čega je teško — pa čak i nemoguće — zadržati fizičku distancu.

Fisnik Jahiri, nastavnik hemije, pronašao je nove načine kako da prenese gradivo u sklopu učenja na daljinu. Fotografija: Fisnik Jahiri.

Za to vrijeme, s obzirom na to da mu je kod kuće prebučno, Fisnik snima časove Hemije u prostoru za iznajmljivanje smještenom u njegovoj zgradi, koji inače koristi za svoj privatni biznis. “Tamo je udobnije, a i zgodno mi je za pripremu časova”, kaže Fisnik. U svojoj improvizovanoj učionici također nalazi onlajn kvizove iz hemije i videe hemijskih eksperimenata koje potom šalje svojim učenicima/ama.

Uvjeren je da će nastaviti snimati časove i rasprave s učenicima/ama i kada se vrate u škole sljedeće godine. Izdvaja da učenici/e ponekad gube koncentraciju tokom časa te da mu se zato ovaj način držanja nastave čini prikladnim, zbog toga što je primijetio da se mogu vratiti na prethodne nastavne sadržaje i nekoliko puta jer su snimljeni.

Sa ili bez buke?

Avdilj Gaši (Avdyl Gashi), direktor omladinske organizacije Global Shapers Prihstina, isto tako je napravio improvizacije u jednom dijelu svog stambenog prostora da bi od njega napravio ured za rad. Dok radi od kuće, ovaj 26-godišnjak razmišlja o tome da će promijeniti neke navike i metodologiju rada po okončanju izolacije.

Već je preuzeo nekoliko aplikacija koje simuliraju radno okružje reprodukcijom zvučnih efekata poput zvukova razgovora, okretanja listova papira i sl. “Ja sam neko ko voli biti u kontaktu s drugim ljudima, godi mi dinamika”, ističe on.

Članovi/ce Avdiljove porodice zamijenili su ljude, okolinu i zvukove s njegovog posla, kao i učestale sastanke i razgovore. U ovom periodu radi u istoj sobi gdje njegovi ukućani/ke inače borave. “Eh, velika je galama, osim onda kad imam sastanke preko interneta”, naglašava on uz smijeh, te dodaje da se morao izboriti s istim poteškoćama prilikom razgovora za K2.0.

Uprkos svim izazovima s kojima se isprva susretao, sad se navikao na novu rutinu, a ujedno i razmišlja o tome da veći dio svojih poslovnih sastanaka i u budućnosti nastavi održavati putem interneta. “Toliko smo vremena gubili idući iz jednog dijela grada u drugi, čekajući taksi, vraćajući se, onda pješačeći s jednog mjesta na drugo”, izdvaja on, prisjećajući se sastanaka prije pandemije.

Avdilju Gašiju, zaposlenom i nastanjenom u Prištini, izolacija je pomogla da uštedi vrijeme koje bi inače potrošio odlazeći s jednog sastanka na drugi. Fotografija: Avdilj Gaši.

Još jedna promjena koju je primijetio jeste fleksibilan rasporeda rada, zbog čega radi daleko više nego kada je odlazio u ured.

“Možda je to psihološki efekt. Znate da ćete završiti s poslom u pet i tad počinjete raditi druge stvari — odete na kafu ili pivo, pogledate film ili nešto drugo”, kaže on, uz napomenu da kad radite kod kuće, “laptop je pred vama i u svakom trenutku ćete si naći neku obavezu.”

Ističe i da je, u neku ruku, “ovu promjenu preokrenuo u svoju korist”, jer mu je omogućila da bude kreativniji u radu.

Nedostatak fiksnog rasporeda imao je sličan učinak i na Gadnjima. “Sad spavam koliko god mogu, dok radim onda kad znam da sam produktivan”, objašnjava on. U ovom periodu ne samo da se budi poslije devet ukoliko želi spavati duže, već i ide u svoj atelje kada vidi da mu nakon buđenja treba vremena da se opusti prije nego počne s dizajnom.

“Ponovo sam počeo vajati u aprilu”, izdvaja on, te dodaje da to uglavnom radi preko dana. S druge strane, naglašava da dizajnira pretežno “kad mu dođe”, što se obično događa u kasnim večernjim satima.

Prema njegovim riječima, postigao je neku vrstu dogovora sa svojim poslodavcima. “Dogovorio sam se sa šefovima da posao samo treba biti obavljen”, objašnjava on u vezi s fleksibilnim rasporedom koji mu je zadan u ovim mjesecima. Ipak, kaže da ima izuzetaka ukoliko se radi o hitnim zadacima.

I Biondin šablon je postao fleksibilniji. Prva promjena koju je uočila bilo je to što se više ne mora buditi u pola šest kako bi stigla u Prištinu na posao. To joj je dozvolilo da spava dva sata duže te ju je istovremeno poštedjelo dugog čekanja u saobraćaju.

Ulaz u Prištinu na Veterniku, kružni tok kod Bolnice i Hotel Grand — ovo su raskrsnice gdje Bionda (i mnogi drugi koji idu na posao vlastitim automobilom) ostaje u zastoju i po 40 minuta. “Često sam kasnila na posao”, naglašava ona, pri čemu dodaje da joj je vožnja od Veternika do posla nerijetko trajala duže nego od Gnjilana do ulaza u Prištinu.

Smanjenje cestovnog saobraćaja u toku pandemije uslovilo je reakciju gradonačelnika Prištine, Špenda (Shpend) Ahmetija. Ahmeti je poručio da će Općina nakon pandemije poduzeti niz mjera kako bi smanjila broj vozila u gradu. Prema njegovim riječima, razmatraju se potezi kao što su uvođenje putarina za vozila koja ulaze u grad, povećanje cijena parkinga, zatvaranje pojedinih saobraćajnica u danima vikenda (dok će neke od njih biti trajno zatvorene), pri čemu se planira i izgradnja biciklističkih staza duž cijelog grada.

Usporeni ritam

Bionda je iskoristila rad od kuće kako bi se bavila stvarima za koje prije nije imala vremena.

“U toku pandemije smo se posvetili ‘sekundarnim’ obavezama koje smo odlagali kada smo bili na poslu, i one su se samo gomilale”, objašnjava ona. “Mislim da kad završimo s time, bit će nam puno lakše obavljati ‘primarne’ stvari na poslu kad se vratimo u kancelarije.”

Otkad je u karantinu, sve ono čime se Bionda bavi mimo posla pomoglo joj je da poveća produktivnost. Ističe da je počela čitati knjige koje prije nije stigla završiti, a pritom gleda filmove i sluša muziku. Redovno je na Netfliksu i kaže da joj ne smeta to što su brojne serije i filmovi uklonjeni s tog servisa, jer su oni koji su ostali dostupni u visokom kvalitetu.

Rad od kuće pomogao je Biondi Redžepi da se riješi sporednih obaveza koje su joj se prethodno nagomilavale. Fotografija: Bionda Redžepi.

U ovom periodu je ponovo počela gledati seriju “Prijatelji”. “Pomaže mi da se opustim. Njihove šale su i danas smiješne. Vrlo dobro su obradili međuljudske odnose i to kako kako se različite osobe sporazumijevaju ili ne”, izdvaja ona, opisujući svoju najdražu TV seriju.

Naglašava i da je mnogo toga naučila tokom izolacije, te da je uvidjela da se “možemo izraziti na razne načine.”

Gadnjim, s druge strane, smatra da je udobnost doma u pogledu izvršavanja zadataka slično utjecala na mnoge druge građane/ke. Prema njegovim riječima, to će utjecati i na mnoštvo kompanija, koje će biti primorane da preispitaju organizaciju rada i tradicionalnog radnog rasporeda. Razlog je to što se u posljednjih nekoliko mjeseci “kreativnost i produktivnost povećavaju”.

Dotle završava skulpturu svog djeda i ističe da će načiniti minijature i ostalih članova/ica porodice. “Oni su ustvari fini ljudi, nisam to prije znao”, govori u šali.

Avdilj je došao do sličnih zaključaka u vezi sa svojom porodicom. “Katkad ne shvatamo vrijednost porodice, uzimamo je zdravo za gotovo — to je tako”, objašnjava on.

“Sad primjećujem da su glasni. Bilo je nekih diskusija i svađa”, nastavlja. “Međutim, svako od njih ima svoju osobnost — više naučite o njihovom temperamentu ili tempu po kojem funkcionišu. U toku izolacije sam naučio cijeniti tu različitost i proniknuti u karakterne osobine svojih najmilijih.”

Fisnik je izgubio svaku nadu da će njegova srednja škola u dogledno vrijeme dobiti hemijsku laboratoriju. Očekuje da će učionice biti opremljene bežičnim internetom kako bi kroz onlajn snimke “svojim učenicima/ama mogao približiti hemiju i učinio da zarone u nju”.

Mada je rad od kuće utjecao na kreativnost, produktivnost i zalaganje naših sagovornika i sagovornice, sve četvero željno iščekuju povratak na posao. “Što je dosta, dosta je”, slažu se.K

Naslovna fotografija: Ade Mula (Atdhe Mulla) / K2.0.