“Činilo nam se kao da smo se probudili u nekom drugom svijetu u kojem se sve pretvorilo u prašinu. Nismo je mogli vidjeti, no mogli smo je osjetiti… udisali smo svu tu prašinu. Pokušali smo ispuzati van, supruga i ja, probijajući se kroz ono što je ostalo od naše sobe. Bio je mrkli mrak i zrak je bio takav da smo jedva disali. Čuli smo glasanje životinja koje je dopiralo izvana dok smo se golim rukama borili da se izvučemo; kada bismo dotakli nešto, promijenili bismo smjer i u svakom trenutku smo tražili prohodan prostor. Ni sam ne znam kako smo uspjeli doći do prvog sprata.”

Besim Bardi (Bardhi), poljoprivrednik u svojim šezdesetim godinama iz Bubća — ruralnog naselja u srednjoj Albaniji — prisjeća se iskušenja kroz koje je prošao pokazujući nam drugi sprat svoje srušene kuće. Tu je spavao, ali sada se taj dio njegovog doma nalazi pod vedrim nebom. Sa stropa visi netaknut luster kao podsjetnik koji bdi nad krhotinama razbacanim ispod njega, u kojima su betonski blokovi, razvaljena vrata i komadi namještaja.

Bardi je sa svojom porodicom, kao i hiljade drugih, preživio razorni zemljotres magnitude 6,4 stepeni koji je pogodio Albaniju 26. novembra u ranim jutarnjim satima, kada je većina građana/ki spavala. Centralni dio zemlje i okolna obalna područja pretrpjela su najveću štetu, pri čemu je 51 osoba izgubila život, a više od 300 povrijeđeno. Pojedini su zadobili i teže tjelesne povrede. Pored toga, nekoliko hiljada objekata je oštećeno, uništeno ili je postalo nenastanjivo.

Besim Bardi i njegova supruga spavali su na drugom spratu svoje porodične kuće u selu Bubć kada se dogodio potres. Fotografija: Ervin Kafmola (Qafmolla) / K2.0.

Ovaj zemljoradnik i njegova supruga prošli su neozlijeđeni. Međutim, sada su prinuđeni spavati u šatoru koji su spasilački timovi postavili u obližnje polje. “Sretni smo što smo izvukli živu glavu”, kaže on, ne krijući osmijeh.

Kuća u kojoj je Bardi živio bila je plod njegovog dugogodišnjeg rada, dodaje on, ističući da ju je sagradio uz novčanu pomoć sina i kćerke, koji žive i rade u Italiji.

Neki od ostalih objekata u okolici izgledaju netaknuto. Kada smo ga pitali da li je svoju prilično veliku kuću izgradio sam ili je pak uposlio arhitekta/icu ili inžinjera/ku, Bardi je odmahnuo glavom.

“Sagradio sam je 90-ih godina”, objašnjava. “Tada toga nije bilo, nije bilo preduslova, nije bilo nadzora vlasti — nije bilo ni vlasti!”

Privredni, politički i društveni život u Albaniji 40 godina su bili pod strogom kontrolom države počevši od završetka Drugog svjetskog rata, kada je Enver Hodža (Hoxha) sa svojim režimom prigrabio vlast željeznom rukom. Mnogi analitičari/ke njegovu vladavinu smatraju najrepresivnijim oblikom komunističke diktature na Balkanu.

Godine 1991, s padom komunističkog režima uslijedio je kolaps u institucijama i u pogledu vladavine prava, kao i kada je riječ o funkcionalnosti državnog aparata uopće. Tako je na ostacima starog sistema uspostavljena haotična tržišna ekonomija u kojoj je zavladalo rasulo.

Bardi se sjeća da je pri gradnji prvog sprata kuće koristio stare cigle iz jednog napuštenog državnog objekta te vadio pijesak iz korita tamošnje rijeke. Za nekoliko godina je završio i drugi sprat, no sada je sve sravnjeno sa zemljom.

Izgradnja prema principu “uradi sam”

Dok se akcija spašavanja u Albaniji nastavlja kako bi se porodicama pomoglo i kako bi im bio osiguran privremeni smještaj, u toku je i proces procjene štete.

Pažnja medija usmjerena je na primorski grad Drač i obližnje mjesto Tumane. U tim zonama je broj poginulih najveći, ali vidna materijalna šteta pričinjena je u brojnim ruralnim područjima širom srednje Albanije, pa i u glavnom gradu, Tirani.

Prema zvaničnim podacima, u Bubću i okolnim selima nije bilo žrtava, no ukoliko putujete kroz ovu regiju automobilom, možete ugledati desetke oštećenih i napuštenih kuća smještenih uz polupraznu cestu.

Još jedan poljoprivrednik, Mark Doda, gleda svoju malu kravu i jedine dvije kokoši koje su mu preostale nakon zemljotresa. I njegov dom je uništen, iako to uopće ne spominje.

“Znate, bilo mi je čudno izvlačiti životinje iz ruševina; činilo mi se kao da su to bila ljudska tijela, a ne životinje”, kaže on.

Njegov otac, već u trećoj dobi, namršteno klima glavom oslanjajući se na štap.

Nasuprot njihove stare, razrušene kuće stoji nova, mada još uvijek nedovršena dvospratnica — oba objekta je ova porodica izgradila sama. “U novu smo ipak uložili više materijala, tako da je šteta minimalna”, objašnjava Doda.

Kuća koju je zemljoradnik Mark Doda sam sagradio uništena je u potresu, dok je druga kuća njegove porodice na kojoj radovi i dalje traju pretrpjela tek manju štetu. Fotografija: Ervin Kafmola / K2.0.

Niko od mještana/ki nekoliko sela u centralnoj Albaniji s kojima smo razgovarali ne sjeća se da je bilo ko od nadležnih ikada obavio sigurnosnu provjeru ili da ih je bilo ko od predstavnika/ca vlasti posjetio radi ispitivanja strukturne cjelovitosti njihovih objekata.

Eljijan (Elian) Stefa, arhitekt zaposlen u Tirani — koji je prethodno posjetio niz lokaliteta na kojima se nalaze oštećene građevine — zaključuje da materijali koji su bili korišteni za gradnju u ruralnim područjima, i to naročito u ranom tranzicijskom razdoblju nakon pada komunističkog režima u Albaniji, nisu namijenjeni za upotrebu prilikom konstrukcije stambenih prostora za trajno korištenje.

“Nažalost, takve strukture koje bi u uobičajenim okolnostima izgledale čvrsto na kraju bi se raspale u stanju prirodne katastrofe”, napominje on. “Tehnike zasnovane na principu ‘uradi sam’ zastupljene u novoj, narodskoj arhitektonskoj praksi mogu biti korisne kao privremena, ali ne i kao dugoročna rješenja.”

Lična odgovornost

Razoreni su i pojedini dijelovi urbanih centara. Samo u gradu Draču je niz stambenih zgrada — od kojih neke imaju deset i više spratova — predviđeno za rušenje budući da su im nanesena ozbiljna strukturna oštećenja.

Osim neadekvatnih građevinskih standarda, jedan od mogućih uzroka tih oštećenja mogao bi biti i ljudski faktor.

Nakon što se prvi sprat u jednoj lokalnoj višespratnici urušio — što je dovelo do smrti dviju osoba — vlasti su pokrenule istragu protiv vlasnika bara smještenog na prizemlju zbog osnova sumnje da je oštetio četiri noseća stuba da bi dobio više prostora u svom lokalu.

Prema izvještajima nadležnih organa, u toku je i nekoliko drugih istraga, no do sada nisu zabilježena bilo kakva hapšenja.

Nedavno ažurirani podaci vlade pokazuju da je na prostoru cijele Albanije uništeno više od 1100 kuća, dok je njih 5500 teško oštećeno. Osim toga, teško je oštećeno i 560 stambenih zgrada, a šteta je pričinjena i na prostorijama 28 škola.

U zemljotresu je teško oštećeno ili u potpunosti uništeno na hiljade objekata, zbog čega je prema zvaničnim podacima 3000 osoba evakuirano. Fotografija: Ervin Kafmola / K2.0.

Premijer Edi Rama je izjavio da je iz različitih izvora prikupljeno nekoliko miliona eura donacija pošto su vlada i druge organizacije uputile apel za prijeko potrebnu pomoć.

S druge strane, guverner Banke Albanije je u odvojenom obraćanju poručio da je Međunarodni monetarni fond nakon razornog potresa Albaniji ponudio 87 miliona eura novčane pomoći.

Međutim, imajući u vidu činjenicu da procjena štete još uvijek nije finalizirana, stvarni obim posljedica ostaje da se vidi, uključujući cjelokupni iznos materijalne štete kao i sredstava potrebnih za rekonstrukciju.

Stručnjaci/kinje koji su učestvovali u sastancima Državnog odbora za obnovu — ad-hok tijela na čijem se čelu nalazi premijer Rama — upozoravaju da bi se konačni visina štete mogla popeti na nekoliko stotina miliona eura.

Od prošlosedmičnog zemljotresa su iz različitih izvora prikupljeni milioni eura donacija, a Međunarodni monetarni fond je iz fonda za pomoć izdvojio 87 miliona eura. Fotografija: Ervin Kafmola / K2.0.

Rama je na tim sastancima ujedno uputio oštra upozorenja projektantima/cama i građevinskim poduzećima, pozvavši ih da što prije nadoknade nedostatke jer ukoliko to ne učine, morat će snositi posljedice.

“Onima koji su gradili [ove objekte] bolje bi bilo da ih poprave jer ih u protivnom čeka zatvor”, naglasio je Rama. “Nije na nama da popravljamo one stambene zgrade na kojima je pričinjena nadoknadiva šteta zato što je bilo grešaka u realizaciji [projekata izgradnje].”

U međuvremenu je preko 3200 ljudi evakuirano i smješteno u hotele ili im je osiguran neki drugi vid privremenog smještaja, pri čemu je nekoliko stotina osoba našlo utočište na susjednom Kosovu. Vlasti i razne organizacije za to vrijeme nastoje obuzdati haos koji je nastao nakon potresa te se pobrinuti za osnovne potrebe onih koji su izgubili sve.K

Naslovna fotografija: Ervin Kafmola / K2.0.