Nakon što je završio dodiplomski studij u Ljubljani, Nikola Aleksić je planirao da ostane u Sloveniji te je upisao i naredni ciklus studija. Ovogodišnje izmjene slovenskog zakona o strancima, međutim, dovode u pitanje nastavak univerzitetskog obrazovanja državljana/ki Srbije poput Aleksića kao i drugih studenata/ica koji dolaze izvan EU.

Naime, svi studenti/ce bit će obavezni da dokazuju kako imaju dovoljnu količinu novca za vlastito izdržavanje tokom studija, i to u minimalnoj vrijednosti od 5000 eura godišnje. Vlada Slovenije će pritom imati pravo da provjerava bankovne račune ljudi.

Pojedini na nove amandmane gledaju kao na ksenofoban čin jednog zatvorenog društva. slovenska Filantropija, primjerice — NVO sa sjedištem u Ljubljani — reagovala je napisavši otvoreno pismo ministrici unutrašnjih poslova u kom je konstatovano da zbog izmjene zakona neće ispaštati samo strani studenti/ce, već i položaj države Slovenije na međunarodnoj sceni.

Trenutna politika Slovenije Aleksića podsjeća na onu Srbije u 2012. godini, kada su tamošnji ultranacionalisti pobijedili na izborima i tako uništili mnogima zajedničke snove o mogućnosti istinske promjene. Ipak, s obzirom na prethodne odluke i retoriku nacionalističke vlade Janeza Janše, najnoviji potez slovenskih vlasti Aleksića uopće nije iznenadio.

“Svaki fašistički režim udara na one koji mogu ponuditi kritičko mišljenje, a sve autoritarne vlade na nišan uzimaju strance”, ističe Aleksić. “Cilj je stvoriti homogeno društvo u etnoreligijskom pa i u svakom drugom smislu, čime bi se dalje moglo potpirivati etnonacionalizam i konzervativni tradicionalizam.”

I Aleksić i ostali analitičari/ke s kojima smo razgovarali viđenja su da bi ono što se događa u Sloveniji moglo biti opasno te da ima zabrinjavajuće implikacije i za ostatak regije i za proces proširenja EU na području Balkana.

“Očekujem da ćemo i u narednim mjesecima svjedočiti kako se Sloveniji spočitava to što je jedna od crnih ovaca EU, u koje se još ubrajaju Mađarska, Poljska, a sve češće i Hrvatska”, prognoza je političkog analitičara Jasmina Mujanovića.

Janšina vizija budućnosti

Na proljeće je čitava regija brujala o slovenskom non-pejperu koji je iz ureda premijera Janše otišao pravo u Brisel. Sam “non-pejper” — termin koji se koristi u EU a odnosi se na neslužbeni dokument s nizom tačaka za diskusiju koji u povjerljivosti dijele pojedine vlade i institucije — procurio je ka redakciji informativnog portala necenzurirano.si.

Prema podacima iz tog dokumenta, Slovenija je predložila da se granice na Balkanu izmijene tako da Srbija, Hrvatska i Albanija progutaju veći dio Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije te cijelo Kosovo.

Medijska bura u vezi s non-pejperom razbješnjela se nakon što je objavljena vijest da se predsjednik Slovenije, Borut Pahor, sastaje s tročlanim predsjedništvom Bosne i Hercegovine. Na pres-konferenciji sazvanoj nakon sastanka, predsjednik Pahor je izjavio kako je na sastanku upitao mogu li se granice BiH prekrojiti bez nasilja, ali i da se složio s mišljenjem većine da se takvo nešto ne može dogoditi.

Upravo to nesmotreno pitanje razotkrilo je prema svemu sudeći solo-akciju Janše. Naime, ostatak Vlade je negirao svaku vezu s non-pejperom.

U maju, nakon što je u medijima nastala cijela pomutnja, Janša je poručio da dokument zapravo ne postoji budući da se radi o “non-pejperu”.

Kako će Slovenija ubrzo preuzeti dužnost predsjedanja EU, Ljubljanu je krajem juna posjetio Charles Michel, predsjednik Evropskog vijeća. Fotografija: European Council Press.

Za to vrijeme su iz Ministarstva vanjskih poslova Slovenije indirektno potvrdili da nisu učestvovali u izradi spornog dokumenta, dok je ministar upozorio da će bilo kakva daljnja rasprava samo naštetiti interesima Slovenije.

Reakcije iz svih dijelova svijeta uglavnom su bile negativne, kao i reakcije slovenskih građana/ki.

“Narod je zgrožen”, tvrdi Alenka Bartulović, antropologinja i docentica na Univerzitetu u Ljubljani.

Bartulović se iz svog rodnog Sarajeva preselila u Sloveniju 90-ih godina, za vrijeme rata. Prema njenom mišljenju, non-pejper odražava viziju trenutne vlade kada je riječ o budućnosti zemlje i Evrope: viziju zasnovanu na uspostavi “kršćanskih država s etničkim granicama.”

“Oni guraju Sloveniju na pogrešnu stranu historije osporavajući temeljne principe ljudskih prava i nagrađujući politike etničkog čišćenja, što je zabrinjavajuće”, obrazlaže Bartulović.

Jasmin Mujanović smatra da je prijedlog Slovenije veoma opasan zbog toga što ne može biti realizovan “bez novih ratova i zločina protiv čovječnosti.”

Nekoliko mjeseci nakon što je dokument procurio u javnost, niko u Vladi Slovenije nije spreman da otvoreno progovori o non-pejperu.

Na naš upit u vezi s posljedicama medijskih izvještaja o non-pejperu koji je poslat Ministarstvu vanjskih poslova Slovenije, pri čemu nas je zanimalo kako se ovom pitanju do sada pristupalo te kako će se pristupati u toku predsjedavanja Slovenije Vijećem EU — od 1. jula — odgovorili su kako je službeni vanjskopolitički stav Slovenije da podržava daljnju integraciju regije u EU. Naravno, to je ono što će prema svim naznakama biti jedan od prioriteta tokom predsjedavanja Slovenije EU.

“Vjerodostojne politike orijentisane ka proširivanju značajno doprinose sprečavanju pat-pozicija u okviru reformskih procesa u zemljama regije te ujedno suzbijaju nacionalističko huškanje, opće nezadovoljstvo te razmišljanje o nekim drugim opcijama”, napisano je u mejlu koji smo dobili od Ministarstva..

“Naš glavni cilj je da EU počne posmatrati Balkan iz geostrateškog ugla te da pronađe političku volju neophodnu za nastavak strategije proširenja”, napominje se u nastavku poruke.

Šta se dešava u Sloveniji?

Ugled Slovenije već je okaljan, poručuje Tanja Fajon, slovenska zastupnica u Evropskom parlamentu. Fajon skreće pažnju ne samo na službene izjave, već i na tvitove Janeza Janše, koji se, prema njenim riječima, “često kose s nacionalnim interesima Slovenije.”

“Slovenska diplomatija je već pretrpjela ogromnu štetu, s tim da se prave neke historijske greške koje neće biti tako lako zaboravljene”, piše Fajon u mejlu.

Fajon je dodala kako se Slovenija “trebala aktivnije posvetiti obzirnoj i profesionalnoj podršci zemljama regije u naporima usmjerenim ka prijemu u EU”, a pritom se osvrnula i na Sjevernu Makedoniju, koja se s Bugarskom spori oko jezika, historije i kulture.

Slovenija je i dalje važna zemlja u regiji. U prošlosti, a posebno nakon što je 1991. godine proglasila nezavisnost od Jugoslavije, slovenska privreda je u velikoj mjeri zavisila od radnika/ca iz ostalih dijelova raspale federacije. Pored toga je prisutno i obilje kulturnih poveznica.

Danas, potezi Janšine vlade, non-pejper te sve izraženiji ksenofobni i mrzilački nastrojeni istupi pojedinih čelnika/ca izazivaju zabrinutost.

“Posljednjih pet dana provela sam u Puli. S kim god da sam razgovarala, uslijedilo bi pitanje: ‘Šta vam se to dešava u Sloveniji?’”, kaže Irena Urbič, suorganizatorica prekograničnog književnog festivala Forum Tomizza.

Kako navodi, non-pejper je prvo što se spominjalo u brojnim razgovorima koje je vodila s gostima/šćama Festivala.

“Još uvijek nismo u potpunosti shvatili to da smo u proteklim mjesecima potrošili i posljednju mrvu iracionalne blagonaklonosti koju smo uživali u regiji. A kada nju izgubite, nema povratka.”

Urbič slovenski non-pejper naziva čak i “izdajom od prijatelja”, aludirajući na povoljne dugogodišnje odnose s ostatkom regije.

Imajući u vidu da se prva odcijepila od Jugoslavije i pridružila EU, Urbič smatra da Sloveniji i nije baš pošlo za rukom da ostane politički angažovana u regiji. No, uprkos tome, “kultura i umjetnost njeguju drugačije vizije i drugačije iskustvo. Saradnja i zajedništvo su realnost te upravo to dokazuje da trenutna politika koju zastupaju vlasti u Sloveniji može biti nadvladana”, podcrtala je Urbič.

Nema više iluzija

Za razliku od oblasti kulture, gdje kulturni radnici/e traže načine da prebrode kontroverze proizašle iz odluke Vlade, radnicima/ama u ostalim oblastima mnogo je teže.

Radničko savjetovalište u Ljubljani bavi se kršenjima prava i sistemskom eksploatacijom radnika/ca. Amandmani na Zakon o strancima izglasani ranije ove godine, u aprilu, stranim radnicima/ama su samo otežali postupak prijave za spajanje porodice — minimalno razdoblje boravka u zemlji produženo je s jedne na dvije godine, finansijski uslovi su pooštreni, a socijalna prava članova/ica spojene porodice su ograničena.

Prema riječima Gorana Lukića, direktora Savjetovališta, mnogi u današnjem vremenu osjećaju “latentnu političku mržnju”.

“Godinama unazad se razbijaju iluzije radnika/ca”, tvrdi Lukić, te objašnjava da nezakonite prakse i povrede prava stranih učesnika/ca radne snage u Sloveniji ne samo da se nisu promijenile ili prorijedile, već su postale normalne.

Pandemija nije zaustavila demonstracije u Sloveniji, niti je onemogućila Vladu da 25. juna proslavi 30. godišnjicu proglašenja nezavisnosti. Fotografija: European Council Press.

“Sadašnja vlada je zauzela jasan stav, stoga su radnici/e ogorčeni — osjećaju se izdanima”, nastavlja Lukić. “Došli su spremni na rad čak i u uslovima eksploatacije, ali sada su se našli u vrtlogu netrpeljivosti i političkih poruka u kojima se oni, stranci/kinje, etiketiraju kao problem, kao eksploatatori sistema.”

Dana 1. jula, Slovenija će preuzeti šestomjesečni mandat predsjedavanja EU. Slovenska vlada, s druge strane, polako gubi podršku građana/ki, koji već duže od godinu dana svake sedmice izlaze na ulice.

Jedan od posljednjih velikih protesta održan je u junu, a organizovan je nakon što je donesena odluka o smanjenju budžetskih sredstava koja su namijenjena Radiju Študent, inače poznatom po novinarskom radu i kritičkim osvrtima na događanja u zemlji. To je samo još jedan u nizu pokušaja Janšine vlade da pokori medije.

Dotle, u regiji se malo ko nada da će narednih pola godine donijeti bilo kakve pozitivne i smislene promjene kada je riječ o procesu ulaska u EU.

Naslovna fotografija: Zahvaljujemo Radiju Študent i Andiju Koglotu.