Sa kakvom kampanjom izlaze srpske stranke na izbore?
Šest političkih stranaka srpske zajednice učestvovalo je na izborima 9. februara.
Rekordan broj od šest srpskih političkih stranaka učestvovalo je na parlamentarnim izborima 9. februara 2025. godine na Kosovu. Neke od njih su nove, dok su druge već godinama prisutne na političkoj sceni.
Ključno pitanje koje povezuje pet od šest stranaka koje su izašle na izbore jeste protivljenje političkoj dominaciji Srpske liste (SL), koja je godinama bila glavna snaga u predstavljanju Srba na Kosovu. Od osnivanja 2013. godine, SL je pobedila na svim lokalnim i parlamentarnim izborima u opštinama sa srpskom većinom.
Tokom ove izborne kampanje, većina stranaka zalaže se za nezavisno političko predstavljanje, oslobođeno uticaja i vlade predsednika Aleksandra Vučića u Srbiji i kosovskih vlasti. One tvrde da nijedna od ovih vlada nije dosledno zastupala interese srpskih građana na Kosovu. Mnoge od njih su u medijskim nastupima i predizbornim kampanjama isticale da je SL monopolizovala politički život Srba na Kosovu, stavljajući interese Beograda ispred stvarnih potreba lokalnog stanovništva.
Iako ne zagovaraju prekid podrške Srbije, smatraju da Beograd nije adekvatno zastupao interese Srba na Kosovu i da je preko SL ograničio politički pluralizam unutar srpske zajednice. To je, prema njihovim tvrdnjama, ugušilo druge političke glasove koji bi mogli ponuditi alternativna rešenja za srpsku zajednicu.
Stranke učesnice:
- U te stranke spadaju:
- Srpska lista
- Srpska demokratija
- Srpski narodni pokret
- Za slobodu, pravdu i opstanak
- Partija kosovskih Srba
- Građanska inicijativa Narodna pravda
Većina stranaka koje učestvuju na izborima u nedelju opisuje SL kao korumpiranu i otuđenu od svakodnevnih problema Srba na Kosovu. Tokom kampanje su u više navrata isticale da je ovakva kontrola dodatno izolovala Srbe na Kosovu i onemogućila njihovo autentično političko predstavljanje, smanjujući prostor za političku raznolikost.
Takođe, srpske stranke u svojim nastupima i kampanjama izražavaju nezadovoljstvo kosovskom vladom, posebno zbog povećanog prisustva policije na severu. Naglašavaju potrebu za osiguravanjem srpske političke reprezentacije unutar kosovskih institucija. Ipak, njihovi predlozi i stavovi po pitanju izbora ostavljaju nejasnoće kada je reč o priznavanju kosovske državnosti i dugoročnoj viziji političkog delovanja unutar institucija Kosova kao nezavisne republike.
Predstavnici srpskog civilnog društva ocenjuju da su ovi izbori doneli političke promene za građane, posebno nakon povlačenja Srpske liste iz kosovskih institucija u novembru 2022. godine. Ovo dvogodišnje odsustvo, u kombinaciji sa političkim kontekstom, dovelo je do jačanja i pojave novih političkih aktera.
Politička kriza je počela zbog dugotrajnog neslaganja u vezi sa registarskim tablicama između Kosova i Srbije. U junu 2022. godine, Vlada Kosova donela je dve ključne odluke. Jedna je bila da svako ko uđe na Kosovo sa dokumentima izdatima od Srbije mora dobiti privremenu boravišnu dozvolu, koja bi zamenila srpska dokumenta. Ova praksa je postojala za državljane Kosova koji ulaze u Srbiju još od 2011. godine.
Druga odluka odnosila se na to da sva vozila sa tablicama koje sadrže akronime gradova na Kosovu, a izdate su od strane Srbije, moraju biti registrovana sa tablicama RKS (Republika Kosovo). Ova odluka izazvala je porast tenzija, usled čega su građani srpske zajednice podigli barikade na graničnim prelazima Jarinje i Brnjak.
Situacija se dodatno pogoršala nakon što je regionalni direktor Policije Kosova, Nenad Ðurić, suspendovan, jer nije hteo da sprovede ovu odluku. Kao odgovor, srpski predstavnici podneli su ostavke u svim javnim institucijama na Kosovu — od policije, sudova, opština, do ministarstava. Predsednici opština na severu, u Severnoj Mitrovici, Zubinom Potoku, Leposaviću i Zvečanu, koji su bili iz Srpske liste (SL), kao i ministar za zajednice i povratak, Goran Rakić, takođe su podneli ostavke.
Bojkot se nastavio na vanrednim opštinskim izborima u aprilu 2023. godine, kada su birani predsednici opština. Srpska lista nije učestvovala, pa je od 45.095 registrovanih birača, samo 1.532, ili nešto više od 3%, izašlo na izbore. Većina kandidata bila je iz albanskih partija, a od 10 kandidata, samo jedan je bio Srbin.
Izbori su dodatno povećali napetosti. U maju 2023. godine, srpski demonstranti okupili su se ispred zgrada opština u Zvečanu, Leposaviću i Zubinom Potoku, pokušavajući da spreče nove predsednike opština u obavljanju svojih dužnosti. Istovremeno, stalno su dolazili pozivi ambasada Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i zemalja Kvinte da gradonačelnici obavljaju svoju dužnost u alternativnim prostorijama, a ne u zgradama opština.
Ove ponovne tenzije povratile su fokus na neuspešan dijalog između Kosova i Srbije i na sporazum koji je postao centralna tema razgovora o odnosima između dve zemlje — Sporazum o putu ka normalizaciji odnosa Kosova i Srbije, kao i Plan za implementaciju, koji je postignut u Ohridu 2023. godine.
Jedna od ključnih tačaka ovog sporazuma je član 7, prema kojem Kosovo mora odmah da započne pregovore o stvaranju uslova za odgovarajući nivo samouprave za srpsku zajednicu na Kosovu, u skladu sa prethodnim sporazumima. Ako se postigne samouprava prema Briselskom sporazumu iz 2013. godine, to znači da će biti osnovana Zajednica opština sa srpskom većinom.
Još jedan incident 2023. godine doveo je do eskalacije tenzija. U septembru 2023. godine, naoružani napad organizovan od strane potpredsednika SL, Milana Radoičića, na Policiju Kosova (PK) završio je tragično — ubijen je policajac Afrim Bunjaku. Premijer Kurti je odbio da se vrati u dijalog dok ne budu sankcionisani odgovorni iz Vlade Srbije zbog uloge u napadu u Banjskoj, što je isticao na međunarodnim sastancima. Iako je EU ostala neaktivna u preduzimanju konkretnih akcija, Evropski parlament je usvojio rezoluciju kojom je osudio napad i označio napadače kao “teroriste”, pozivajući Srbiju da zaustavi dalju eskalaciju.
Zatim, 2024. godine, usledila je još jedna odluka koja je izazvala nesuglasice. Prvog februara 2024. godine, nova regulativa Narodne banke Kosova uvela je evro kao jedinu zvaničnu valutu za gotovinska plaćanja i u platnom sistemu na Kosovu. Hiljade Srba na Kosovu primaju plate, penzije i pomoć iz Srbije u dinarima. Istovremeno, dinar se do tada koristio u sredinama sa srpskom većinom i za svakodnevna plaćanja. EU i ambasadori Kvinte nisu se složili sa ovom odlukom, tražeći tranzicioni period pre nego što regulativa bude primenjena i sugerišući da se ovo pitanje reši kroz dijalog.
Iako je vlada Kurtija prvobitno odbila da pitanje dinara postane deo dijaloga pod posredovanjem EU, smatrajući to unutrašnjim pitanjem Kosova, ovo pitanje je ipak postalo tema dijaloga.
Nakon toga, u julu 2024. godine, premijer Kurti je izjavio da planira otvaranje glavnog mosta preko reke Ibar, koji faktički deli južni deo Mitrovice, naseljen pretežno Albancima, od severnog dela, koji je većinski naseljen Srbima. Srbi na Kosovu protestovali su protiv otvaranja mosta, tvrdeći da im je sigurnost “ugrožena” i da su “napadnuti kao narod”. Kurti je popustio, rekavši da je to korak ka miru.
Međutim, mira nije bilo. Nedugo zatim, u novembru 2024. godine, napadnut je kanal Ibar-Lepenac na severu Kosova, koji snabdeva vodom nekoliko gradova. Eksplozija, koja je prema informacijama PK izazvana sa oko 20 kilograma eksploziva, širom Kosova je viđena kao jedan od najtežih napada na kritičnu infrastrukturu od rata 1998-1999. godine. Premijer Kurti je optužio Milana Radoičića i Vladu Srbije da stoje iza napada, dok je Vlada Srbije to negirala.
Vlada Kosova nastavila je sa zatvaranjem paralelnih institucija u nekoliko opština. Na primer, u januaru 2025. godine, PK je zatvorila 10 paralelnih opština i poštanskih i poreskih kancelarija.
Za sada, dijalog između Kosova i Srbije ostaje gotovo jedini način komunikacije između dve vlade. Biće zanimljivo videti pristup Petera Sørensena, diplomate koji je zamenio Miroslava Lajčáka na poziciji specijalnog predstavnika EU za dijalog. I Lajčák i Josep Borrell, bivši visoki predstavnik EU za spoljne poslove i bezbednosnu politiku, kritikovani su, kako od strane Vlade Kosova, tako i od samih evroposlanika, zbog neefikasnog dijaloga i jednostranog pristupa. Borrell je takođe zamenjen Kajom Kallas nakon poslednjih izbora za Evropski parlament.
Tokom dužeg perioda političkih bojkota, Srpska lista (SL) odbijala je saradnju sa institucijama Kosova, što je dovelo do gubitka uticaja Srba u ključnim sektorima poput pravosuđa, policije i lokalne samouprave. Opozicione stranke sada nastoje da taj uticaj povrate.
Ovaj kontekst, u kojem su se kosovski Srbi često osećali nesigurno, ugroženo i nedovoljno zastupljeno, izgleda da je podstakao pojedine političke partije da se uključe u izbore, dok opozicione frakcije pokušavaju da popune politički vakuum u predstavljanju srpske zajednice.
Prema Ustavu Kosova, deset poslaničkih mesta u parlamentu su rezervisana za srpsku zajednicu, a njihovi glasovi su ključni za usvajanje važnih zakona i ustavnih promena. Prema istraživanju iz 2021. godine, koje je sproveo Kosovski fond za otvoreno društvo (KFOS), politički položaj kosovskih Srba ograničen je ekonomskom zavisnošću od Beograda i, kako se navodi, “spoljašnjim pritiscima” da učestvuju u institucijama Kosova. Uprkos pokušajima političke artikulacije, kosovski Srbi su se suočavali s teškoćama u pozicioniranju kao relevantni politički akteri zbog demografskog pada, nedostatka ljudskih resursa i gubitka akademske elite, navodi se u istraživanju.
U ovom kontekstu političke stagnacije i nakon dugog perioda monopolizacije političkog predstavljanja od strane SL, srpsko civilno društvo ovu raznolikost političkih inicijativa vidi kao priliku za politički pluralizam.
- Srpska lista (SL)
Od svog osnivanja, Srpska lista (SL) zauzela je dominantnu poziciju na političkoj sceni Kosova, posebno unutar srpske zajednice. Stranka je kontinuirano i bez ozbiljne konkurencije osvajala svih deset poslaničkih mesta rezervisanih za srpsku nevećinsku zajednicu u Skupštini Kosova, čime je učvrstila svoj uticaj kako na lokalnom nivou, tako i u centralnom odlučivanju. SL je igrala ključnu ulogu u koalicionim vladama Kosova, obezbeđujući ministarske pozicije i održavajući bliske veze s Beogradom.
Od početka, SL se suočavala s optužbama za zastrašivanje birača i politički pritisak. Ovaj pokret, prvobitno osnovan kao građanska inicijativa, a zvanično registrovan kao stranka 2017. godine, prvi put se pojavio na lokalnim izborima u novembru 2013. godine. Tada je značajan deo kosovskih Srba, naročito na severu, odbijao integraciju u kosovske institucije. Monitoring izveštaji isticali su da su tokom tih izbora birači bili pod pritiskom, uz tvrdnje da je SL istovremeno podsticala izlazak na izbore i vršila pritisak da se glasa isključivo za nju, kao jedinu političku opciju.
SL je imala ključnu ulogu u sprovođenju odredbi tzv. Prvog sporazuma o normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova, koji je podrazumevao zatvaranje srpskih institucija i integraciju njihovih zaposlenih u kosovske administrativne strukture. Ipak, kritičari odavno optužuju SL za monopolizaciju političkog života Srba na Kosovu, ističući da nije poboljšala život srpske zajednice, već je glasove obezbeđivala kroz klijentelističko zapošljavanje.
Nije retkost da se opozicioni kandidati ili stranke na kraju pridruže izbornim listama SL-a. Ilustrativan primer je slučaj članova stranke Građanska inicijativa “Srbija, demokratija, pravda”, koju je vodio Oliver Ivanović. Nekoliko članova ove partije prešlo je u SL na parlamentarnim izborima 2019. godine, samo godinu dana nakon ubistva Ivanovića 16. januara 2018. godine. Ivanović se smatrao najvećim političkim protivnikom SL-a na severu Kosova.
Jedna od ključnih figura SL, bivši potpredsednik Milan Radoičić, bio je osumnjičen za umešanost u Ivanovićevo ubistvo. Specijalno tužilaštvo Kosova izdalo je nalog za njegovo hapšenje u avgustu 2020. godine, ali je u februaru 2021. taj nalog povučen “iz tehničkih i taktičkih razloga radi boljeg istraživanja krivičnih dela u koja je osumnjičeni navodno bio umešan”. Radoičić, jedan od najuticajnijih ljudi među kosovskim Srbima, identifikovan je i kao glavni organizator napada na Policiju Kosova u Banjskoj.
Nakon masovnog bojkota kosovskih institucija, predstavnici SL pojavljivali su se u Skupštini Kosova samo kada je bilo neophodno da sačuvaju svoje mandate, otprilike svakih šest meseci.
U decembru 2024. godine, Centralna izborna komisija (CIK) Kosova u početku nije sertifikovala SL za parlamentarne izbore u februaru 2025, navodeći kao razlog njenu nacionalističku retoriku i veze sa Srbijom. Međutim, partija je uspešno uložila žalbu, pa je Panel za žalbe i predstavke preinačio odluku, omogućivši joj učešće na izborima.
Optužbe za zastrašivanje i pritiske na političke protivnike, koje SL prate godinama, nastavljaju se i u ovoj izbornoj kampanji. Na primer, Partija kosovskih Srba je saopštila da je jedan od predstavnika SL, Marko Arsić, napao njihov štand u Gračanici i uništio promotivni materijal. Slučaj je prijavljen Policiji Kosova.
Istovremeno, i SL tvrdi da je meta napada. Član stranke Milan Kostić izjavio je da su mu u noći između 1. i 2. februara probušene gume na privatnom automobilu, što SL vidi kao pokušaj zastrašivanja uoči izbora.
SL je svoju kampanju za izbore 2025. započela u Ranilugu, južno od Ibra, gde je predsednik partije Zlatan Elek istakao posvećenost ujedinjenju srpske zajednice s obe strane reke. Iako SL nije objavila zvaničan program na internetu, njena retorika se uglavnom fokusira na okupljanje Srba protiv kosovskih vlasti, uz podršku Srbije, s ciljem “uklanjanja lažnih gradonačelnika i Kurtijevih saradnika”.
Kao deo kampanje, SL obilazi porodice i institucije koje su primile pomoć od Srbije, naglašavajući da su njena uloga i podrška Beograda ključni za opstanak Srba na Kosovu. U međuvremenu, predsednik Srbije Aleksandar Vučić pozvao je kosovske Srbe da u što većem broju izađu na izbore i izrazio punu podršku Srpskoj listi.
- Za slobodu, pravdu i opstanak
Nenad Rašić, jedan od najistaknutijih srpskih političara na Kosovu, predvodi političku stranku Za slobodu, pravdu i opstanak (ZSPO), jedinu srpsku stranku koja je deo aktuelne vlade Kosova. Rašić je svoju kampanju započeo sa Šar planine, ispred hotela Narcis u Štrpcu.
U jednom video snimku napravljenom na tom mestu, Rašić objašnjava da je ta lokacija izabrana simbolički, kako bi ukazao na zapostavljene resurse i kritikovao loše upravljanje tokom poslednje dve decenije, upirući prst prema Srpskoj listi.
Politička karijera Rašića počela je 2006. godine, kada je bio jedan od osnivača Samostalne liberalne stranke (SLS), tada vodeće srpske partije u Skupštini Kosova, sve do pojave Srpske liste (SL). U januaru 2008. godine postao je ministar za rad i socijalnu politiku u vladi Hashima Thaçija i na toj funkciji ostao do 2014. godine. Nakon unutrašnjih nesuglasica, 2013. godine napušta SLS, a već u martu 2014. osniva Progresivnu demokratsku stranku (PDS).
Na parlamentarnim izborima 2014. godine, PDS je osvojio 0,82% glasova, što je Rašiću obezbedilo mesto u Skupštini Kosova. Kasnije se pridružio poslaničkoj grupi Srpske liste, ali se kasnije distancirao. Kao lider PDS-a, pokrenuo je inicijativu koja je kasnije prerasla u političku stranku Za slobodu, pravdu i opstanak. Ova stranka učestvovala je na izborima 2021. godine, ali nije uspela da osvoji nijedan mandat.
U decembru 2022. godine, nakon što je Goran Rakić podneo ostavku, a Srpska lista bojkotovala institucije Kosova, premijer Albin Kurti imenovao je Rašića za ministra za zajednice i povratak, što je izazvalo brojne kritike među srpskim političkim predstavnicima. Srpska lista ovaj potez ocenila je kao neustavan, dok je predsednik Srbije Aleksandar Vučić Rašića nazvao “srpskim ološem sa dna kace”. Negodovanje zbog njegovog ulaska u vladu i dalje traje, posebno među njegovim političkim protivnicima.
Na primer, prilikom posete Leposaviću, članovi stranke Srpska demokratija (SD) protestovali su protiv njega, tvrdeći da je odbio da podrži vraćanje srpske zastave na zgradu opštine. Takođe, SD je podnelo krivičnu prijavu protiv Rašićeve stranke, optužujući ih za kupovinu glasova, što su Rašić i njegova stranka demantovali.
U svom programu, ZSPO se fokusira na evropske vrednosti, ljudska prava i vladavinu prava. Njihovi glavni ciljevi uključuju reformu političkog sistema, borbu protiv korupcije, podršku ekonomskom razvoju i promociju energetske efikasnosti.
Stranka se zalaže za povećanje političke odgovornosti, uključivanje građana i građanki u donošenje odluka, reformu javne administracije i jačanje lokalne samouprave. Takođe, ZSPO naglašava važnost podrške malim i srednjim preduzećima, naročito kroz razvoj mikropreduzetništva i poljoprivrede, koristeći evropska iskustva i regionalne razvojne fondove.
Kada je reč o energetskoj efikasnosti, stranka se zalaže za strateško planiranje u energetskom sektoru, uključujući gasifikaciju i razvoj infrastrukture za transport nafte i gasa iz novih izvora snabdevanja.
Stranka stavlja poseban akcenat na evropske vrednosti kao garanciju za stabilnost, s ciljem da se Kosovo integriše u EU kroz usklađivanje sa evropskim standardima i vrednostima, poštujući različitosti i promovišući suživot svih etničkih zajednica.
ZSPO takođe stavlja snažan fokus na socijalne politike, s ciljem obezbeđivanja prava građana/ki na zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i socijalnu pomoć, sa posebnim naglaskom na manjinske zajednice.
Rašić je izrazio očekivanja da će nakon izbora doći do intenziviranja napora za postizanje konkretnih rezultata u dijalogu između Srbije i Kosova. Takođe, u nekoliko navrata je istakao značaj predstavljanja Srba/kinja u policiji i pravosudnim institucijama.
- Srpska demokratija (SD)
Aleksandar Arsenijević, lider Srpske demokratije (SD), poznat je kao aktivista za prava Srba na Kosovu, često angažovan u protestima protiv politike kosovske vlade na severu. On je 2021. godine osnovao građansku inicijativu Srpski opstanak (SO), koja je u decembru 2023. prerasla u političku stranku SD.
Arsenijević je bio aktivan učesnik protesta protiv povećanog prisustva kosovske policije i specijalnih jedinica na severu. Njegov aktivizam doveo je do nekoliko hapšenja, često zbog simboličnih akcija, poput zviždanja u znak protesta protiv lokalnih i centralnih vlasti, naročito administracije premijera Albina Kurtija.
U poslednjim mesecima, više puta je hapšen pod optužbom za narušavanje javnog reda zbog zviždanja. Njegovo hapšenje tokom posete Kurtija Severnoj Mitrovici 10. septembra, kao i kasnije zadržavanje u pritvoru, osudile su organizacije civilnog društva i aktivisti/kinje za ljudska prava, naglašavajući da je protestovao na miran način. Stoga ne čudi što je jedno od ključnih obećanja SD-a u izbornom programu zaštita prava Srba na slobodu izražavanja, protest i slobodu kretanja. Stranka planira da svakih šest meseci objavljuje izveštaje o stanju Srba na Kosovu, uključujući pitanja bezbednosti, ekonomije i socijalnih uslova.
Važan deo programa SD odnosi se na povratak raseljenih Srba, problem koji i dalje ostaje nerešen od završetka rata na Kosovu. Nakon 1999. godine, više od 200.000 Srba napustilo je Kosovo i otišlo u Srbiju, a do danas ih se vratilo samo nekoliko hiljada. Stranka planira da vrši pritisak na Ministarstvo za zajednice i povratak kako bi se usvojio novi pristup ovom pitanju, uključujući tromesečne izveštaje o napretku procesa povratka.
Na međunarodnom planu, SD namerava da lobira kod EU kako bi se povratak Srba nadgledao i postao deo pregovaračkog procesa između Beograda i Prištine. Takođe, stranka od Beograda traži kreiranje programa podrške za povratnike, koji bi nadgledala nezavisna komisija sastavljena od nevladinih organizacija sa Kosova, medija, akademske zajednice i političkih predstavnika obe strane.
Značajan deo programa posvećen je zaštiti i promociji srpskog jezika i kulture na Kosovu. SD smatra da Srbi nisu samo manjina, već politički faktor, te zahteva veće priznanje njihovih kulturnih prava.
U tom smislu, stranka planira organizaciju konferencija u Prištini o izazovima integracije Srba, kao i sastanke predstavnika civilnog društva sa severa i juga Kosova. Simbolični zahtev stranke jeste i zvanično priznanje Dana srpske zastave, uz godišnju proslavu u Prištini na kojoj bi bile predstavljene zastave svih zajednica. Stranka veruje da bi ovakvi potezi predstavljali test iskrenosti kosovskih vlasti u procesu pomirenja među zajednicama.
Iako SD smatra da je saradnja sa Beogradom neophodna, insistira da ona bude isključivo tehnička, a ne politička. Stranka naglašava da Srbi na Kosovu treba da održe čvrste finansijske, kulturne i infrastrukturne veze sa Srbijom, bez obzira na to koja je politička opcija na vlasti u Beogradu.
Možda najambiciozniji cilj SD-a jeste formiranje Zajednice opština sa srpskom većinom, koju vidi kao ključni mehanizam za autonomiju Srba na Kosovu, očuvanje ekonomske stabilnosti i bezbednosti, te pravni okvir za kulturnu, ekonomsku i teritorijalnu samoupravu.
Ukoliko kosovska vlada odbije formiranje Zajednice, SD najavljuje da će tražiti podršku SAD za njeno jednostrano proglašenje. Stranka smatra da, ako je Kosovo moglo jednostrano da proglasi nezavisnost, onda i Srbi na Kosovu mogu samostalno formirati Zajednicu.
- Srpski Narodni Pokret (SNP)
Srpski narodni pokret (SNP) je nova srpska politička stranka, nastala usred političkih tenzija na severu Kosova poslednjih godina. Osnovana u Zubinom Potoku krajem 2023. godine, stranka sebe vidi kao alternativu postojećim političkim strukturama, zalažući se za vraćanje političkog predstavljanja građanima srpske zajednice i kritikujući i kosovske i srpske vlasti zbog načina na koji tretiraju Srbe na Kosovu.
Lideri stranke, Milija Biševac i Branimir Stojanović, otvoreno se zalažu za neposredno političko zastupanje Srba na Kosovu, odbacujući dominaciju odluka koje dolaze iz Beograda i Prištine.
“Ne pristajemo više na odnos u kojem će naš narod biti samo neko ko bespogovorno sluša sva politička naređenja, sa našim narodom više neće moći da se upravlja, nego će morati da se sarađuje”, izjavio je Stojanović na konferenciji za medije ispred RTS-a u Beogradu, kritikujući javni servis zbog favorizovanja Srpske liste (SL) i izostanka izveštavanja o izborima na Kosovu.
Takođe je poručio da “kosovski albanski lideri više ne mogu računati na to da će pregovori biti vođeni isključivo sa predstavnicima poput Milana Radoičića i Nenada Rašića”.
Program SNP-a ističe da je stranka osnovana kao odgovor na rastuće tenzije u srpskim sredinama, sa ciljem očuvanja srpske kulture i nacionalnog identiteta. SNP sebe pozicionira kao stranku koja zastupa srpske nacionalne interese iz ugla onih koji žive na Kosovu, nasuprot onima koji odluke donose izvan Kosova, misleći pritom na vlasti u Beogradu i Prištini. Iako nisu jasno definisane, predložene politike stranke uglavnom se fokusiraju na poboljšanje svakodnevnog života Srba na Kosovu.
SNP ukazuje na nedostatak političkih sloboda i kritikuje postojeći sistem, tvrdeći da političke opcije koje su do sada bile dostupne Srbima na Kosovu nisu rešavale njihove stvarne, svakodnevne probleme. Stranka posebno kritikuje Srpsku listu, optužujući je za monopol nad političkom moći, uskraćivanje prava na autentično predstavljanje srpske zajednice, kao i za nepotizam i korupciju.
Jedan od ključnih ciljeva SNP-a jeste borba protiv korupcije i klijentelizma, naročito u opštinama i javnim institucijama. SNP tvrdi da je pod vlašću SL-a došlo do ozbiljnog nazadovanja u ekonomskom razvoju, obrazovanju, zdravstvu i kulturi. Stranka ističe da su infrastrukturni problemi u zdravstvu direktna posledica stranačkog zapošljavanja i nepotizma. Kao rešenja, predlažu transparentan proces zapošljavanja u javnom sektoru, unapređenje zdravstvene infrastrukture i otvaranje novih zdravstvenih centara.
SNP takođe naglašava da je pravna nesigurnost veliki problem za Srbe na Kosovu, koji se suočavaju sa otežanim pristupom advokatima zbog visokih troškova, nepoštovanjem srpskog jezika u javnim institucijama i niskim učešćem Srba u pravosudnom sistemu. Kao rešenje, SNP predlaže osnivanje “Pravne klinike” koja bi pružala besplatnu pravnu pomoć građanima kojima je ona potrebna.
Na kraju, SNP ukazuje na slabu uključenost mladih u politiku kao jedan od ključnih problema. Stranka predlaže podsticanje mladih da studiraju političke i društvene nauke, poboljšanje kvaliteta stručnih škola i jačanje veze između obrazovanja i tržišta rada.
- Partija kosovskih Srba (PKS)
Partija kosovskih Srba (PKS) je politički subjekt osnovan u maju 2017. godine. Iako PKS ima relativno kratku političku istoriju, njen lider Aleksandar Jablanović već dugi niz godina igra aktivnu ulogu na političkoj sceni kosovskih Srba. Njegova najpoznatija politička uloga bila je osnivanje i vođenje Srpske liste (SL). Kada je SL 2014. godine postala deo Vlade Kosova, Jablanović je imenovan za ministra za zajednice i povratak. Međutim, na toj funkciji ostao je samo dva meseca, nakon što ga je tadašnji premijer Isa Mustafa smenio.
Njegova smena usledila je nakon incidenta na pravoslavno Badnje veče 2015. godine, kada je demonstrante/kinje u Đakovici, koji su blokirali raseljene Srbe da posete pravoslavnu crkvu, nazvao “divljacima”. Njegova izjava izazvala je oštre reakcije i masovne proteste širom Kosova, što je na kraju dovelo do njegovog razrešenja.
Nakon smene u kosovskoj vladi, Jablanović je imenovan za državnog sekretara u Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Srbije. Međutim, i ova funkcija završila se skandalom, kada je njegov brat uhapšen zbog trgovine drogom, dok je koristio službeni automobil ministarstva. Posle ovog događaja, Jablanović je podneo ostavku, preuzimajući punu odgovornost jer je omogućio svom bratu da koristi službeno vozilo vlade.
Tokom izbornih kampanja, PKS se uglavnom fokusira na kritiku Srpske liste, optužujući je da stavlja lične interese ispred interesa Srba na Kosovu. Retorika stranke primarno se zasniva na napadima na Srpsku listu, ali bez konkretne političke platforme ili programa.
“Naša parola je da smo na našoj zemlji. Protiv Srbije su oni koji ovde na Kosovu sprovode politiku koja šteti srpskom narodu [sic]”, rekao je Jablanović na prvom predizbornom skupu u Gračanici. “To ako mi mislimo različito u nekom trenutku od ljudi koji u Beogradu vrše vlast, ne znači da smo mi protiv Srbije [sic].”
Dodao je i da je Srpska lista “otvorila vrata severa Kosova i Metohije Albinu Kurtiju i Kosovskoj policiji” i da je njihov izlazak iz institucija naneo veliku štetu srpskim građanima.
- Građanska inicijativa Narodna pravda (NP)
Na predizbornom skupu u Zubinom Potoku, lider Narodne pravde (NP), Radoica Radomirović, izjavio je da će se zalagati za dobrobit svih građana, ističući ekonomski razvoj kao prioritet. Takođe je naglasio potrebu da se Srbima vrate ključne pozicije u policiji i pravosuđu.
“Prvi i osnovni cilj biće naš povratak policije, ali onih policajaca koji su nasilno proterani s posla, povratak tužioca,sudija”, rekao je Radomirović.
On je kritikovao trenutna kadrovska rešenja u Policiji Kosova, naglašavajući da je “neprihvativo da bude jedan Albanac komandir stanice policije u Zvečanu, Leposaviću ili Mitrovici i Zubinom Potoku”. Dodao je da to nije pitanje etničke diskriminacije, već poštovanja Briselskog sporazuma, koji, prema njegovim rečima, predviđa da komandiri u srpskim sredinama budu Srbi. Ipak, GI Narodna pravda istakla je i važnost izgradnje konstruktivnih odnosa i sa Srbijom i sa Kosovom.
“Želimo da imamo dobre međuljudske odnose sa Beogradom, sa Prištinom i krajni cilj nam je da budemo most pomirenja Beograda i Prištine”, poručio je Radomirović.
Njegov stav podržao je i kandidat za poslanika iz redova NP, Grozdan Biševac, koji je ukazao na specifičan položaj Srba na Kosovu: “Mi smo Srbi, gledamo prema Beogradu, gde bi drugo? Ali mi živimo na Kosovu i moramo da poštujemo zakon i budemo dobri sa Prištinom.”
Radomirović je od maja 2023. godine obavljao funkciju zamenika ministra u kosovskoj vladi, pod rukovodstvom Nenada Rašića, ministra za zajednice i povratak. U septembru 2024, Rašić ga je razrešio dužnosti, a prema pisanju KoSSev-a, optužio ga je za saradnju sa srpskom Bezbednosno-informativnom agencijom (BIA). Radomirović je negirao ove optužbe i, sa svoje strane, optužio Rašića za zanemarivanje srpskog stanovništva na severu Kosova, posebno kada je reč o finansijskoj raspodeli resursa u okviru ministarstva.
Narodna pravda osnovana je u septembru 2013. u Leposaviću, neposredno pred prve lokalne izbore na severu Kosova. Stranka je tada osvojila jedno odborničko mesto u lokalnoj skupštini, ali nije uspela da osvoji poslanički mandat na izborima 2017. godine. Njen tadašnji lider, Nenad Radosavljević, dugogodišnji politički akter na Kosovu, bio je predsednik opštine Leposavić (2000–2001) i poslanik Koalicije Povratak u Skupštini Kosova 2001. godine.
Godine 2017, Radosavljević je predstavio politički program NP-a, koji je ponovo objavljen na njegovim društvenim mrežama pred kampanju 2024. godine. Fokus programa bio je na ekonomiji, razvoju infrastrukture, obrazovanju i kulturi.
U tadašnjem programu NP je predložila osnivanje Zajednice srpskih opština kao “posebnog entiteta” sa sopstvenom skupštinom koja bi upravljala lokalnim pitanjima. Ovim bi se severnim opštinama sa srpskom većinom omogućila veća autonomija u odnosu na centralne kosovske institucije u Prištini.
Program je takođe predviđao formiranje jedinstvene bezbednosne strukture na severu Kosova, kojom bi upravljali Srbi. Međutim, nije jasno da li NP i dalje zastupa iste stavove ili kako danas vidi formiranje Zajednice opština sa srpskom većinom.
Dodatno izveštavanje Aulonë Kadriu.
Naslovna slika: Dina Hajrullahu / K2.0