Škeljzen Gaši: Malo ko se usudio viđati Demačija
Godišnjica smrti književnika i političkog aktivista.
Fotografija dvadesettrogodišnjeg Demačija preuzeta iz knjige Škeljzena Gašija “Adem Demači, neovlaštena biografija.”
Druga prelomna tačka bila je 1953. godina. Te godine je jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito s turskim ministrom vanjskih poslova Mehmetom Kopruluom sklopio prijateljski sporazum kojim je omogućena deportacija Albanaca iz Jugoslavije u Tursku. Kada sam Demačija pitao šta je za njega bilo najteže u životu, rekao mi je sljedeće: “Najteže mi je bilo to što su skoro svi moji prijatelji tokom pedesetih godina deportirani u Tursku.”Treća prelomna tačka dogodila se u zimu 1955/56. godine, kada je jugoslavenski režim započeo kampanju prikupljanja oružja na Kosovu. Demači je govorio kako su “ljude izvodili iz njihovih domova te ih maltretirali, vezivali i vukli po hladnoći sve dok im koža nije počela otpadati kao perje kod kokoši.”“Tražili su oružje. Vi ga, naravno, niste imali, pa su vas tjerali da ga kupite. U strahu da će ponovo morati proći kroz tu patnju, jedan moj komšija se objesio.”
...malo ko se usudio viđati Demačija, osim njegovih bliskih prijatelja i članova porodice i rodbine. Na ulici su se mnogi pretvarali da ga ne poznaju.
Demačijevi protivnici, pretežno simpatizeri Ibrahima Rugove, kritizirali su ga zbog oscilacija u političkom usmjerenju.
Fotografija preuzeta iz knjige „Adem Demači, neovlaštena biografija“, za koju se vjeruje da je jedina fotografija Demačija iz vremena koje je proveo u zatvoru.
Po napuštanju zatvora 1990. godine, pridružio se borbi za nezavisnost Kosova, dok je polovinom devedesetih dao svoj doprinos projektu Balkanija (Ballkania), čija je zamisao bila da se stvori konfederacija između Srbije, Crne Gore i Kosova. Demači se pak 1998. godine kao generalni politički predstavnik OVK-a ponovo orijentirao ka nezavisnosti Kosova.Njegovi protivnici — pretežno simpatizeri Ibrahima Rugove — kritizirali su ga zbog ovih oscilacija u političkom usmjerenju. Međutim, i sam Ibrahim Rugova ispočetka je zagovarao ponovno uvođenje autonomije Kosova koju je Srbija ukinula 1989. godine, zatim transformaciju Kosova u republiku u sastavu Jugoslavije, a najzad i nezavisnost Kosova, pri čemu je s vremena na vrijeme kao alternativu spominjao i ujedinjenje Kosova s Albanijom. Polovinom devedesetih godina, Rugova je predlagao da se Kosovo pretvori u protektorat UN-a, u Rambujeu je dao svoj potpis za nezanemarivu samostalnost u okvirima Srbije i Jugoslavije, da bi se naposlijetku, poslije rata na Kosovu, ponovo zauzeo za nezavisnost.I Demačijev i Rugovin krajnji cilj bili su sloboda i nezavisnost Kosova. Promjene političkih stajališta u određenim okolnostima i periodima predstavljale su politička sredstva kojima su taj cilj obojica nastojali postići.
Demači je nakon rata na Kosovu (1998–1999.) posjetio gotovo svako naselje u kojem su živjele manjine i ohrabrivao ih da ostanu. Istovremeno je pozivao Albance da ih ne napadaju, poručujući da su manjine kosovsko blago.
Ngadhnjim Avdyli
Ngadhnjim Avdyli je bivši novinar K2.0 koji pretežno izvještava o političkim temama te o pitanjima vezanim za upravu i društvenu pravdu. Završio je studij žurnalistike na Univerzitetu u Prištini.
Ovaj članak je napisan na albanskom.