Prije tri godine održano je zasjedanje Vijeća Mjesne zajednice Preljez i Muhadžerve u toku kojeg je Adnan Reka održao jedno izlaganje. Ono je među njegovim komšijama_nicama izazvalo i oduševljenje i izvjesnu dozu skepse. Iako je Reka u redovima Vijeća već bio stekao izniman ugled, zbog toga što je potpomogao realizaciju značajnih razvojnih projekata na području mjesne zajednice, njegov novi prijedlog nekima je djelovao kao prevelik zalogaj. Naime, Reka je Preljez i Muhadžerve — selo sa manje od 1.500 duša smješteno osam kilometara sjeverno od Uroševca — želio da pretvori u jedno od prvih mjesta u jugoistočnoj Evropi na prostoru kojeg će svaka naseljena kuća koristiti električnu struju dobijenu iz solarne energije.
“Kao jedna poletna mjesna zajednica, uspjeli smo da se usaglasimo”, kaže Reka. Ipak, projekti koje su do tada realizovali bili su skromniji, a obuhvatali su izgradnju sportskog terena i parka te postavljanje ograde oko groblja. “Većina mještana_ki sela prethodno se uopšte nije susretala sa solarnom energijom, pa nisu znali šta da očekuju kad sam im iznio svoju novu ideju.”
O svemu se malo prodiskutovalo te je JV Engineering — švajcarsko preduzeće sa ispostavom u Preljez i Muhadžerveu za koju Reka i radi — sproveo studiju izvodljivosti, nakon čega je Vijeće Mjesne zajednice usvojilo prijedlog. Daljnja tehnička podrška zatražena je od USAID-ovog projekta “Sigurnost snabdijevanja električnom energijom na Kosovu” (KESS). “Predstavnici_e USAID-a su došli u selo i lično se uvjerili u organizovanost lokalne samouprave, pa su nam bez ikakvog ustezanja pomogli”, ističe Reka.
U USAID-u su u okviru topografske analize Preljez i Muhadžervea izvršili procjenu solarnog potencijala kuća u selu, mjesečne potrošnje struje po domaćinstvu te troškova realizacije projekta. Utvrđeno je da bi 80% energetskih potreba Preljez i Muhadžervea bilo zadovoljeno ako bi se na krov svake od stotinjak naseljenih kuća postavile solarne ploče koje bi koštale 4.000 do 5.000 eura po objektu, čime bi se emisija ugljen-dioksida na godišnjem nivou smanjila za 563 tone.
Vijeće Mjesne zajednice obezbijedilo je donacije kojima bi se pokrilo 20% ukupnih troškova realizacije, ali projekat bi lokalnom stanovništvu bio finansijski prihvatljiv kada bi se iznašla vanjska sredstva u vrijednosti od 50% troškova. “Nadamo se da će nam Ministarstvo finansija izaći u susret tako što će nas osloboditi plaćanja poreza na solarne panele”, apostrofira Reka. “U tom slučaju projekat bi bio 18% jeftiniji.”
Ako Reka i ostali mještani_ke sela uspiju da obezbijede adekvatne donacije te dobiju pomoć od institucija, domaćinstva u selu Preljez i Muhadžerve postaće proizvođači potrošači, kojih na Kosovu trenutno ima oko 250. Oni sami proizvode struju za sopstvene potrebe, pri čemu se neiskorišteni viškovi preusmjeravaju na državnu električnu mrežu.
Prema podacima Regulatornog ureda za energiju (RUE), nezavisnog regulatornog organa, kosovski proizvođači potrošači trenutno proizvode osam megavata električne struje putem sunčeve energije. “Kod nas su se prvi proizvođači potrošači aktivirali prije pet-šest godina. Ovo je bilo novo, neistraženo polje, ali ubrzo je usvojena odgovarajuća regulativa te smo vremenom pohvatali konce”, kaže Afrim Ajvazi, šef Odjeljenja za pravna pitanja i izdavanje dozvola RUE-a. “Sad nam se sa zahtjevima za postavljanje solarnih ploča u mjesec dana javi deset do petnaest lica.”
Prema Ajvazijevim riječima, proizvođači potrošači solarne energije pretežno su preduzeća koja nastoje da smanje iznos računa za električnu energiju, s tim što je interesovanje pojedinačnih domaćinstava u porastu.
Hotel Gračanica na periferiji Prištine jedno je od privatnih preduzeća koja žele da umanje svoje troškove. Počevši od avgusta prošle godine, Hotel Gračanica u pogonu ima 141 fotovoltaik, a upravnica Aziza Ramić kaže da se ljeti upravo iz njih crpi otprilike polovina električne energije potrebne za rad hotela.
Velike fotonaponske ćelije imaju i tržni centri kao što su Gorenje, Albi Mall i Abi Çarshia u Prizrenu (na kojem se nalazi najveći krovni solarni kolektor u regionu), ali i pojedini lanci trgovina kao što je Interex.
“Od prošle zime, kada je energetska kriza dosegla vrhunac, bilježimo ogroman rast potražnje za solarnim panelima”, izdvaja Gentiana Alija Shala, osnivačica i izvršna direktorica Alfa Solara. Alfa Solar je jedino kosovsko preduzeće u ovom sektoru na čijem je čelu žena.
Kosovska fabrika solarne opreme Jaha Solar (prva takva u regionu) bila je u istom sosu za vrijeme energetske krize. “Potražnja klijenata bila je na maksimumu, ali naš proizvodni kapacitet nije jer smo se i dalje oporavljali od pandemije”, objašnjava Jetmir Hasanaj, tehnički direktor Jaha Solara.
Budući da je vrijednost direktnog sunčevog ozračenja na ovom području izuzetno povoljna, a pri čemu se godišnje u prosjeku bilježi 220 sunčanih dana, geografski položaj Kosova je vrlo pogodan za proizvodnju električne energije posredstvom sunčevog ozračenja. “Naša zemlja je u idealnim odnosima sa suncem”, naglašava Alija Shala.
Prema rezultatima USAID-ove analize, samo na krovove poslovnih i jednog dijela stambenih prostora (tj. konkretno kuća), i to isključivo za potrebe samoproizvodnje, mogla bi se postaviti manja solarna postrojenja ukupnog kapaciteta za proizvodnju većeg od 250 MW, a što je 20% trenutnog proizvodnog kapaciteta Kosova na planu električne energije.
Ministarstvo privrede je polovinom marta usvojilo državnu energetsku strategiju za period od 2022. do 2031. godine, a istom je predviđena dekarbonizacija kosovskog sektora energije koju će vjerovatno pratiti značajnije povećanje upotrebe sunčeve energije. Cilj je da do 2031. godine emisija stakleničkih plinova unutar sektora energije bude smanjena za najmanje 32%, a da minimalno 35% struje počne da se proizvodi iz obnovljivih izvora.
Ukupni kapacitet obnovljivih izvora treba da bude 1.600 MW, od čega bi najmanje 100 MW proizvodili proizvođači potrošači. Imajući u vidu činjenicu da se izgradnji hidrocentrala protive ekoaktivisti_ce kao i lokalne zajednice, u onim dijelovima strategije posvećenim obnovljivim izvorima fokus stavljen je na nove solarne i vjetroenergetske projekte kapaciteta od po 600 MW.
Ajvazi smatra da su ciljevi Ministarstva preambiciozni jer obnovljivi izvori trenutno imaju kapacitet od oko 250 MW, što je samo 20% ukupnog proizvodnog kapaciteta Kosova. Preostalih 80% otpada na termoelektrane na lignit, tj. smeđi ugalj. Uprkos tome što ugalj čini 80% ukupnog energetskog kapaciteta Kosova, putem ovog energenta 2021. godine se proizvelo ukupno 95% struje na Kosovu, dok se putem sunčeve energije proizvelo samo 0,2%. Aktivne solarne elektrane — koje su namijenjene isključivo za proizvodnju, ali ne i za potrošnju — trenutno su kapacitirane u vrijednosti od 10 MW.
“Bez podsticaja biće veoma teško ispuniti zacrtane ciljeve na planu dekarbonizacije”, podvlači Ajvazi.
Šest solarnih elektrana stavljenih u pogon do 2020. godine, ali i drugi obnovljivi izvori energije na Kosovu — kao što je većina malih hidrocentrala — uživaju pogodnost koja se ogleda u prodaji struje po cijeni većoj od tržišne, za šta se pobrinula Vlada. Uprava RUE-a je 2020. godine odlučila da se ta pogodnost ne daje novim projektima. Odluka je uslijedila nakon što je u sklopu medijske istrage ustanovljeno da je šest preduzeća kojima je uvedena podsticajna tarifa zapravo u vlasništvu jedne osobe, preduzetnika Blerima Devollja, iako je trenutno na snazi regulativa za suzbijanje monopola koja zabranjuje takve prakse.
“Ukidanjem ovog podsticaja spriječena je zloupotreba političkog uticaja u privatnom sektoru energetike”, kaže Agim Mazreku, stručnjak za klimatsku i energetsku politiku, te dodaje da su mnoge zemlje EU poput Španije i Portugalije umjesto podsticaja uvele programe zasnovane na konkurenciji. “Što se tiče regiona, dosad je bilo veoma uspješnih aukcija u Albaniji, a naročito u Sjevernoj Makedoniji”, napominje Mazreku.
Kako je u skorašnjem Nacrtu zakona o obnovljivoj energiji prednost data tržišnom nadmetanju. Ministarstvo privrede je u maju pokrenulo aukciju za dodjelu projekta izgradnje solarne elektrane, što je prva takva licitacija na Kosovu. Prognozira se da će u proces izgradnje elektrane kapaciteta od ca 100 MW biti investirano ca 75 miliona eura, a pobjedničkom ponuđaču će biti dato u zakup odgovarajuće građevinsko zemljište, i to u trajanju od 30 godina. Pritom će ponuđač i Vlada sklopiti ugovor o otkupu struje koji će važiti 15 godina.
Zemljište na kojem će se graditi solarna elektrana smješteno je na području Žutog Kamena i Kramovika, u blizini Orahovca.
Na svečanosti pokretanja aukcije ministrica ekonomije Artane Rizvanolli izjavila je da projekat obilježava “početak nove ere održivog razvoja naše zemlje”.
U posljednjih godinu dana započeta je realizacija i drugih obimnijih projekata vezanih za zelenu energiju i energetsku samostalnost. Jedan od njih je “Solar 4 Kosovo”, usaglašen u decembru 2022. godine. U okviru ovog projekta vrijednog 80 miliona eura 38.000 građana_ki Prištine dobiće centralno grijanje, pa će tako Kosovo postati prva zemlja u susjedstvu u kojoj će solarne ploče biti korištene za centralno grijanje. “Solar 4 Kosovo” jedan je od najobimnijih projekata ovog tipa u Evropi, a očekuje se da će biti završen do 2026. godine.
Što se tiče sunčeve energije konkretno, usvojeni su i prijedlozi o izgradnji solarnih parkova — jedan će biti izgrađen pored termoelektrane “Kosova A”, a imaće kapacitet od 100 MW, dok će drugi, kapaciteta 150 MW, biti izgrađen u Đakovici. U julu 2022. Vlada je sa Millenium Challenge Corporationom (MCC) potpisala ugovor o dodjeli programskog granta vrijednog 202 miliona dolara, a koji je namijenjen za nabavku baterija za skladištenje električne energije kapaciteta od 340 MWh. Vlada Kosova će realizaciju pripadajućeg projekta sufinansirati u iznosu od 34,7 miliona dolara, pri čemu se očekuje da će se baterijskim energetskim rezervama smanjiti trenutno visoka cijena uvoza električne energije te diverzifikovati proizvodnja energije uopšte.
Iako u Vladi ove projekte nastoje da predstave kao dokaz svoje predanosti solarnom sektoru i prelasku na zelenu energiju, preduzeća aktivna u solarnom sektoru pozivaju RUE kao i ostale nadležne organe da se više posvete ukidanju postojećih ograničenja te da tako stvore povoljniju klimu i za solarnu industriju i za proizvođače potrošače.
Naime, prema aktualnoj regulativi RUE-a, jedno preduzeće može imati solarni pogon u maksimalnom kapacitetu od 100 kW. I Alija Shala i Hasanaj smatraju da je to premalo, a naročito ako je preduzeće veće.
“U Albaniji je limit 500 kW, a u Sjevernoj Makedoniji 1 MW”, napominje Alija Shala. “Brojne kosovske firme koje se bave instalacijom ovih sistema sad se okreću upravo Albaniji i Sjevernoj Makedoniji.” Ajvazi iz RUE-a ističe da je ograničenje prvobitno uvedeno “kako bi se regulisala proizvodnja proizvođača potrošača kao novog faktora u energetskom sektoru, a da ne bi došlo do preopterećenja mreže.”
Alija Shala i Hasanaj tvrde da navedeno ograničenje proizvođačima potrošačima nije uvedeno kako ne bi došlo do preoptrerećenja mreže, već kako bi se sačuvali interesi Preduzeća za elektrodistribuciju (KEDS), privatne kompanije koja ima ekskluzivno pravo na distribuciju električne energije na prostoru Kosova. “Naime, proizvođači potrošači smanjuju račune za struju, pa tako i profit KEDS-a”, objašnjava Hasanaj.
Mazreku napominje da je “KEDS-ov lobi u RUE-u jak” te da je “stvar u tome da KEDS nije ulagao u sistem distribucije, pa sad zbog energetske krize ne može iznijeti nove investicije”.
RUE trenutno izrađuje novu regulativu u okviru koje će limit vjerovatno biti povećan na 200 MW, s tim što konačna odluka još uvijek nije donijeta. Lokalna solarna industrija je pozdravila ovaj korak, ali smatra da je i 200 MW malo.
Pored povećanja proizvodnog limita za proizvođače potrošače, očekuje se da će usvajanjem nove regulative biti uvedena naplata po modelu koji će finansijski mnogo manje pogodovati proizvođačima potrošačima, a to je tzv. neto naplata. Po tom modelu proizvođačima potrošačima će za proizvedeni višak struje koji se preusmjerava na električnu mrežu biti isplaćivana manja suma u odnosu na onu koju izdvajaju za kupovinu struje. Do sada je na snazi bilo neto mjerenje, što podrazumijeva otkup viška po uobičajenoj cijeni struje.
“Princip neto naplate je sljedeći — ukoliko ste priključeni na mrežu te kupujete struju po cijeni od jednog eura, recimo, struju koju samostalno proizvedete prodavaćete po cijeni od 90 centi. Cilj je suzbijanje zloupotreba, ali pritom želimo i da ulažemo u mrežu i njeno održavanje”, objašnjava Ajvazi.
Hasanaj smatra da će neto naplata odvratiti mnoge od investiranja u solarnu energiju.
Mazreku je stava da neto naplata treba da se uvede samo većim, komercijalnim proizvođačima potrošačima. “Što se tiče stambenog sektora odn. prozvođača potrošača koji raspolažu kapacitetom manjim od 100 kW, njima bi obračun trebalo vršiti kao i do sada, tj. po modelu neto mjerenja”, podvlači Mazreku. Smatra da nekomercijalnim proizvođačima potrošačima Vlada treba da pomogne i na druge načine.
Iz Ministarstva privrede su poručili da je trenutno u izradi program usmjeren na solarne instalacije, a čiji je budžet pet miliona eura. Program je dio evropskog paketa pomoći koji ima za cilj rješavanje energetske krize, a koji je vrijedan 75 miliona eura.
U solarnoj industriji se nadaju da će Vlada između ostalog uzeti u razmatranje smanjenje ili potpuno ukidanje poreza na solarne ploče. “Ako ukinu porez, postavljanje mreže kapaciteta 5 kW više ne bi koštalo 7.500 nego 6.150 eura, pa bi bilo mnogo lakše uložiti novac. A i taj novac bi vam se brže vratio”, kaže Alija Shala. Iz Ministarstva finansija nisu pojasnili da li imaju u planu da ukinu porez ili ne.
Adnan Reka iz Preljez i Muhadžervea još uvijek čeka odgovor na prijedlog koji je iznio. “Zaista bi bila šteta za državu ako ne dobijemo adekvatnu pomoć”, zaključuje. “I dalje tinja nada, ali ukoliko ne bude subvencionisano bar 50% troškova realizacije projekta, mala je vjerovatnoća da će projekat ugledati svjetlo dana.”
Naslovna fotografija: Red Zeppelin via CC
