K2.0 provelo je jedan dan u domu za osobe treće životne dobi u Prištini.
Piše Besarta Breznica , Xhorxhina Bami - 09.05.2019Kao što je slučaj i s drugim sličnim institucijama širom Kosova, u gerontološki centar u Prištini primaju se samo osobe o kojima se ne brinu članovi njihovih porodica. U centru, koji može primiti 100 osoba, trenutno se nalazi njih 70, odnosno 39 žena i 31 muškarac.
Glavni uslov za smještanje u ovaj dom je da su potencijalni stanari i stanarke navršili preko 65 godina života, te da nemaju djece. Međutim, predstavnici uprave doma kažu da prihvataju i one osobe koje imaju samo žensku djecu budući da većina djevojaka i žena u zemlji ne može naslijediti nekretnine. Upravo zbog toga veliki broj njih ne posjeduje kuću prepisanu na svoje ime.
Slanje preporuka za smještanje osoba treće životne dobi u ovaj dom u nadležnosti je Centra za socijalni rad Općine Priština.
Ramize Muqoviç, sedamdesetpetogodišnja stanarka doma za starije osobe, pokazuje svoje crteže. Fotografija: Besarta
sr
Ramize Muqoviç, sedamdesetpetogodišnja stanarka doma za starije osobe, pokazuje svoje crteže. Fotografija: Besarta
Svu izloženu odjeću sašile su stanarke gerontološkog centra. Fotografija: Besarta Breznica.
sr
Svu izloženu odjeću sašile su stanarke gerontološkog centra. Fotografija: Besarta Breznica.
“U braku sam provela 42 godine i nemam djece. Nakon što je moj suprug preminuo, preselila sam se kod članova rodbine koji su se o meni brinuli 10 godina. Svi oni sada imaju vlastite domove i vlastite porodice, a tek s vremena na vrijeme pozovu me kod sebe u goste. Najviše mi nedostaje moja mladost. Mnogo više odjeće sam šila kada sam bila mlađa, ali sada nemam toliko snage za to. Do sada sam sašila oko 20 pari čarapa i rukavica.”
– Nefise Batatina
Soba s televizorom i administrativna prostorija. Zidovi su ukrašeni crtežima stanara i stanarki doma. Fotografija:
sr
Soba s televizorom i administrativna prostorija. Zidovi su ukrašeni crtežima stanara i stanarki doma. Fotografija:
Ministarstvo rada i socijalne zaštite pruža podršku domu za starije osobe izdvajajući sredstva za nabavku odjeće, hrane, goriva i raznih namirnica. I mnogi donatori već duži niz godina potpomažu rad doma na različite načine, pa su tako do sada kupljeni stolići i mini-kuhinje.
Raze Aliqkaj, koja već 14 godina obnaša funkciju direktorice centra, ističe da se usluga i infrastruktura neprestano unapređuju. Kao primjer za to navodi odluku kojom se prošle zime za zagrijavanje prostorija centra počeo koristiti pelet, što direktorica izdvaja kao ekološki najprihvatljivije rješenje.
U domu za osobe treće životne dobi u glavnom gradu Kosova omogućeni su društveni sadržaji u koje se stanari i stanarke mogu uključiti u bilo koje doba dana. Neki od tih sadržaja su radna terapija, vježbe pismenosti, čitanje, gledanje filmova i televizijskih emisija, slikanje, crtanje te razne društvene igre.
Osamdesetogodišnja Hata Uka okačila je vlastiti crtež iznad svog kreveta. Fotografija: Besarta Breznica.
sr
Osamdesetogodišnja Hata Uka okačila je vlastiti crtež iznad svog kreveta. Fotografija: Besarta Breznica.
“Cijeli život sam željela naučiti čitati i pisati. Svi moji najmiliji su se obrazovali, no meni je rečeno sljedeće: 'Nema potrebe da ti ideš u školu jer ćeš se udati.' Prilično kasno sam počela učiti abecedu i jezik, a da sam to učinila ranije, možda bih i imala neke koristi od učenja. Možda bih uspjela nešto postići u svom životu.”
– Hata Uka
Hatina sveska kojom se služila kada je učila čitati i pisati. Fotografija: Besarta Breznica.
sr
Hatina sveska kojom se služila kada je učila čitati i pisati. Fotografija: Besarta Breznica.
Dvorište gerontološkog centra gdje stanari i stanarke često borave. Fotografija: Besarta Breznica.
sr
Dvorište gerontološkog centra gdje stanari i stanarke često borave. Fotografija: Besarta Breznica.
Iako rođen na Kosovu, Idriz Krasniqi je gotovo cijeli životni vijek proveo u Hrvatskoj. Tamo se preselio 1963. godine da bi se 55 godina kasnije, pod stare dane, vratio u svoju rodnu zemlju. Prije 20 godina, u ratu na Kosovu, njegova supruga je izgubila život, no nedugo zatim izgubio je i sina.
Idrizi je neko vrijeme bio smješten u jednom domu za starije osobe u Hrvatskoj. Ipak, njegova najveća želja bila je da na Kosovu provede svoje posljednje dane, stoga je otišao u ambasadu te zemlje u Hrvatskoj i od nadležnih zatražio da mu se dopusti povratak.
“Rekao sam im ovako: ‘Želim se vratiti na svoju rodnu grudu i tu umrijeti’”, kaže.
U gerontološkom centru u Prištini Idriz živi od februara ove godine. Članovi njegove uže i šire porodice koje do tada duže vrijeme nije vidio sada mu dolaze u posjetu. Jedan od njih je i njegov unuk, koji ga posjećuje gotovo svaki dan.
Soba za šah u kojoj se uglavnom druže muškarci. Fotografija: Besarta Breznica.
“Budući da većina stanara i stanarki nema biološku djecu ili nekog drugog ko bi se o njima mogao brinuti, kod njih se može uočiti jedna emocionalna praznina koja je u trećoj dobi najizraženija. Mi im pokušavamo učiniti život lakšim jer je prilično teško tu prazninu popuniti dokraja. U svakom slučaju, trudimo se da ih utješimo i pružimo ne samo mir, već i podršku tako da se osjećaju korisnim u okviru društva. Kada sam uz njih, osjećaju se bolje, lakše se izražavaju, a i općenito su sretniji. Mi smo članovi jedne velike porodice koji jedni drugima predstavljaju oslonac na svaki mogući način.”
– Raze Aliqkaj, direktorica doma
Naslovna fotografija: Besarta Breznica /K2.0 K