Treći je dan aprila 2023. godine. Zavjesa u galeriji Specijalnog suda Kosova — koji je smješten u zgradi sa narandžastim kapcima na adresi Raamweg 47, Hag — diže se tačno u devet sati. Zamire komešanje desetina novinara_ki i članova_ica porodica optuženih.
Iz dupke pune galerije vide se optuženici koji stoje u sudnici sa desne strane. Riječ je o nekadašnjim vođama Oslobodilačke vojske Kosova (OVK): Hashimu Thaçiju, bivšem predsjedniku Kosova; Rexhepu Selimiju, bivšem skupštinskom zastupniku iz Vetëvendosjea (VV); Jakupu Krasniqiju, bivšem predsjedavajućem Skupštine Kosova; te Kadriju Veseliju, bivšem predsjedniku Demokratske stranke Kosova (PDK).
Selimi često okreće glavu prema galeriji — tamo je njegova supruga, Shqipe Mehmeti-Selimi. I Krasniqi se letimično osvrće na svoje bližnje, baš kao i Veseli. Jedino Thaçi gleda pravo. Sa njega, svog nekadašnjeg lidera, pogled ne skidaju predsjednik PDK Memli Krasniqi te članovi stranke Uran Ismaili i Abelard Tahiri.
Kćerka Jakupa Krasniqija, Gresa, pomno prati šta se dešava u sudnici. Tužilačko vijeće je prvog dana suđenja pet sati čitalo optužnicu podignutu protiv bivših rukovodilaca OVK, koji se između ostalog terete za ratne i zločine protiv čovječnosti.
Thaçi ustaje i kaže: “Nisam kriv.”
“Izražavam nezadovoljstvo odgađanjem početka suđenja. Nisam kriv”, kaže Veseli.
Selimi nastavlja: “Razumio sam optužnicu. Izjašnjavam se da nisam kriv ni po kojoj tački iste.”
Krasniqi ima najviše da kaže: “Nisam razumio optužnicu zbog toga što nisam odgovoran za zločine navedene u njoj. Nisam kriv.”
U centru pažnje ponovo se našao tužilac. Rekavši za četvoricu optuženih da se radi o vođama “udruženog zločinačkog poduhvata”, pobrojava žrtve, pokazujući fotografije mjesta na Kosovu za koja Tužilaštvo tvrdi da je na njima u toku rata 1998. i 1999. godine mučeno ili ubijeno na stotine Srba_kinja, Albanaca_ki i osoba drugih nacionalnosti.
Galerijom se razliježu uzdasi.
Duga priča
Iako je suđenje započelo 3. aprila, priča o Specijalnom sudu, tj. Specijalizovanom sudskom vijeću, povlači se već duže od deset godina.
U decembru 2010. izašao je izvještaj pod naslovom “Nečovječno postupanje sa ljudima i nezakonita trgovina ljudskim organima na Kosovu”. Ovaj dokument je za Odbor za pravne poslove Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope izradio Dick Marty. Ovaj švicarski političar i bivši državni tužilac proslavio se kao čelnik istraga o logorima za mučenje koje je CIA navodno držala na području Evrope.
Martyjev izvještaj, u kojem se navodi da su u toku rata na Kosovu počinjeni teški zločini, Parlamentarna skupština Vijeća Evrope usvojila je u januaru 2011. Neposredno nakon toga, Misija Evropske unije za vladavinu prava na Kosovu, EULEX, sačinila je Specijalnu radnu grupu zaduženu za vođenje istraga na osnovu Martyjevog izvještaja.
EULEX je od UNMIK-a naslijedio 1.200 predmeta vezanih za ratne zločine od kojih je gotovo polovina odbačeno. Prema izvještaju o amnestiji ratnih zločina, koji je 2020. godine objavio Institut za pravdu Kosova, EULEX je u periodu kada je imao izvršna ovlaštenja (tj. od 2008. do 2014. godine) podigao optužnice za ratne zločine protiv ukupno 39 lica albanske nacionalnosti i 11 lica srpske nacionalnosti, te jednog Crnogorca i jednog Roma.
Iz EULEX-ove specijalne radne grupe u julu 2014. godine saopšteno je da su u sklopu istraga pronašli čvrste dokaze koji će im omogućiti da u vezi sa ratnim zločinima opisanim u izvještaju Vijeća Evrope dignu optužnice protiv nekoliko bivših funkcionera OVK.
Međunarodna zajednica je insistirala da se osnuje Specijalizovano sudsko vijeće Kosova te je saopšteno da će ga — ako to ne učine kosovske vlasti — formirati Vijeće bezbjednosti UN-a.
Nakon žestokog pritiska koji je trajao više mjeseci, Skupština Kosova je u julu 2015. godine izglasala osnivanje Specijalizovanog sudskog vijeća sa sjedištem u Hagu.
Za uspostavu te institucije bila je potrebna dvotrećinska većina u Skupštini. Tada vladajuća koalicija u sastavu PDK i LDK, zajedno sa predstavnicima_ama iz Srpske liste i ostalih partija nacionalnih manjina, oformila je blok sa brojem ruku dovoljnim za usvajanje ustavnih promjena koje su bile neophodne za stvaranje Specijalnog suda.
U avgustu 2015. Skupština Kosova je usvojila zakon o stvaranju i regulisanju ustrojstva, rada i nadležnosti novog sudskog mehanizma.
Shodno tom zakonu, Specijalizovano sudsko vijeće nadležno je isključivo za procesuiranje ratnih i zločina protiv čovječnosti u skladu sa međunarodnim pravom kao i zločina opisanih u izvještaju Dicka Martyja, uključujući i navodne “teške prekogranične i međunarodne zločine počinjene u toku i nakon sukoba na Kosovu”.
Nadležnost Suda ograničena je na zločine izvršene od 1. januara 1998. do 31. decembra 2000. godine.
Osnivanje Suda naišlo je na podijeljene reakcije javnosti te je već odavno predmet kontroverzi na Kosovu. PDK je sa strankama AAK i NISMA u decembru 2017. godine pokušala da poništi formiranje Suda, ali je u tome spriječena usljed pritiska međunarodne zajednice.
Tadašnji ambasador SAD-a na Kosovu Greg Delawie, kao i ambasadori drugih zemalja, otišli su u Skupštinu Kosova kako bi pod hitno zaustavili legislativu u namjeri da poništi osnivanje Suda. Delawie je to nazvao “najopasnijom noći na Kosovu poslije rata”.
Tokom 2020. godine, kosovska udruženja ratnih veterana te druga udruženja povezana sa njima zahtijevala su da se formiranje Suda zaustavi. Međutim, sudske istrage su nastavljene, pa je javnost uskoro počela da raspravlja o tome ko će se naći na optuženičkoj klupi.
Specijalizovano tužilaštvo je u junu 2020. godine poslalo Specijalizovanom sudskom vijeću optužnicu za ratne zločine podignutu protiv Thaçija dok je bio na putu za Vašington. U novembru iste godine, Sud je na 68 strana objavio optužnicu protiv Hashima Thaçija, Rexhepa Selimija, Jakupa Krasniqija i Kadrija Veselija — prvooptuženi je smjesta podnio ostavku na funkciju predsjednika Kosova.
Optuženima su stavljeni na teret ratni zločini, nezakonito ili proizvoljno lišavanje slobode, okrutno postupanje, mučenje, nezakonito oduzimanje života, zločini protiv čovječnosti, zatvaranje te prisilni nestanak.
U tekstu optužnice navodi se da su u periodu od marta 1998. do septembra 1999. godine optuženi i drugi učesnici “udruženog zločinačkog poduhvata imali su za zajednički cilj stavljanje pod kontrolu cjelokupnog Kosova svim sredstvima, i to između ostalih zastrašivanjem, maltretiranjem, primjenom sile te likvidiranjem onih koje su smatrali protivnicima”.
Po zaključenju dugotrajnog istražnog postupka Thaçi, Selimi, Krasniqi i Veseli su 5. novembra 2020. prebačeni u pritvorsku jedinicu smještenu u haškom predgrađu Sheveningen. Nakon što su optuženi u pritvoru proveli više od dvije godine, suđenje je započelo 3. aprila ove godine. Hag se našao u žiži javnosti te se u televizijskim debatama sedam dana brujalo o ratu i njegovim glavnim akterima.
Proces koji će dugo trajati
Drugog dana suđenja data je riječ Thaçiju — imao je pet minuta. Njegovo obraćanje kulminiralo je sljedećim argumentom: “Svijetu je dokazano da trgovine organima nije bilo. Rat nam je bio nametnut i žao mi je svih žrtava. Ja sam nevin.”
Uključili su se advokati odbrane. Tvrde da OVK nije imala jasno određenu hijerarhiju niti konsolidovan generalštab te da s tim u vezi optuženi ne mogu snositi odgovornost za navodne zločine.
Amer Alija, pravni analitičar iz Fonda za humanitarno pravo Kosova — jedne od vodećih nevladinih organizacija koje dokumentuju ratne zločine počinjene na području Kosova — pomno je pratio prvu sedmicu suđenja u Hagu.
“Tužilaštvo će na osnovu iskaza svjedoka_inja i materijalnih dokaza”, kako navodi Alija, “pokušati da dokaže da je OVK imala vertikalnu hijerarhiju, pri čemu će nastojati da počinioce navodnih radnji opisanih u optužnici dovede u vezu sa optuženima kao njihovim nalogodavcima.”
Alija ističe da će odbrana “pokušati da dokaže suprotno, tj. da OVK nije bila valjano strukturisana te da vrh OVK nije imao kontrolu nad dešavanjima na terenu.”
Kosovski pravnik Skender Musa, koga je Specijalizovano sudsko vijeće ovlastilo za eventualno pravno zastupanje optuženih, smatra da će Tužilaštvo teško moći dokazati da je OVK bila hijerarhijski ustrojena.
“Cijela optužnica zavisi od pojašnjenja metodologije izdavanja naredbi u OVK te horizontalnog obima njene komande, počev od najviših pa sve do najnižih vojnih struktura. To je bez ikakve sumnje teško izvodivo, a s obzirom na to da OVK nije imala komandnu vertikalu”, naglašava Musa.
Prema njegovim riječima, OVK je bila gerilski pokret koji su u selima i lokalnim zajednicama dobrovoljno organizovali građani_ke — oni nisu znali ko je zapovjednik OVK niti su dobijali naredbe kroz lanac komande.
Međutim, specijalizovani tužilac Alex Whiting je na prvom ročištu 3. aprila, pročitavši puni tekst optužnice, kazao da se ne sudi OVK.
“U ovom predmetu se ne postupa protiv OVK. Nisu optuženi svi članovi OVK. Ako neko misli da je tako, griješi. To prosto nije istina. Optužbe su iznesene protiv četiri osobe… koje se terete za počinjenje ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti 1998. i 1999. godine”, naglasio je Whiting.
Drugi tužilac, Mathew Halling, apostrofirao je raspodjelu moći unutar OVK.
“Vremenom, kako se organizacija razvijala, sva četiri optuženika stekli su dovoljnu količinu moći, ovlaštenja i uticaja da postignu zajednički cilj, a to je bilo ostvarivanje kontrole”, objasnio je Halling. “U okviru ovog suđenja biće važno da razlučimo šta je OVK namjeravala da uradi, a šta je zaista uradila.”
Iako mnogi predviđaju da bi proces mogao potrajati i nekoliko godina, Amer Alija naglašava da mnogo toga tek treba da bude učinjeno na planu suočavanja sa prošlošću.
Kako navodi, ukoliko se uključi i lokalno pravosuđe, može se očekivati da će u budućnosti optužnice biti podizane i protiv niskopozicioniranih pripadnika Vojske Jugoslavije i Policije Srbije.
“Predviđa se da će stupanjem na snagu zakona o suđenju u odsustvu Osnovni sud u Prištini procese tog tipa pokrenuti protiv srpskih nalogodavaca, i to za neke od masakara počinjenih na Kosovu.”
Dan uoči početka suđenja u Hagu, hiljade građana_ki izašle su na protest u Prištini, iskazavši tako podršku optuženoj četvorci. Mnogi demonstranti_ce tvrde da Sud optužuje cijelu OVK, a ne samo pojedince.
Upravo zato je Specijalni sud predmet kontroverzi na Kosovu već deset godina. Nezadovoljstvo je još i veće zbog toga što Srbija pokazuje nezainteresovanost za procesuiranje ratnih zločinaca koji su u toku rata bili dio oružanih snaga Jugoslavije.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) za zločine počinjene na Kosovu vodio je procese protiv bivšeg srpskog diktatora Slobodana Miloševića te još šest viših vojno-političkih funkcionera. Petorici od njih je izrečena osuđujuća, a jednom oslobađajuća presuda, dok je Milošević 2006. godine umro prije nego što je suđenje okončano.
S druge strane, pravosudni organi Srbije do sada su otvorili veoma ograničen broj postupaka za zločine počinjene na Kosovu, a pritom viši dužnosnici policijskih i vojnih struktura nikada nisu procesuirani.
Kako se ističe u izvještaju kancelarija Fonda za humanitarno pravo u Beogradu i Prištini, u periodu od januara 1998. do 31. decembra 2000. godine ubijeno je ili nestalo 13.535 osoba — što civila, što vojnih lica. Na spisak u Kosovskoj knjizi pamćenja uvršteno je 10.415 Albanaca_ki, 2.197 Srba_kinja te 529 Roma_kinja, Bošnjaka_inja i drugih nealbanaca_ki.
S druge strane, tačan broj Albanaca_ki koje su srpske oružane snage ubile od 1997. do 1999. godine nije poznat. Podaci Državnog sekretarijata SAD-a upućuju na to da su srpske snage vjerovatno ubile oko 10.000 kosovskih Albanaca_ki. Prema istim podacima, srpske vojne i paravojne snage su u toku rata na Kosovu sprovele sistematsku kampanju etničkog čišćenja. U izvještaju Human Rights Watcha navodi se i to da je u toku bombardovanja NATO-a oko 850.000 kosovskih Albanaca_ki protjerano iz zemlje.
Suđenju Thaçiju, Selimiju, Krasniqiju i Veseliju prethodilo je ono Hysniju Gucatiju, Nasimu Haradinaju i Salihu Mustafi. Specijalni sud je u maju 2022. Gucatija i Haradinaja proglasilo krivim za ometanje pravde, izrekavši im kaznu zatvora u trajanju od četiri i po godine te novčanu kaznu od 100 eura. Gucati i Haradinaj su uhapšeni u septembru 2020. godine i to zbog osnova sumnje da su na konferencijama za medije davanim u prištinskom sjedištu udruženja veterana OVK dijelili povjerljive dokumente Suda.
Bivši zapovjednik OVK Salih Mustafa krajem 2022. godine osuđen je na zatvorsku kaznu u trajanju od 26 godina zbog nezakonitog oduzimanja života, proizvoljnog lišavanja slobode i mučenja.
Rad Specijalizovanog sudskog vijeća finansiraju Evropska unija i treće zemlje kao što su Kanada, Norveška, Švicarska, Turska i SAD, a u tu svrhu je u proteklih sedam godina utrošeno više od 275 miliona eura.
Sedam dana nakon uvodnih riječi Tužilaštvo je na raspravama zatvorenim za javnost započelo ispitivanje svjedoka_inja. Prema haškom kalendaru, u 2023. godini biće održana 81 rasprava, pri čemu je posljednja zakazana za 18. decembar.
Naslovna fotografija: Majlinda Hoxha / K2.0.
