U subotu 16. i nedjelju 17. jula portalima, društvenim medijima i ostalim internetskim platformama odjeknula je “vijest” o tome da je manekenka Arta Nitaj od jednog muškarca, čije ime ne znamo, navodno tražila 5.000 eura u zamjenu da s njom provede noć.

Ovu priču je plasirao Teddy Grey, britanski jutjuber. Naime, on je na svom nalogu na Instagramu objavio privatne poruke za koje tvrdi da su ih razmijenili nepoznati muškarac i Nitaj. Muškarac je napisao Nitaj: “Želim da provedem još jednu noć s tobom ili ću objaviti fotografiju”, a naredne poruke glase: “Kad dođeš na Kosovo, čekat ću te” i “Znaš šta će se desiti u protivnom.”

Najviše se izvještavalo, ili se barem o tome najviše raspravljalo u komentarima, o drugoj poruci: “One noći si mi uzeo 5.000 eura.” Posljedično tome, na društvenim medijima su mnogi hvalili Greya jer je tobože “raskrinkao Nitajinu besmrtnost”. Protiv Nitaj je pokrenuta kampanja mržnje i općeg maltretiranja, pri čemu je trpjela vrijeđanja te dobijala poruke na svom privatnom nalogu na Instagramu.

Ljudi su počeli da slikaju te poruke i šalju ih Greyu, koji ih je potom kačio na internet. Cijela vojska, sačinjena uglavnom od muškaraca i potpomognuta raznim portalima, okupila se da je razapne.

Vjerovatno u deliriju prouzrokovanim svom tom pažnjom te na zaglušujući aplauz cijelog društva, Grey je odradio svoj posljednji čin objavivši nagu fotografiju žene za koju tvrdi da je Nitaj. Što je još gore, mnogi portali su zatim postavili istu fotografiju.

Grey je postao svojevrsni heroj. Muškarac — bilo onaj koji vrši nasilje, bilo onaj koji ga opravdava — smatran je herojem. Svaka krivica koju je imao time je nadiđena, dok je Nitajina krivica izgrađena ni iz čega te potom komodifikovana i pripremljena za tržište.

Tržište obuhvata bezbroj portala, rubrika za komentare, društvenih mreža i rasprava koje se vode u kafanama i na drugim mjestima. Tamo se životom i tijelom žene obavljaju transakcije. Sve se nastavilo dotle da su se neki pridružili njenom mučenju, a da nisu znali u čemu tačno učestvuju. Postalo je važno biti u trendu čak i ukoliko to podrazumijeva maltretiranje i vrijeđanje žena te nasilje nad njima. To ilustruje kakav je stav prema dobrobiti žena u krugovima gdje se rodno zasnovano nasilje slavi.

Pažnja je usmjerena isključivo na Nitajino onlajn suđenje, dok se zažmirilo na muškarce koji su učestvovali u njemu.

Ono što je muškarac sa navodnim porukama učinio ima svoj naziv, a to je: ucjena. Ucjena je zločin, krivično djelo. On je rekao ženi da će, ako s njim ne provede noć, objaviti njene fotografije, bez njenog pristanka, bez njenog odobrenja — što je po definiciji seksualno ucjenjivanje.

Upravo zbog tog razloga je fotografije za koje tvrdi da ih je snimio iskoristio kao mamac. Što se Greya tiče, on je spomenutom muškarcu samo pomogao da izvrši ucjenjivanje.

Treba postaviti niz pitanja u vezi sa društvom koje zbija šale na račun žena. Šta se od žena očekuje? Da treba da se slažu sa potencijalnim silovateljem? Da mu kažu “da”? Da kažu “da” svakom muškarcu koji smatra da bi trebalo da imaju kontrolu nad tijelima žena? Danas te ucijeni slikom, sutra još jednom, prekosutra još jednom. A onda ti zvekne šamar, malo te davi, izvuče ti pištolj. Gdje je onda kraj pravima muškaraca i da li prava žena igdje počinju?

Ako je žena muškarcu jednom rekla “da”, mora li mu to onda činiti cijelog života? Kako kaže spisateljica Katherine Angel kritikujući kontrolu nad tijelima žena, “Ako žena nečemu kaže ‘da’, više ničemu ne može reći ‘ne’.” Od žena se očekuje da govore “da” čak i do te mjere da skrnave sebe i svoja tijela, živote. Za šta? Da izgledaju dobro izvana? Da izgledaju dobro u očima nedodirljivih koje društvo stavlja na moralni pijedestal, onih koji sve vrijeme upiru prstom? A da iznutra pristaju na zahtjeve muškaraca, potencijalnih zlostavljača?

Ova izuzetno važna rasprava ima pogrešno ishodište, što je često slučaj kada je riječ o maltretiranju, uhođenju i seksualnom zlostavljanju — tj. nasilju nad ženama.

Kada je riječ o nasilju nad ženama, uvijek se nađu osobe i institucije koje zatvaraju oči pred onime što je zaista važno te se fokusiraju na stvari koje su u potpunosti irelevantne.

Svako je zažmirio na prvu poruku od muškarca na snimci zaslona koju je objavio Grey. On je ucijenio Nitaj, zaprijetivši joj da će objaviti njenu fotografiju ako ne provede još jednu noć s njim. Možda su u ime jačanja narativa u kojem žena snosi krivicu namjerno zanemarili tu činjenicu. Ili pak niko nije mario da pročita originalnu poruku, jer, na kraju krajeva, okrivljavanje žene je rutina, navika, uobičajena aktivnost.

Prema svemu sudeći, žena je žrtva samo onda kada je ubijena. U drugim slučajevima nije podesna žrtva. Čini se da je društvo fiksiralo profil “prihvatljive” žrtve. Žrtva mora biti na pravom mjestu u pravo vrijeme. Mora joj biti zaprijećeno na pravom mjestu. Mora biti ucijenjena na pravom mjestu. Mora biti silovana na pravom mjestu. Mora biti ubijena na pravom mjestu i u pravim okolnostima. Te okolnosti se pretežno odnose na njen izgled, na njenu odjeću, na vrijeme u koje izlazi, pića koja pije, osobe s kojima se druži, na broj njenih pratitelja_ica na društvenim medijima i tip njenih fotografija.

Izgleda da se manekenka ne uklapa u profil savršene žrtve. Prema tome, ona ne može biti žrtva. Zašto? Zato što je navodno provela noć sa tim muškarcem te sad zauvijek mora zadovoljavati njegove potrebe. Žena koja je jednom spavala sa muškarcem (recimo da je to istina, hipotetički) treba da bude spremna da s njim uvijek spava, kad god on to hoće. Muškarac koji je, hipotetički, platio 5.000 eura da spava sa ženom ima trajno pravo nad njenim tijelom?

Očigledno su muškarci ti čiji su prohtjevi apsolutni, neosporni i neupitni. Samo njihova volja treba da bude prihvaćena, dok je odgovor žene na te hirove predmet društvene osude. Ona mora znati kako da zaštiti ego muškarca. Kao što kaže Katherine Angel: “Žene muškarcima duguju seks, i to u najmanju ruku da bi preduprijedile nasilje koje bi ih moglo zadesiti ako im ga uskrate.” Prema tome, žene muškarcima moraju dati ono što oni žele, a kako muškarci ne bi narušili i uništili njihove živote — živote koje je, izgleda, društvo dalo muškarcima.

Od žena se očekuje da se ponašaju tako da ne vrijeđaju muškarce. Ono što najviše vrijeđa snažne, nepobjedive muškarce jeste ženino “ne”. I to je to. Razlog je to što sposobnost djelovanja žene nije dovoljno priznata da bi rekla “ne”. Sposobnost djelovanja žene nije dovoljno priznata da bi muškarcu rekla: “Ne želim više da budem s tobom.”

Čak ni naš ucjenjivač, muškarac koji stoji iza poruka, zajedno sa Greyem ne priznaje njeno pravo da kaže “ne”. Ucjenjivač je u ovom kao i u mnogim drugim slučajevima prilično tipičan, običan. Ovo nije čak ni originalan šablon, već isti onaj po kojem djeluju drugi ucjenjivači i nasilnici — “ili ćeš uraditi ono što ja želim ili ću te uništiti”.

Muškarac poput ovog te može u tren oka uništiti. Kao što vidimo u ovom slučaju, niko ne sluša ženu, niko na nju ne misli. Svi kao pčele radilice stoje uz muškarca.

Možete čuti stotine priča o muškarcima koji od svakoga očekuju da mu se kaže “da”. Čak i ako je taj muškarac lud za tobom, o njemu ćeš istinu najlakše saznati ako mu kažeš “ne”. Koliko puta ste od žena čuli priče o tome da ih je na ulici maltretirao i pratio neki muškarac koji je govorio: “Daj mi da te pipnem! Kako lijepo tijelo imaš!”. Istog časa kad bi se žena okrenula i rekla mu: “Briši!” ili “Začepi!”, on bi odgovorio uvredom “Kurvo!”, ili pak fizičkim nasiljem. Koliko puta ste čuli da je žena priznala da ju je, nakon što je rekla ne, muškarac silovao.

To je osnovni slijed događaja. Žena kaže “ne”, muškarac nastavlja raditi to što radi. I tako, korak po korak, žene bivaju silovane ili ubijene.

U slučaju ucjenjivanja Arte Nitaj, kao i u većini seksualnih ucjenjivanja, posrijedi je muškarac koji ne može prihvatiti odbijanje. To je muškarac koji misli da mu žena duguje seks, a društvo se prema seksualnoj želji muškarca odnosi kao prema svetinji. Tijelo žene postaje bojno polje.

Ovaj put je Arta Nitaj postala bojno polje. Prema svemu sudeći, to što je Nitaj javna ličnost kod ljudi je proizvelo osjećaj da imaju pravo da učestvuju u njenom raspeću. Budući da je spomenuto 5.000 eura, okolnosti su za Nitaj postale još surovije. Niko se nije ustručavao da reaguje i čini se da ljudi osjećaju moralnu obavezu da učestvuju u cijelom ovom progonu.

Za mnoge Arta Nitaj i druge žene koje su ucjenjivane uopće ne zadovoljavaju uslove da ih se smatra žrtvama, pa ipak plaćaju najveću cijenu. Sve dok društvo bude pratilo trendove nasilja i glorifikovalo osobe koje se ponašaju kao Grey, umjesto da traži pravdu za žrtve, bit ćemo osuđeni na život u ovom ciklusu nasilja. Grey je podstaknut da nastavi sa ucjenom, što znači da je otvoren put svim muškarcima koji su barem jednom u životu ucjenjivali ženu. Što je još gore, to i drugim muškarcima pokazuje da mogu ucjenjivati ženu kad god im se prohtije.

Jednostavnom pretragom interneta pomoću ključnih riječi “prijeti da objavi fotografije” možete vidjeti kako je ovaj oblik ucjene razorio živote žena. Nepresušan je izvor želja koje muškarci izražavaju u zamjenu za pokornost žena. “Ili ćeš se vratiti ili ću objaviti slike”, “Daj mi 1.000 eura ili ću objaviti slike” itd.

S druge strane, žene su satjerane u ćošak, gdje je svako spreman da ih napadne. Niko se ne pita da li su žene čistih ruku, da li su izolovane, da li ih zlostavljaju njihove porodice, da li su isključene iz društva i da li se suočavaju sa ugnjetavanjem. One postaju kurve koje niko ne voli.

Oni koji su spremni da muče još jednu ženu treba da se sjete imena nebrojenih žrtava ovog zločina širom svijeta. Jedino što bi trebalo da se dogodi jeste da tužilaštvo pronađe ucjenjivača, koga svi slave kao heroja, te ga izvedu pred lice pravde. Ovo likovanje koje se vrši nauštrb žena mora biti zaustavljeno.

Naslovna fotografija: K2.0.