Mireli Čavajdi, 39-godišnjakinji iz Zagreba, majci jednog djeteta, u svibnju ove godine, u 24. tjednu trudnoće, potvrđeno je da fetus ima maligni tumor zbog kojega su šanse da će preživjeti porod male ili će se dijete roditi s teškim oštećenjima. Liječnici u četiri bolnice u Zagrebu — KB Sveti Duh, KBC Sestre milosrdnice, KB Merkur, Klinika za ženske bolesti i porode KBC-a Petrova — odbili su Čavajdi izvršiti prekid trudnoće uvjeravajući je da joj ne mogu pomoći i tvrdeći da je pobačaj nakon 10. tjedna trudnoće u Hrvatskoj protuzakonit.

Pri tome, liječnici su zanemarili činjenicu da zakon omogućuje pobačaj i nakon 10. tjedna trudnoće kada postoje medicinske indikacije na temelju kojih se može očekivati da će se “dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama”, što je ovdje bio slučaj.

Na kraju se Mirela na zahvat uputila u Sloveniju, gdje je komisija donijela pozitivnu odluku o prekidu trudnoće.

Iako nije jedini slučaj u Hrvatskoj u kojem liječnici odbijaju izvršiti pobačaj, zbog upornosti i borbe Mirele Čavajde, na noge se digla čitava Hrvatska. Masovni su prosvjedi u svibnju održani u više gradova diljem zemlje. Nevladine udruge su u julu gospođi Čavajdi dodijelili nagradu “Nada Dimić” za promicanje društvenih sloboda.

Hrvatski kontekst početna je točka za kratko putovanje regijom u kojoj feministice već godinama pronalaze načine da se organizuju i bore sa preprekama i poteškoćama vezanim za ostvarenje prava na pobačaj.

Legalnost ne znači i dostupnost

Drugi je slučaj mlade pacijentice M, koja je redakciji dnevnog lista 24 sata ustupila svu dokumentaciju koja potkrepljuje njenu priču.

M. je otišla na pobačaj u KBC Osijek u 6. tjednu trudnoće. Zahvat je obavljen, a nekoliko tjedana kasnije, na redovnom pregledu kod svoje ginekologinje, M. je doznala da je i dalje trudna. Obratila se KBC-u Osijek, gdje su joj rekli kako pobačaj ipak nije obavljen, odnosno da nije bilo izvedivo zbog navodne infekcije.

Kad je M. zatražila ponovno obavljanje pobačaja, kazali su joj kako to nije moguće jer je prošao zakonski rok od 10 tjedana unutar kojega je moguće regularno obaviti pobačaj na zahtjev. Kao i Čavajda, M. je bila prisiljena na odlazak u inozemstvo. O svojem trošku je otišla na zahvat u Nizozemsku.

Na ove slučajeve, kao i ranije kada se upozoravalo na nedostupnost pobačaja u hrvatskim bolnicama, hrvatski ministar zdravstva Vili Beroš reagirao je izbjegavajući i spomenuti bilo kakvu ozbiljnu regulaciju rada i preustroj bolničkog kadra i uprava na način koji bi osigurao da se zakonsko pravo na pobačaj provodi u praksi. Reakcija stranaka liberalno-lijevog spektra, predvođene Klubom Zeleno-lijevog bloka prikupljanjem potpisa i upućivanjem u saborsku proceduru, po drugi put, prijedlog za smjenu Beroša zbog niza afera u sektoru koji vodi.

Elizabeta Matković iz kolektiva fAKTIV u Zagrebu kaže kako iako je legalan, pobačaj u Hrvatskoj često nije dostupan. Foto: Zahvaljujemo Luki Pešun.

“To što je u Hrvatskoj pobačaj legalan, ne znači da je dostupan”, kaže Elizabeta Matković, članica feminističkog kolektiva fAKTIV dodajući kako pobačaj nije besplatan te da cijene variraju od bolnice do bolnice i kreću se od 1500 do 4000 kuna (200 do 550 eura). “Pritom, oko šezdeset posto ginekologa koristi priziv savjesti, pa i ako imate novac do pobačaja često ne možete doći”, zaključuje Matković.

Ona ukazuje i na činjenicu da osim što se na priziv savjesti pozivaju ginekolozi, koriste ga i medicinske sestre i anesteziolozi, pa je tako bilo i slučajeva da se pobačaj radio “na živo”.

“U nekim bolnicama, kao u Kninu, kada zovete i pitate za pobačaj, spominju vam Boga i pravo na život, govore kako vaš fetus, kojeg zovu dijete, jednog dana možete biti veliki vođa ili biskup. Kontinuirano nam se onemogućava pristup zdravstvenoj skrbi i ugrožava naše zdravlje i živote”, tvrdi Matković.

Ustavni mir

Kolektiv fAKTIV od 2016. godine organizira masovni Noćni marš za Osmi mart u Zagrebu, fokusirajući svoje djelovanje godinama na reproduktivno zdravlje i pravo na pobačaj. Matković priča i kako uporno traže odgovore od bolnica koje u svom timu nemaju nijednog ginekologa koji bi izvršio pobačaj jer se svi pozivaju na savjest. S obzirom na to da je osnivač jedne takve bolnice, KB-a Sveti Duh, Grad Zagreb, tražile su i od uprave da odgovore, te očekuju da osiguraju dostupnost pobačaja u bolnici koja je ovlaštena za vršenje te usluge.

Aktivistkinjama iz fAKTIV-a je važno i širiti razgovor o pobačaju, uputiti na društveni kontekst unutar kojeg se to pravo (ne) ostvaruje, pa tako redovno problematiziraju i kršenja radničkih prava i različite ekonomske faktore koji utječu na pristup pobačaju.

“Svaki Noćni marš iznova ponavljamo — pobačaj mora biti legalan i besplatan, ne smije ovisiti o karijerizmu liječnika, niti o novčaniku radnica,” odlučna je Matković. “U tim nam se zahtjevima pridružuju deseci tisuća ljudi. Izlazile smo u medije, marširale, pojavljivale se s transparentima ispred bolnica. Nastavit ćemo se boriti, nećemo dopustiti da se gazi i poništava pravo za koje su se žene dugo i krvavo borile”, kaže dodajući kako je jedan od ciljeva da se pravo na pobačaj vrati u Ustav iz kojeg je izbačen 1990-ih.

Aktivisti_ce u Hrvatskoj godinama organiziraju prosvjedne marševe zahtijevajući poštivanje osnovnih prava, uključujući i pravo na pobačaj. Foto: Zahvaljujemo Lari Varat.

Jugoslavija je, naime, bila jedna od prvih država u Europi koja je ustavom zaštitila pravo na abortus još 1974. godine. Slovenija je to pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece zadržala u svom Ustavu nakon osamostaljenja. Tina Tomšič, aktivistica ljubljanskog Inštituta 8. marec, pojašnjava kako je pobačaj u toj zemlji pokriven zdravstvenim osiguranjem i siguran.

“Dostupnost pobačaja u Sloveniji ovisi o tome ima li osoba ginekologa ili ne, privatnog ili u sustavu javnog zdravstva, budući da je ginekolog taj koji izdaje nalog za pobačaj koji se kasnije obavlja u bolnici. Ako osoba nema ginekologa, a to sve više postaje problem, pristup pobačaju je ipak ograničen”, govori Tomšič.

Iako u skorije vrijeme u Sloveniji nema povoda za prosvjede zbog nepoštivanja prava na pobačaj, prostora za pomake nabolje uvijek ima, kaže Tomšič dodajući kako je u posljednjoj anketi javnog mnijenja o pobačaju više od 80 posto ljudi odgovorilo da podržava pravo na pobačaj u Sloveniji.

“Mjesta za napredak i dalje ima”, insistira Tomšič. “U Sloveniji osoba može pobaciti bez posebne komisije do 10. tjedna trudnoće. Nakon tog datuma, osoba koja želi pobačaj mora se suočiti s posebnom komisijom koja odobrava ili odbija pristup pobačaju do 13 tjedana. To nije idealno i vjerujemo da bi pobačaj trebao biti dostupan svima do 13. tjedna trudnoće, kako je i propisano u većini europskih zemalja.”

Lani je Inštitut 8. marec objavio i publikaciju o mišljenju slovenskih političara o pravu na pobačaj u kojoj se pokazalo da desničarske stranke smatraju da bi put do pobačaja trebao biti teži, a takav stav pravdaju standardnim konzervativnim objašnjenjima da “život počinje začećem i treba ga zaštititi”.

“Vjerujemo da to trenutno nije previše zabrinjavajuće, ali ako njihovi ‘prosvjedi za život’ počnu jačati, pravo na pobačaj moglo bi postati nešto što ljudi dovode u pitanje, a ne nešto što se podrazumijeva”, zaključuje Tomšič.

Iza svakog pomaka je dugogodišnji rad

Na oprez su nedavno pozvale i feministice iz Crne Gore koje kažu da im “hrvatski scenarij” nije tako dalek ako u društvu nastavi jačati utjecaj crkve.

Na crnogorskom javnom servisu RTCG-u nedavno je organizirana debata o pobačaju u kojoj je među ostalim sudjelovao Gojko Perović, protojerej-stavrofor Srpske pravoslavne crkve i podgorički paroh. Zbog toga je pred zgradom televizije održan prosvjed, na kojem su okupljeni građani_ke kazali neće dozvoliti da “crkvene poluge kontroliraju tijela i sudbine ljudi”.

Situaciju u Hrvatskoj pomno prate i aktivistice iz Sjeverne Makedonije. Ondje trenutno postoji pravni okvir koji ide u prilog ženama i njihovom reproduktivnom zdravlju i regulira slobodan, siguran i legalan pristup pobačaju.

Restriktivni zakon u Sjevernoj Makedoniji promijenjen je pod pritiskom javnosti. Foto: Zahvaljujemo Vanču Džambaskom.

“Vlada je usvojila novi Zakon o pobačaju 2019. godine, a zamijenio je restriktivni koji je donesen 2013. godine”, pojašnjava Jana Kocevska iz feminističke udruge Tiiiit! Inc. i osnivačica feminističkog festivala ПРВО ПА ЖЕНСКО (PRVO PA ŽENSKO).

Međutim, Kocevska podsjeća da je trenutni zakon, koji smatra boljim, rezultat dugogodišnjeg i predanog aktivističkog rada.

“Restriktivni zakon o pobačaju usvojen je 2013. usred ljeta, nakon manje od mjesec dana od podnošenja nacrta, kada je Skoplje praktički grad duhova”, pojašnjava dodajući kako je to ljeto tadašnja vladajuća konzervativna desna stranka iskoristila za brzo usvajanje zakona, bez javne rasprave i konzultacija sa stručnjacima.

“Sektor civilnog društva za ženska prava odmah je organizirao prosvjede ispred Skupštine, digao glas protiv restriktivnih izmjena zakona koje su otežavale pristup pobačaju. Nakon prosvjeda su se pojavile brojne inicijative koje su se zajednički mobilizirale. Zaživjela je MATKA — platforma za promicanje prava na siguran i legalan pobačaj, koju je pokrenulo devet organizacija”, prisjeća se Kocevska.

Uslijedile su aktivističke kampanje, uporno se i intenzivno govorilo o negativnom utjecaju Zakona, posebno na žene iz marginaliziranih zajednica. Kocevska se prisjeća kako su aktivistice pisale i objavljivale edukativne tekstove, snimale spotove, javno istupale u onih nekoliko medijskih prostora koji su tada bili otvoreni za suradnju. Sve je to dovelo do toga da se 2019, dvije godine nakon promjene vlasti, usvoji novi Zakon.

Iako se trenutno čini da je najcrnje nebo iznad Hrvatske, aktivistkinjame diljem regije svjesne su da ne mogu predahnuti od borbe. Pokazuju to i recentne vijesti iz SAD-a, gdje je Vrhovni sud poništio presudu Roe vs. Wade iz 1973. godine, kojom se ženama omogućilo pravo na pobačaj. Pedeset godina kasnije, to pravo ponovno se mora izboriti.

Naslovna fotografija: Zahvaljujemo Lari Varat

Ujedinjene u borbi za osnovna prava

Pravo na pobačaj u regiji sve češće se negira usprkos postojećim zakonima.

Ivana Peric

Ujedinjene u borbi za osnovna prava

Pravo na pobačaj u regiji sve češće se negira usprkos postojećim zakonima.

Ivana Peric