Kada je u aprilu 2015. godine tadašnji gradonačelnik Bihaća naložio deložaciju Gradske galerije iz atraktivnog prostora u centru grada, radnici/e u kulturi i građani/ke okupljeni oko inicijative #NeDamoGaleriju nisu ni slutili promjene koje će uslijediti. Spontanom, ali odvažnom koordiniranom akcijom, u rekordnom roku od oko par dana, Galerija je odbranjena. Taj čin ostao je upisan velikim slovima u pripovjednoj prošlosti građanskog otpora u Bihaću, gradu na sjeverozapadu Bosne, ali i šire.
Način organiziranja, koordiniranja i djelovanja građana/ki pokazao se kao paradigma van dominantnih političkih protokola — prostor solidarnosti i drugarstva njenih glavnih protagonista.
U akciju su bili uključeni i studenti/ce Tekstilnog odsjeka Univerziteta u Bihaću kojima nastavni kurikulum obrađuje savremene fenomene artivizma i umjetničkih praksi socijalno angažovane orijentacije. Na taj način je u sklopu akcije nastao promptni i urgentni katalog dizajniranih vizuala namijenjen za informiranje i angažiranje građana/ki na društvenim mrežama.
Konačno, na praktičnom primjeru otvorena su pitanja o tome da li je nastava na visokoškolskim ustanovama prožeta senzibilitetom društvene odgovornosti te da li je proces učenja, i u kojem obimu, političan?
Promjene u toku
Nastavak započetog slijeda desit će se 2017. godine izvođenjem kolegija Dizajn i kriza, za koji je Tekstilni odsjek dobio Patterns Lectures, nagradu koju dodjeljuju Erste Stiftung i WUS Austria za nove kolegije iz oblasti humanističkih nauka i umjetnosti. Okosnica njegovog silabusa jeste promišljanje historije dizajna sa fokusom na Bihać, njegovu regiju, ali i šire, unutar vremenskog okvira kasnog jugoslavenskog socijalizma naovamo. Kolegij je afirmirao pozicije kritičke analize trenutnog društvenog stanja kao svojevrsnog rezultata isprekidanih i radikalnih događaja od raspada socijalističke Jugoslavije koji su nastavljeni ratom, genocidom i onim što je slijedilo kasnije u vidu pokušaja poslijeratne normalizacije.
Kulminacija kolegija Dizajn i kriza desila se u martu 2017. godine sa dvodnevnim simpozijem Industrijsko naslijeđe Bihaća između realnosti i vizije. Cilj je bio pokrenuti seriju kompleksnih pitanja o urbanom planiranju, arhitektonskom oblikovanju, estetici i politici javnog prostora, ekološkim aspektima i socijalnom kontekstu.
U sklopu simpozija, u devastiranim i napuštenim prostorijama nekadašnjeg Kluba radnika tekstilnog kombinata Kombiteks, postavljena je i izložba Artefakti buduće prošlosti gdje su okupljeni objekti dokumentarnog, umjetničkog i angažovanog karaktera.
U konačnici, otvorena je rasprava o napuštenim industrijskim površinama i artikulirana svojevrsna projekcija slike u pravcu kreacije ili rekreacije novih prostornih vrijednosti koje otvaraju put diskusiji o društvenom angažmanu, njegovim praksama i kulturnom aktivizmu u lokalnoj zajednici.
Apsolutni vrhunac pomenutih stremljenja i nastojanja jeste administrativno preuzimanje Kluba radnika Kombiteksa od strane Fondacije Revizor iz Bihaća 2019. godine te kreiranje Centra za savremenu kulturu KRAK.
Ono što je tokom koncipiranja, organizacije i postavljanja izložbe 2017. godine bilo na horizontu očekivanja, tri godine poslije postat će sastavnim dijelom jednog neposrednog iskustva. Stoga se Centar za savremenu kulturu KRAK može shvatiti kao rezultat kontinuiranog angažmana na polju kritičke teorije, umjetnosti, dizajna i građanske odgovornosti.
Uprkos pandemiji
Njegov nezavisni i autonomni prostor plod je kontinuiranih naučnih opservacija i njihove praktične implementacije. Idejni kontekst uokviren je postsocijalističkim i postindustrijskim obilježjima, kao i neuspješnom i bolnom transformacijom iz jugoslavenskog samoupravnog socijalizma u poslijejugoslavenski neoliberalni kapitalizam. Važne karakteristike toga perioda su konfliktni odnosi, depopulacija, siromaštvo i trauma.
Izložba Kombiteks: prostor i vrijeme autorice Jasne Pašić. Foto: Mehmed Mahmutović, 2021. Zahvaljujemo centru KRAK.
Iako je prvi tim okupljen u jesen 2020, zbog nepovoljne epidemiološke situacije programske aktivnosti pokrenute su u proljeće 2021. godine. Prvi projekt podrazumijevao je suočavanje sa lokalnom industrijskom prošlošću tekstilnog kombinata Kombiteks iz vremena jugoslavenskog samoupravnog socijalizma.
Postavljena je obimna dokumentaristička izložba fotografske i filmske građe koju je KRAK naslijedio od stečajne uprave Kombiteksa, a čija autorica je historičarka Jasna Pašić. Fotografski materijal je konzerviran i sačuvan od daljeg propadanja, a osammilimetarske trake preoblikovane su u umjetnički video izraz koji potpisuje umjetnik Haris Sahačić.
Opsežna publikacija koja je pratila izložbu poslužila je kao svjedočanstvo jednog minulog vremena u kojem KRAK pronalazi svojevrsno nadahnuće.
Druga po redu izložba u KRAK-u rezultat je višemjesečnih napora da se gradsko naselje Hatinac — u kojem je KRAK smješten — stavi u fokus stručnjaka/inja na polju prostornog planiranja, arhitekture, dizajna i umjetnosti.
Izložba Hatinac — Iza struktura organizovana je zahvaljujući saradnji između različitih disciplina i obrazovnih institucija, pojedinaca, arhitekata, inžinjera, tekstilaca, dizajnera i to iz Sarajeva, banja Luke i Bihaća
Članovi KRAK-a njeguju uvjerenje da je političku snagu samoupravnog radništva moguće kompenzirati kroz djelovanje na nivou mjesne zajednice. Susjedstvo, odnosno komšiluk, predstavlja novu političku snagu u vremenu kada je samoupravni sistem zamijenjen kapitalizmom i obrascima intoniranja privatnog.
Izložba Kombiteks: prostor i vrijeme autorice Jasne Pašić. Foto: Mehmed Mahmutović, 2021. Zahvaljujemo centru KRAK.
U svojoj široj perspektivi, KRAK se fokusira na savremenu kulturu, uključujući vizuelne umjetnosti, dizajn i društvenu teoriju kao okvir proaktivne prakse. Zamišljen je kao participativni projekt sa različitim protagonistima koji koriste alate socijalnog angažmana i urbane transformacije kako bi potakli nove obrasce učenja, neformalne edukacije i kulturne razmjene.
I aktuelna izložba umjetnice Aide Šehović, Povratak kući, uspostavlja interkulturalnu vezu sa ljudima u pokretu (migrantima/cama, izbjeglicama i apatridima) koji su zbog rigidne politike EU-a i zatvaranja granica, zatočeni u Bihaću i njegovoj okolici. Osim što govori o osobnom izbjegličkom iskustvu umjetnice, izložba je prilika da se KRAK dodatno ponudi kao mjesto druženja i emancipacije.
Sudjelovanje širokog spektra profesionalaca/ki i amatera/ki — umjetnika/ca, arhitekata/tica, dizajnera/ica, edukatora/ica, pravnika/ca, aktivista/ica, vrtlara/ki, pčelara/ki, kao i državnih institucija motiviranih ka profilaciji angažovanih i socijalno odgovornih praksi, ključni je aspekt i fundamentalna postavka potencijalnih aktivnosti koje imaju namjeru da oblikuju novu društvenu realnost. KRAK se želi okušati kao test nove društvenosti.
Naslovna fotografija: Mehmed Mahmutović.
