Objavljivanje više od 10.000 imena ljudi koji su tokom prvog talasa širenja virusa COVID-19 bili u samoizolaciji, državu Crnu Goru bi moglo koštati dosta sredstava iz javnog budžeta. Brojne tužbe su već podignute, a još ih je u najavi. 

Odluka (odlazeće) Vlade i Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti (NKT) da se ti podaci objave njenim se donosiocima činila razumna i potrebna, uprkos brojnim upozorenjima da se to ne čini jer predstavlja direktan napad na ličnost i privatnost. 

Obavljivanje podataka osoba kojima je izdato rješenje o obaveznoj samoizolaciji u trajanju od 14 dana počelo je 21. marta. Odlazeći premijer Duško Marković je tvrdio da je spisak lica u samoizolaciji objavljen “zato što je pravo na zdravlje i život iznad prava na bezuslovnu zaštitu ličnih podataka”. 

No, odluku Vlade je 27. jula opovrgnuo Ustavni sud zaključkom da je objavljivanjem ličnih podataka o osobama u samoizolaciji “stvorena pretpostavka za njihovu stigmatizaciju”, te da te podatke može koristiti neograničen broj građana, čime je učinjena greška. 

Nakon ove odluke, u septembru su uslijedile i prve tužbe, a potom i izvinjenje vlasti.

Kosta Mijušković jedan je od onih čije je ime bilo javno objavljeno i koji sada tuži Vladu. “Mislim da je vrijeme da država ispravi svoje greške”, kaže za K2.0.

Duboka stigmatizacija

Pod pritiskom tužbi, sredinom oktobra, Vlada je odlučila da uputi javno izvinjenje svima čija prava su na ovaj način povrijeđena, te su objavili saopštenje u kojem, pored ostalog, navode da je konstatovano kako je u prvom talasu pandemije NKT odluku o objavi imena donio u punom uvjerenju da je u skladu sa Ustavom, zakonima i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Vlasti u Crnoj Gori su, kao dio mjera za sprječavanje širenja COVID-19, u proljeće objavile više od 10.000 imena ljudi u samoizolaciji. Foto: Boris Pejović.

“Smatralo se da je ova mjera bila neophodna i da je bila proporcionalna legitimnom cilju zaštite zdravlja i života svih građana. U svjetlu odluke Ustavnog suda Crne Gore, NKT izražava duboko žaljenje zbog mogućeg osjećaja neprijatnosti, koji je mogla izazvati Odluka o objavljivanju imena lica koja su u samoizolaciji.”

Ipak, sa terminologijom koju koriste predstavnici Vlade nije saglasna podgorička advokatica Vesna Cimbaljević koja za Kosovo 2.0 kaže da se nikako ne može govoriti o “osjećaju neprijatnosti” već da je riječ “o dubokoj stigmatizaciji koju su neki ljudi jako teško podnijeli”. 

Cimbaljević zastupa više građana i građanki koji su odlučili da zbog onoga kroz šta su prošli satisfakciju traže pred sudom.

“Kada je povrijeđeno nečije pravo, a naročito Ustavom zagarantovano pravo, ne možemo ni u kom slučaju govoriti o osjećaju neprijatnosti”, kaže Cimbaljević, dodajući da se radi o ozbiljnom propustu Vlade. Ipak, pozdravlja saopštenje i izvinjenje koje je Vlada uputila javno. 

“Smatram da je to jedan od dobrih načina da se pomogne ljudima koji su doživjeli stigmatizaciju bilo koje vrste”, kaže advokatica te dodaje da, što se tiče osjećaja, niko ne može suditi o težini negativnih osjećanja koja su ti ljudi doživjeli. 

Traumatični povratak kući

Na spisku ljudi koji su bili u izolaciji zbog mogućnosti zaraze je i ime Koste Mijuškovića. Kao i mnogi drugi državljani Crne Gore, na početku pandemije Kosta se našao van zemlje. 

“Država Crna Gora je obećala da će mnoge od nas iz inostranstva vratiti kući o sopstvenom trošku ili refundirati preskupe avionske karte koje smo kupovali zbog njihovih savjeta”, prisjeća se početka svojih nedaća od ovog proljeća.

“Kada vam iz ambasade jave da morate kupiti kartu za sjutrašnji let koja košta i više od 1.500 eura, vi se tome prilagodite ili ostajete zarobljeni u tuđini. Dosta studenata i ljudi koji su živjeli sa strane potrošili su čak i svoje ušteđevine da bi došli kući, cijene su iznosile i po par hiljada eura ako je let morao imati više presjedanja. Dođete kući bez para za koje ste radili, ne možete naći posao, pričaju vam da ste vi donijeli virus…”

Nakon brojnih komplikacija, kada se napokon uspio vratiti kući, Kosta je otišao u samoizolaciju, da bi od prijatelja saznao da se njegovo ime nalazi na javno objavljenom spisku. 

Advokatica Cimbaljević koja zastupa i Kostu, kaže kako u njenoj kancelariji, na osnovu ljudi koji su im se obratili, sa sigurnošću mogu reći da postoje slučajevi koji su Odluku o objavi imena i taj postupak teško podnijeli, te imali ozbiljne posljedice. Prema njenom tumačenju, riječ je o nanošenju nematerijalne štete, odnosno da je odluka Vlade u velikoj mjeri uticala na privatne živote ljudi koji su se nalazili na tom spisku. 

“Saznao sam da sam na spisku tako što su mi javljali ljudi koje poznajem,” kaže Mijušković. “U tom trenutku sam se osjećao zarobljeno i nesigurno. Moja porodica i ja smo zajedno prošli kroz period izolacije i karantina, pa mi je to zapravo bilo jedino olakšanje. Na sve nas je imalo uticaja objavljivanje mog imena i izazivalo dodatni stres i oprez, ali sam u porodici dobio veliku podrška”, ispričao je Mijušković svoje iskustvo za Kosovo2.0.

Više od 24.000 oboljelih u Crnoj Gori dovelo je do uvođenja novih mjera, ali ovaj put bez objavljivanja imena. Foto: Boris Pejović.

“Kada je riječ o osnovama na koje se tužba odnosi, ovdje najprije ističem povredu prava na ličnost. Takođe, napominjem da je ovakvim postupkom Vlade direktno povrijeđeno Ustavom zagarantovano pravo na zaštitu podataka o ličnosti, kao i Zakon o pravima pacijenata koji jemči pravo na privatnost i povjerljivost ličnih podataka pacijenta”, pojasnila je ona.

Pobjediti strah

Još jedan od problema je to što se ne može utvrditi koliko je tačno imena objavljeno jer se spisak tokom marta i aprila stalno ažurirao. Cimbaljević procjenjuje da je u pitanju oko 10.000 ljudi.

“Nova imena lica u samoizolaciji su dodavana na dnevnoj bazi, dok su istovremeno brisana imena onih kojima je istekao period obavezne samoizolacije od 14 dana”, pojašnjava ovaj proces.

Trenutno njena advokatska kancelarija svakodnevno kontaktira sa nezadovoljnim građanima koji su se nalazili u samoizolaciji, a čija su imena javno objavljena, te koji su spremni pokrenuti postupak. Neke tužbe su već predate osnovnim sudovima, nadležnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, i čekaju na dalje postupanje.

Tužba Kosta Mijuškovića je među onima koje su već predate. Što se tiče neprijatnosti i stigmatizacije, ona se, kako je rekao, u njegovom slučaju osjećala i tokom i nakon karantina. 

“Čuo sam i pročitao razne komentare ljudi koji su govorili da smo mi koji smo u samoizolaciji ili karantinu, krivi zbog epidemiološke situacije, broja zaraženih, i da ukoliko imamo loše uslove u karantinu da nas treba tako i ostaviti“, kazao je Mijušković, poručujući da ipak i u takvim situacijama kao što je bila ta kroz koju je prošao on sa porodicom ne treba dozvoljavati da strah bude taj koji kontroliše situaciju.

Koliko će državu, zapravo građane koju pune državni budžet, koštati ispravljanje grešaka još nije poznato jer se ne zna koliko građana je podnijelo tužbe ni koliki su njihovi zahtjevi za novčanom naknadom. Ti zahtjevi svakako ne obavezuju sudove da presude donose u skladu sa njima, odnosno da dosuđuju te iznose ali pojedini advokati su već rekli da su njihovi klijenti tražili po nekoliko hiljada eura.

Naslovna fotografija: Boris Pejović