Konačni rezultati Opštih izbora 2018. u BiH se očekuju početkom novembra, ali ono što je već sad evidentno je da do promjena nije došlo i da ni ovi izbori ne nose sa sobom nikakava iznenađenja.

Oko 51 posto građana, koji su po navodima Centralne izborne komisije (CIK) bili registrovani za izbore, iskoristilo je svoje pravo da glasa. Da li do promjena nije došlo zbog njihovog zadovoljstva dosadašnjom vladavinom, radi nerugularno sprovedenih izbora, sveprisutnog klijentelizma ili političke apatije, ostaju otvorena pitanja.  

Ono što mi je namjera iznijeti ovdje je niz pitanja, pritužbi i nejasnoća vezanih za sam izborni proces, u kojem svjedočila nizu nepravilnosti.

Ko glasa na izborima u Bosni?

Nejasnoće počinju sa brojem registrovanih birača i pitanjem kako je moguće da je broj birača veći od broja stanovnika? Nastavljaju se po ko zna koji put ponovljenim pritužbama o umrlim na biračkim spiskovima i nedostavljenim biračkim listićima u inostranstvu. Kupovina glasova je javna tajna, kao i dijeljenje unaprijed popunjenih listića. Spominju se i dojave o krađi, kako praznih, tako i popunjenih listića, na svim nivoima vlasti, a broj nevažećih je oko pola miliona, ili sedam posto.

Zemlja u kojoj prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013. godine živi ukupno 3.531.159 stanovnika, prema CIK-u [na dan zaključivanja Centralnog biračkog spiska 23.8.2018.] ima 3.352.933 registrovanih birača. Prema navodima Centralne izborne komisije, njima podatke o broju glasača dostavlja Agencija za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka BiH (IDDEEA BiH), a rezultate popisa smatra nerelevantnim, kako mi je rečeno u CIKu.

Jasno je da ovi podaci ne mogu biti identični, i da dijaspora nije obuhvaćena popisom, ali odstupanja su ipak signifikantna, naročita kad se zna da je oko 78.000 birača registrovano da glasa u inostranstvu putem poštem ili u diplomatskim predstavništvima.

To je dakako i u neposrednoj vezi i sa brojnim  prijavama o visokom broju evidentiranih preminulih koji su glasali, te onih koji više nisu državljani Bosne i Hercegovine. Iako su prijave stizale i prije izbora, i iako se ponavljaju već dugi niz godina, ove nepravilnosti nažalost nisu otklonjene, kao ni razlozi zbog kojih se javljaju.

Ovo ukazuje ili na nesposobnost CIK-a da pogreške otkloni, ili pak na svjesnu zloupotrebu ovih listića. Veliki broj primjedbi ovog tipa je evidentan u medijima i na socijalnim mrežama, a građani prilažu dokaze o registraciji već odavno preminulih osoba.

Dijana Žabić: „Dokaz da su mrtvi upisani. Moja majka je umrla 2012 u aprilu!“, preuzeto sa društvenih mreža.

Ja spadam u one birače registovane za glasanje putem pošte, ali mi pošiljka sa glasačkim listićima od CIK nikad nije stigla. CIK je optuživala austrijsku poštu, a austrijska pošta nije ovlaštena meni kao primaocu dati bilo kakvu informaciju o tome. CIK naravno nije intervenisala po ovom pitanju. Jedini odgovor koji nudi je da su oni biračke listiće poslali i da ih dalje ništa više ne zanima. Po njima je njihov dio posla tim završen.

Slučajna pogreška?

Da li je neko moj glas zloupotrijebio, moguće je saznati pismenom molbom nakon što svi glasovi budu prebrojani, što ću svakako uraditi. Čak je i sama CIK pred izbore izrazila zabrinutost o mogućoj zloupotrebi ličnih identifikacijskih dokumenata i krivotvorenih potpisa tokom registracije za glasanje izvan zemlje.

Nakon mog oglašavanje povodom ovog događaja na N1 TV sam dobila mnoštvo poruka, gdje se građani iz inostranstava žale na isti problem. To nas opet navodi na to da se ne radi o jednoj, slučajnoj pogrešci.

Postoji sumnja na osnovu izjava građana da je u štamparijama „Atlantik bb“ Banja Luka, u saradnji sa kompanijama Nezavisne novine, Službeni glasnik RS, Grafomark iz Laktaša i Farma prom iz Banja Luke, koje su bile zadužene za štampanje, štampan veći broj izbornih listića nego što je bilo potrebno. Ti bi listići bili popunjeni od strane stranaka koje su već na vlasti i raspolažu neopohodnom infrastrukturom za ovu prevaru i onda bi se dijelili na ulazu na birčka mjesta.

Oni koji su preuzimali popunjene listiće su iznosili prazne i vraćali ih organizatoru tzv. Bugarskog voza. Onda bi se sve nastavljalo dalje u krug. Birači bi predavali već unaprijed popunjene listiće i iznosili prazne koje bi organizatori popunjavali za idući krug.

Odgovor na pitanje, zašto bi neko od birača to radio je prilično jednostavan. Izbori u Bosni i Hercegovini su u dobroj mjeri zasnovani na klijentelizmu. Biračko tijelo koje redovno izlazi na izbore je ono zaposleno u javnom sektoru. Ono glasa za vlastitu egzistenciju, koja direktno ovisi od političke elite na vlasti.

Ne biraju se programi, ne biraju se promjene, biraju se oni koji obezbjuđuje u državi jedina sigurna radna mjesta, ona koja se plaćaju iz buždeta, da li kantonalnog, entitetskog ili državnog.

Promjena vlasti bi uslovila i promjenu strukture zaposlenih.

Druga kategorija klijentilističkog sistema su radnici u fabrikama čiji su vlasnici bliski vlastima i oni su ciljna grupa koja najčešće dobija popunjene listiće. Ovo se čini kao kombinacija naslijeđene socijalističke i novopristigle (neo)liberalne demokratije, gdje ako nisi u partiji i za partiju ne možeš ostvariviti određena prava, a sad je to sve povezano sa konkretnim usmjeravanjem kapitala.

Kupovanje glasova takođe nije novitet i cijene se kreću od 50 do 200 KM, kako mi je rečeno. Novac se dobije nakon što se priloži slika sa popunjenim listićem na glasačkom mjestu prije ubacivanja u kutiju. Najpoželjnija varijanta je ona sa ličnom kartom i popunjenim biračkim listićem. Ovakve fotografije sa listićem i ličnom kartom svojim pretpostavljenim često prilažu i zaposlenici u javnom sektoru.

Većina sagovornika Izborne posmatračke misije (IPM) Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) je već prije izbora izrazila sumnju u nepristrasnost izborne administracije po političkoj i etničkoj osnovi, te bojazan od manipulacije.

Od oko 1.700.000 birača, koji su glasali na četiri biračka listića, skoro 500.000 je proglašeno nevažećim. Postoji mogućnost da su brojači koje je neko postavio ispred stranke u odbore poništavali glasačke listiće konkurentskih kandidata i stranka, te lažno brojali glasove. Postoje i indicije, kako izvještavaju mediji,  da se listići kradu i uništavju tokom prevoza sa izbornog mjesta na lokacije za brojanje, jer CIK to ne obezbjeđuje.

Ovdje se radi o logistici koja nije dostupna manjim strankama, jer se radi o nizu kriminalnih radnji koje zahtjevaju ozbiljnu organizaciju. Pored povlaštenog pristupa medijima i povlaštenog tretman kandidata koji su trenutno na funkcijama, njima na raspolaganju stoji dodatna klijentelistička infrastruktura.

Odgovor na pitanje zašto se služe ovakvim sredstvima, pored svih pogodnosti i poluga moći koje imaju već u startu, može biti čak i pozitivan. Jer se boje da bi inače mogli izgubiti izbore.

Ako je demokratija zakazala u izbornom procesu, ovo je znak da se sadašnja vlast bez manipulacija, prislile i krađe vjerovatno ne bi mogla održati na vlasti. Moža je paradoksalno, ali ova krađa nam daje optimizam da još uvijek nije sve izgubljeno.

Naslovna fotografija: Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovina