Nekoliko dana nakon što je vlada uvela početne mjere prevencije širenja COVID-19, Aljbert Irići (Albert Iriqi) se zabrinuo zbog finansijskih poteškoća koje su potom uslijedile. Aljbert već godinama izdržava svoju porodicu radeći kao konobar, ali restoran u kojem je zaposlen — kao i svi ostali kafići i javni prostori — zatvoren je kada su potvrđeni prvi slučajevi zaraze na Kosovu.

Malo mu je laknulo kada je u punom iznosu primio platu za mjesec mart, no april je iščekivao sa zebnjom. Trebao mu je izvor prihoda kako bi se mogao prehraniti i platiti mjesečnu ratu kredita.

“Ne usuđujem se ni pomisliti šta me čeka sutra”, rekao je 25-godišnjak sam sebi nakon što se pandemija proširila i na Kosovo. Objašnjava da on i njegov otac jedini u sedmočlanoj porodici imaju posao.

Kod Berata Redžepaja (Rexhepaj), vlasnika kafića u Srbici, također ima razloga za zabrinutost. Mada se plašio virusa i stoga složio s odlukom vlade o zatvaranju kafića, ostalo je nekoliko pitanja na koja Berat nije imao odgovor: Kada će kafići ponovo biti otvoreni? Kako da se brine o porodici, kako da plati svoje konobare/ice, kiriju i ratu kredita?

Obojica kažu da su još od početka sumnjali kako postoji mogućnost da se neće vratiti na posao u aprilu. Ipak, april je već na izmaku i izvjesno je da će kafići ostati zatvoreni i u maju, što znači da će Aljbert i Berat i dalje ostati bez dnevnica.

Šta sad?

Budući da su određene ekonomske djelatnosti obustavljene, vlada je malo-pomalo pružala odgovore Aljbertu, Beratu i mnogim drugima koji su direktno pogođeni ograničenjem aktivnosti tokom pandemije.

Kada je počela blokada, iz vladinih odluka i direktiva iz pojedinih ministarstava jasno se moglo vidjeti da neka poduzeća — naročito u gastronomskom sektoru — neće otvoriti sve dok se COVID-19 ne prestane širiti među stanovništvom Kosova. Iz Ureda premijera su za K2.0 poručili da poduzeća moraju isplatiti svoje radnike/ce za period od 45 dana nakon 13. marta (kada su barovi, restorani i kafići zatvoreni) zato što je njihov izostanak opravdan.

Centralna banka Kosova naložila je komercijalnim bankama da odgode plaćanje kredita za one građane/ke koji su suočeni s finansijskim poteškoćama nastalim uslijed vladinih mjera ograničenja. Međutim, banke su te koje odlučuju ko ispunjava ove kriterije.

Dodatne nedoumice na koje nailaze Aljbert, Berat i hiljade drugih građana/ki Kosova razriješene su u sklopu nedavno usvojenog Hitnog fiskalnog paketa.

Dana 30. marta, Vlada Kosova je odobrila hitni paket koji je predložilo Ministarstvo finansija i transfera. Fotografija: Zahvaljujemo Uredu premijera.

Prilikom predstavljanja Paketa, odlazeći premijer Aljbin (Albin) Kurti između ostalog je istakao sljedeće: “Uvjereni smo da ćemo pomoću ovog hitnog paketa povratiti ne samo naše javno, nego i ekonomsko zdravlje.” Pored toga, izjavio je da paket ne predviđa bilo kakve dugoročne politike, kasnije dodavši da će radi “oporavka ekonomije” naknadno biti izrađen i drugi paket.

K2.0 je o Paketu porazgovarao s Artanom Mustafom, istraživačem i univerzitetskim predavačem u oblasti društvenih politika i političke sociologije, te Ahmetom Rušitijem (Rushiti), voditeljem projekta za političku odgovornost pri Demokratskom institutu Kosova.

Da li su građani/ke zaštićeni od siromaštva?

S budžetom od oko 180 miliona eura, vladinu infuziju čini ukupno 15 mjera koje će biti iskorištene kako bi se dao poticaj ekonomskom oporavku zemlje.

Navodeći ciljeve Paketa, Kurti je spomenuo da će finansijska pomoć biti osigurana za osobe u siromaštvu, poduzeća — i to da njihovi zaposlenici/e ne bi ostali bez primanja, te da bi mogla nastaviti s radom u toku i nakon pandemije — zatim za općine i javne firme, kao i manjine.

U sklopu tih mjera, porodice koje su u teškom ekonomskom položaju i primaju socijalnu pomoć od države dobit će dvostruko veći iznos od uobičajenog za mjesece mart, april i maj. 

Na osnovu podataka Agencije za statistiku Kosova (ASK) za četvrti kvartal 2019. godine, na Kosovu preko 24 000 porodica (ukupno 99 000 osoba) prima socijalnu pomoć, što je 7% ukupnog broja stanovništva. Mjesečni iznos koji dobijaju varira od 50 do 150 eura, u zavisnosti od broja članova/ica, pri čemu jedino porodice s 15 ili više članova/ica imaju pravo na mjesečnu isplatu u visini od 150 eura — odnosno ca. 33 centa po članu/ici porodice dnevno.

Da stvari budu gore, mediji su izvijestili da u ovom periodu sve više ljudi treba pomoć u vidu hrane. U Prištini kao najvećoj kosovskoj općini, pomoć u hrani je samo u aprilu zatražilo oko 500 porodica, s tim da je prema službenoj evidenciji 1600 porodica i prije toga bilo “u potrebi za hranom” na prostoru prištinske regije.

Oni koji ne primaju socijalnu pomoć iz državnog budžeta i koji se vode kao nezaposleni ostvaruju pravo na mjesečno primanje od 130 eura za april, maj i juni. Televizija T7 prenosi da je preko 16 000 osoba već podnijelo zahtjev za isplatu te beneficije.

Prema Mustafinim riječima, nijedan dosadašnji saziv vlade na Kosovu nije uspio zaštititi građane/ke od siromaštva, a isto se u jeku pandemije može reći i za novu vladu. Ovaj neuspjeh, kako smatra, proizlazi iz načina na koji vlasti percipiraju siromaštvo i njegovo sprečavanje.

Mustafa napominje da metoda koja se koristi za mjerenje siromaštva na Kosovu više nije u upotrebi u drugim europskim zemljama. “U zemljama Europe, nivo siromaštva mjeri se prema anketama koje se odnose na porodične prihode, dok se na Kosovu izračunava na osnovu troškova konzumacije osnovnih prehrambenih artikala” naglašava.

Kako objašnjava, tu metodologiju predložila je Svjetska banka i njen cilj nije zaštiti građane/ke od siromaštva, već smanjiti troškove. Prema njegovom mišljenju, čudno je to što u trenutnoj vladi nisu poduzeli ništa kako bi promijenili ovaj pristup iako neprestano tvrde da će se zalagati za ljevičarske politike koje garantuju dobrobit građana/ki, posebno kada je riječ o pripadnicima/ama ugroženih grupa.

Univerzitetski predavač Artan Mustafa kaže da se nivo siromaštva na Kosovu određuje metodama koje imaju za cilj da se smanje troškovi, a ne da se osigura socijalna pomoć za ugrožene skupine stanovništva. Arhivska fotografija: Ade Mula (Atdhe Mulla) / K2.0.

Ističe i da, ukoliko bi se nivo siromaštva utvrđivao na osnovu porodičnih prihoda, visina socijalne pomoći bi se povećala jer su se tokom godina povećala i primanja u drugim kategorijama kosovskog društva. U tom smislu, dodaje, mjesečna naknada socijalne pomoći iznosila bi oko 300 eura, i to u normalnim okolnostima kada na snazi nisu vanredne mjere poput aktualnih (koje su uvedene uslijed pandemije).

“Novčana vrijednost socijalne pomoći ionako je niska, ali čak i da se udvostruči, to opet ne bi bilo dovoljno”, dodaje. “Osim toga, nemojmo zaboraviti da uslovi [za ostvarivanje socijalne pomoći] isključuju brojne porodice — recimo, one koje imaju više kokoši ili TV prijemnik — koje bi trebale biti zaštićene od siromaštva.”

Prema njegovim riječima, drugi faktori zbog kojih bi udvostručavanje socijalne pomoći bilo nedovoljno uključuju porast cijena hrane tokom pandemije i ograničenje pojedinih javnih službi poput prijevoza i zdravstvena zaštita. Mustafa ocjenjuje da te restrikcije pretežno pogađaju upravo porodice koje primaju socijalnu pomoć.

Podaci ASK pokazuju i da se u mjesecu martu cijena hljeba povećala u odnosu na februar, pa tako i cijena vode, žitarica, sira, soli, mesa, voća, šećera i drugih osnovnih prehrambenih namirnica. Istovremeno je zabilježen i rast cijena medicinskih proizvoda, električne energije, plina i goriva, te robe i usluga potrebnih za regularno upravljanje porodičnim finansijama. S druge strane, pale su cijene nafte i usluga prijevoza.

Kako poručuje Ahmet Rušiti, u tom pogledu građanima/kama mogu pomoći i općine. “Neke od njih su već izdvojile budžetska sredstva. Suma od 10 miliona eura [predviđena za općine u okviru Paketa] isto tako bi mogla biti od pomoći”, navodi Rušiti.

Šta će radnici/e?

Paket također predviđa pomoć za radnike/ce kao što je Aljbert — 41 milion eura izdvojen je za isplatu minimalnih plate u visini od 170 eura za april i maj, i to za zaposlenike/ce poduzeća koja su direktno pogođena pandemijom.

Rušiti napominje da je odluka dobrodošla, no ima nekoliko zamjerki.

“Kriteriji su pomalo komplikovani, ali moramo imati na umu da je i cjelokupna situacija složena”, naglašava. Bez obzira na to, “nadležne institucije bi trebale pojednostaviti proceduru podnošenja zahtjeva.”

Prema njegovim riječima, Paket, kao i druge odluke koje je vlada donijela tokom pandemije, obiluje tekstom i nije adekvatno objašnjen. “Te mjere su mogle biti popraćene vizualnim objašnjenjima. Primijetio sam da su to učinile vlasti općine Prizren i Priština; njihove odluke su vrlo dobro objašnjene”, kaže Rušiti.

Ahmet Rušiti, voditelj projekta za političku odgovornost pri KDI-ju, poručuje da bi institucije trebale pronaći odgovarajuća rješenja i pojednostaviti postupak aplikacije za socijalnu pomoć koja se isplaćuje u okviru Hitnog fiskalnog paketa. Fotografija: Zahvaljujemo Ahmetu Rušitiju.

Što se tiče izdvojene sume, za njega je važno prvenstveno to što su radnicima/ama uzdrmanim hitnim mjerama barem zagarantovane minimalne plate. “To će pomoći poduzećima i radnicima/ama”, dodaje.

Međutim, ako situacija ostane ovakva kakva jeste i u predstojećim mjesecima, Rušiti napominje da Paket u cjelini neće biti dovoljan. “Bilo bi idealno da je suma veća, no jasno je da smo u vanrednoj situaciji i da se plate [tih radnika/ca] ne mogu pokriti u punom iznosu”, ističe.

Rušiti sumnja da je jedan od razloga zašto budžet ne može biti veći manjak državnih sredstava.

“Moramo biti svjesni činjenice da su mjere ublažavanja ekonomskih posljedica pandemije uvedene u vremenu kada je država trebala prikupljati sredstva”, naglašava. “Porez za prvi kvartal većina poduzeća plaća 15. aprila; ipak, zbog odluke o odlaganju roka za plaćanje poreznih obaveza, država ima manje sredstava na svom raspolaganju.”

Spomenutu mjeru pozdravio je i Mustafa, naročito s obzirom na broj radnika/ca koji su obuhvaćeni kao korisnici/e vladine pomoći. “U skladu s procjenama vlade, beneficiju u sklopu ovih mjera može iskoristiti gotovo 120 000 radnika/ca — to je solidna cifra”, kaže. Najnoviji podaci otkrivaju da je zahtjeve za isplatu beneficija uređenih ovom mjerom do sada podnijelo otprilike 63 000 radnika/ca.

Međutim, Mustafa smatra da minimalna plata nije dovoljna. “Minimalna plata na Kosovu je 170 eura. Moramo imati na umu da je ta naknada odobrena 2011. godine i da se od tada nije mijenjala; 2020. je godina i standard života se povećao — zato mislim da je ta suma preniska”, objašnjava.

Povrh toga je izrazio sumnju i u postupak apliciranja, pri čemu napominje da poslodavci moraju podnijeti zahtjev ispred svojih zaposlenika/ca i ujedno dostaviti dokaz o tome da su njihove ekonomske aktivnosti pogođene restriktivnim mjerama koje je vlada uvela uslijed pandemije.

“Čini se da su kriteriji tu samo da se ljudi isključe, a ne da im se pomogne”, ističe Mustafa, te dodaje da je neprihvatljivo to što isplata plata zaposlenicima/a zavisi od voljenjihovih poslodavaca, “budući da [poslodavci] moraju deklarisati i priložiti podatke u ime zaposlenika/ce.” On smatra da to samo komplikuje postupak aplikacije.

Za to vrijeme, Rušiti tvrdi da se značaj ove mjere ogleda i u činjenici da je vlada odlučila uplaćivati penzijske doprinose, za što vjeruje da se time smanjuje opterećenost poduzeća i  ispunjava osnovno pravo svakog radnika/ce.

Šta će oni koji rade na crno i nezaposleni?

Paket određuje da lica koja su izgubila posao nakon uvođenja mjera borbe protiv pandemije koronavirusa mogu aplicirati za mjesečnu naknadu od 130 eura koja se isplaćuje za april, maj i juni. U aplikaciji, lice mora dokazati da je otpušten/a s radnog mjesta “nakon što je aktivnost poduzeća smanjena uslijed okolnosti uzrokovanih pandemijom.” Obrazac zahtjeva dostavlja se Poreznoj upravi Kosova i bivšem poslodavcu.

Mustafa navodi da je to za njega problematično zato što smatra da se radi o “kriteriju isključenja”, te naglašava da kada neko dobije otkaz, vrlo je velika šansa da više nije u dobrim odnosima s poslodavcem, što može dovesti do situacije u kojoj će mnogobrojni radnici/e koji su dobili otkaz ostati bez novca na koji polažu pravo.

Usto, Mustafa poručuje da je teško ispuniti dokumente potrebne za dokazivanje činjenice da je otkaz rezultat okolnosti izazvanih širenjem bolesti COVID-19. Vrlo je vjerovatno da pojedini poslodavci nemaju želju da pomognu svojim bivšim zaposlenicima/ama tako što će za njih popunjavati dokumente.

Još jedna mjera namijenjena je za komercijalne firme koje su u periodu pandemije registrovale radnike/ce s jednogodišnjim ugovorom: ti radnici/e će dobiti naknadu od 130 eura u prva dva mjeseca nakon registracije. Prema mišljenju Mustafe, to je “vrlo dobar potez” i predstavlja prvi korak vlasti koja nastoji formalizovati tržište rada.

Ipak, Mustafa zamjera vladi to što je za ovu stavku izdvojila 6 miliona eura. Za njega je ta cifra premala. “Shodno zvaničnim podacima, među kojima su i podaci iz Svjetske banke, oko 35% tržišta rada na Kosovu neformalnog je karaktera, to jest, preko 150 000 osoba radi na crno”, kaže Mustafa, te dodaje da budžet isključuje veliki broj ljudi.

Mustafa također smatra da je procijenjeni broj korisnika/ca beneficije nizak, s obzirom na mjeru kojom se putem kredita osigurava finansijska likvidnost mikropoduzeća i samostalno zaposlenih pojedinaca/ki.

Naime, sredstva u visini od 15 miliona eura izdvojena su za programe Kosovskog fonda za kreditno jemstvo, kroz koje će samozaposlena lica i firme s deset ili manje radnika/ca dobiti kredite u iznosu do 10 000 eura. Na Kosovu ima više od 1500 potencijalnih korisnika/ca ove olakšice i ta je cifra, kako ističe Mustafa, premala.

Generalno gledano, Mustafa ocjenjuje da je Paket “škrt i da postoji niz kriterija koji isključuju mnoštvo građana/ki”, zbog toga što male količine izdvojenih sredstava liče na finansije koje se ulažu u okviru konzervativnih neoliberalnih politika s ciljem smanjenja rashoda, ne da bi se građani/ke zaštitili u vanrednoj situaciji.

Rušiti poručuje da je važno imati na umu kako je stanje vanredno i kako je to možda nagnalo vladu da se ograniči samo na navedene mjere, pri čemu naglašava da je neophodno “očuvati finansijsku stabilnost zemlje i racionalno trošiti novac, zbog toga što bi u protivnom država mogla bankrotirati.”

K2.0 se obratio predstavnicima/ama vlade zamolivši ih za intervju, no do objave članka nismo dobili odgovor.K

Naslovna fotografija: Ade Mula / K2.0.

Članak je napisan u sklopu projekta “Human Rightivism”  koji, preko svog programa “Human Rightivism”, finansira Švedska međunarodna agencija za razvoj i saradnju (SIDA). Stavovi autora izneseni u ovoj publikaciji ne odražavaju nužno stavove Švedske međunarodne agencije za razvoj i saradnju (SIDA).