“A po ka punë?”

“Ima li posla?”, pitaju vas. Uobičajeno pitanje. Kolokvijalnost. To je pozdrav, uvod u razgovor, izraz interesovanja za dobro drugih. Ipak, kao što je slučaj i kod drugih izraza svojstvenih za neku kulturu, ovime se verbalizuju ujedno i vrijednosti koje su u podlozi, neizrečene.

Raširenost upita “Ima li posla?” u svakodnevnici pokazuje da rad igra bitnu ulogu u našem razumijevanju života i dobrobiti. Ovo pitanje nije samo pitanje lične prirode — ono je pozdrav sa opaskom na svakodnevne poteškoće na koje mnogi nailaze tražeći posao ili pokušavajući da ga zadrže, a zatim i nastojeći da kroz taj posao osiguraju egzistenciju. To dokazuje do koje mjere je rad u osnovi načina na koji doživljavamo sebe i naše društvo.

Zato smo u K2.0 odlučili da na trećem godišnjem izdanju našeg karnevala naglasak stavimo na rad. Naslov Karnevala je Znoj — čime odajemo počast borbama radnika_ca i priznavanju njihovih prava. Razmatranjem znoja stječemo uvid u to kako su ideje o radu zasnovane ne na pravima radnika_ca, već na crpljenju graški znoja. “Gjithçka duhet me e fitu me djersë” česta je albanska poslovica, a znači: “Sve treba da se zaradi znojem.” Znoj, što se može vidjet iz mnogih izreka, suštinski je ukazuje na eksploataciju. “Hajde, djersitu pak, jepi, puno. Për çka po t’paguj?”, može se čuti od šefa_ice. “Hajde malo, radi, trudi se, znoji se. Za šta te plaćam?”

Zbog toga započinjemo četverodnevni program razgovora o znoju sa raznim govornicima_ama, o radu i naporu koji će, biti inspirativni te vas podsticati na razmišljanje. U isto vrijeme objavljujemo najnovije izdanje naše onlajn monografije o sličnim temama, gdje ćete pronaći lične priče o mukama i upornosti, ne samo u mukotrpnom poslu, već i u borbi čiji je cilj da radnici_e više ne budu primorani na opasne i eksploatacijske uslove. U okviru monografije podvlačimo razliku između “jednakosti” i “ravnopravnosti”, što je važna distinkcija pomoću koje možemo razumjeti strukturne neravnopravnosti koje održavaju sisteme ugnjetavanja, tlačenja i diskriminacije, a pored toga vam donosimo informativne i detaljne članke o tome kako državne politike i zakonodavstvo adekvatno ne štite niti unapređuju radnička prava.

U programu Karnevala i monografiji pod naslovom Znoj osvrćemo se na različite aspekte rada — kako je rad u svojoj osnovi rodno određen, kako su oblasti kao što su građevinarstvo, rudarstvo, ugostiteljstvo i briga o djeci strukturisani tako da eksploatišu ugrožene, kako svijet kulture i umjetnosti može biti prostor u kojem ne samo da se artikulišu i kritikuju nepravde, već i materijalizuju suvisle radničke borbe, kako nesklapanje ugovora šteti radnicima_ama te kako se u krajnjoj liniji naša planeta, zajednički dom svih nas, znoji pod teretom uništavanja okoliša i klimatskih promjena.

Sve je to vezano za ono čime se neprestano bavimo u K2.0. Kao magazin smo oduvijek bili predani akcentiranju iskustava i stavova koji prečesto bivaju pogrešno predočeni, protumačeni i shvaćeni. Posvećeni smo identifikaciji razgovora koji se moraju odvijati ne samo kako bismo reagovali na svijet oko sebe, već i pokušali da stvorimo svijet u kojem želimo da živimo.

K2.0 se u svom novinarstvu godinama bavi nesigurnim uslovima rada, nepravednim radnim praksama te raznim oblicima diskriminatornih politika. Međutim, ove godine u žižu ispitivanja stavljamo rad — kao koncept, postupak i iskustvo.

Kulturološki izrazi će uvijek biti važni s obzirom na to kako i opisuju i stvaraju okolni svijet. No, pitanje “A po ka punë?”, koje odražava nesamostalnost i oskudnost, možda bi se moglo pretvoriti u nešto što je samouvjerenije, što je više osnaženo. Nadamo se da tome doprinose naš karnevalski program i monografija dok razbijamo neke od najpogubnijih društvenih predstava o radu, i to usredsrijeđeni na Znoj. I u doslovnom i u prenesenom značenju.