Našao sam se na životnoj raskrsnici — moram donijeti tešku odluku i to me izjeda. U nedoumici sam. Pažljivo, vrlo pažljivo moram izvagati da li ću da ostanem ili ću da odem u nepoznato, u novi život.
Mnogi Kosovci_ke suočeni su sa ovom dilemom. Iseljavaju se pretežno zato što smatraju da na Kosovu nemaju dovoljno mogućnosti. No, to kod mene nije bio slučaj.
Djetinjstvo nisam proveo u imućnosti. Moja porodica je jedva sastavljala kraj s krajem te smo često bili uskraćeni za osnovne potrepštine. Ipak, imao sam čvrstu namjeru da se izgradim, da nešto stvorim od svog života. Izuzetno sam ponosan na tok svoje karijere — postao sam softverski inženjer. I u srednjoj školi i na fakultetu uživao sam ogromnu podršku nastavnika_ca i profesora_ica, od kojih mi je jedan — dok sam još studirao — pomogao da dobijem prvi posao.
Ovo vjerovatno nije uobičajena priča za nekoga ko hoće da pobjegne iz zemlje. Uprkos svim nedaćama, kroz život su mi se otvarale mnogobrojne prilike koje sam uvijek nastojao da iskoristim. No, uz prilike su dolazila i odricanja. Ponekad me je posao fizički dijelio od porodice, iako su moji najmiliji uvijek stajali iza mene, a zbog stresa sam izgubio i neke prijatelje_ice. U tom skoro pa neprestanom radu često sam gubio pojam o vremenu — sve do jednom. Godine 2017. dijagnostikovana mi je plućna embolija, a posljedice i dalje osjećam.
Zbog toga razmišljam o odlasku u inostranstvo. Brinem za svoju budućnost jer Kosovo ne posjeduje niti mi nudi zdravstvene kapacitete, infrastrukturu i uopšte zaštitu pomoću kojih bih riješio zdravstvene probleme koji me već dugo muče. Ja svoj život ne mogu staviti u ruke ovdašnjeg sistema, čiji me je nemar već koštao zdravlja.
Živim u strahu da ću se razboljeti, a da neću imati pristup zdravstvenoj njezi koja mi je neophodna. Taj strah me prati već odavno, a kako starim, tako se sve više bojim. Ne mogu priuštiti ležernost na planu zdravlja, ali isto tako ne mogu nastaviti da živim u strahu.
Preda mnom je mogućnost da napustim Kosovo i započnem novi život u zemlji u kojoj je zdravstvo pouzdanije. Spreman sam i voljan da rizikujem i odem, da krenem na put u nepoznato, a kako bih se obezbijedio i našao duševni mir potreban za sretan, ispunjen život. Zbogom, Kosovo.
Naslovna ilustracija: Atdhe Mulla via Midjourney.
