Prva skupina evakuisanih Afganistanaca/ki sletjela je na Kosovo 29. augusta. Njihova burna evakuacija s aerodroma uslijedila je nakon što su se SAD naglo povukle iz Afganistana, gdje je 20 godina trajao rat. Budućnost ovih Afganistanca/ki neizvjesna je koliko i sadašnje okolnosti u kojima su se zatekli. No, jedno je sigurno: uskraćeno im je pravo na slobodno kretanje.

Kosovom će se, štaviše, lakše kretati afganistanski tražitelji/ce azila koji su u zemlju stigli preko teške balkanske rute. Oni po dolasku na Kosovo azil mogu zatražiti sa ili bez legitimacije, a u tom slučaju će im biti osigurane neke od osnovnih potrepština, iskaznica te — povrh svega — sloboda izlaska i ulaska u smještajni kompleks za azilante/ice.

Međutim, to ne važi za otprilike 1000 Afganistanaca/ki pristiglih na Kosovo posredstvom NATO-a, a u okviru međunarodnih napora usmjerenih na pružanje utočišta hiljadama onih koji sada, kada su Afganistan preuzeli Talibani, strahuju od progona.

Dana 16. augusta Vlada Kosova je usvojila odluku kojom je osobama evakuisanim iz Afganistana — i to uglavnom onima koji su podnijeli zahtjev za američku vizu, bivšim zaposlenicima/ama NATO-a te njihovim porodicama — osigurana privremena zaštita, što je oblik neposredne protekcije različit od statusa izbjeglice koji je prepoznat u Zakonu o azilu. Privremeno zaštićene osobe uživaju jasno definisana prava kao što su prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i slobodu kretanja.

U Vladinoj odluci precizirano je da sloboda kretanja može biti ograničena ukoliko se za time ukaže potreba te da će radi državne sigurnosti biti uspostavljen proces provjere.

Evakuisane osobe od dolaska na Kosovo borave u dva kampoa poznatim pod imenima Kamp Bechtel i Kamp Liya, koji su smješteni u zgradi kompanije Bechtel Enka, odn. unutar američke vojne baze Bondsteel. Kampom Bechtel rukovodi međunarodna komanda NATO-a, dok Kampom Liya u sklopu baze Bondsteel upravlja SAD.

U javnost i dalje nisu puštene informacije o tome u kakvim uslovima žive evakuisane osobe iz Afganistana, što nije slučaj u drugim zemljama — među njima su i pojedine države regije gdje je novinarima/kama dozvoljeno da direktno razgovaraju s prispjelim izbjeglicama.

Ministarstvo unutrašnjih poslova odbilo je odgovoriti na pitanja koja im je K2.0 uputio u vezi s ovom temom, dok je ministar unutrašnjih poslova, Xhelal Sveçla, otkrio vrlo malo pojedinosti na nedavno održanoj konferenciji za medije. Upitan za slobodu kretanja evakuisanih osoba, Sveçla je izjavio da će kretanje van kampa biti organizovano samo u slučaju potrebe, a navodno radi njihove sigurnosti.

Ni Ministarstvo unutrašnjih poslova ni NATO nisu dopustili da mediji ostvare uvid u uslove života evakuisanih osoba iz Afganistana. S druge strane, Vlada Kosova službeno nije zatražila pomoć od međunarodnih organizacija koje se bave radom u ovoj oblasti.

Iz Vlade tvrde da su SAD i NATO obećali brzu realizaciju svih pripadajućih aktivnosti, pri čemu bi Kosovo trebalo funkcionisati isključivo kao tranzitna zemlja. Glasnogovornik NATO-a Jason Salata istakao je kako će “Kamp Bechtel biti privremeno boravište sve dok se ne iznađu daljnja rješenja za preseljenje.”

Prva skupina od 117 evakuisanih osoba iz Afganistana povezanih s NATO-om napustile su Kamp Bechtel 16. septembra, zaputivši se u Ujedinjeno Kraljevstvo.

Glasnogovornik Vlade Perparim Kryeziu rekao je za K2.0 da zakonski okvir na Kosovu garantuje slobodu kretanja, ali je napomenuo da isti okvir predviđa konkretne slučajeve u kojima je dozvoljeno uvođenje ograničenja.

“Trenutno smo u procesu izdavanja neophodnih dokumenata za građane/ke Afganistana”, objasnio je Kryeziu. “S tim u vezi, a također s obzirom na njihovu vlastitu sigurnost, te osobe se trenutno mogu slobodno kretati unutar smještajnih jedinica. Međutim, očekujemo da će u skorijoj budućnosti imati priliku da se slobodno kreću izvan tih objekata, i to nakon okončanja izrade neophodnih dokumenata i finalizacije ostalih administrativnih postupaka.”

U Zakonu o azilu tačno su određeni slučajevi u kojima sloboda kretanja može biti ograničena za osobe pod međunarodnom zaštitom. U Zakonu je također navedeno da svako lice mora imati pravo žalbe na ograničenje kretanja koje mu je nametnuto, a ukoliko se radi o djetetu, Zakon nalaže da bi se zadržavanju trebalo pribjegavati tek u krajnjim slučajevima.

Glasnogovornik Ambasade SAD-a na Kosovu pristao je da odgovori na pitanja K2.0 vezana za ovu temu tek nakon što su 13. septembra u zemlju stigle evakuisane osobe poimenice uvrštene na spisak lica “povezanih s SAD-om”.

Ambasador SAD-a Philip Kosnett posjetio je evakuisane Afganistance/ke u Kampu Liya. Novinarima/kama je zabranjen pristup ovom lokalitetu. Fotografija: Ambasada SAD-a, Priština.

Glasnogovornik Ambasade je rekao sljedeće: “U svrhu očuvanja zdravstvenog stanja i sigurnosti i gostiju iz Afganistana i kosovskih domaćina, Vlada Kosova je izjavila da Afganistanci/ke koji su trenutno smješteni u Kampu Liya moraju boraviti unutar granica te ustanove, dok međuagencijski timovi iz Sjedinjenih Država završavaju proces neophodan za konačni prijem tih osoba u SAD ili njihovo preseljenje u treću zemlju.”

Glasnogovornik je dodao da su pripadnici/e organa za provedbu zakona iz SAD-a stigli na Kosovo kako bi obavili provjeru svih afganistanskih “putnika/ca” koji su povezani sa SAD-om prije nego što im bude dozvoljen ulazak u Sjedinjene Države.

Prema navodima glasnogovornika, koji je Afganistance/ke okarakterisao kao “putnike/ce”, sve osobe iz Afganistana trenutno smještene u Kampu Liya po napuštanju Afganistana su već tranzitovale kroz treće zemlje, gdje su prošli kroz inicijalne biometrijske i medicinske provjere.

Ko je ovdje glavni?

Stručnjaci/kinje za ljudska prava suočavaju se s teškoćama pri pristupu informacijama o položaju evakuisanih Afganistanaca/ki na Kosovu.

Jelena Sesar, istraživačica Amnesty Internationala zadužena za Balkan i EU, rekla je da nedostatak informacija o statusu jedinica za smještaj i upravljanju kampovima otežava praćenje eventualnih kršenja ljudskih prava.

“U uobičajenim okolnostima, kroz status privremene zaštite ljudi bi ostvarili punu slobodu kretanja na teritoriji Kosova, te bi im bili osigurani hrana, odjeća, pristup zdravstvu i obrazovanju kao i širok spektar ostalih usluga podrške”, izdvojila je Sesar. “Čini se da to ovdje nije slučaj. Državljanima/kama Afganistana u Bechtel-Enki i Bondsteelu nije dozvoljeno da izlaze, a prema svemu sudeći, mediji i humanitarne organizacije nemaju pristup kampovima.”

Iako je Vlada Kosova izradila legislativu za privremenu zaštitu, vangabaritna uloga NATO-a i Sjedinjenih Država u upravljanju kampovima i obradi Afganistanaca/ki onemogućava jasan uvid u to kakvu ulogu — ako je uopće ima — kosovska vlada igra u aktivnostima koje se odvijaju unutar samih granica Kosova.

“Ukoliko bude određeno da afganistanske porodice ostanu na Kosovu do finalizacije obrade njihovih specijalnih imigrantskih viza — što u nekim slučajevima može potrajati — presudno je da kosovske vlasti preuzmu punu odgovornost za rukovođenje kampovima te da zadovolje sve potrebe zaštite ljudi smještenih u tim kampovima, a što je i propisano zakonom”, rekla je Sesar.

“To obuhvata punu slobodu kretanja i pristup zdravstvu, obrazovanju i drugim oblicima pomoći, kao i mogućnost dobijanja azila na Kosovu”, dodala je. “Ukoliko se trenutni pristup ne promijeni, ovi ljudi će na neodređeno vrijeme ostati u zatočeništvu i de fakto pritvoru, što bi se kosilo s kosovskim i međunarodnim zakonom.”

Neodgovorena pitanja

Pozvavši se na anonimni izvor iz Vlade SAD-a, Associated Press je početkom septembra izvijestio da je Kosovo pristalo da primi Afganistance/ke koji ne budu prošli prve krugove provjere te im pruži smještaj na maksimalno godinu dana. Postavlja se pitanje šta bi mogli biti razlozi ograničenja kretanja evakuisanih osoba.

Privremena zaštita koju nudi Kosovo vremenski je ograničena na godinu dana, s tim da u skladu sa Zakonom u azilu postoji mogućnost produženja.

AP se u svojim reportažama osvrnuo na uslove koji su ustanovljeni na drugim tranzitnim lokalitetima kao što su Njemačka ili Italija, gdje vlasti imaju dužnost da u roku od dvije sedmice obave provjeru i obradu evakuisanih osoba.

Prema navodima AP-ovog izvora iz Vlade SAD-a, to što se Afganistanci/ke koji nisu prošli inicijalne krugove provjere šalju na Kosovo reakcija je na sigurnosne propuste koji su se možda dogodili u toku haotične evakuacije tih osoba iz Afganistana.

U procesu izdavanja azila sve intenzivnije se koriste tranzitne zemlje. U državama kao što su Ujedinjeno Kraljevstvo ili Danska predložena je legislativa shodno kojoj bi se tražitelji/ce azila slali u treće zemlje u toku obrade njihovih zahtjeva. Te prijedloge su kritikovali borci/kinje za ljudska prava te međunarodne organizacije poput Ujedinjenih nacija.

Evakuacije s kabulskog aerodroma bile su burne i smrtonosne. Svijet je svjedočio užasnim scenama, kao što je ona u kojoj su ljudi padali s neba nakon što su se pokušavali zakačiti za američki vojni avion. U posljednjim danima haotične evakuacije dvojica bombaša samoubica i naoružane osobe na aerodromu gurnule su u smrt su 60 Afganistanaca/ki i 13 američkih vojnika.

Rat SAD-a u Afganistanu trajao je 20 godina. Fotografija: Amber Clay, putem CC-a.

Ljudi koji su uspjeli ući u avione u jeku cijelog tog haosa smatraju se sretnicima/ama. Ipak, veliki dio evakuisanih osoba već je bio u procesu emigracije u SAD.

Evakuisani iz Afganistana koji iščekuju prijem u SAD i druge savezničke zemlje pretežno su već započeli proces dobijanja posebne imigrantske vize ili su podnijeli zahtjeve u okviru specijalnog američkog programa za izbjeglice. Među njima su oni koji su svojevremeno radili za strane vlade ili se pak bavili opasnim profesijama kao što je novinarstvo, kao i članovi/ice njihovih porodica.

Ni NATO ni Vlada Kosova nisu odgovorili na pitanja K2.0 u vezi s izvještajem AP-a.

Ambasada SAD-a na Kosovu izdala je saopćenje u kom je navela da usljed takvih izvještaja ljudi stječu “pogrešan utisak” da SAD na Kosovo šalje one osobe za koje smatra da ih ne može primiti. U saopćenju se podcrtava da to “nije slučaj”, uz napomenu da američki dužnosnici/e na Kosovu pomažu u obradi aplikanata/ica od kojih bi mogla biti zatražena dodatna dokumentacija, a radi rasvjetljavanja “identiteta, prethodnog zaposlenja ili drugih veza aplikanta/ica sa Sjedinjenim Državama.”

“I dalje traje postupak verifikacije dokumentacije afganistanskih putnika/ca koji su trenutno smješteni u Kampu Liya te se procjenjuje da li te osobe ispunjavaju uslove za konačni prijem u Sjedinjene Države ili preseljenje u treću zemlju”, izjavio je glasnogovornik Ambasade SAD-a za K2.0. “Ni za jednu osobu nije odlučeno da ne može biti primljena u Sjedinjene Države zbog toga što je obrada njihovih predmeta još uvijek u toku.”

Kada je riječ o dužini tog postupka, glasnogovorik je kazao da “prema sporazumu potpisanim s Vladom Kosova afganistanski putnici/e koji imaju veze sa SAD-om mogu biti zbrinuti u Kampu Liya u maksimalnom trajanju od godinu dana, a za vrijeme obrade njihovih predmeta s ciljem konačnog prijema u Sjedinjene Države ili preseljenja u treću zemlju. Pojedinim osobama može biti dozvoljeno i da ranije otputuju u SAD, i to čim proces obrade njihovih predmeta bude okončan.”

Dana 10. septembra ministar unutrašnjih poslova Kosova sastao se s predstavnicima/ama međunarodnih organizacija koje bi mogle ponuditi pomoć, ali Ured visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) i Međunarodna organizacija za migracije (IOM) još uvijek nisu dobili formalni zahtjev za pomoć u spomenutim aktivnostima.

UNHCR i IOM Kosovo su za K2.0 rekli jedino da pomno posmatraju cijelu situaciju. Izvori iz ovih organizacija otkrili su da ne raspolažu informacijama o osobama evakuisanim iz Afganistana te da ostaju u pripravnosti glede Vladinog zahtjeva za pomoć.

Kako je navela Jelena Sesar iz organizacije Amnesty International, “činjenica da je javnosti i nezavisnim akterima onemogućen pristup kampovima izaziva bojazan u vezi s uslovima u tim objektima kao i u vezi s posvećenošću istinskoj pomoći Afganistancima/kama koji su bili primorani da napuste svoju zemlju.”

Ništa jasniju sliku nema ni Jeff Crisp, međunarodni stručnjak za migracije pri Centru za istaživanje izbjeglištva Univerziteta u Oksfordu. “Ubrzana evakuacija iz Kabula sigurno je razlog zbog kog na mnoga pitanja nemamo odgovor”, naveo je Crisp putem elektronske pošte za K2.0, postavivši uz to niz pitanja koja mogu biti iskorištena kako bi se institucije pozvalo na odgovornost.

“Kako su donošene odluke apropo privremenih lokaliteta na koje su osobe poslane? Šta će se dogoditi s onim izbjeglicama koje SAD ‘odstrani’ u procesu provjere — postoji li opasnost da bi te osobe mogle postati apatridi ili biti vraćene u Afganistan?”

Milioni raseljenih

Dugotrajni rat u Afganistanu raselio je ogroman broj ljudi. Prema procjenama UNHCR-a, u Afganistanu je pola miliona osoba raseljeno samo u prvoj polovini 2021. godine, dok je u toku 2020. raseljeno tri miliona ljudi.

Afganistanci se često otiskuju na dugi izbjeglički put i odlaze u Evropu — preko Balkana. Iako nije ključna zemlja na balkanskoj ruti, na Kosovu je u prvoj polovini 2021. godine službeno zabilježeno da je azil zatražila 31 osoba iz Afganistana, dok je mnogo veći, neizračunat broj njihovih sunarodnjaka/inja neopaženo prošao kroz zemlju, nastavivši svoj put u potrazi za azilom u drugim evropskim zemljama. 

Nakon što su Sjedinjene Države izašle iz Afganistana, koji su zatim okupirali Talibani, povjerenica za ljudska prava Vijeća Evrope Dunja Mijatović objavila je savjetodavni dokument u kom je od zemalja članica [Vijeća] i trećih zemalja saradnica zatražila da obustave sva prisilna vraćanja osoba iz Afganistana čiji su zahtjevi za azil odbijeni, a da pritom još uvijek nisu deportovane. Ujedno je iznijela zahtjev da države ponude azil Afganistancima/kama koji su primorani da bježe, kao i da vrše saradnju u svrhu zaštite njihovih prava.

Naslovna fotografija: K2.0.