Hiljade pripadnika_ca kosovske dijaspore svakog ljeta se vraća kući, u posjetu svojim porodicama, a u toku jedne godine na Kosovo šalju milione eura i tako povećavaju domaću potrošnju. Već decenijama unazad, i to naročito u posljednjih 20 godina, doznake su mnogim porodicama slamka spasa.

Nije lak zadatak izračunati koliko je tačno osoba u dijaspori, uprkos njenom značaju za zemlju. Agencija za statistiku je posljednje istraživanje u vezi s ovim pitanjem obavila 2014. godine, utvrdivši pritom da više od 380 000 Kosovaca_ki živi u inozemstvu — odn. više od petine stanovništva Kosova. Agencija je sama priznala da je ta cifra vjerovatno niža od stvarne.

Od tada pa do danas u toku je egzodus sa Kosova prema državama EU. U 2014. i 2015. godini zemlju su napustile desetine hiljada ljudi. Neki su se vratili (ili su vraćeni), ali ostali su uspjeli da ostanu i snađu se u drugim državama. Posljedično tome, pojedini tvrde da bi dijaspora trenutno mogla brojati gotovo milion osoba.

Toliko brojna zajednica može biti presudna za privredu zemlje. Naime, prema podacima Centralne banke, vrijednost doznaka je često tri puta veća od vrijednosti direktnih stranih ulaganja (DSU). Navedeni omjer je čak i u pandemijskoj 2020. godini ostao stabilan — vrijednost doznaka iznosila je 980 miliona eura, a DSU-a 342 miliona. Pri izračunavanju ovih brojeva u obzir nije uzeta činjenica da većina DSU-a na Kosovu potječe od dijaspore.

Ekonomske teškoće uslovljene pandemijom 2020. godine su dodatno povećane ograničenjima putovanja koja su spriječila veći dio osoba iz dijaspore da posjete svoje domove. Međutim, kada su se 2021. godine masovno počeli vraćati, građani_ke iz dijaspore sa sobom su donijeli priliv od 630 miliona eura samo u oblasti direktne potrošnje. S tim u vezi ima smisla što je njegovanje veza sa dijasporom nerijetko u vrhu prioriteta svake garniture vlasti.

Olakšavanje putovanja

Jedan od načina na koje su vlasti do sada nastojale da pojednostave slanje doznaka i potrošnju osoba iz dijaspore jeste olakšavanje putovanja na Kosovo. U tom kontekstu, putnici_e iz dijaspore kao otežavajuću okolnost ponajčešće spominju osiguranje motornih vozila. Vrijedi napomenuti da svake godine hiljade emigranata_ica na Kosovo putuje automobilom.

Problem je relativno jednostavan. Međunarodno osiguranje auta u Evropi zasnovano je na Zelenom kartonu, dokumentu koji se izdaje u skladu sa standardima Council of Bureauxa (CoB). Zahvaljujući Zelenom kartonu, auto-osiguranje nabavljeno u bilo kojoj od država članica CoB-a validno je u svim ostalim državama članicama CoB-a, stoga su putnici_e osigurani i u inozemstvu.

Budući da Kosovo nije član ove međunarodne organizacije, inozemno osiguranje ne vrijedi na njegovoj teritoriji i obrnuto — kosovsko auto-osiguranje validno je jedino u nekolicini susjednih država. Putnici_e koji ulaze na Kosovo sljedstveno tome moraju nabaviti auto-osiguranje prilikom ulaska u zemlju, odn. kratkoročno osiguranje odgovornosti prema trećim licima. To je dodatni trošak koji i nije toliko visok (osiguranje košta 20-ak eura), ali može dovesti do dužih zastoja na granici.

Iako je pridruživanje CoB-u bilo prioritetno u toku proteklog Vetëvendosjeovog (VV) mandata na vlasti, ta ambicija u konačnici nije u njihovim rukama jer zahtijeva odobrenje drugih zemalja članica CoB-a, od kojih neke ne priznaju Kosovo. Još jedan problem je to što čak 30% kosovskih automobila nije registrovano. Ovaj broj bi trebalo da se smanji na 5% da bi CoB Kosovo mogao ozbiljno uzeti u razmatranje.

Vlada je u međuvremenu izdvojila pet miliona eura iz Paketa oporavka privrede od COVID-19 za podršku dijaspori, pa tako počevši od 1. jula troškove osiguranja na granici pokriva država.  Putnici_e — uključujući strance_kinje koji nisu iz dijaspore — jednostavno dobijaju odgovarajući dokument na granici, bez dodatnih izdataka. Do kraja ljeta, Vlada je na subvenciju osiguranja automobila iz inozemstva utrošila 2,4 miliona eura.

U izvještaju koji je Institut GAP nedavno objavio u vezi s ovom politikom iznesene su kritike na račun iste. Iz Instituta tvrde da program treba da bude zamijenjen opcijom avansnog plaćanja osiguranja putem interneta, a sve dok se ne osigura prijem u CoB. Većina pripadnika_ca dijaspore relativno je dobrostojeća u odnosu na osobe koje žive na Kosovu. Svaki direktni prijenos sredstava iz budžeta usmjeren ka prvonavedenima znači da lokalni porezni obveznici_e — koji su obično siromašniji — subvencionišu imućniju dijasporu, što je udžbenički primjer regresivne politike.

Sve ovo je naročito značajno s obzirom na to da se VV kao stranka koja važi za progresivnu socijaldemokratsku opciju zauzeo za ovu mjeru uprkos žestokom protivljenju sindikata i civilnog društva.

Ono što je navelo VV da podrži spomenute odluke mogla bi biti velika podrška koju uživaju kod dijaspore. Naprimjer, na izborima održanim u februaru 2021. godine VV je dobio oko 75% glasova iz inozemstva. Kako je tolika podrška data jednoj stranci, rasprave vezane za izbornu reformu same po sebi su postale stranački obojene.

Izborne prepreke

Kosovo ne posjeduje zasebnu izbornu jedinicu za dijasporu, stoga glasači_ce iz inozemstva glasaju tamo gdje su bili prijavljeni kada su živjeli u zemlji. Pored toga, kako prijavu nije potrebno izvršiti u konzulatu, na glasačkom spisku nema razlike između građana_ki s prebivališem na Kosovu i građana_ki s prebivalištem van Kosova.

Kada žele glasati, emigranti_ce moraju poslati odgovarajući zahtjev Centralnoj izbornoj komisiji (KQZ). Taj proces, međutim, nije osmišljen tako da se u okviru njega obrađuje veliki broj zahtjeva te je izuzetno birokratizovan i složen.

Nevladina organizacija Germin — osnovana s ciljem da poveže dijasporu s matičnom zemljom — provodila je nadzorna istraživanja na svim uzastopnim izborima, pri čemu su podcrtane manjkavosti sistema u njegovom trenutnom obliku. Iz NVO-a su pozvali nadležne da donesu izmjene zakonskog okvira kako bi se olakšalo glasanje iz inozemstva, predloživši ujedno i alternative kao što su dorada postojećeg mejl-sistema pa čak i elektronsko glasanje.

Dijaspora je za sada osuđena na trenutni sistem, koji obuhvata iscrpljujući pregled dokumenata te prilično dugačak proces dvosmjerne komunikacije s KQZ-om. Kao rezultat toga, a uprkos činjenici da je dijaspora ogromna, glasovi koji su do sada dolazili iz inozemstva sačinjavali su tek 1% ukupnog broja istih u izbornim procesima.

U inozemstvu zainteresovanost za glasanje stabilno raste već godinama, pa je tako 2021. iz dijaspore došlo otprilike 56 000 glasova — što je više od 6% ukupnog broja glasova. Ipak, sam proces glasanja je još uvijek komplikovan i često je nemoguće obaviti ga u datom roku, usljed čega KQZ odbije pozamašan broj zahtjeva. Kako bi zaobišli taj rizik, većina pripadnika_ca dijaspore čak i danas favorizuje odlazak na Kosovo radi glasanja na utvrđenim glasačkim mjestima.

Političko bojište

Olakšavanje putovanja i glasanja veoma konkretno utječe na izbore. Imajući u vidu činjenicu da toliko potencijalnih glasača_ica živi van zemlje, njihovi glasovi mogu promijeniti ishod čitavog izbornog procesa.

U VV-u su istog mišljenja. Ova stranka je optuživala druge da — sa ciljem da umanje VV-ove izglede za pobjedu — onemogućavaju učešće dijaspore, i to ne samo što se tiče procesa ovjere i prebrojavanja glasova, već i propisa vezanih za putovanje. Uoči prijevremenih izbora koji su održani u februaru VV je optužio vladu tadašnjeg premijera Avdullaha Hotija da pandemiju koristi kao izgovor za odvraćanje potencijalnih glasača_ica.

Prema navodima iz VV-a, Vlada je istovremeno i ublažavala mjere ograničenja u zemlji kako bi dobila na popularnosti i pooštravala uslove za ulazak, nametnuvši usto obaveznu izolaciju. To je moglo zakomplikovati ona kratka putovanja koja se često obavljaju za izborne vikende, stoga su u VV-u smatrali da je ova politika bila direktno usmjerena protiv njih.

Kako je VV preuzeo vlast u februaru, tako je uloga dijaspore na domaćoj političkoj sceni postala kontroverznija nego ikad.

Početkom aprila, kada se Skupština pri odabiru novog predsjednika/ce zemlje našla u pat-poziciji te tako bila na korak od raspisivanja novih prijevremenih izbora, Vlada pod vodstvom VV-a u posljednji čas je predložila amandman na izborni zakon. Amandman je predviđao mogućnost da glasači_ce da glasaju direktno iz ambasada i konzulata u inozemstvu, što bi olakšalo cijeli proces za stotine hiljada ljudi.

Navedena izmjena zakona — predložena 2. aprila — poslana je u hitnu proceduru da bi bila usvojena prije 5. aprila, do kada je Skupština morala izabrati novog predsjednika/cu ili bi u protivnom bila raspuštena. Opozicija kao i mnogi politički analitičari_ke bili su protiv iznenadnog prijedloga, koji su okarakterisali kao otimanje za moć.

Prijedlog je na kraju povučen te je Skupština za novu predsjednicu Kosova izabrala Vjosu Osmani prije isteka roka za izbor. Međutim, temeljni problem u vezi sa glasanjem iz inozemstva i dalje je neriješen.

Sva ova događanja pokazuju da je dijaspora postala bojno polje na kojem se oko izbora sukobljavaju razne političke stranke. Iako je VV u junu mjesecu još jednom predložio istu izmjenu izbornog zakona, i to u redovnoj proceduri, Skupštini se ne žuri da je usvoji. Od tada nema nikakvih pomaka.

Ovo pitanje više nije predmet rasprava, koje su obustavljene zbog drugih prioriteta. Zato su oktobarski izbori uredno održani, a da se pritom uopće nisu riješili problemi u pogledu glasanja iz inozemstva.

Dijaspora ostaje ključ privrede Kosova, ali državne institucije nemaju jasnu viziju glede toga kako da njen potencijal usmjere u korist države. Članovi_ice vladajuće stranke akcent stavljaju na jačanje veza sa dijasporom, ali od kako je 2018. godine prethodno usvojena Strategija za dijasporu istekla, državne institucije nisu u mogućnosti da nađu zamjenu tom dokumentu. Nacrt izrađen iste godine skuplja prašinu na polici.

U međuvremenu su pokrenute improvizovane inicijative kao što je subvencionisanje graničnog osiguranja. Iako pristup zasnovan na improvizaciji može doprinijeti ispravljanju užih problema na kratke staze, on ima svoju cijenu i podložan je političkim manipulacijama. Bez dugoročne strategije, takve inicijative stvaraju opasnost od trajne politizacije dijaspore.

Ako uključivanje dijaspore postane isključivo pitanje stranačke politike, Kosovo rizikuje da protrati jednu od svojih najvećih dragocjenosti. Vrijeme nije na njegovoj strani. Dok prva generacija emigranata_ica pretežno zadržava snažne veze sa svojom zemljom porijekla, te veze neminovno slabe kako dolaze nova pokoljenja.

Naslovna fotografija: K2.0.

Ova publikacija je objavljena uz finansijsku podršku Evropske unije, a u okviru projekta “Građani, angažujte se”, koji K2.0 provodi u partnerstvu s Institutom GAP. Isključivu odgovornost za sadržaj snose Kosovo 2.0 i Institut GAP. Sadržaj ne odražava nužno stavove Evropske unije.