Registarske tablice vratile su se na dnevni red, ilustrujući tako kontinuirane tenzije između Kosova i Srbije. Prema nedavno donesenoj odluci, koju je premijer Albin Kurti nazvao “postepenom implementacijom politike o nezakonitim registarskim tablicama”, Policija Kosova od 1. novembra uručuje opomene vozačima_cama kosovskih automobila koji i dalje imaju registarske tablice Srbije. Od 1. aprila 2023. sva vozila će biti obavezna da posjeduju oznaku koju su izdale institucije Kosova.

Državnom sekretarijatu SAD-a se to očigledno nije svidjelo. Nekoliko dana prije nego što je mjera stupila na snagu, američki ambasador na Kosovu, Jeff Hovenier, izjavio je da bi njegovoj zemlji više odgovaralo da se sprovođenje odluke odgodi, a kako bi se preduprijedile tenzije.

Nakon što je Kurti ipak krenuo u sprovođenje odluke, iz Sekretarijata je stiglo pismo u kojem su američki funkcioneri_ke izrazili razočaranje, a i zabrinutost time što Vlada Kosova ne čini ono što je od nje zatraženo. Njihovo razočaranje je postalo evidentno 10. novembra, kada je naprečac odgođena službena posjeta ministrice pravde i ministra unutrašnjih poslova Kosova SAD-u planirana za decembar.

Dana 21. novembra još jedan zahtjev međunarodnih partnera za jednomjesečnim odgađanjem sprovođenja jednog dijela odluke — u okviru kojeg je predviđeno da se od 22. novembra vozačima_cama sa nezakonitim tablicama izriču novčane kazne, što je dovelo do masovnih ostavki kosovskih Srba_pkinja u kosovskim institucijama na sjeveru zemlje — nije prihvaćen. Visoki predstavnik EU-a Josep Borell naročito je žestoko reagovao, rekavši da Vlada Kosova “ne poštuje međunarodne pravne obaveze”. Intervenisao je SAD i predložio 48-satno odgađanje, što je Kurti vrlo brzo prihvatio.

Kurti je pitanje registarskih tablica prvi put načeo u septembru 2021. Od početka je bilo jasno da se tu ne radi samo o tablicama, već o realizaciji te jačanju i učvršćivanju suverenosti Kosova uprkos nepopustljivom stavu Srbije. U Vetëvendosju su već odavno usredrijeđeni na konkretizaciju praznog suvereniteta Kosova.

Prvenstveno je Kurti — a ujedno i cijeli Vetëvendosje — svjestan da kosovski suverenitet nije ugrožen samo zbog stalnih opstrukcija Srbije. Kao ljevičarski pokret koji se bavi dekolonijalnom kritikom odnosa moći, Vetëvendosje nastoji da vrati moć iz ruku međunarodnih sponzora Kosova. Zato je Kurtijeva skorašnja odluka o registarskim tablicama u svojoj osnovi vezana za redefinisanje osobenog odnosa Kosova sa SAD-om i zemljama Kvinte (Francuskom, Njemačkom, Italijom i Velikom Britanijom), ako ne i sučeljavanje sa njima. Međutim, to redefinisanje je složeno.

Koliko god ona bila nepotpuna na međunarodnom nivou, suverenost Kosova pretežno garantuju SAD i zemlje Zapadne Evrope. S druge strane, svojim čestim uplitanjem u kosovsku političku svakodnevnicu, navedene zemlje Kosovu istovremeno predstavljaju najveće prepreke na putu ka stopostotnoj suverenosti. Hvatajući se ukoštac sa ovim paradoksom, Kurti polako zadobija podršku domaće javnosti, ali da li time sopstvenoj vladi odvlači pažnju sa drugih gorućih problema koji se odnose na neuređenost i opštu zapuštenost Kosova?

Nekad davali ruku, a sad podmetnuli nogu

Godine 1999. SAD je zajedno sa savezničkim snagama započeo bombardovanje Srbije, i to pod okriljem NATO-a, a kako bi spriječio etničko čišćenje kosovskih Albanaca_ki. Nadalje, SAD je 2008. godine odigrao ključnu ulogu u planiranju, koordinaciji i realizaciji proglašenja nezavisnosti Kosova te obezbjeđivanju međunarodnog priznanja. To da većina kosovskih Albanaca_ki osjeća zahvalnost prema SAD-u i ukiva ga u zvijezde vidi se iz dobrodošlice koja je 1999. upriličena američkim trupama, statua bivšeg predsjednika Billa Clintona i bivše državne sekretarke Madeleine Albright podignutih u Prištini te iz proslava Clintonovog rođendana.

Sljedstveno takvom javnom mnijenju, pripadnici_e političke elite na Kosovu — uglavnom nekadašnji gerilski vođe — poslije rata su uspostavili uljuljkan, snishodljiv i zavisnički odnos prema Ambasadi SAD-a na Kosovu.

Usljed opstrukcionističkog stava Srbije prema Kosovu te inertnog, pa čak i posve neodmjerenog angažmana Evropske unije, činilo se da je najbolja opcija za kosovski vrh da političke poslove prepusti međunarodnoj zajednici, i to po mogućnosti američkoj administraciji. U tu svrhu su pripadnici_e političke elite na Kosovu duže od dvadeset godina stvarali narativ po kojem je “dodvoravanje” američkoj ambasadi izjednačeno sa zaštitom interesa Kosova.

Za razliku od svojih prethodnika koji su djelovali kao poslušnici i olako sprovodili ponekad upitne politike međunarodnih administracija, iz Vetëvendosjea već dugo kritikuju apsurde izgradnje države na Kosovu pod vodstvom međunarodnih aktera, pri čemu često iznose na vidjelo neokolonijalni značaj liberalnog intervencionizma Zapada.

Primjera radi, nakon što je na Kosovu početkom 2000-ih uspostavljena Privremena administrativna misija Ujedinjenih nacija (UNMIK), Vetëvendosje ju je bez zadrške osudio kao antidemokratski mehanizam koji postupa mimo volje građana_ki Kosova. Aktivističko krilo Vetëvendosjea često je dolazilo u sukob sa policijskim službenicima_ama UNMIK-a te vandalizovalo njihova vozila.

Vetëvendosje je 2007. godine na prostoru cijele zemlje organizovao kampanju u pravcu bojkota izbora u organizaciji UNMIK-a. Tvrdeći da je izborni proces samo simulacija demokratskog procesa, članovi_ice Vetëvendosjea prekrili su Kosovo grafitima sa skraćenicom UNMIK, koju su razložili na albanskom — “Unë Nuk Merrem Me Interesat e Kosovës” (“Ne interesuju me kosovski interesi”).

Iako nije bio usmjeren protiv prisustva međunarodne zajednice kao takvog, pokret se okomio na status UNMIK-a, koji je postao nosilac suvereniteta. U tom periodu su aktivisti_ce Vetëvendosjea grafitima prekrilii i zidove tek podignute oko zgrade UNMIK-a u Prištini, a natpisi su glasili: “UNMIK COLONIALISM”. Bio je to komentar na zidovima odijeljenu i odvojenu međunarodnu administraciju.

Kosovo je 2008. godine proglasilo nezavisnost uz pomoć saveznika sa Zapada. Ustav, državna himna i državna zastava Kosova usvojeni su po uskim direktivama glede onoga za šta su Američka ambasada i drugi partneri sa Zapada odlučili da su odgovarajuće vrijednosti i estetske karakteristike. U Vetëvendosjeu su tada smatrali da je proglašenje nezavisnosti šuplje. Zastava je u njihovim redovima ismijana zbog toga što nije reprezentativna narod Kosova, a iz same organizacije su saopštili: “Ustav u svom sadašnjem obliku jeste za Kosovo, ali nije od Kosova… Kosovo treba da ima vrhovni ustav koji će biti historijski, nacionalni, građanski i demokratski. Trenutni ustav nema niti jednu od navedenih karakteristika.”

Pored toga, Vetëvendosje — koji je tada još uvijek funkcionisao isključivo kao politički pokret, a ne kao stranka — imao je odnos prema Ambasadi SAD-a koji nije bio ni uljuljkan ni snishodljiv. U depešama iz 2007. godine objavljenim na WikiLeaksu, tadašnja ambasadorica SAD-a, Tina Kaidanow, napisala je da je Kurtijevo hapšenje — koje je uslijedilo nakon nasilnih protesta održanih 10. februara iste godine, kada su pripadnici rumunskog kontingenta UN-ove policije ubili dva demonstranta iz Vetëvendosjea — “dobra vijest za Kosovo” te da je Kurti “pored rizika od bjekstva predstavljao opasnost po javnu bezbjednost”.

Pokret Vetëvendosje je 2011. godine prerastao u stranku i učestvovao na izborima. Dan uoči izbora, američki ambasador na Kosovu, Christopher Dell, obišao je sjedišta političkih partija te im je tom prilkom zaželio fer i demokratski izborni proces. Na pitanje novinara_ki da li planira da posjeti Vetëvendosje Dell je odvratio: “Nisam se sastajao s njima niti ću”, poručivši tako biračkom tijelu Kosova koji politički subjekti imaju zaleđinu Sjedinjenih Država. Dell je tim putem ujedno pokušao da implicitno utiče na birače_ice.

Uspjeh Vetëvendosjea u namjerama da redefiniše odnos Kosova prema SAD-u otežani su dosadašnjim tokom odnosa prema toj zemlji kao i dugogodišnjim nesputanim miješanjem američke administracije u upravu na Kosovu. Potonje se ogleda u odabiru predsjednice Kosova putem zapečaćene koverte te svrgavanju vlada.

U oktobru 2019. Vetëvendosje je u koaliciji sa Demokratskom ligom Kosova (LDK) prvi put došao na vlast, osvojivši 26% glasova na opštim izborima. Početkom 2020. godine, neposredno poslije izbijanja pandemije, SAD i međunarodni sponzori kosovske nezavisnosti su u cilju rješavanja tekućih problema između Kosova i Srbije ponovo aktualizovali tematiku razmjene teritorija, a što je prethodno neslužbeno podržala bivša visoka predstavnica EU-a, Federica Mogherini. Predloženi dogovor je obuhvatao ispunjavanje zahtjeva da Kosovo ukine carinu na srpske proizvode, što je Kurti odbio, pa je LDK pokrenula kasnije prihvaćenu inicijativu za izglasavanje nepovjerenja Vladi.

LDK je inicijativu za obaranje vlasti pokrenula direktno pod palicom Trumpove administracije — konkretnije, pod palicom specijalnog izaslanika američkog predsjednika za pregovore Srbije i Kosova, Richarda Grenella. Svega dva mjeseca nakon što je državnoj vladi izglasano nepovjerenje, šef zastupničkog kluba LDK, Arben Gashi, izjavio je da je Grenell LDK dao sedmodnevni ultimatum da skine vlast na čelu s Kurtijem. “Dobili smo jasne upute u vezi s time šta treba bude učinjeno u roku od sedam dana. U tih sedam dana, jednom dnevno su nam stizale napomene”, naveo je Gashi za kosovski Kanal 10.

Uprkos uplivima Trumpove administracije i neskrivenim averzijama spram Vetëvendosjea, kosovski birači_ice su političke afinitete američke vlade na narednim izborima prenebregnuli, na iznenađenje mnogih. Dana 14. februara 2021. Kurtijev Vetëvendosje je u koaliciji sa strankom Lista Guxo — nastalom iz frakcije LDK, a na čelu sa aktualnom predsjednicom Kosova, Vjosom Osmani — postigao dvostruko veći uspjeh nego na prethodnim izborima, odnijevši tom prilikom nadmoćnu pobjedu sa više od 50% osvojenih glasova.

Rezultati izbora su pokazali da ogromna većina njih SAD smatra oslobodiocem, pri čemu su Clintonovi i Albright predmet obožavanja, kosovski Albanci_ke su itekako svjesni nedemokratskog petljanja Državnog sekretarijata SAD-a. Stranka Vetëvendosje je izborila vlast i uduplala svoju biračku bazu premda nije miljenica onih u Državnom sekretarijatu SAD-a, s tim da im istovremeno nije podilazila.

Kurti sigurno nije prvi lider koji se uprkos opstrukcijama Srbije trudi da ojača suverenost Kosova, mada su dosadašnji napori uloženi u tom pravcu bili sporadični i kratkog daha. Primjera radi, napetosti između Kosova i Srbije su naročito porasle 2011. godine, kada je kosovska vlada pokušala da uspostavi kontrolu nad graničnim prelazima Jarinje i Brnjak na sjeveru zemlje. U jeku oružanih tenzija sa lokalnim srpskim stanovništvom ubijen je službenik kosovske policije Enver Zymberi.

Za razliku od svojih prethodnika_ca, kojima su međunarodni administrativci_ke nakon rata prijetili navodima o umiješanosti u korupciju i druge kriminalne radnje, Kurti pod takvim pristicima ne može popustiti. Naime, u vezi sa njegovim rukovodstvom do sada nije iznijeta niti jedna kredibilna optužba za korupciju, a kosovski analitičari_ke pišu da je Kurti uspio da stvori mit o vrhunaravnom moralnom autoritetu. Sve to ga je stavilo u udoban položaj, kada je u pitanu stav prema međunarodnim partnerima_kama.

Pored toga što redefiniše odnos sa SAD-om, izgleda da Kurti to isto čini i sa EU-om. Dok je bio u opoziciji, protivio se sklapanju bilo kakvih novih sporazuma sa Srbijom, zalažući se umjesto toga za to da se obavi adekvatna inventura prethodnih — koji su u velikom broju sprovedeni tek djelimično ili pak nisu sprovedeni nikako. U toku predizborne kampanje u više navrata je istakao da će dijalog koji Kosovo vodi sa Srbijom pod posredstvom EU-a biti šesta ili sedma tačka na njegovoj listi prioriteta, čime zapravo nije opisao kako će mu izgledati spisak prioriteta koliko je dao do znanja kako će prisupati dijalogu.

Od kada je Kurti ponovo preuzeo mandat u februaru, svjedočimo njegovim čestim posjetama Briselu, po čemu se u velikoj mjeri ne razlikuje od prethodnika_ca. Međutim, na tim posjetama insistira na mjerama reciprociteta sa Srbijom te unapređuje sposobnost Kosova da govori i ponaša se kao legitimna suverena država. Kurti je također prokazao asimetričan odnos moći među dvjema državama koji EU njeguje unutar formule za upravljanje dijalogom.

Sada kada je Kurti na vlasti, iako više ne vodi kampanje pisanja grafita na račun UNMIK-a ili EULEX-a, njegov odnos sa EU-om i SAD-om odražava suštastvenost Vetëvendosjea kao ljevičarskog pokreta ukorijenjenog u dekolonijalnu kritiku. Bilo da govorimo o ispisivanju natpisa “EULEKSPERIMENT” na javnim mjestima po Prištini ili pak o nezavisnom djelovanju na međunarodnoj diplomatskoj sceni deset godina kasnije, Kurti je pokazao spremnost da razotkriva načine na koji liberalni pobornici_e intervencionizma sa Zapada isprobavaju nove modele ekonomsko-političkih invervencija na Kosovu.

Nije sve u registarskim tablicama

Do tada nezabilježena pobjeda Vetëvendosjea na izborima održanim 2021. godine sa sobom je donijela pozamašna očekivanja u vezi s time šta stranka može ostvariti. Užas koji su za sobom ostavili prethodne vlasti obilježen korupcijom širih razmjera i nepotizmom samo je ukrupnio ta očekivanja i probudio nadobudnost.

Ipak, u očima mnogih na Kosovu, priželjkivani napredak došao je sporo. Obrazovni i zdravstveni sektor i dalje su suočeni strukturnim problemima i malo ko se nada da će se stanje u tim oblastima popraviti. Štaviše, pitanja registarskih tablica, dijaloga sa Srbijom i Kurtijevih odnosa sa SAD-om mjesecima su u žiži javnih rasprava na Kosovu. Time se skreće pažnja sa problema kao što su zagađenje zraka, inflacija, prijeko potrebne reforme zdravstva te energetska kriza koja neprestano prijeti.

Na Kosovu je smještena najveća misija Zajedničke vanjske i bezbjednosne politike EU-a na svijetu, EULEX, no kosovski građani_ke ipak nisu dobrodošli na teritoriju EU-a. Kosovo je jedina evropska zemlja — pored Rusije, Bjelorusije i Turske — koja i dalje ne uživa mogućnost bezviznog putovanja sa EU-om, mada je uslove za liberalizaciju viznog režima Kosovo ispunilo još 2016. godine. Nadalje, uprkos opipljivoj zastupljenosti američkog rukovodstva u svakodnevnoj politici na Kosovu, građani_ke potonje zemlje ni u SAD ne mogu otići bez vize.

Zapadni saveznici već više od dvadeset godina građanima_kama Kosova drže slovo o tome kako da naprave državu u skladu sa zapadnim principima. Od građana_ki Kosova se zahtijeva da se nekritički vode zapadim receptima u oblasti državotvornosti. U isto vrijeme, već više od dvadeset godina, ti isti sponzori se klone građana_ki Kosova, koji su za njih i dalje jasno određeni “Drugi”.

Usljed svih tih ponižavanja, mnogi na Kosovu u Kurtijevom principijelnom stavu prema međunarodnoj zajednici vide tračak dostojanstva. Međutim, u kojoj mjeri se načelnošću prema stranim akterima mogu nadomjestiti strukturni i ini domaći problemi?

Naslovna fotografija: Majlinda Hoxha / K2.0 

Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost K2.0. Stavovi izneseni u njemu lični su stavovi autora/ice te nužno ne odražavaju stavove K2.0.

Zanima vas kako se naš novinarski rad finansira? Saznajte više ovdje.