Jedan na jedan | Politika

Korab Sejdiu: “Ako gledamo na duže staze, mislim da je AKR pogrešio.”

Piše - 13.09.2017

Novi nezavisni poslanik govori o svojim razlozima za napuštanje AKR-a i o svojoj budućoj politici.

Mladi poslanik Skupštine Kosova, Korab Sejdiu, postao je osoba o kojoj se najviše priča u politici otkako je dao ostavku u Novoj alijansi za Kosovo (AKR), a nakon što je postigao sporazum sa koalicijom PAN, omogućujući tako formiranje Vlade. “Više je nego jasno da se moji politički pogledi kada je u pitanju dobrobit zemlje razlikuju od pogleda Nove alijanse za Kosovo; evidentno je da stojim sam u tom smislu”, izjavio je Sejdiu u prvom obraćanju za javnost posle podnošenja ostavke.

U međuvremenu, Sejdiu će nastaviti da bude nezavisni poslanik u svom mandatu. Ovaj tridesetdevetogodišnji advokat smatra da je njegova odluka da napusti AKR bila pravedna i zasnovana na obećanjima koje je dao glasačima, njih 8.500, koji su glasali za ovu partiju na izborima 11. juna.

Međutim, on je oprezan kada govori o svojoj bivšoj stranci. Iako nije saglasan sa odlukom da se stupi u Vladu sa koalicijom PAN, ipak veruje da je reč o demokratskoj odluci.

Iako je Sejdiu bio član AKR-a četiri godine, kada je bio potpredsednik Partije, svoju političku karijeru je započeo u Demokratskoj ligi Kosova (LDK) 2008. godine.

U intervjuu za K2.0, Sejdiu govori u detalje o odluci da podnese ostavku na mesto u Partiji, o svojoj budućoj politici i o onome što namerava da ponudi mladima. Fotografija: Ade Mula / K2.0.

K2.0: Vašu ostavku u AKR-u mnogi smatraju doslednom vašim stavovima i ranijim obećanjima da nećete sarađivati sa ljudima za koje smatrate da su naneli štetu državi, naime — sa koalicijom PAN. Drugi kažu da nema potrebe da se vaša odluka smatra herojskim podvigom, već da je reč o tome da ste ostali uz svoj politički stav. Kako vi na to gledate?

Korab Sejdiu: Iskren da budem, slažem se sa tom izjavom, ali sam saglasan i sa idejom da sam učinio nešto jedinstveno. Nesrećni je slučaj što se naša politička scena degradirala u toj meri da se čak jedan normalan čin, kao što je držanje reči, vidi kao nešto posebno. Ono što bi trebalo da bude izuzetak, sada je pravilo. Rado bih se zalagao za to da se svi ponašaju na ovaj način i da mediji obrate pažnju kada političari ne održe svoju reč, a ne onda kada održe.

Ljudi koji pozdravljaju vašu odluku uzeli su u obzir činjenicu da AKR ima političko nasleđe saradnje sa PDK-om.

Ako pogledamo nedavnu prošlost Kosova, posle rata, razumemo da je uzajamna saradnja karakterizovala našu političku scenu. Međutim, moja odluka nije zasnovana na činjenici da je AKR sarađivao sa onima koji čine PAN. Ona je, prosto, zasnovana na platformi koju smo izgradili ranije i u našoj kampanji, ali i na osnovu lekcija koje smo naučili od proteklih saradnji sa drugima — takva saradnja je učinila da AKR na izborima 2014. ne uđe u parlament. LDK je pretrpeo štetu zbog koalicije formirane sa PDK-om.

 

 

“Teško je napustiti partiju nakon što ste u njoj proveli četiri godine, doprinoseći njenom radu i izgrađujući je od osnova.”]

Naša platforma je izgrađena kao takva i dobili smo glasove na osnovu premise da nećemo sarađivati sa ljudima koji su Kosovo doveli u ovo stanje.

Šef AKR-a, Bedžet Pacoli, rekao je da je odluka da se pridruže koaliciji PAN donesena nakon što je vrh te partije odlučio da započne pregovore sa PAN-om po pitanju formiranja vlade. Dakle, gospodin Pacoli je hteo da raspodeli odgovornost, da implicira da to nije odluka koju je on sam doneo. Kako vi vidite ovu izjavu? Da li je to bila odluka vrha stranke? Da li je bilo drugih koji nisu bili saglasni sa ovom odlukom?

Mogu iskreno da kažem da je moj stav bio dosledan do kraja i da sam učinio da svima to bude jasno, uključujući da bude jasno gospodinu Pacoliju. Ne mogu da govorim o odlukama koje je doneo predsednik ili drugi, i nije bio moj cilj da se moja odluka shvati kao neka vrsta osude odluka koje su doneli. Ja sam, prosto rečeno, poslanik, a on je taj koji je na čelu partije i ima druge odgovornosti.

Vi ste bili i potpredsednik AKR-a?

Ja sam bio jedan od potpredsednika, ali se obaveze predsednika razlikuju od odgovornosti potpredsednika. Prema tome, bilo bi prikladnije kada biste pitali AKR i gospodina Pacolija o tome.

Koja je bila vaša inicijalna reakcija na to kada vas je gospodin Pacoli obavestio o novoj koaliciji sa PAN-om?

Ja sam informisan o želji da se razmotri mogućnost saradnje sa PAN-om. Ozbiljno sam shvatio ove informacije. Naredni dani su bili vrlo naporni za mene, na duhovnom planu. Na kraju sam doneo odluku koja je bila izuzetno teška.

Teško je napustiti partiju nakon što ste u njoj proveli četiri godine, doprinoseći njenom radu i izgrađujući je od osnova, jer je ova stranka bila na izuzetnoj poziciji posle gubitaka koje smo pretrpeli na prošlim izborima, kada smo se našli van parlamenta. Štaviše, ima ljudi u ovoj partiji s kojima sam sarađivao godinama, pa mi je trebalo malo više vremena da donesem ovu tešku odluku — ipak sam znao u dubini svoje duše i uma da je to bila ispravna odluka.

Foto: Atdhe Mula / K2.0.

Da li ste razmatrali mogućnost pronalaženja alternativnih praksi iz kosovske politike, kao što je neglasanje za koaliciju sa PAN-om, ali ostanak u AKR-u? Vjosa Osmani je primer toga. Ona je ponekad glasala protiv Mustafine vlade, ali je ostala članica LDK-a. Ona nije iščlanjena i nije podnela ostavku. Da li ste razmišljali o ovoj praksi?

Apsolutno, ali verujem da su okolnosti u kojima su se našli gospođica Osmani i Demokratska liga nešto drugačije od mojih.

Zašto tako mislite?

Jer ona nije bila usamljena po svom razmišljanju i u svom protivljenju. Bilo je drugih poslanika u Demokratskoj ligi i dela biračkog tela koji se protivio tome.

Da li je AKR zahtevao da ostanete član partije uprkos vašem neodobravanju usmerenom prema koaliciji PAN?

Svakako.

Čini mi se da je bilo određenog stepena ravnodušnosti u izjavi gospodina Rahima Pacolija  [organizacionog sekretara AKR-a] po pitanju vaše ostavke, kao da su vrata otvorena svima i da svi mogu da dođu i odu po svojoj želji. Izgleda da je pokazao zanemarivanje vaše uloge potpredsednika u partiji.

Imao sam određeni odnos sa Bedžetom Pacolijem i sa drugim kolegama, što je prirodno, potpredsednicima i članovima iz vrha stranke. AKR je podržao ideju da ja ostanem deo stranke i niko nije uticao na moje glasanje, ni predsednik Pacoli, ni moje bivše kolege — za to sam im vrlo zahvalan.

Zašto ste zahvalni? Vi ste bili istaknuta ličnost u AKR-u. Zar oni na vaš odlazak ne bi trebalo da gledaju kao na svoj gubitak?

Ono što želim da kažem jeste da sam zahvalan što su predsednik i moje kolege ponudile svoju pomoć u nastavku političkog putovanju sa njima.

Trudite se da budete vrlo konstruktivni. Međutim, zar ovu odluku niste doneli zbog nezadovoljstva?

Ne. Želim da budem realan i da cenim njihovo pozitivno političko delovanje iz prošlosti.

Foto: Atdhe Mula / K2.0.

AKR sebe smatra liberalnom strankom. Međutim, na nju poneko gleda kao na partiju koja je usmerena na Pacolijevu porodicu. Neki su je označili kao poslovnu stranku. Kako vi na to gledate?

Pravo na slobodu govora u našoj državi i ovo rezultiraju predrasudama o političkim partijama i poslanicima. Ja nisam jedan od njih. AKR, kao liberalna partija, jeste primer za druge stranke, ali s druge strane, ona, što je prirodno, ima svoje nedostatke, kao i druge partije.

Šta mislite, šta je motivisalo AKR da se pridruži koaliciji PAN?

Verujem da je to pragmatična odluka. Ideja je bila da se bude pragmatičan i reši politički zastoj. Reč je o situaciji koja se neće sama rešiti i ne bi trebalo čekati na to da se stvari same od sebe reše. AKR je, što je i prirodno, osetila političku moć u ovom kontekstu u kom sada imaju određene odgovornosti u vladi i ja verujem da imaju velike mogućnosti.

Koliko vas je AKR razočarao? Od onoga o čemu smo dosad razgovarali, ne primećujem da ste razočarani. Predstavljate celu situaciju kao nešto sasvim normalno, dok ste podneli ostavku zbog nezadovoljstva odlukom.

Vrlo sam razočaran albanskom većinom, jer smo imali retku priliku da postrani ostavimo partijske i lične interese i da formiramo većinu u parlamentu, a onda i vladu koju bi neposredno kontrolisala albanska većina; naravno, i ostale zajednice na Kosovu bi učestvovale u vladi. Ipak, ne bi Srpska lista smela da nas uslovljava.

A kada je reč o AKR-u?

Svakako sam vrlo nezadovoljan načinom na koji je AKR doneo odluku, jer je ona negativno uticala i na moj život. Međutim, ne mogu da sudim o takvoj odluci, jer je nju donela partija.

Zašto ne možete da sudite o njoj ako ste podneli ostavku? Da li je smatrate demokratskom odlukom?

Ona jeste bila demokratska.

Koliko je ljudi glasalo za nju?

Nisam upoznat sa detaljima, brojem glasova. Međutim, samo su jedan ili dva glasa bili protiv odluke davanja predsedniku Pacoliju nadležnost da potraži rešenje van okvira koalicije LAA. Na skupštini AKR su samo dva glasa bila protiv, dok je preovlađujuća većina podržala odluku o tome da se dozvoli predsedniku Pacoliju da pronađe rešenje van ove koalicije.

Da li bi bilo bolje da ste ostali u koaliciji LAA?

Ne znam da li bi to rešilo političku blokadu.

To je bilo opravdanje koje je ponudio gospodin Pacoli? Da ne postoji rešenje političkog zastoja?

Ponavljam da nije bilo volje u Pokretu za Samoopredeljenje i u Demokratskoj ligi da se krene ka formiranju vlade sa albanskom većinom. Lično, nisam mislio da je razumno kretati se pravcem koji omogućuje Beogradu da nas drži taocima, prosto zato što pri ruci nije bilo rešenja.

“Naše društvo je doseglo tačku na kojoj je držanje reči izuzetak, a ne pravilo.”

Da li odluku AKR-a da se pridruži koaliciji PAN smatrate pogrešnom, uprkos brojnim ministarskim pozicijama koje je vaša bivša stranka sebi obezbedila u vladi?

Uprkos funkcijama, na duže staze, verujem da je to bila pogrešna odluka, jer AKR nema istoriju upotrebe ili zloupotrebe ministarstava na čijem su čelu kako bi zaposlili svoje partijske vojnike i zloupotrebili budžet.

AKR je učestvovao u drugoj Tačijevoj vladi, a iz toga znamo da su određeni eksponenti AKR-a uključeni u korupciju.

O tome ne znam ništa.

Na primer, kada je vladinu zgradu izgradio MABETEX [firma čiji je Pacoli vlasnik], cena gradnje je na početku iznosila 7 miliona evra, a na kraju je izgradnja koštala 15 miliona evra. Kritičari ovo smatraju direktnim uticajem Pacolija.

Nisam upoznat sa detaljima. Verovatno je to bilo pre nego što sam se ja priključio partiji.

Za vas kao individuu, kakvo značenje ovaj slučaj ima u situaciji u kojoj se čini da partija nije opterećena obećanjima i principima koje je isticala u prošlosti, i kada deluje da se ova obećanja ostavljaju postrani kad god su lični interesi ugroženi?

Zato sam na početku ovog intervjua naveo da je zabrinjavajuće to što je naše društvo doseglo tačku na kojoj je držanje reči izuzetak, a ne pravilo.

Nadam se da ću ovim preneti poruku mlađoj generaciji političara u svim strankama, da je u redu odbiti neku poziciju i političko unapređenje ako to znači da ćete održati obećanja koja ste dali biračkom telu i građanima. Prirodno je da moramo da budemo pažljivi da ne dajemo nedostižna obećanja, jer onda sebe stavljamo u tešku situaciju.

Moj je cilj bio da pomognem zemlji i njenim građanima, i Republici Kosovo kao državi, kroz moje služenje istima.

Mogu li takva politička ubeđenja da pobede kosovsku političku kulturu kada lični interesi dobijaju prednost?

Možda i ne. Možda sam napravio političku grešku time što sam održao reč i zato što sam uradio tako nešto. Možda je bilo ljudi koji su mi govorili: “Nemoj da si glup, jer će ljudi za tri dana zaboraviti šta si rekao. Uzmi poziciju koja ti se nudi, jer ćeš imati više političke moći”.

“Naše društvo je doseglo tačku na kojoj je držanje reči izuzetak, a ne pravilo.”

 

Foto: Atdhe Mula / K2.0.

Međutim, verujem da sam, kada sam se kandidovao za poslanika, vrlo ozbiljno shvatio odgovornost koja dolazi uz kandidaturu. O našoj omladini sam razmišljao na veoma trezven način. Moramo da pošaljemo poruku našoj omladini kako bi ona znala kako da se ponaša u teškim okolnostima.

Naša omladina, koja čini preovlađuju većinu naše populacije, mora da razume da ne sme da se zadovolji ljudima koji u svemu vode vladu i dobijaju tendere u svakom slučaju. Umesto toga, oni moraju da se ugledaju na ljude koji žele ono što je najbolje za državu, ljudi koji se trude da budu dobri i koji donose odluke koje nadvisuju sve ostale ponude, oni žele da poštuju svoje principe.

Sebe ste proglasili nezavisnim poslanikom Skupštine Kosova. Kako ćete nastaviti svoje političko delovanje?

Izjavio sam da ću neko vreme ostati nezavisni poslanik i težim tome da konstruktivno doprinesem kao nezavisni poslanik, pa tako i kao član određenih komisija. Nadam se da ću biti nominovan u komisije koje su u skladu sa mojom sferom interesovanja kako bi moj doprinos bio ogroman. Moj cilj je da radim u oblasti ovih triju pitanja koja sam naglašavao u kampanji — osnaživanje mladih, otvaranje novih radnih mesta preko ekonomskog razvoja i pravda za sve građane.

U jednoj ranijem intervjuu za K2.0 rekli ste da želite nekoliko godina da se bavite politikom. S kojom partijom planirate da sarađujete kako biste dostigli ove ciljeve?

Kada je reč o vremenu, nalazim se u udobnoj poziciji, jer mi je mandat upravo počeo, pa ću tako iskoristiti ovaj period da sprovedem ličnu evaluaciju — posebno o tome da li ću nastaviti da radim u politici, a ako bude tako, i o tome kojoj ću se stranci pridružiti.

Hipotetički, ako ostanete u politici, uzimajući u obzir vaš stav dosad, dve prirodne opcije bi bile pridruženje Samoopredeljenju ili povratak u LDK. Koja opcija je verovatnija?

Dozvolite mi da odgovorim na vaše pitanje tako što ću prvo reći da sebe ne vidim kao poslanika koji glasa protiv samo zarad glasanja protiv nečega. Kada god lično procenim da je određeni predlog protivan interesima građana i države, uvek ću glasati protiv. Međutim, glasaću za svaki predlog koji je za dobro Kosova, bilo da sam u vladi ili opoziciji. Imam dugu istoriju saradnje sa mnogim poslanicima. Neke poznajem duže vreme, neke poznajem bolje… ali je dobra saradnja dobra ma s kim sarađivali.

Zamisao o tome da ćete se pridružiti jednom od ovih dveju opozicionih partija pominjana je često.

Da, ali tek mali broj ljudi ima saznanja o mojim ličnim odnosima sa članovima Demokratske lige ili Pokreta za Samoopredeljenje.

Zar ideje i ideološke sličnosti nisu razlozi za pristupanje nekoj partiji, umesto da to budu individualni odnosi sa određenim ljudima?

Upravo tako. I ja smatram da se ljudi moraju ujediniti na osnovu ideoloških aspekata. Ali, ja sam pomenuo lične odnose jer se lični odnosi i prijateljstva s njima ponekad tumače kao potencijalna politička saradnja. Kada prestanem da razgovaram s drugima, to se tumači na pogrešan način. Mogu da imam sjajne prijatelje i da se opet ne slažem s njima u oblasti oporezivanja ili s načinom na koji se privreda i pravosudni sistem moraju razvijati.

Da li je odlazak iz politike opcija?

Svakako da jeste. Na kraju svog mandata mogu da se vratim svojoj profesiji i da napustim politiku. U politici je teret veliki. Čovek se nalazi pod lupom javnosti i ne samo on… isti je slučaj sa njegovim prijateljima i njegovom porodicom. To je teret i žrtva za porodicu.

Ovaj razgovor je uređivan radi dužine i jasnoće.

Fotografije: Ade Mula K2.0