Perspektive | Local Elections 2017

Živci pred pucanje i iznenađenja: Promena političkog pejzaža na lokalnom nivou

Piše - 20.11.2017

Rezultati iz Prištine i Prizrena i dalje neizvesni.

Ako se izreka da se “svaki glas računa” mogla smatrati “klišeom” u prošlosti, jučerašnji drugi krug izbora za gradonačelnika učvrstio je ovu mantru. Samo će šačica glasova odrediti ko će postati novi gradonačelnik u mnogim opštinama, dok veliki gradovi, Priština i Prizren, moraju da čekaju dospeće poštanskih i “uslovnih” glasova — gde se mora proveriti da li birač ima pravo da glasa — a pre nego što možemo da budemo sigurni kakvi su rezultati; preliminarni rezultati iz Centralne izborne komisije trenutno pokazuju izuzetno mršavu pobedu kandidata Samoopredeljenja u oba grada.

Rezultati jučerašnje demokratije na delu promenili su sliku koju smo imali u prvoj rundi glasanja, održanoj 22. oktobra, gde smo videli mnoge promene i iznenađenja širom zemlje.

Ne samo da se Špend Ahmeti iz Samoopredeljenja naizgled jedva pridržava za prestonicu i da će, po svemu sudeći, gradonačelnik koji nije iz LDK-a i PDK-a upravljati Prizrenom prvi put posle rata, već je i Mimoza Kusari-Ljilja, aktuelna gradonačelnica Đakovice, svrgnuta sa svoga mesta od suparnika, dok poznata ličnost civilnog društva, Valjdete Idrizi iz PDK-a, nije uspela da osvoji mesto gradonačelnika. Kandidati koji su dobili najviše glasova u prvom krugu nisu uspeli da uđu u drugi krug u pet opština.

Stranka sa najviše razloga za slavlje je AAK, ne samo da je povratila Đakovicu od Kusari-Ljilje, već je svrgnula PDK-ove ljude u Klini i Orahovcu i osvojila Suvu Reku, preuzevši je od LDK-a, dok je istovremeno zadržala Obilić pod svojim okriljem; AAK je već obezbedio svoja tradicionalna uporišta u Dečanima i Juniku u prvom krugu glasanja. Najbolje za AAK nije samo broj opština kojima će ova partija upravljati, već to da je uspela da proširi svoje tradicionalne geografske baze, zbog čega je ova partija smatrana “metohijskom strankom”.

Pomešana osećanja kod skoro svih

Uz, možda, izuzetak AAK-a, sve druge stranke, čini se, sada stavljaju prst na čelo.

Kako rezultati još nisu fiksirani i neke stvari bi još mogle da se promene, može se zaključiti da je PDK doživeo najveće klizište, zato što je samo Uroševac preuzeo od LDK-a, što će, čini se, biti jedini od sedam velikih regionalnih gradova kojima će upravljati.

PDK smatra da su njegovi rezultati u prvoj rundi “impresivni”, jer su uspeli da se nađu na prvome mestu u gradovima poput Prizrena, Mitrovice, Vučitrna i Kline — jučerašnji rezultati su promenili stvarnost u svim ovim opštinama, jer izgleda da nisu uspeli da pobede ni u jednoj od ovih opština.

Iako i dalje nije sasvim jasno kako će politički pejzaž izgledati jer poslednji glasovi tek treba da se prebroje, čini se da u mnogim delovima zemlje postoji negativno osećanje prema PDK-u. Ovo se nije nužno ogledalo u tome da partije prave zvanične koalicije jedne sa drugima, već više u spremnosti biračkog tela da zahteva promene. Najočigledniji slučaj je onaj iz Prizrena, gde Samoopredeljenje nije potpisalo koalicioni sporazum sa LDK-om, ali bez glasova tradicionalnih glasača LDK-a bilo bi nezamislivo da kandidat Samoopredeljenja, Mitaher Haskuka, preokrene prednost od 5.000 glasova koliko je od njega više imao Šaćir Totaj iz PDK-a u prvom krugu glasanja.

Špend Ahmeti ima samo 309 glasova prednosti u odnosu na Arbana Abrašija iz LDK-a, gde nešto više do 1.500 poštanskih i uslovnih glasova tek treba da se prebroji, pa tako ništa još nije sigurno.

LDK i Samoopredeljenje su u Vučitrnu potpisali koalicioni sporazum posle prvog kruga glasanja, što je potez koji je pomogao da se kandidat LDK-a vrati u igru za drugi krug. Džafer Tahiri je skoro udvostručio broj glasova iz prve runde, od 8.000 glasova, popeo se na 15.000, što mu je omogućilo da pobedi u trci za gradonačelnika.

Smatralo se da je LDK najveći pobednik u prvom krugu, jer je u prvoj rundi glasanja osvojio četiri mesta za gradonačelnike, a u drugi krug je ušao u drugih 10 opština, dok je na nacionalnom nivou dobio najveći udeo glasova.

Juče objavljeni rezultati su u neku ruku pomutili ovaj impresivni učinak, jer je ova stranka izgubila u šest od 10 opština u drugom krugu; posebno bolan će biti očit neuspeh da se povrati kontrola nad prestonicom koju je poslednji put ova partija izgubila. Nisu uspeli ni da preokrenu deficit iz prve runde u Uroševcu, kao što je to bio slučaj 2013, kada su se ista dva kandidata takmičila u drugome krugu. Kako je predviđeno, izostala je podrška tradicionalnih birača Samoopredeljenja LDK-u, gde je ogranak Samoopredeljenja odbio da formira koaliciju i izjednačio prakse LDK sa praksama PDK-a u proteklih četiri godina.

Salji Aslanaj iz LDK-a je svrgnut od Baljija Muharemaja iz AAK-a u Suvoj Reci, iako je Ljutfi Haziri obezbedio 64 odsto glasova protiv Samija Kurtešija iz Samoopredeljenja u Gnjilanu, što je drugi od velikih sedam regionalnih centara u kojima će LDK nastaviti da vlada, pored Peći, u kojoj je kandidat ove stranke pobedio u prvom krugu.

Samoopredeljenje je imalo podjednako pomešana osećanja. Kako stvari sada stoje, rezultati sugerišu da je ova partija pobedila u tri od šest opština u kojima se takmičila u drugom krugu, iako je neizvenost na vodećem mestu, u Prištini, učinila da ne budu baš u slavljeničkom duhu.

Špend Ahmeti ima samo 309 glasova prednosti u odnosu na Arbana Abrašija iz LDK-a, gde nešto više do 1.500 poštanskih i uslovnih glasova tek treba da se prebroji, pa tako ništa još nije sigurno. Čak iako ostane gradonačelnik, biće to Pirova pobeda za Ahmetija koga su, čini se, sinoćni rezultati pogodili. Činjenica da će Ahmeti dobiti drugi mandat za gradonačelnika uz prednost od samo nekoliko stotina — ili možda nekoliko desetina — glasova, šalje jasnu poruku da su građani duboko polarizovani po pitanju njegovog rada kao gradonačelnika.

Bez ikakve sumnje, bila bi slatka pobeda Mitahera Haskuke za Samoopredeljenje u Prizrenu — koji vodi sa 329 glasova, dok više od 1.000 uslovnih i poštanskih glasova tek treba da se prebroji, jer je Šaćir Totaj u prvom krugu poveo sa 5.000 glasova više od Haskuke.

Pobeda koja se čini izvesnom za Samoopredeljenje je ona u istočnom gradiću Kamenica, gde je Ćendron Kastrati povećao prednost iz prvoga kruga u odnosu na gradonačelnika iz LDK-a, Šaipa Surdulija, koji je na poziciji predsednika opštine bio četiri mandata, a uprkos tome što je LDK obezbedio podršku PDK pred drugi krug glasanja.

Sve same pouke

Dok partije i kandidati iščekuju potvrdu rezultata od Centralne izborne komisije, oni već mogu da nauče neke bitne lekcije od biračkog tela.

Kao prvo, pored potresnih rezultata sa opštih izbora od juna, čini se da će još jedan kliše da uđe u politički vokabular. “Ne postoje politička uporišta.” To ne znači da sada niko ne kupuje glasove i da su svi doživeli prosvetljenje preko noći. Kosovski birači počinju da dokazuju da nisu zadovoljni statusom kvo i da su, kako se čini, glasali da kazne kandidate koji nisu uradili dovoljno ili da nateraju one koji su izabrani da porazmisle o svom delovanju.

U slučaju Prizrena, birači su poslali poruku PDK-u da je mantra o tome da je ovaj grad njihov “Jerusalim” završena. PDK takođe mora da nauči da će morati da uloži veliki napor da bi ubedio svoje glasače da jednostavne kozmetičke promene, dovođenje poznatih ljudi iz civilnog društva, kao što je slučaj sa Mitrovicom, na štetu suštinskih reformi u partiji — nisu dovoljne. PDK mora da porazmisli o razlozima zbog kojih su stranke u mnogim gradovima pravile formalne i neformalne koalicije jedne sa drugima da bi ih svrgle ili da bi sačuvale vlast od njih.

Slučaj Uroševca bi mogao da posluži kao primer toga kako niko ne bi trebalo da se oseća lagodno na vlasti ili da primenjuje prakse koje su ranije odbačene od birača. Ovde su birači odbili da podrže LDK u drugom krugu, što im je kazna za to što nisu uspeli da urade ništa sem da uvedu prakse nepotizma i klijentelizma; paradoksalno je to da su, čineći ovo, oni vratili vlast onima kojima su je uzeli pre četiri godina.

Odbijajući da ugode političarima koji birače uzimaju zdravo za gotovo, kosovski birači doprinose umanjenju šansi za zloupotrebu vlasti i kreiranje monopola vlasti.

Kada je reč o Prištini, Samoopredeljenje mora da porazmisli o tome da je dogovor potreban, dok je polarizovana politika koju je negovala ova stranka učinila da kontrolu koju imaju nad prestonicom padne pod znak pitanja. Privremenu usku pobedu u Prištini bi trebalo čitati kao signal da Ahmeti treba da bude manje nadmen, dok će naredne četiri godine biti najveći test za njega ikada dosad.

Samoopredeljenje bi od ovih rezultata moglo da nauči da im se može isplatiti da imaju kandidate koji se ne oslanjaju samo na svoju prošlost i staru slavu, već i na svoj profesionalizam. Takođe, ova stranka mora veću pažnju da obrati i da postane angažovanija u velikim gradovima kao što su Uroševac, Mitrovica, Đakovica i Peć, gde su lokalne strukture ove partije slabe i loše organizovane. Samoopredeljenje je pogrešilo ako je pomislilo da će se glasovi sa parlamentarnih izbora pretočiti u glasove podrške na lokalu, dok je njihov angažman u mnogim lokalnim opštinama bio skroman.

Ako se na Kosovu nastavi sistem izbora za gradonačelnika u dva kruga glasanja — raspravlja se o tome da li bi drugi krug trebalo ukinuti — političke partije moraju da izračunaju da li njihovi kandidati imaju veće šanse da budu prihvaćeni na univerzalniji način ili da li su popularni kod onih koji već podržavaju njihovu partiju, ali otuđuju ostale.

Odbijajući da ugode političarima koji birače uzimaju zdravo za gotovo, kosovski birači doprinose umanjenju šansi za zloupotrebu vlasti i kreiranje monopola vlasti. Ovo bi na kraju moglo da dovede do toga da se političari u celom političkom spektru edukuju, kako oni stari, tako i mlađi, da su ego i moć kratkoga veka — politika principa će trajati i nju očajnički zahtevaju obični građani. K

Naslovna fotografija: K2.0.